DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 08.12.2009.

21. dan rada

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, autorska i srodna prava svakako treba da budu regulisana zakonom i to je sigurno od izuzetne važnosti za svako društvo, odnosno za svaku državu, ali takav zakon trebalo bi istinski da štiti autore, trebalo bi istinski da štiti državu od zloupotreba i kvaziautora i onih koji zloupotrebljavaju intelektualnu svojinu i autorska prava, raznih plagijatora itd.
Nažalost i ovaj zakon, kao i većina zakona koji se usvajaju u ovom parlamentu na predlog Vlade RS, jesu zakoni koji se rade potpuno ciljno za određenu grupaciju ljudi, u ovom slučaju ne mislim na autore i vlasnike intelektualne svojine, već mislim na grupaciju koju predvodi Mlađan Dinkić, Saša Popović, Lepa Brena, Željko Mitrović i ostali oko njih, koji će ovim zakonima biti i dalje zaštićeni tako što će puniti svoje džepove, a da će biti oštećeni stvarni autori i vlasnici intelektualne svojine i da će biti svakako oštećena i država Srbija, odnosno budžet države Srbije.
Kolega Aleksandar Martinović amandmanom je intervenisao na član 4, koji u 1. stavu kaže – prerade autorskih dela se smatraju autorski delom ako ispunjavaju uslove iz člana 2. stav 1. ovog zakona, a on je mislio i mi u SRS mislimo da ovde mora da se kaže – ukoliko postoji prethodna saglasnost autora, jer nije moguće da može da se vrši neka prerada autorskih dela bez saglasnosti autora, s obzirom da je prerada nekog autorskog dela i nikada ne može biti originalna duhovna tvorevina, originalna intelektualna svojina, jer se ona zasniva na već postojećem autorskom delu.
Zato smatramo da je neophodno da se kod svake prerade obezbedi prethodna saglasnost autora i da se na taj način zaštiti autorsko pravo i da ne bi neko drugi ostvarivao, rekla bih, protivzakonitu korist od nečijeg autorskog dela, ali ako ne prihvatite ovaj amandman, onda će to zapravo biti ozakonjena krađa nečije ideje, nečije intelektualne svojine, nečijeg autorskog dela.
Osnov za ovaj amandman, između ostalog, postoji i u članu 17. Predloga zakona, koji kaže da autori imaju isključivo pravo da štite integritet svog dela i onda kaže naročito u kojim slučajevima. I da bi ovaj član 17. zaista bio primenljiv, bilo je neophodno da se i u članu 4. dodaju ove reči, odnosno da konačan tekst stava 1. ovog člana glasi – prerade autorskih dela, smatraju se autorskim delom ako ispunjavaju uslove iz člana 2. stav 1. ovog zakona i ukoliko postoji prethodna saglasnost autora.
Vlada nije prihvatila ovaj amandman i poziva se na član 2. stav 3. Bečke konvencije za zaštitu književnih i umetničkih dela itd, pa između ostalog kaže – takođe sadržaj predloženog amandmana u potpunosti sadržan je u članu 31. Predloga zakona koji utvrđuje isključivo imovinsko pravo autora da dozvoli ili zabrani preradu svog dela.
Šta kaže član 31? Autor ima isključivo pravo da drugome dozvoli ili zabrani prilagođavanje, aranžiranje i druge izmene dela. Ako je ovo ovako regulisano u članu 31. predloga ovog zakona, onda tek nema nikakvog razloga da ovo amandmansko rešenje ne bude ugrađeno u član 4. stav 1. Predloga zakona.
Insistiranje SRS na ovome i na ostalim amandmanima jeste, rekla sam na početku, da se istinski zaštite autorska prava i intelektualna svojina, da se zaštiti država Srbija i da sam zakon kada ga usvojite bude koncizan, precizan i jasan, jer i ovaj zakon nastavlja praksu koja je prisutna ovde već poslednjih devet godina, da se zakoni pišu sa – može, umesto – mora, da se stavlja tačka tamo gde treba da bude zapeta sa još jednom detaljnijom razradom i nama je jasno da se to radi samo sa ciljem da bi zakon morao da se zloupotrebljava.
Predlažem, gospođo ministre, dame i gospodo iz skupštinske većine, da prihvatite ovaj amandman. Koristan je, verujte.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je pet minuta i 40 sekundi od vremena poslaničke grupe. Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 8. amandman je podnela narodna poslanica Zlata Đerić. Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 8. amandman je podneo narodni poslanik Đorđe Milićević. Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 11. amandman je podneo narodni poslanik Miletić Mihajlović. Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 11. amandman je podnela narodna poslanica Lidija Vukićević. Da li neko želi reč? Reč ima poslanica Lidija Vukićević.

