PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 02.03.2010.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

02.03.2010

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 17:30

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Razumem. Mislila sam da hoćete dva puta sada da koristite vreme, što je nemoguće. U redu, kada bude na dnevnom redu, naravno, imaćete pravo da koristite pet minuta pošto je objedinjena rasprava.
Narodni poslanik Petar Jojić? Nije tu.
Da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa, od najmanje ka najvećoj?
PUPS, predsednik ili ovlašćeni predstavnik? (Ne.) Hvala.
Poslanička grupa manjina? (Ne.) Hvala.
Poslanička grupa ''Nova Srbija''? (Ne.)
U tom slučaju, reč ima narodni poslanik Čedomir Jovanović, predsednik poslaničke grupe LPD.
...
Liberalno demokratska partija

Čedomir Jovanović

Liberalno demokratska partija
Gospođo Čomić, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, raduje nas početak redovnog zasedanja Skupštine. Želimo svima uspešan rad, a mi ćemo se truditi da nastavimo sa onom politikom koja je obeležila i dosadašnje aktivnosti naše partije u ovoj skupštini.
Dobro je što ste vi, gospođo Dragutinović, prvi predstavnik Vlade s kojim ćemo se sresti u ovom redovnom zasedanju, ali je loše što nastavljate sa starom praksom. Zato želim da vas podsetim još jednom da ne postoji nijedan čovek u ovoj zemlji koji traži novac, a da pri tom nije spreman da napravi analizu razloga zbog kojih se zadužuje, da predvidi efekte tog zaduženja i da ponudi ne formalne garancije u papirima, nego argumente koje onog koji odlučuje o tom zaduženju treba da ubede da je on sposoban da reši probleme sa kojima se suočava, a mi se suočavamo očigledno s nedostatkom sredstava, nelikvidni smo.
Zato, gospođo Dragutinović, ne znam kako mi možemo da razgovaramo ravnopravno. Zabrinut sam za raspravu u kojoj predstavnici vladajuće većine ne žele da učestvuju. Predstavnik koalicije koja ima ministra energetike i koja je izabrala direktora ''Srbijagasa'' ne želi da učestvuje u ovoj raspravi, nema predsednika Vlade, u diskusiji ne čujemo nijedan argument. Sve ono što ste nam rekli je apsolutno okej, ali je nedovoljno.
Koliki je dug ''Srbijagasa''? Kako je taj dug stvoren? Kako će to biti rešeno? Šta nam garantuje da će ovih 170 miliona, plus tamo onih 160, to je 330 miliona evra… Jeste da mi to ostavljamo za nekih 36 meseci i da će o tome razmišljati neko 2013. ili 2014. godine, ali šta nama garantuje da će ovog puta epilog biti pozitivan, s obzirom na to da su sve prethodne odluke, nažalost, završile sa vrlo lošim posledicama po ovu zemlju, a mi smo ih odobrili, kao parlament?
Mi smo ovde u Skupštini ratifikovali državni sporazum između Republike Srbije i Ruske Federacije o privatizaciji naftno-energetskog sektora Srbije. Monopol naše države preneli smo ruskoj državi, uz obrazloženje da će Rusi bolje da se staraju o energetskim potrebama Srbije nego mi sami i da je drugačiji put nemoguć.
Pristali smo na potcenjenu privatizaciju NIS-a, koja se na kraju završila kompromitacijom i na jednoj i na drugoj strani. Vi ste kompromitovani tom odlukom u našim očima, a naknadno ste kompromitovani i u očima onih koji su sa vama sklopili taj posao, a to su Rusi, pa je dobit od sedam-osam milijardi na kraju knjižena kao minus od 30 miliona evra.
Danas plaćamo najskuplji gas i naftne derivate u regionu, a kada smo ušli u taj posao, ušli smo uz garancije koje smo pružali građanima Srbije da će se on konkretno i najbrže osetiti kroz najpovoljniju cenu energenata, a potom i kroz prihode o kojima je govorio gospodin Maraš, prihode koje će ubirati država naplaćujući taksu za ''Južni tok'' na teritoriji Republike Srbije.
Videli smo da kompanija koja treba da upravlja tim ''Južnim tokom'' na teritoriji Republike Srbije, prvo, nije u većinskom vlasništvu Republike Srbije nego Rusije, a potom je sedište te kompanije u Švajcarskoj, pa će tamo plaćati poreze, a ne ovde u Beogradu.
Sada vas pitam, gospođo Dragutinović, koliko duguje ''Srbijagas''. Noćas, u ponoć, svako preduzeće u Srbiji je bilo dužno da završi finansijske izveštaje. Prvi mart je, mora se predati finansijski izveštaj. Do 15. marta mi, kao građani, predajemo svoje Poreskoj upravi, pa plaćamo porez. Pošto plaćam porez, interesuje me kako posluje ta država kojoj taj porez plaćam. Koliki je dug ''Srbijagasa''? Kako je on nastao? Kako nastaje taj dug? Zašto smo mi jedina zemlja koja vodi takvu energetsku politiku da praktično uništava sopstvenu budućnost?
