Šesta sednica, Drugog redovnog zasedanja, 12.12.2009.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Šesta sednica, Drugog redovnog zasedanja

2. dan rada

12.12.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 11:05 do 21:05

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pet minuta. Zahvaljujem.
Da li narodni poslanik Zoran Krasić želi reč? Izdvojio je mišljenje na Odboru za finansije.
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Bez namere da ponavljam neke stavove koje su izrekli članovi Odbora za finansije koji su izdvojili mišljenje, samo želim da nastavim dalje i da podsetim sve poslanike i javnost da je 29. maja ove godine Narodna skupština donela Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zajmu, to je tzv. programski zajam za razvoj privatnog i finansijskog sektora. Omogućeno je Republici Srbiji da uzme zajam u iznosu od nekih 35 miliona evra od Svetske banke.
Da bismo dobili taj zajam, gospođo Dragutinović, mi smo morali da se kandidujemo da dokažemo nešto. Evo šta je dokazano: da je Republika Srbija usvojila principe za restrukturiranje preduzeća, da je usvojila Strategiju za reviziju zakonskih, podzakonskih i drugih akata, da je ponudila na prodaju dva najveća primaoca državne subvencije, da je određen 31. decembar 2008. godine kao krajnji rok od kada počinje privatizacija, tačka 5) odnosi se na vrlo konkretnu prodaju društvenih preduzeća, tačka 6) da je usvojen budžet gde je raspodela budžetskih sredstava za Državnu revizorsku instituciju izvršena na prihvatljiv način, tačka 8) da je završena privatizacija Osiguravajućeg društva DDOR "Novi Sad".
Pošto ste se kandidovali i dokazali da ste to sve uradili, dobili ste taj kredit za: sprovođenje mera fiskalnog prilagođavanja, podsticanje nivoa produktivnosti poslovanja, da biste postigli rast bruto društvenog proizvoda, da biste smanjili inflaciju, da biste povećali udeo investicija u bruto društvenom proizvodu sa 24 na 28%, da biste otvorili novih 200 hiljada radnih mesta, da biste smanjili stopu nezaposlenosti sa 19 na očekivanih 12% krajem 2012. godine. Strategija regulatorne reforme, takođe, jeste bila obaveza, da se promovišu investicije u sektor energetike, da se smanji učešće Republike Srbije u finansijskom sektoru sa 17,5 na 10%, to se odnosi, pre svega, na banke i imamo jedan takav predlog zakona na dnevnom redu, kao i da se smanji učešće države sa 34 na 30% u kapitalu osiguravajućih društava.
Na ovoj sednici, uz budžet, imamo zakon o potvrđivanju Sporazuma sa Svetskom bankom, programski zajam za razvoj javnih finansija. Takođe, morali smo da se kandidujemo za tih 70 miliona evra. Šta smo dokazali? Da smo doneli novi Zakon o budžetskom sistemu, koji je apsolutno relativizovao pitanje odgovornosti, izuzetno komplikovan propis. Da bi se doslovno primenjivao taj zakon, nama je verovatno potrebno pet hiljada službenika. A zašto pet hiljada službenika, najbolje nam pokazuje Izveštaj Revizora za 2008. godinu.
Bili smo u obavezi da donesemo novi zakon o javnim nabavkama. Donet je. Znate i sami da se negde primenjuje, a negde se apsolutno ne primenjuje, poput ovih javnih preduzeća od republičkog značaja. Morali smo da dokažemo da postoji eksterna revizija izveštaja za 2008. godinu, i to je to o čemu Narodna skupština neće da raspravlja, a to je taj izveštaj Revizora. Dakle, taj izveštaj je bio neophodan da bismo se zadužili 70 miliona, a ne da bi nam omogućio da vidimo kakve su naše finansije. To je poenta cele ove priče.
Ovde se priča svodi na to – kako uzeti pare iz inostranstva, a da li kroz nekoliko godina treba da se smanjuje neto imovina, i građana i države, to ovu vlast ne interesuje. Jer, tu je pitanje – drži vodu. Dalje, da se napravi uprava za javni dug i da se nivo socijalne zaštite i socijalnih prava u Republici Srbiji za 2010. godinu održi na nivou iz 2009. godine.
Zato imamo genocidni Predlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, genocidni predlog zakona koji reguliše novčane naknade koje primaju roditelji za decu, i da ne pričam dalje šta sve. Kada budete uzeli ovih 70 miliona, vi ćete to potrošiti za poboljšanje lošeg upravljanja finansijama, za kontrolu mase zarada, za jačanje kapaciteta socijalne pomoći, itd, itd.
Izvinite, molim vas, ako se pogleda Izveštaj Revizora za 2008. godinu...(Aplauz.)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pet minuta, zahvaljujem.
Da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa, pošto su u dosadašnjem toku sednice svi narodni poslanici koji su želeli da govore, a izdvojili mišljenje na nekom od odbora u izveštaju Odbora za finansije, imali priliku.
Reč ima narodni poslanik Đuro Perić, pa narodni poslanik Pastor Balint, potom narodni poslanik Vlajko Senić.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Đuro Perić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi ministri, članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, obistinila se slutnja izražena prilikom rasprave o rebalansu budžeta za 2009. godinu da će globalna ekonomska kriza, uz već postojeću, koju inače imamo, direktno uticati i imati negativne efekte na privredu i finansije u Srbiji. Setimo se da je bilo i suprotnih tvrdnji, čak da to može biti i prednost za razvoj naše privrede.
Ne tvrdim da su negativni pokazatelji osnovnih makroekonomskih indikatora u 2009. godini rezultat samo uticaja globalne ekonomske krize, mada je to očigledno, nego moramo sagledati i vlastite slabosti i nedovoljnu efikasnost u određenim segmentima ekonomskog sistema. Tako je, imajući sve to u vidu, u prvom polugodištu ove godine bruto društveni proizvod smanjen za 4,1% u odnosu na isti period 2008. godine. Fizički obim proizvodnje za prvih 10 meseci ove godine u odnosu na isti period 2008. godine smanjen je za 14%, izvoz robe u prvih 10 meseci smanjen je za 22,4%, a uvoz za 30,7%. Spoljnotrgovinski deficit na kraju septembra ove godine iznosio je 3,8 milijardi evra. Ukupan broj zaposlenih u periodu januar-septembar 2009. godine smanjen je za oko 2%.
Ovo su sve pokazatelji koji su dati u, inače, po mišljenju Poslaničke grupe PUPS, izuzetno dobrom i analitički sveobuhvatnom materijalu za predlog budžeta za 2010. godinu i revidirani memorandum o budžetu i fiskalnoj politici za 2010. godinu sa projekcijama za 2011. i 2012. godinu. Navodeći ove u materijalu prezentirane pokazatelje, namera nam je da istaknemo i podvučemo koliko velike napore i izuzetno osmišljenu ekonomsku politiku moramo imati da bismo mogli ostvariti predviđene pokazatelje za budžet za 2010. godinu i makroekonomski okvir za period 2010.- 2012. godina.
Naravno, raduje činjenica da je u četvrtom kvartalu ove godine, koji se upravo bliži kraju, zaustavljeno produbljivanje recesionih tendencija nakon oštrog pada tokom druge polovine 2008. i prve polovine 2009. godine. Tome su evidentno doprinele mere ekonomske politike Vlade i mere monetarne politike Narodna banka Srbije. Tu su svakako i neizbežni MMF sa svojom finansijskom podrškom od 2,9 milijardi evra, Svetska banka i drugi.
Imajući to u vidu, budžet Republike Srbije zasniva se, kao što vidimo, na oceni ekonomskih kretanja u 2009. godini, projekciji makroekonomskih indikatora za 2010. godinu, planiranoj ekonomskoj politici za 2010. godinu. Osnovni ciljevi i smernice ekonomske politike u 2010. godini biće usmereni po Predlogu Vlade na održavanju makroekonomske stabilnosti u uslovima krize, oporavku privrede i stvaranju uslova za povratak održivih, realnih stopa rasta, nastavku procesa evropskih integracija i sprovođenju strukturnih reformi, posebno javnog sektora.