Lidija Vukićević

Srpska radikalna stranka
U članu 11. posle stava 3. dodaje se stav 4. koji glasi – koautorima se smatraju i scenograf, montažer, autor maske, dizajner specijalnih efekata i drugi učesnici ukoliko je ugovorom definisan njihov autorski doprinos.
Smatram da ne bi bilo opravdano da se predložena lica izostave kao koautori zbog nesumnjivog doprinosa koji daju u nastanku nekog umetničkog dela. Dakle, ukoliko se pravi neko umetničko delo, a ove struke nisu zastupljene kao koautori, nemaju nikakvu naknadu za dalje korišćenje tog dela.
Naravno da se sve to reguliše ugovorom između autora i koautora tj. svih učesnika u stvaranju jednog umetničkog projekta. Zato mislim da bi trebalo prihvatiti ovaj amandman.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 14. amandman je podneo narodni poslanik Boris Aleksić. Da li neko želi reč? (Da.) U prijavi su narodni poslanici Sreto Perić i Branimir Đokić.
Narodni poslanik Branimir Đokić, pa poslanik Sreto Perić.

Branimir Đokić

Srpska radikalna stranka
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani ministri, na član 14. podneli smo amandman, gospodin Boris Aleksić, smatrajući da zbog okolnosti zbog kojih se u praksi dešavaju, da se u stavu 2. dodaju reči – autor ne može da se odrekne autorskog prava u korist drugog lica. Da malo pojasnimo taj stav, zbog čega to smatramo.
Smatramo da je ovaj stav neophodan kako bi se sprečilo ucenjivanje autora od strane izdavača, proizvođača fonograma i distributera. Znam da po međunarodnom i našem pravu autor može to u izvesnim slučajevima uraditi, ali smo se poveli praktičnom stvari da se pronađe rešenje kako i u kom slučaju se autor može odreći svog autorskog prava u korist drugoga.
Malo bih pojasnio to sada, jer se vrše velike zloupotrebe, vrše se velika ucenjivanja od određenih diskografskih kuća, koje imaju monopol ovde kod nas na našim prostorima, koje distribuciju vrše u diskografiji. Naravno, tada se autoru postavljaju određeni uslovi da se odrekne svojih prava ili izvođaču, s time da bi izdavali njima njihove CD-ove i oni u nemogućnosti da to svoje autorsko delo objave pristaju na razne, da tako kažem, klasične ucene od diskografa koji to masovno rade. Smatrali smo da bi trebalo na neki način pronaći nekakvo rešenje, ukoliko autor već želi i smatra da treba da se odrekne svog autorskog prava u korist nekog drugog, da to mora imati nekakve utemeljene razloge zbog čega on to radi, a ne da bi iz čista mira došao i potpisao ugovor sa diskografskom kućom, u kojoj on kaže da se odriče svih svojih autorskih prava, izvođačkih prava i da ne nabrajam dalje.
To je tipično ucenjivanje autora i to je masovna pojava kod nas u Srbiji. Smatram da bi na neki način ovaj član trebalo ili doraditi ili naći neko rešenje koje će omogućiti autoru da ne dođe u takav položaj da je prisiljen da to radi, jer na neki drugi način nema gde da objavi svoje delo.