Zadržao bih se samo na nekoliko projektovanih osnovnih makroekonomskih pokazatelja za 2010. godinu koji bi, ukoliko se ostvare, predstavljali veliku prekretnicu u ekonomskom razvoju Srbije, što Poslanička grupa PUPS svesrdno želi i podržava. Tako, na primer, predviđa se da godišnja stopa realnog rasta bruto društvenog proizvoda od minus 3% u 2009. godini u 2010. godini iznosi 1,5%, lična potrošnja od minus 7% se povećava na 3,6%, investicije od minus 22,3% na 4,7%, izvoz roba i usluga od minus 8% na 6,2%, uvoz od minus 16,8% na 4,8%.
Trebalo bi, po mom mišljenju, svestrano sagledati da li su ovakve prognoze realne i da li ih je, uz sve napore i mere, moguće ostvariti.
Poslanička grupa PUPS smatra da bi bilo izuzetno dobro da se ta prekretnica u ekonomiji Srbije u 2010. godini i ostvari. To bi omogućilo da se u 2011. i 2012. godini učini realna predložena projekcija razvoja.
Osvrnuo bih se ukratko i na predlog finansijskog plana Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja. Za 2010. godinu je predviđeno da donacije i transferi u Fondu iznose 215 milijardi dinara, što iznosi 45,59% potrebnih sredstava. Taj odnos se zadržao na gotovo istom nivou kao što je bio u 2009. godini.
Glavni problem je što se doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje i dalje ne uplaćuju redovno i što su znatno niži nego što bi morali da budu. Za oko 600.000 osiguranika plaćaju se doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje na mnogo niže zarade nego što bi trebalo, ili se neredovno uplaćuju, a u sivoj ekonomiji, koja je još uvek vrlo visoka, uopšte se ne uplaćuju bilo kakvi doprinosi.
Kod velikog broja zaposlenih javljaju se prekidi u penzijskom stažu, pa ih onda država mora uplaćivati da bi takvi osiguranici mogli da ostvaruju pravo na penziju. Još uvek se procenjuje da se dugovi za neuplaćeni doprinos kreću preko 100 milijardi dinara. Inače, finansijski plan Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja opterećen je i nekim stvarima koje bi trebalo prebaciti na druge transfere, kao na primer zdravstveno osiguranje penzionera koje se vrši samo prebacivanjem iz Fonda PIO u Fond za zdravstveno osiguranje, a to iznosi oko 50 milijardi dinara. Zatim, drugi transferi za druge socijalne kategorije i institucije, kao što su telesno oštećenje, tuđa nega i pomoć, kao i neki drugi, što sve ukupno iznosi oko 70 milijardi, što bi značilo mnogo manje u tom planu kada se procenjuje koliko se troši za taj naš fond PIO.
U članu 39. Predloga zakona o budžetu Srbije za 2010. godinu, predviđeno je da, ukoliko se u 2010. godini prihodi organizacija za obavezno socijalno osiguranje po osnovu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje ostvaruju u manjim iznosima od iznosa utvrđenim finansijskim planovima za 2010. godinu, upravni odbori svojim odlukama treba da daju saglasnost na ono što saglasnost daje i Vlada i da se ograniče rashodi u skladu sa smanjenim prihodima.
Slažem se da se i upravni odbori i poslovni organi u organizacijama za obavezno socijalno osiguranje maksimalno angažuju u granicama svojih ovlašćenja, da prihodi i rashodi njima budu uravnoteženi.
Poslanička grupa Partija ujedinjenih penzionera Srbije smatra da su kontrolni organi u Ministarstvu finansija i drugi dužni da mnogo efikasnije i upornije rade na obaveznoj naplati doprinosa. Bojim se da, ukoliko se nastavi po dosadašnjoj praksi, ne bude problema vezanih za penzije, posebno u sektoru za penzije poljoprivrednika. Naime, i zarade u javnom sektoru i penzije će prema Predlogu budžeta za 2010. godinu biti zamrznute. Penzije će prema projekcijama finansijskih planova u 2011. godini biti usklađene dva puta ukupno za oko 8%, a isto tako i u 2012. godini.
Inače, odnos prosečne penzije i prosečne neto zarade u periodu januar – oktobar 2009. godine iznosio je 63,3%. Zbog postojećeg stanja oko obezbeđivanja sredstava za isplate penzija stalno se vrše pritisci da se penzije smanje, tako da, sa jedne strane, imamo očekivanja od velikog broja penzionera, oko 500.000 ih sa penzijom do 10.000 dinara, najveći je problem kod poljoprivrednih penzionera. – oni svi očekuju da dođe do povećanja penzija. Sa druge strane vrše se veliki napori da se penzije zadrže na postojećem nivou i da ne dođe do njihovog smanjenja. Oko toga su maksimalno angažovani mnogi od članova Vlade, između ostalih i potpredsednik Vlade dr Jovan Krkobabić.
Nadamo se da će predstojeća reforma sistema penzijskog i invalidskog sistema, na kojoj se intenzivno radi, kao i konstatacija u članu 42. stav 2. Zakona o budžetu, da će Vlada pratiti monetarno-finansijska i ekonomska kretanja u 2010. godini i, u skladu s tim, može predložiti odgovarajuće mere, pomoći da se nešto učini na stabilizaciji penzijskog sistema u celini, što je vrlo dobro i pozitivno da se i ovaj problem počne ozbiljno rešavati.
Na kraju, Poslanička grupa PUPS će u danu za glasanje glasati za ovaj zakon o budžetu Srbije i prateće akte. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
 Zahvaljujem. Reč ima narodni poslanik Balint Pastor.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Balint Pastor

Grupa manjina
Uvažena gospođo predsednice, gospođo ministarka, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, prinuđen sam da svake godine pričam istu priču, jer se od usvajanja Republičkog Ustava 2006. godine nijedanput nije desilo da Vlada uputi u skupštinsku proceduru Predlog budžeta koji je u saglasnosti sa Ustavom Republike Srbije.
To je, nažalost, i ove godine tako. To sam rekao juče i premijeru Srbije, rekao sam i vama, gospođo ministar, danas na sednici Odbora za finansije Narodne skupštine. Tada sam vam obećao da ću argumentovati ove moje stavove u raspravi, na plenarnoj sednici Narodne skupštine.
Nažalost, nemam težak zadata. Dosta lako ću uspeti da vam dokažem da predloženi tekst budžeta nije u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Vi ste ove godine u Vladi obratili pažnju, za razliku od prethodnih godina, da barem nominalno AP Vojvodina dobije 7%. To je jedan veliki pomak, jer se do sada nikada nije desilo da barem nominalno bude predviđeno 7% iz budžeta za AP Vojvodinu. To smo uvek, da upotrebim tu reč, ''peglali'' tu u raspravi, podnoseći amandmane. Vi ste i u rebalansu, na neki način, prihvatili naš amandman i priznali da prvobitan predlog nije bio u skladu sa Ustavom.
Tako je bilo i 2009. godine, odnosno krajem 2008. godine, kada smo donosili budžet za 2009. godinu, ali ćemo morati da izvršimo naknadne intervencije i ove godine. Nadam se da će naš amandman, o kojem ću malo kasnije govoriti, biti prihvaćen.
Ukoliko to bude tako, onda će Predlog budžeta biti doveden u sklad sa Ustavom Republike Srbije i tada neće biti nikakvih smetnji da glasamo za ovaj predloženi budžet.
Kao što sam rekao, i prethodnih godina, ništa ne tražimo za sebe. Tražimo poštovanje Ustava Republike Srbije, jer država koja gazi sopstveni Ustav ili koja selektivno poštuje Ustav ta država nema šta da traži u EU. Ako je to tako, onda su besmislene sve priče o približavanju EU.
Da vidimo prvo šta kaže član 184. Ustava Republike Srbije: „Budžet Autonomne pokrajine Vojvodine iznosi najmanje 7% u odnosu na budžet Republike Srbije“...To je poštovano ove godine i to ću tri puta da podvučem. Tu nije kraj rečenice iz člana 184. Ustava Republike Srbije, nego stoji zarez, kaže se: „s tim što se tri sedmine od budžeta Autonomne pokrajine Vojvodine koristi za finansiranje kapitalnih rashoda.''