Kasnije ću malo pričati uopšte o organizacijama koje su ovlašćene, kao što je organizacija za fonograme, organizacija SOKOJ i organizacija za interpretatore i imamo čak organizaciju za glumce, od kojih svako pojedinačno nastupa i svako pojedinačno traži svoje mesto u ovom zakonu.
Najpre bih se obratio, jer mislim da je Zavod za intelektualnu svojinu trebalo mnogo ranije da reaguje i da, možda, određene organizacije koje već godinama imaju dozvolu i rade ovaj posao, za koji su i dobile dozvolu, uđu i vide njihov način rada i kako to oni rade.
Ima mnogo razloga, govorim u ime mnogih umetnika koji su nezadovoljni, koji nemaju mogućnosti da ostvare svoje prava - autori, koji su baš došli u situaciju da niti dobijaju naknadu za svoj rad, niti mogu gde da objave, napravljen je totalno jedan lobi, da su možda određene agencije trebalo već davno da izgube dozvolu za rad, a taj posao, naravno, treba da radi Zavod za intelektualnu svojinu, koji i daje dozvolu i da izvrši kontrolu kako bi video da li to rade kako treba.
S obzirom da godinama to ne funkcioniše, da se već godinama to ne radi kako treba, sada Zavod za intelektualnu svojinu pitam - zašto se do sada nije reagovalo? Možda bi totalno druga slika bila ovde u Srbiji, možda bi se nešto moglo popraviti.
U svakom slučaju, ovde ima jedan član koji je propušten još na radnoj raspravi, gde je traženo da je u taj član, mislim da je 219, trebalo ugraditi da sve ove organizacije koje imaju ovlašćenje da rade ovaj deo posla u svojoj oblasti moraju po stupanju novog zakona podneti nove zahteve i konkurisati ponovo kao nove organizacije ili kao stare organizacije, sa prilagođenim njihovim statutima za obavljanje ove delatnosti.
Time bi se dala mogućnost i drugim radnim organizacijama ili asocijacijama ili agencijama koje bi mogle da konkurišu kod Zavoda za intelektualnu svojinu, koje bi možda to bolje radile. Ovako smo došli u situaciju da samo ove četiri organizacije ili asocijacije koje to rade faktički ulaze automatski u zakon, mi potvrđujemo njih kao institucije koje se bave ovim poslom, a znamo unazad kad se vratimo svih ovih godina koliko je nepravilnosti u njihovom radu, pa se bar sada stupanjem ovog novog zakona mogao ugraditi i taj deo da se omogući umetnicima, autorima i svim učesnicima u ovoj oblasti da možda sa nekom drugom organizacijom, koju bi oni organizovali, asocijacijom, konkurišu, dokažu svoju reprezentativnost i dobiju dozvolu za rad.
Kasnije ću pričati još o ovim problemima, pa se zbog toga vraćam ponovo na član broj 14, gde smo smatrali da bi trebalo naći rešenje kako napraviti neku kopču, gde bi autor morao da se pismenim putem izjasni koji su razlozi zbog čega se odriče svog autorskog dela, izvođačkog dela, a ne samo da bude da ima pravo. Kasnije, naravno, dokazivanje zašto ima pravo i sav novac se sliva i ostaje, naravno, izdavaču, onaj ko izdaje njegovo autorsko delo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je sedam minuta od vremena ovlašćenog predstavnika.
Reč želi narodna poslanica Svetlana Stojanović, pa narodni poslanik Sreto Perić.