Ovim predlogom se ne poštuje ovaj drugi deo rečenice iz Ustava. Meni je veoma drago što je tu i gospodin ministar Milutin Mrkonjić, jer on u potpunosti razume koliko su bitne kapitalne investicije, kapitalni rashodi i da se iz Predloga budžeta moraju obezbediti sredstva za to, ne samo zbog toga da bi se infrastruktura razvijala, nego i zbog toga da bi se Ustav poštovao.
Sada da vidimo, zbog čega mogu da tvrdim da Ustav nije poštovan? Ako pogledamo u Predlogu budžeta za 2010. godinu na šta idu sredstva, onda ćemo videti da namenski transferi za finansiranje rashoda za zaposlene u obrazovanju na teritoriji AP Vojvodine i za finansiranje dela programa u oblasti kulture, iznose nešto malo manje od 25 milijardi dinara. To nisu kapitalni rashodi, to nisu kapitalne investicije i ne mogu to da budu.
Dalje, namenski, nenamenski transferi u jedinicama lokalne samouprave na teritoriji AP Vojvodine evidentiraju se u budžetu AP Vojvodine kao prihodi AP Vojvodine. Ta transferna sredstva iz budžeta Republike su planirana na nivou iz 2009. godine, što znači da će ovi prihodi AP Vojvodine u 2010. iznositi oko 6,5 milijardi dinara.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da godinama unazad troškovi funkcionisanja AP Vojvodine, rashodi za zaposlene, materijalni troškovi itd, iznose u proseku oko 2,8 milijardi dinara, i ako saberemo ove tri cifre – transferna sredstva za obrazovanje i kulturu, transferna sredstva za jedinice lokalnih samouprava i troškove funkcionisanja AP Vojvodine, onda je to, tu negde, iznad 34 milijarde dinara.
Ako imamo u vidu činjenicu da budžet AP Vojvodine mora iznositi najmanje 55,8 milijardi dinara, da bi se ispoštovala odredba iz Ustava da budžet AP Vojvodine mora da bude najmanje 7% budžeta Republike, onda vidimo da za kapitalne investicije fale najmanje dve milijarde dinara, pod uslovom da sva ostala sredstva idu na kapitalne investicije, na kapitalne rashode.
Naravno, neće ići sva sredstva na kapitalne investicije, ako izuzmemo ova transferna sredstva za obrazovanje, kulturu, lokalne samouprave i troškove funkcionisanje AP Vojvodine, ali ako polazimo od te vrlo oborive pretpostave i onda fale najmanje dve milijarde dinara da bi se poštovao član 184. Ustava Republike Srbije u celini.
Ovo što govorim, za današnje izdanje novosadskog "Dnevnika" rekao je i pokrajinski sekretar za finansije, gospodin Jovica Đukić.
Gospodin Jovica Đukić i ja nismo u istoj stranci, tako da pretpostavljam da nije slučajnost, ne može biti nekakva politička zloupotreba da govorimo isto. I da vidimo šta konkretno kaže za današnji novosadski "Dnevnik" gospodin Jovica Đukić, pokrajinski sekretar za finansije.
Kaže – ukupno 31 i po milijarda dinara ide na ukupna transferna sredstva iz republičkog budžeta u pokrajinski. Neutrošena sredstva od privatizacije, plus prihodi od poreza na dohodak građana i poreza na dobit preduzeća koja delom pripadaju budžetu AP Vojvodine, po zakonu, dakle, ako sve to saberemo onda je efektivni budžet koji se može za bilo šta koristiti bez tih transfera 20 milijardi dinara.
To nikako nije i ne može biti tri sedmine od budžeta AP Vojvodine. Tada još nismo govorili o tome da će od tih 20 milijardi dinara ukupno pokrajina morati da izdvoji sedam i po milijardi dinara za pokrivanje dugova iz 2009. godine, s obzirom na činjenicu da je bila ograničena javna potrošnja u ovoj godini. Ukupno će AP Vojvodina raspolagati sa 12 i po milijardi dinara efektivnog budžeta, po meni i rečima gospodina Jovice Đukića.
Pitam se kako će AP Vojvodina sa 12 i po milijardi dinara efektivnog novca moći da funkcioniše u 2010. godini. Ne radi se samo o tome da se svesno od Pokrajine Vojvodine traži da krši Ustav time što neće dobiti iz republičkog budžeta dovoljno sredstava za kapitalna rashode, nego će Pokrajina bukvalno bankrotirati za nekoliko meseci. Meni uopšte nije jasno zašto smo onda doneli Statut AP Vojvodine, zašto smo onda usvojili u Narodnoj skupštini 30. novembra Zakon o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, kada će Pokrajina bankrotirati za nekoliko meseci, jer jednostavno neće moći da izvršava svoje nadležnosti koje ima prema Ustavu i prema zakonu. To nije zbog toga što se nenamenski troše sredstva, to nije ni zbog kojih drugih razloga, to je zbog toga što iz republičkog budžeta Pokrajina neće dobiti efektivne novca za finansiranje svojih nadležnosti.
Ne znam da li je cilj da se dokaže, odnosno da se pokaže da je Izvršno veće Autonomne pokrajine Vojvodine nesposobno ili je cilj nešto drugo, ali Pokrajina od tih sredstava neće moći da funkcioniše, neće moći da poštuje Ustav Republike Srbije, ali i Vlada Republike Srbije krši Ustav države ovakvim predlogom budžeta.
Kako se ovo može popraviti? Dosta se teško može popraviti, ali smo našli neko rešenje koje je, prema našim nadanjima, prihvatljivo i za Vladu Republike Srbije. Predložili smo da se prepiše odredba iz budžeta za 2009. godinu u vezi korišćenja sredstava od privatizacije ''Naftne industrije Srbije''. Nismo presrećni zbog tog rešenja, ali jednostavno ne vidimo drugo rešenje.
U budžetu za 2009. godinu je uneta odredba u poslednjem slučaju da bi budžet bio izglasan za 2009. godinu, i tada smo ukazivali na kršenje Ustava – odredba da 90% sredstava od privatizacije ''Naftne industrije Srbije'' pripada Vojvodini, s tim što se 50% tih sredstava prebacuje odmah nakon usvajanja budžeta za 2009. godinu, a 40% posle usvajanja Statuta Vojvodine i Zakona o nadležnostima AP Vojvodine.
Plan je bio da se Statut i Zakon o nadležnostima usvoji do kraja 2009. godine. To se i dogodilo, ali pošto se to dogodilo 30. novembra, jednostavno, neće biti mogućnosti da se doznače ta sredstava za budžet u 2009. godini.
Tu odredbu smo malo modifikovali, prepisali i predložili u formi amandmana na način da se neutrošena sredstva od privatizacije ''Naftne industrije Srbije'', koja na osnovu budžeta za 2009. godinu pripadaju AP Vojvodini, raspoređuju odlukom o budžetu AP Vojvodine za 2010. godinu, ali je pretpostavka za to da ta sredstva Vojvodina, vojvođanski budžet dobije od republičkog budžeta.
Nadam se da će biti razumevanja za ovaj naš amandman, da ćemo iznaći rešenje za normalno funkcionisanje AP Vojvodine. Želim samo da ukažem na to da, nažalost, u ovoj godini ni Fond za kapitalna ulaganja AP Vojvodine, ni Fond za razvoj poljoprivrede AP Vojvodine, ni Fond za razvoj AP Vojvodine nisu bili u mogućnosti da raspišu konkurs zbog toga što nije bilo sredstava za to u pokrajinskom budžetu.
Nadam se da se ta situacija neće ponoviti u 2010. godini, jer će u tom slučaju stati i razvoj infrastrukture i razvoj privrede i razvoj poljoprivrede na teritoriji AP Vojvodine. Može neko da kaže – dobro, ali Vojvodina ima i drugih sredstava finansiranja i drugih prihoda. To nije tačno.
Ti prihodi su mizerni. Ti prihodi nisu skoro nikakvi zbog toga što još uvek nije donet zakon o finansiranju AP Vojvodine, bez obzira što je to bila ustavna obaveza Narodne skupštine do 31.12.2008. godine, a isto tako nije donet ni zakon o javnoj svojini, pa bih pitao gospođu ministarku – kako stojimo sa zakonom o javnoj svojini?
Skinuo sam sa sajta Ministarstva finansija u oktobru 2008. godine radnu verziju zakona o javnoj svojini, zakona kojim bi lokalne samouprave i autonomne pokrajine trebalo da dobiju nazad imovinu, ali se od tada, evo, više od godinu dana, ništa ne dešava. Ne znam zbog čega Vlada još uvek nije utvrdila predlog tog zakona i nije dostavili Skupštini na raspravljanje i usvajanje. I sve dok se ti zakone ne usvoje, Vojvodina nema izvornih prihoda iz kojih bi mogla da finansira svoje nadležnosti.
Ako pogledamo obrazloženje Predloga budžeta, gospođo Dragutinović, onda je to obrazloženje tragikomično u jednom delu.
Navedeno je da će AP Vojvodina za finansiranje svojih nadležnosti iz republičkog budžeta, prema procenama onih ministarstva, koja treba da prenose i nadležnost i sredstva na AP Vojvodinu, da će za taj cilj biti 133 miliona dinara. Proverite u obrazloženju budžeta. Ne znam ko misli ozbiljno da se od 133 miliona dinara mogu finansirati nove nadležnosti, ukupno 153, koliko je predviđeno usvojenim Statutom Vojvodine i Zakonom o nadležnostima.
Znači, još jednom da ponovim, nadam se da će biti razumevanja za naš amandman, da ćemo naći rešenje, a sve dok se to ne dogodi, nadam se da za celu ovu priču imamo podršku svih poslanika sa teritorije AP Vojvodine, bez obzira na stranačku pripadnost, i pre svega poslanika Lige socijaldemokrata Vojvodine, koji su naši tradicionalni partneri u poštovanju Ustava Republike Srbije, kada se radi o budžetu Republike Srbije.
Još vrlo kratko u dva minuta bi želeo da govorim o drugom našem amandmanu. To pitanje sam danas pokrenuo na sednici Odbora za finansije. To je pitanje u vezi budžetskog Fonda za nacionalne manjine. Narodna skupština je 31. avgusta usvojila Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina i taj zakon predviđa formiranje budžetskog Fonda za nacionalne manjine. Iz tog fonda bi se finansirali projekti iz oblasti obrazovanja, kulture, informisanja, iz onih oblasti koje su bitne za očuvanje identiteta pripadnika nacionalnih manjina.
Znači, taj zakon je usvojen pre nešto više od tri meseca, stupio na snagu, predviđa taj budžetski Fond za nacionalne manjine, a u Predlogu budžeta ni traga nema o tom budžetskom fondu. Ne znam šta radi Republički sekretarijat za zakonodavstvo? Ne znam kako može da stigne predlog budžeta za sledeću godinu koji je u suprotnosti ne samo sa Ustavom, nego i sa nekim usvojenim zakonima. Ako je važećim zakonom predviđeno da taj budžetski fond treba da postoji, onda taj budžetski fond treba da bude stavka u budžetu za sledeću godinu i u vezi toga ne ulazimo u raspravu, da li će biti dva dinara, dva miliona dinara ili dve milijarde dinara. To je u potpunosti u ovom trenutku nebitno. Bitno je da taj fond funkcioniše i bude predviđen odredbama budžeta za sledeću godinu.
S obzirom na činjenicu da znamo da se rashodi države ne mogu povećati, predložili smo da se od Ministarstva kulture uzme dva miliona dinara, od nekoga smo morali da uzmemo, i da stavimo u ovaj budžetski Fond za nacionalne manjine. Uzeli smo od Ministarstva kulture, jer i Ministarstvo kulture treba da finansira projekte iz oblasti kulture.
Nadam se da će i taj naš amandman biti prihvaćen, jer je to zakonska obaveza. Stvaranje tog fonda je, svakako, zakonska obaveza. Ukoliko će biti dogovora, ukoliko će biti poštovan Ustav i zakon, onda će naša poslanička grupa glasati za Predlog budžeta za 2010. godinu.
U suprotnom nećemo biti u mogućnosti da to uradimo, ali se ipak nadam da će biti dogovora i razgovora. Nas nećete morati primiti u pres-sali Vlade. Možemo bilo gde da razgovaramo. Samo je bitno da se ovi problemi reše. Hvala. (Aplauz.)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Čedomir Jovanović, posle njega narodni poslanik Vlajko Senić.
...
Liberalno demokratska partija

Čedomir Jovanović

Liberalno demokratska partija
Gospođo Čomić, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici Vlade, gospođo Dragutinović, bilo bi prirodnije da uz vas možemo da vidimo i predsednika Vlade, jer je ovaj budžet, kao i prethodni, žrtva brojnih političkih slabosti koje ne mogu biti otklonjene koliko god vi to pokušavali drugačije da predstavite. Ekonomija je oduvek u ovoj zemlji bila žrtva politike i tako je i ovoga puta.
Pošto je tu ministar Mrkonjić, mislim da će on razumeti LDP koji pokušava da dokaže da je nemoguće voziti voz ako pruga ima samo jednu šinu. Vaša pruga, gospođo Dragutinović, je upravo pruga sa jednom šinom.
Kako može budžet biti i razvojni, i socijalni, ako je na osnovama na kojima je pravljen i prethodni, a u međuvremenu niti smo se razvili, niti su socijalni problemi u društvu rešeni? Ono što vi definišete kao socijalna politika jeste zapravo milostinja države koja je prethodno uništila svoje stanovništvo. Tu su politički predstavnici jednog dela našeg društva, penzionera, koji su prošle godine tj. ove godine vanredno koštali Srbiju pola milijarde evra više, a kada uđete u strukturu tih penzija vidite da je pola miliona penzionera u ovoj zemlji sa pola milijarde evra povišice stiglo do penzije od 13.000 dinara.
Naš osnovni problem je što je ova zemlja došla do tačke u kojoj je više nemoguće pomiriti prava i obaveze, prava ljudi na dostojanstven život i obavezu države da im tako nešto omogući. Zbog toga je preduslov ozbiljnog budžeta dogovor sa ljudima koji u ovoj zemlji žive. Tog dogovora nije bilo. Ne želim od vas da tražim odgovor na pitanje zašto tog dogovora nije bilo, jer je taj odgovor morao da nam da predsednik Vlade, koji je juče ušao ovde sa ambicijom čoveka da pre iz sale izađe nego što bi u njoj da ostane. Ako predsednik Vlade neće da brani svoj budžet, ko će onda taj budžet da brani?
Govorim o politici, a ne o razdelima. Znate da su javne finansije ove zemlje duboko kompromitovane, da su kompromitovani izveštaji državnog revizora, da je Vlada opravdanje pronašla u knjigovodstvenim greškama, tj. da su za razlike u interpretacijama Vlade, odnosno Državnog revizora odgovorne knjigovođe. Možda je to zaista tako, ali ste bili dužni da ovde omogućite raspravu o tome, da bismo mi uverili građane da nam je zaista stalo do tog novca koji od njih uzimamo i koji u njihovo ime trošimo.
Jer mi, gospođo Dragutinović, vašu Vladu podržavamo u njenim evropskim nastojanjima, ne zato što prodajemo svoje poslaničke mandate, nego zato što nam je jasno da ne može jedna partija da povede Srbiju u Evropu, pa i kada smo podržavali radikale pre godinu dana u njihovom nastojanju da amandmanom izmene preambulu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, da tako i oni za taj sporazum glasaju, isto smo to radili uvereni da ne može polovina Srbije da ode u Evropu, a druga da ostane.