Svetlana Stojanović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Ovaj amandman uočava jednu slabost zakona o autorskim i srodnim pravima u celini, slabost koja se proteže kroz mnoge članove zakona. Ne pravi se razlika između autora i nosioca autorskih prava.
Autor se zaista ne može odreći svog autorstva, odnosno autorstvo je neprikosnoveno, niti neko drugi ima pravo da tvrdi da je autor dela kojeg nije, ne samo dela koja se snimaju na fonograme i na nosače zvuka, međutim, autor ima apsolutno pravo da svoja autorska prava proda, ustupi, proda po nekoj ceni ili iz bilo kojih drugih razloga prenese na nekog drugog. To u ovom zakonu nije precizirano, nije razgraničen autor od nosioca autorskih prava.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 50 sekundi od vremena poslaničke grupe. Narodni poslanik Sreto Perić ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, mogu da budem saglasan sa delom izlaganja gospođe Stojanović, ali mi smo ovim amandmanom želeli da ukažemo na alarmantnu situaciju u ovoj oblasti. Kad već donosimo zakon, radovalo se negde oko 8.000 članova SOKOJ-a, veliki broj vlasnika samostalnih, trgovinskih, ugostiteljskih i drugih radnji takođe se radovalo donošenju ovog zakona, jer su smatrali da će donošenjem i usvajanjem ovog zakona u ovom parlamentu prestati njihove muke koje su do sada imali. Naravno, i veliki broj autora i veliki broj organizacija su očekivali da ćemo imati jedan kvalitetan zakon. Međutim, situacija nije takva.
Moram kolege u parlamentu da podsetim, kada je o ovom amandmanu bila rasprava u Odboru za nauku i tehnološki razvoj, gospođa Branka Totić, inače direktor Zavoda za intelektualnu svojinu, pred kompletnom argumentacijom koju je iznosio Branimir Đokić kao ovlašćeni predstavnik SRS, dala je potvrdu da je to tako. Znači, to je apsolutna istina, ali nije bilo volje i rešenja. Teško je verovatno u ovoj fazi pretumbati, prekomponovati kompletan zakonski predlog i rešiti one zahteve koje su mnogi korisnici, odnosno oni na koje će se odnositi ovaj zakon, očekivali da će ovde biti postavljeni.
Član 14. kaže - autor ima isključivo pravo da mu se prizna autorstvo na njegovom delu. Nemamo intervencije na taj deo, ali kolega Boris Aleksić je predložio da se doda još jedan stav - autor ne može da se odrekne autorskog prava u korist drugog lica. Sad ona priča, izlaganje i argumentacija gospođe Stojanović može da se prihvati.
Mi smo imali nameru upravo veliki broj izvođača, pa ponekad i autora koji se izrabljuju, pre svih, od produkcije "Grand", ne znam ni kako se sve zovu ovi koji danonoćno reklamiraju nešto, prikazuju, angažuju mlade ljude i onda onaj njihov talenat, pa čak i autorska prava koriste isključivo u svoju svrhu.
Nama je bio cilj da se doda i ovaj stav koji kaže - da se ne može odreći autorskog prava autor. Može da postoji potreba nekad da njegovo pravo može biti prenosivo i nasledno. To je tačno i to se moglo drugim članom ovog zakona regulisati, ali u obrazloženju, zbog čega se ne prihvata ovaj amandman, kaže da se – da se amandman ne prihvata iz razloga što se član 14. Predloga zakona odnosi samo na jedno lično pravno ovlašćenje autora, na pravo na priznavanja autorstva na delu.
Autorsko pravo je izvorno pravo. Mi ne tražimo da se neko odriče toga, odnosno da se menja stav 1. Stav 1. ostaje kao u Predlogu zakona, a stav 2. je bio neophodan. Kaže - prihvatanjem predloženog amandmana po kome se autor ne bi mogao odreći autorskog prava u korist drugog lica bi po obimu prevazišlo ovlašćenja na priznavanja autorskog dela. Ne bi uopšte prevazilazilo ova prava, nego bi samo štitilo određeni broj autora.
Neophodno je bilo prihvatiti i amandman na član 4. kolege Martinovića. I kolega Martinović, i Boris Aleksić i kolega Branimir Đokić su autori bezbroj dela i oni imaju ogromno iskustvo u ovoj oblasti. Oni zbog toga i ukazuju na sve probleme, koji mogu da nastupe zbog ovakvog zakona, kakav je dat u predlogu.
Amandmani su celishodni u značajnoj meri, ne samo da popravljaju tekst zakona, nego će u praksi omogućiti brojne zloupotrebe. Vidite, kolege poslanici, ako se jedan autor, ja ću vam na kraju reći i o kom autoru se radi, ako u toku jedne tj. prošle godine, za jednu pesmu, dobio od SOKOJ-a 218,6 hiljada dinara, autor te pesme je gospodin Mlađan Dinkić.
Jedan poznati muzičar harmonikaš, aranžer, kompozitor za oko 2.000 muzičkih ostvarenja dobija 300.000 na godišnjem nivou. Verovatno onda način na koji radio stanice dostavljaju Sokoju izveštaje šta se emitovalo u određenom periodu dovodi do ovoga, ali sigurno da nije to, odnosno imamo i Radiodifuznu agenciju.
Zbog čega je Sokoj tu - da zaštiti valjda autorska prava? Ne štiti se to na ovaj način. Na veoma malom broju uzoraka, možda oko 20%, koji im šalju uredno svoju dokumentaciju, oni na osnovu toga zasnivaju neki princip ili neki uzorak kako i na koji način da nagrade određen broj autora, a priznaćete morate biti saglasni s tim, autori koje oni nagrađuju na ovakav način sigurno to ne zaslužuju, osim ako nisu dali veliki doprinos - da li u pravljenju ove Vlade, da li u njenom održavanju.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pet minuta i 20 sekundi iskorišćeno vremena poslaničke grupe. Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 15. amandman je podneo narodni poslanik Branimir Đokić.
Ovaj amandman su prihvatili i Vlada i Odbor za nauku i tehnološki razvoj. Da li neko želi reč? (Da.) Reč ima narodni poslanik Branimir Đokić.