Možete li pre podne da budete poštena Vlada, a popodne nepoštena? Zašto ne branite svoje poštenje ovde i ne dokazujete ga, nego nas dovedete u situaciju u kojoj je klima toliko kontaminirana da smo svi krivci? Kada pitate prosečnog građanina Srbije, onog o kojem se mi staramo, i onog zbog kojeg vi ovde sedite u subotu u 12.00 časova, on u nama prvo vidi prevarante i lopove, a po pravilu na poslednjem mestu, možda nekoga ko ima dobru nameru i pokušava nešto da uradi.
Evo ga završni račun budžeta grada Beograda za 2008. godinu sa Izveštajem o izvršenju. Usvojila ga je Skupština Grada u junu mesecu. To je urađeno na insistiranje LDP i to je bilo moguće i uraditi sa vašim budžetom za prethodnu godinu. Samo je jednom to urađeno, 2002. godine. To je uradila Vlada Zorana Đinđića, naša Vlada, koja je srušena ubistvom 12. marta. Od tada do danas nije položen račun za postupanjem sa javnim finansijama iz nemoći, iz slabosti iz odsustva prostora za tako nešto, a za to je odgovorna vladajuća koalicija.
Sada raspravljamo o budžetu za 2010. godinu, a 90% ljudi u ovoj zemlji misli da smo lopovi, svi i to je politički problem, a ne problem ekonomije. Ako vi niste u stanju da branite sami svoje političke pozicije, kako to može da uradi bilo ko drugi? Govorimo o razlici o 100 milijardi u prihodima i rashodima. Ne mislim u završnom računu nego u budžetu za narednu godinu. Govorimo o penzionerima i zamrznutim penzijama, a koliko će biti povećana masa penzija. Ne govorimo o mladima. Na kakav način razmišljamo o budućnosti, jer smo se pretvorili u državu koja misli samo na sebe u ovom trenutku? Da li imamo neku strategiju? Kako će izgledati budžet za narednu godinu, kada je jasno da nismo napravili analizu ispunjenih planova za ovu?
Gospodine Mrkonjiću, koliko je realizovano projekata u nadležnosti vašeg ministarstva? Ni vi sami ne znate više koliko preduzeća je nadležno za taj koridor. Jedan upravni odbor, drugi upravni odbor, jedno preduzeće, drugo preduzeće, treće preduzeće. Nemamo mi iz LDP nikakvu korist sad u tome da poentiramo na međusobnim neslaganjima i prepucavanjima, ali nas interesuje prostor koji ste nam ostavili da mi svojim inicijativama učinimo taj budžet boljim ili da vas podržimo tamo gde je dobar, a podrška vam je potrebna, kao što je to bio slučaj u nekim drugim situacijama.
Ovaj budžet je žrtva nemoćne i nesposobne Vlade i to je činjenica. Vlada koja pokušava da očuva postojeće odnose u društvu, a oni su loši. Vlada koja nije napravila međugeneracijski dogovor nego penzionerima deli milostinju, tako što oduzima mladima pravo na normalnu budućnost. Povećali ste penzije za 10% krajem prošle godine. Jedna od posledica tog povećanja je klizanje dinara i pad kursa sa 78 na 95-96. Time su te penzije obezvređene, a pola milijarde evra je potrošeno u projektu koji je unapred osuđen na propast. Vlada mora da omogući međugeneracijsku solidarnost, da otvori prostor nama koji treba nešto da stvaramo u ovoj zemlji, pa da onda sa tim novim vrednostima osiguramo i svoj život i život onih čije su vrednosti prokockane i uništene, između ostalog i zbog toga što su na tako nešto sami pristali.
Mesečno se izdvaja 18 milijardi dinara u penzioni fond, a penzioneri su politički najkonzervativniji deo našeg društva. Oni pružaju najveći otpor evropskim integracijama, oni pružaju najveći otpor integracijama u NATO pakt. Hoćemo strane investicije, gospodine Mrkonjiću. Pa, gde su pare? Samo na Zapadu! Gde se pare ulažu? Samo tamo gde je sigurno. Ni vi, ni ja, ne bismo ih uložili tamo gde mislimo da nisu sigurne. Za taj zapad sertifikat sigurnosti je članstvo u NATO paktu. Pogledajte Rumuniju i ekonomski razvoj Rumunije, 140% je rast investicija po ulasku u NATO pakt.
Hoćemo da rešimo problem regionalnog razvoja. Kako ćemo da razvijamo Niš, kako ćemo da napravimo železnički čvor u Nišu kad vozovi iz Niša nikuda ne idu? Gde će vozovi iz Niša? Ne mogu na Kosovo, tamo nismo dobrodošli, zatvorili smo sebi vrata pogrešnom politikom, a dvaput nam je veći izvoz na Kosovu nego u Rusiji. Šta da radimo u Crnoj Gori? Posvađali smo se sa Crnom Gorom. Da kupimo Bar? Kakvi su nam odnosi sa Crnogorcima? Šta da radimo u Bosni? Šta da radimo u Makedoniji?
Hoćemo u Evropu, ali sa kakvom idejom? Da Evropa finansira našu nesposobnost? Nećemo tako daleko stići. Zbog toga, gospođo Dragutinović, nama nisu potrebni razdeli, nama je potrebna politika. Ako se sve ovde u Parlamentu svodi na pojedinačno nastojanje ministara, na one besmislene sednice poput jedne od poslednjih kada je ministar Ugljanin ili ministar Čiplić zastupao Ministarstvo kulture, medija, nauke, pošto već niko nije hteo da brani taj zakon o autorskim pravima, onda mi ne možemo da računamo na bilo kakvo poboljšanje u godini koja je pred nama.
Gde mi vidimo osnovne probleme? Ako govorimo o razvoju, samo ste vi tu. Izvinite, gospodine Šehoviću, nemamo mi mnogo šta da pričamo sa vašim ministarstvom na temi budžeta, ali, evo ga tu ministar Mrkonjić, a i vi ste tu, gospođo Dragutinović.
Recite nam kakve su koristi od fenomenalnog zakona o planiranju i izgradnji koji je ubio građevinsku industriju ove zemlje, uništio je? Samo demagoške, populističke i ništa više.
Moralo je 26 podzakonskih akata da se donese, doneta su samo tri. Ljudi u Beogradu ne mogu da promene pločice u svom stanu, jer se i to tretira kao građevinska intervencija. Četrdeset posto bruto društvenog proizvoda ove zemlje proizilazi iz aktivnosti građevinske industrije. Propalo je 700 kompanija u prošloj godini. Očekuje se propast 500 u godini koja je pred nama, a mi smo jedini na svetu doneli zakon koji je uneo potpuni haos.
Sada menjamo i poreske stope. Videćemo kolika je poreska stopa na nekretnine ovde, a kolika je u zemljama u okruženju. Dokle ćemo tako stići? Oni vas ostave i kažu – nađite pare! Vi izađete i kažete –moramo da povećamo porez! A oni kažu – ne, ne može da se poveća porez, nego ćemo da prodamo nešto ispod tezge na crno. Pa, šta ćemo sutra? Odakle nama novac? Iz kredita koji su skupi, jer su ovde veliki politički rizici i nesigurna je zemlja, nestabilne institucije, ne poštuju se zakoni.
Može novac doći iz privatizacije, ali to je rasprodaja, to nije privatizacija, a mi smo sami uspostavili ta pravila ovom brukom koja je pratila privatizaciju ''Naftne industrije Srbije'' i sramotom.
Koji su nam još izvori novca? Grinfild investicije. Pa, u kakvim uslovima mi živimo da bi neko ovde uložio novac? Što bi neko uložio novac u Luku ''Beograd'', koja je postala paradigma i političke korupcije i demagogije i nesposobnosti ovog društva? Dve milijarde evra vredi 70 hektara. To u Dubaiju ne postoji, ali evo nas sada, ni to, ni svako drugo gradilište u Beogradu danas ne radi. Usvojili ste Generalni urbanistički plan, propade politički projekat na kome se radilo godinu dana zbog demagogije.
Vi ste ovde ministar finansija koji treba da izađe i da kaže – naši pravci razvoja su ti, ti i ti i da bi se oni ostvarili morate uraditi to, to i to!
Radnici izađu i legnu na prugu. A onda ministar privrede dođe i kaže kako akcionar preduzeća ima novac, pa treba da im isplati taj novac. U kojoj to zemlji sveta akcionari isplaćuju novac svojim radnicima? Ako preduzeće ne radi kako treba, pa ono čini štetu svom akcionaru.
Kome ćemo mi da prodamo bilo šta u Srbiji ako uspostavimo ta pravila? Pet miliona dinara da gubimo dnevno zbog blokade pruge, a Ministarstvo ili ''Železnica'' podnesu prijavu sudu protiv lokalne samouprave. To je haos. Kada imamo takav haos u zemlji, onda ne možemo da bežimo od činjenice da se prvo moramo suočiti sa uzrocima tog haosa. Moramo više da radimo, a manje da lažemo jedni druge.
Šta je želela LDP u ovom budžetu, a toga nema? Prvo, međugeneracijski dogovor sa onima koji jako puno koštaju ovu zemlju. Nije sporno da oni imaju pravo na tako nešto, mislim na penzionere, ali ako su koštali prošle godine pola milijarde evra više, to je gotovo pola Koridora, ovog što ga pravimo 20 godina, pa ako su koštali pola milijarde evra više, onda očekujemo od njih da oni ispune svoju obavezu, jer svako od nas građana u ovom društvu ima neku obavezu, očekujemo od njih da podrže onu politiku koja insistira na razvoju kao jedinom preduslovu penzija u 2010. i 2011. godini. Ako se sada pola penzionog fonda puni iz budžeta, koji se opet puni našim zajedničkim radom, kako će to onda biti za godinu, dve ili tri, kada broj penzionera bude veći, a priliv u budžet manji iz mnogo razloga, pre svega zbog toga što se ovde izbegavaju reforme?
Mi smo predložili amandman za koji mislimo da bi trebalo da ga prihvatite, da se penzije penzionerima smanje po 1% za svaku godinu koja im nedostaje do punog radnog staža. Samo 18, odnosno 19% penzionera je ispunilo puni uslov za penziju, a to je puni radni staž. Veliki procenat njih je otišlo u starosnu penziju, ali sa 15-20 godina staža. Mnogo njih je otišlo u penziju jer je to bila politička mera tokom devedesetih godina.
Ne možemo da varamo jedni druge. Ti ljudi danas primaju penzije iz budžeta i istovremeno rade i zauzimaju mesta mladima koji ne mogu da budu konkurentni, jer je njihova plata veća za penziju koju penzioneri primaju, pa onda mogu da rade jeftinije. Koliko takvih penzionera ima? Koliko imamo lažnih invalidskih penzija? Zašto tu ne zavedemo red? Tražite podršku za tako nešto i dobićete je, pa da zavedemo red i na univerzitetima, da vidimo kako mi zamišljamo Srbiju u budućnosti, kojim poslovima ta zemlja treba da se bavi, kakva znanja nudi.
Nudimo najnefunkcionalnije obrazovanje mladima. Na čemu ćemo se onda razvijati u budućnosti? Studenti protestuju danima u Beogradu i pri tom se banalizuje njihov protest. On je sveden na njihovu želju da upišu godinu bez završene prethodne, ali ''Bolonja'' nije samo bodovanje, ''Bolonja'' podrazumeva i obezbeđivanje određenih standarda. Mi imamo beogradske fakultete, pošto je jedan od standarda da ne sme knjiga da ima više od 400 strana, onda profesori smanje font, smanje slovo, pa knjiga od 600 strana stane na 400, ali čitate sa lupom.
Da li je neko nekad izvršio kontrolu kvaliteta studija u ovoj zemlji, pa video zašto su nam tako niski proseci, pa onda porazgovarao sa onim koji su dužni da prenesu znanje na najbolji način?
Tražim od vas da smanjite penzije, procenat za svaku godinu, a da taj novac izdvojimo za poboljšanje uslova obrazovanja, za definisanje obrazovne strategije zemlje. Da li vi to možete da uradite? Naravno da ne možete. Vi to ne možete da uradite, ali je to logično uraditi.
Šta ćemo sa železnicama, gospodine Mrkonjiću? Vi ste ministar, ali na te železnice možete da utičete kao i ja. Jesam li u pravu?
(Milutin Mrkonjić, sa mesta: Delimično. Odgovoriću vam.)
Zato što to nije pripalo vašoj partiji. A onda imamo problem. Od 12 milijardi subvencija, 11,5 milijardi plata. Kolika je prosečna plata tamo?
Šta dobijamo mi za uzvrat? Plata u železnici mora da bude minimalna i ograničena. Ako može da propadne Grčka, onda može da propadne i srpska železnica, koja je propala, samo još što niko nije rekao, jer se danas od Beograda do Niša putuje sporije nego pre 150 godina, kad je ta pruga napravljena. Tad se putovalo 4 sata i 30 minuta, a sada se putuje gotovo pet sati.
Šta mi plaćamo? Tih 12 milijardi dajte da iskoristimo za nešto ozbiljnije, a tim ljudima i svima u ovoj zemlji da pošaljemo poruku da je prošlo vreme u kojem je bilo moguće živeti tako što ćete leći na prugu i čekati da vam neko drugi da pare.
Razvoj, gospođo Dragutinović, podrazumeva političke pretpostavke. Subvencije, same po sebi, ne mogu biti kritikovane. Svaka država koja se suočava sa krizom pokušava da pronađe u granicama svojih mogućnosti novac da nešto podrži. Mi ulažemo u poljoprivredu, ali da li smo mi svesni da naš agrar ne može da se razvija bez industrijskog kompleksa?
Pogledajte u kakvom je stanju naša agrarna industrija. Ona je prvo bez svojih tržišta, ona je izgubila tržište, pa je onda tehnološki devastirana i ona je danas talac tog nasleđa. Jedna mesečna donacija penzionom fondu jeste godišnja donacija našem agraru. To je istina.
Nacionalno investicioni plan, 2/3 Koridor, a 1/3 niko ne zna šta. Politička buvlja pijaca, ko je kome šta obećao!
Analiza, efekti NIP-a u prethodnih nekoliko godina. Koliko novih radnih mesta? Kakva je produktivnost? Kakva je korist? Koliko naplaćenih poreza? Koliko štete? Gradićemo stanove, hiljadu stanova.
Toliko otprilike može da se napravi sa novcem koji se izdvaja. Svaki put najavimo jeftine stanove, i oni koji su nekako i preživeli taj ''Černobil od politike'' u 2009. godini ponovo uništimo, jer taman kad nađu nekog da prodaju stan, onda se pusti vest da će biti kvadrat 500 evra, a ne 1.500 ili 2.000, koliko je u Beogradu, i to je kraj.
Saradnja monetarne i fiskalne politike – vi ste u konfrontaciji već godinu dana. Vaše ministarstvo predloži inflatoran rebalans budžeta krajem prošle godine, jer je to cena koalicije, a onda na to reaguje guverner Jelašić, tako što podigne referentnu kamatnu stopu, da bi veštački dizao, branio vrednost obezbeđenog dinara...
(Predsedavajuća: Dvadeset minuta.)
...minut, završavam..pa tako uguši privredu, pa onda za potrebe privrede spusti referentu kamatnu stopu, a onda skoči kurs dinara. To je začarani krug.
Predlažem vam prvo politički dogovor, stezanje kaiša i zajednički rad. Nema budžeta Vladinog ili opozicionog u Srbiji, koja želi da se menja, jer nijedna zemlja nije prošla kroz tranziciju tako što su vodili međusobne ratove. Da potonemo sa vama pod led zaista ne možemo. Mislim, ako ovako nastavite, da ni ja na narednim izborima neću glasati.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Vlajko Senić. Nemate osnova za repliku.
Narodni poslanik Vlajko Senić ima reč.
Molim narodne poslanike da ne dobacuju.

Vlajko Senić

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministri, poštovani narodni poslanici, rasprava o budžetu za 2010. godinu ipak se odvija, moram da kažem na početku, u jednom drugačijem kontekstu nego što je to bilo ranijih godina. Mislim da se kvalitet rasprave o javnim finansijama Srbije podigao i da je to rezultat činjenice da prvi put Srbija ima Izveštaj Državne revizorske institucije. Činjenica jeste da je Odbor za finansije uspeo da usvoji jedan zaključak jednoglasno, bez obzira na naknadne iskrivljene interpretacije predstavnika pojedinih opozicionih stranaka, takođe, je činjenica da Odboru za finansije sve više i više prisustvuju predstavnici opozicionih stranaka i oni koji nisu u Odboru za finansije. Mislim da se u tom smislu oseća jedan boljitak za naše društvo, zato što se na mnogo ozbiljniji i odgovorniji način, bez obzira na kvantitet rasprave, u kvalitetu govori o našem državnom budžetu.
Na početku želim da se osvrnem na jedno izlaganje koje je bilo u toku onog perioda kada je bilo prilike da govore ljudi sa izdvojenim mišljenjima i koje se odnosi na još jednu demagošku i lažnu interpretaciju Sporazuma koji je Srbija potpisala sa grupom "Fijat", koja traje već nekoliko meseci i kojom se zasipaju građani Srbije. Da podsetim, zbog građana, zato što se radi o njihovom novcu, da je to sporazum koji je zajedničko strateško ulaganje između Republike Srbije i "Fijata" i da je za razliku od sporazuma kada smo prodali NIS, sve vrlo jasno i transparentno i zna se koliko ko ulaže, na koji način i u kom vremenskom periodu.
Da bi celu stvar pojednostavio, reći ću da je Sporazum zasnovan na odnosu 67-33% između "Fijata" i Srbije, da država Srbija, kada "Fijat" uloži dva evra svojih investicija ima obavezu da uloži jedan evro, kada "Fijat" uloži dva evra bankarskih garancija, Srbija ima obavezu da uloži jedan.
Projekat je veoma važan zato što naša ekonomija boluje od dva osnovna problema: to je pitanje ogromnog spoljnotrgovinskog deficita i pitanje nezaposlenosti.
Otvaranjem ovog projekta Srbija dobija priliku da popravi svoj spoljnotrgovinski deficit, zato što je 95% te proizvodnje namenjeno za izvoz, a 5% za domaće tržište, i pored ljudi koji su direktno zaposleni u toj fabrici, jedan niz ljudi koji će raditi pod usluge i proizvodnju, koja je neophodna da bi ta industrija funkcionisala. I naravno da su ta sredstva predviđena u budžetu za 2010. godinu, i naravno da ona sredstva koja su bila u budžetu za 2009. godinu, koja nisu utrošena zbog toga što partner nije uplatio svoj deo do sada, jesu preusmerena u kredite, na primer, za likvidnost i za oporavak privede.
Važno je da kažemo da je to važno zbog toga što je naša struktura društvenog proizvoda takva da je veoma malo učešće razmenljivih dobara i da ćemo otvaranjem ove industrije učiniti da se ta struktura promeni, i otvoriti prostor da naš izvoz u narednom periodu raste, a mislim da je to, pored reforme javnih finansija, jedan od najvažnijih delova srpske ekonomije, da bi fiskalni sistem bio održiv. Verujem da će biti i lažnih interpretacija i u daljem toku ove diskusije. Iskoristiću svaku priliku da to demantujem, naravno, ukoliko mi bude dozvoljeno.
Hoću da kažem nešto i o kontekstu u kom je donošen budžet za 2010. godinu, da se svi zajedno setimo da je od kraja 2008. i tokom skoro cele ove godine bila svetska ekonomska kriza, da je i MMF, bar tri puta, menjao projekcije rasta, odnosno pada svetske ekonomije i da je sasvim normalno da i Srbija te projekcije menja tokom 2009. godine i da to nije ništa neobično. Hoću, takođe, da vas podsetim da je Vlada Srbije, na vreme, krajem 2008. godine, sklopila sporazum sa MMF i na taj način omogućila makroekonomsku stabilnost, što je najvažnija stvar i najveći izazov tokom krize, kada dolazi do drastičnog pada fiskalnih prihoda i kada država, s jedne strane, mora da ima pojačanu fiskalnu potrošnju da nadoknadi pad agregatne tražnje zbog manjeg izvoza, zbog manje lične potrošnje, a, s druge strane, da smanjuje svoje troškove da uskladi budžetski deficit.
Mi ne živimo odvojeno od okruženja od EU i da bih ilustrovao kako to izgleda u okruženju, navešću vam kako je to i koji su to brojevi na primer za Bugarsku, Mađarsku, Hrvatsku, Rumuniju, kada govorimo o padu društvenog proizvoda. U Bugarskoj je bio 6,5%, biće ove godine, u Mađarskoj 6,7%, u Hrvatskoj 5,2%, u Rumuniji koja je član EU 8,5%. U Srbiji će pad društvenog proizvoda biti 3%. Isključivo je pad manji zbog toga što je Vlada na vreme i pravovremeno reagovala i omogućila upumpavanje likvidnosti u privredu i omogućila da neki programi koji su bili pred padom, nastave da funkcionišu.
Mislim da je to rezultat koji je vredan respekta i mislim da, kada govorimo i kada kritikujemo, moramo da govorimo na način i da gledamo na koji i kakvi su podaci, na koji način funkcionišu zemlje oko nas, da ne idemo mnogo dalje ka EU, jer smo, nažalost, još nekoliko godina daleko od punopravnog članstva.
Hoću da kažem da je taj aranžman sa MMF-om omogućio ''bečku inicijativu'' i na neki način omogućio privatnom dugu da preživi, da naše kompanije nastave da funkcionišu i na taj način da uđemo u budžet za 2010. godinu. Takođe, da kažem da je on zasnovan na projekciji da će naš društveni proizvod da raste za 1,5%, da će deficit budžeta Srbije iznositi 4%, a da opet kažem da će u EU, na primer, rast 2010. godine, prema projekciji poslednjoj MMF-a, iznositi pola procentna poena, da će u Hrvatskoj biti 0,3%, u Austriji 0,8%, a da obiđem i druge stubove naše spoljne politike, u Rusiji će biti 2,5%, u Americi 2,4%, u Mađarskoj će pasti za 1%.
Prema tome, to je kontekst u kome naša ekonomija funkcioniše. To je kontekst u kome donosimo budžet za 2010. godinu i to je neko ograničenje protiv koga ne možemo da učinimo mnogo stvari.
Hoću da kažem da budžet za ovu godinu donosimo u jednom potpuno drugačijem političkom okruženju. Zahvaljujući našem insistiranju, jednostrano smo počeli da primenjujemo SSP i, verujem, kao rezultat toga dobili smo odmrzavanje Trgovinskog sporazuma sa EU. Naravno da on trenutno ne menja pravila igre, ali strateški za našu državu, za naše privrednike, za potencijalne nove strane investitore, šalje jasnu poruku da mi prvi put kao država ulazimo u ugovorni odnos sa EU i da svaki strani investitor koji je danas u Srbiji, svaki onaj koji razmatra da li da dođe u Srbiju, može da računa da je nama tržište EU otvoreno, a 54% našeg izvoza ide tamo, 33% ide u zemlje CEFTA.
Prema tome, odmrzavanje ovog sporazuma je važna poruka radi utvrđivanja klime stabilnog biznisa u Srbiji. Mislim da ćemo, pored toga što dobro da je Vlada objasnila, skoro dve milijarde evra, sačuvali zbog toga što smo taj pristup slobodan i u proteklih devet godina, otvoriti jednu jasnu perspektivu, da naš izvoz raste, a to je, ponavljam još jednom, jedna od bolnijih tačaka naše ekonomije.
Niko ovde nije pomenuo, važno je reći, da je naš deficit 100 milijarde dinara, ali da kroz različite poreske olakšice koje Vlada nastavlja da afirmiše i tokom ovog budžeta, a odnosi se na, na primer, oslobađanje potencijalnih stranih investitora plaćanja određenih dažbina, odnosi se na porez, na primer, na prvi stan, odnosi se na činjenicu da je ogroman broj naših proizvoda oporezovan po stopi koja je niža od poreza na dodatu vrednost koji iznosi 18%. Obavešteni smo iz Ministarstva finansija da je 30%, čini mi se, takvih proizvoda, ili manje, reći će ministarka tačno.
Radi se gotovo od oko 100 milijardi dinara poreskog gubitka zbog toga što vodimo neku vrstu stimulativne poreske politike, odnosno taj gubitak se praktično poklapa sa celokupnim iznosom budžetskog deficita. Ono što nije dobro u ovom budžetu, to je da će pasti učešće poreza na dobit preduzeća, ali očekujem da je to trenutno i da ćemo u nekom narednom periodu to ipak ispraviti.
Ekonomska politika koja nam je neophodna da bismo očuvali ovaj budžet i da bismo omogućili privredni rast je pre svega očuvanje makroekonomske stabilnosti i uvek ću se zalagati da fiskalna i monetarna politika budu odvojene, da NBS ima potpunu samostalnost, da kurs bude nešto što će se formirati u zavisnosti od odnosa ponude i tražnje, jer je to jedini korektiv koji može nas da očuva i da nas spreči da imamo povećanu potrošnju, kao i jedini način da naše javne finansije imaju jedan parametar koji neće biti moguće kreirati iz Vlade Republike Srbije. Ubeđen sam da je vreme kontrole NBS i kursa daleko iza nas i verujem da ćemo nekim novim zakonima ojačati samostalnost NBS.
Mislim da je važno reći da ovog puta u strukturi budžeta Republike Srbije imamo 4% kapitalnih izdataka, da se postepeno smanjuje učešće izdataka za plate i penzije. Dosta sporo ali se prvi efekti u tom strukturnom učešću vide već i za budžet za 2010. godinu.
Takođe, G17 plus će insistirati na reformi penzijskog sistema zato što je neodrživ sistem koji mora da bude gotovo 42-43% punjen iz tekućih prihoda budžeta, zato što je u srednjem roku neodrživ sistem koji praktično iz godine u godinu sve više i više procentualno opterećuje budžet Republike Srbije. To nije političko pitanje. To nije pitanje odnosa u vladajućoj koaliciji. To je pitanje naše iskrene poruke našim najstarijim sugrađanima i naše brige, da sistem penzija ne bude nešto što će se nominalno očuvati kao pravo, a u suštini, u realnom životu, iz godine u godinu, sve više i više smanjivati.
Naravno, ta reforma podrazumeva i činjenicu da ćemo teško neka stečena prava moći retroaktivno da ugasimo, ali u svakom slučaju, podrazumeva jednu široku raspravu i rešenje koje nam je neophodno. Još jednom kažem, ovoliko opterećenje budžeta je nešto što nas u velikoj meri sprečava da jedan deo sredstava oslobodimo i da ulažemo u privredni razvoj.
Bilo je dosta priče i u medijima i ovde danas o javnom dugu naše zemlje. Hoću i to da kažem, da jednog dana, kada uđemo u EU, moraćemo da zadovoljimo kriterijum iz Mastrihta, da javni dug ne može da pređe 60% društvenog proizvoda. On je, na primer, 2000. godine iznosio 162% društvenog proizvoda, a 2009. godine oko 32%, nisam mogao tačno da pročitam sa onih grafikona, ali je otprilike, a 2012. godine ne bi trebalo da pređe 35%.
Stanje u kome se naša zemlja nalazi kada govorimo o njenom dugu nije dramatično i nije alarmantno u smislu da se od toga pravi politička priča. Projekcija fiskalne politike do 2012. godine pokazuje da će novo zaduženje države biti toliko kao što sam rekao, da neće u ozbiljnom smislu opteretiti našu zemlju. Naravno da je važno da sve ovo što koristimo i za šta se zadužujemo ulažemo u infrastrukturu ili u bilo koju drugu vrstu ekonomske aktivnosti koja može da koristi i koja će koristiti Srbiji. Mislim da je važno reći da rast društvenog proizvoda u naredne tri godine jeste ograničen na prosek kada saberete 2010, 2011, 2012. godinu, na bazi projekcija na 3,3%, što je dosta manje od onog rasta koji smo imali do 2008. godine, ali to otvara i prostor da model rasta Srbije u narednih nekoliko godina promenimo. Nećemo više toliko moći da računamo na rast agregatne tražnje.
Nećemo moći da računamo na činjenicu da će lična potrošnja gurati rast našeg društvenog proizvoda i zbog toga sam uveren da će jedna nova struktura naše privrede omogućiti da pojačamo izvoz kao jedini faktor koji može u nekom relativno kratkom roku da utiče da naše stope rasta budu ponovo na nivou koji je neophodan da bismo ubrzano oporavili standard, a to podrazumeva 4, 5 ili 6%.
Hoću na kraju da se osvrnem na još dve stvari, jedna je Izveštaj Državne revizorske institucije. Hoću kao član Odbora za finansije da kažem građanima Srbije da smo svi na Odboru za finansije usvojili zaključke o tome da je neophodno da se o Izveštaju Državne revizorske institucije raspravlja na plenumu.
Da smo svi zajedno došli do zaključka da je nemoguće raspravljati o tom izveštaju pre nego što se bude završila ova rasprava o budžetu za 2010. godinu, da smo svi zajedno takav zaključak podržali. Da ćemo podržati izmenu Zakona o radu Državne revizorske institucije koja će omogućiti da se tamo zaposle novi ljudi, da eventualno imaju veća primanja, uvažavajući primedbu Generalnog revizora, odnosno njegovo iskustvo da ljudi neće da dođu da rade u Državnu revizorsku instituciju za plate kolike su danas. Mi ćemo insistirati da to bude nezavisna institucija, da ona bude stručna, da njen rad bude javan i da bude oslobođena bilo kakvih političkih pritisaka.
Ali ćemo takođe očekivati da odgovornost Državne revizorske institucije bude u skladu sa ovlašćenjima koja ona ima i da se građanima Srbije iz godine u godinu prezentuju tačni, jasni, podaci bez bilo kakvih interpretacija i prevođenja tih podataka u neke druge, da kažem, opisne činjenice, već da to bude stručni izveštaj kome će moći građani Srbije i kome će građani Srbije u budućnosti verovati. To je interes svih nas, jer u javnim finansijama Srbije postoji ogromna odgovornost i ta odgovornost mora da bude personalizovana, ne mogu biti svi jednako krivi ili svi jednako zasluženi za njihovo trošenje.
Ono što je isto bio deo rasprave o budžetu za 2010. godinu, jesu pitanja o tome na koji način ćemo moći da povećamo, kako je ovde rečeno, prihode od PDV i dalje, skoro 50% budžetskih prihoda čine prihodi iz poreza na dodatu vrednost. Pri tome je jedan deo, iz naravno, uvoznih poreza, jedan je sa domaćeg tržišta. Očekujemo kumulativno 9,5% rast tokom ove godine, mi smatramo da je taj rast realan, ali hoćemo da pošaljemo jednu jasnu političku poruku da nema u 2010. godini povećanja poreza na dodatu vrednost, da nema povećanja poreza na dobit, koji je, izuzimajući Crnu Goru gde je 9% najniži u regionu, da nema povećanja poreza na plate i da toga neće biti ni u 2011, ni u 2012. godini, ukoliko ova vlada bude izgurala ceo mandat i ukoliko naša stranka bude deo vladajuće koalicije. To je poruka građanima Srbije. To je poruka privrednicima. To je poruka iza koje mi stojimo.
Zbog toga mogu da kažem da ćemo podržati Predlog ovog budžeta za 2010. godinu, uz još jedno uverenje da je ovog puta i u prezentaciji budžeta i u njegovom obimu i u prikazanim sredstvima, napravljen jedan korak koji je značajan, a verujem i da ćemo u budućnosti imati i mnogi šire informacije i mnogo bolje, pogotovo u svetlu očekivanog donošenja, da li zakona o fiskalnoj odgovornosti ili novog zakona o budžetskom sistemu, koji će jasno utvrditi vremenski period donošenja budžeta, a verovatno i eventualne konsekvence, ukoliko se on ne bude poštovao. Hvala. (Aplauz.)