Nas interesuje kada će se Vlada pojaviti pred parlamentom sa drugačijom vrstom ambicije. Niska cena gasa na kraju, kod potrošača, pravda se socijalnom brigom države za njega, a potom ovo što ne uzmete od svakoga od nas kao potrošača koji plaća grejanje, recimo, na kraju svakog meseca, uzmete kroz ove kredite i garancije koje pružamo.
Zašto cena energije u Srbiji nije ekonomska – imamo li pravo da dobijemo odgovor na takvo pitanje? Kada će biti ekonomska? Šta su prepreke za uspostavljanje takve cene? Kako je moguće da vodimo takvu energetsku politiku da gas koji se vadi ovde u Srbiji plaćamo...?
Malo je, to je 8%. To je 220.000 puta 8%. To što je malo, to je za nekoga sasvim dovoljno za uočavanje paradoksa. Koliko je to kubnih metara godišnje? Evo, reći ću vam koliko – od 2,3 do 2,4 miliona kubnih metara. Osam posto, oko 200.000 kubnih metara, pa to pomnožite sa 450 dolara. Koliko je hiljadu kubika? To nije malo.
To je paradoks, da mi plaćamo svoj gas po ceni uvoznog gasa. Znači, gas koji nam stiže ko zna odakle, iz Rusije, građane Srbije košta kao gas koji se vadi u Vojvodini. Da li postoji još neka zemlja u svetu u kojoj je to tako? Kakvo je obrazloženje? Da ne možemo ništa. Znači, to je tako, Rusi mogu da odluče kome će da prodaju i po kojoj ceni. Ako nećemo mi, kupiće neko drugi.
Kako smo došli do te pozicije? Da li Vlada i dalje misli da nas drži kao taoce te velike zablude, koja je u međuvremenu osporena tamo gde je i kreirana? Pa, sama Rusija menja svoju energetsku orijentaciju. ''Južni tok'' je bio posledica nesporazuma u energetskoj politici između Rusije i Ukrajine. U međuvremenu su političke promene u Ukrajini deblokirale te procese i danas Rusija može nesmetano ne samo da transportuje svoj gas preko teritorije Ukrajine, nego da učestvuje u vlasništvu nad tim gasovodom.
Državna politika Ukrajine danas unosi u taj energetski prostor novu ideju - trećina Evropskoj uniji, trećina Ukrajini i trećina Rusiji. Kroz te kapacitete Rusija može sledećih 30 godina da transportuje kompletan gas koji proizvede.
Nemačka je deblokirala moratorijum o izgradnji nuklearnih elektrana. To radi i Italija. Tečni gas je energent koji je veoma cenjen i koji se više transportuje gasovodom. Gas je postao berzanska roba. Sve to relativizuje brzinu kojom će biti urađen ''Južni tok''.
Da li je to problem za druge države? Nije. Ako ga bude, biće super. Ako ga ne bude, nikom ništa, jer ništa nisu ni uložili u to. Jedina zemlja koja je unela nešto konkretno u ''Južni tok'' je Srbija. Bugarska nije dala svoju naftnu industriju. Mađarska nije dala svoju naftnu industriju. Italija nije dala svoju naftnu industriju. Potpuno ravnopravno, 50-50%, učestvuju u realizaciji posla koji je danas više nego neizvestan.
Ako ga bude, biće ga za 10 ili 15 godina. U međuvremenu će građani Srbije plaćati najskuplji gas i najskuplje naftne derivate, a monopol Srbije biće zamenjen monopolom Rusije. Pa, Putin je Putin zbog toga što tako nešto nije bilo moguće u Rusiji kada je on došao na vlast. A ono što više nije moguće u Rusiji, postalo je pravilo života u Srbiji.
Interesuje me da li ste, kada ste došli ovde kao ministar finansija (vi ste prvi čovek javnih finansija, ''Srbijagas'' je javno preduzeće), dobili izveštaj. Pitam vas – koliko je na sponzorstvo potrošio ''Srbijagas'', koji ima navodni gubitak od 170 miliona evra, a niko ne zna zapravo koliki je? Koliko je novca na sponzorstvo potrošio? Kojim novcem je ''Srbijagas'' učestvovao u privatizaciji ''Informatike''? Vi ste ministar finansija, vi se time bavite.
Kakvi su efekti preuzimanja čitavog niza propalih kompanija u Srbiji? Da li se kroz to preuzimanje preuzimaju i obaveze tih kompanija prema zaposlenima, prema onima prema kojima postoje dugovi od strane tih kompanija? Kakva je to politika koju vodi ''Srbijagas''?
Kakve veze ima ''Srbijagas'' sa osiguravajućim društvima? ''Srbijagas'' učestvuje sa jednom ruskom osiguravajućom kućom u poslovima osiguranja. Da li postoji još neka kompanija u svetu koja se bavi gasom, a koja istovremeno želi da vodi politiku u Staklari, Azotari, u Kikindi, u nekom osiguravajućem društvu, ''Informatici''? To je javašluk.
Kada govorimo o ovom carinskom zakonu, onda je za nas mnogo važnija, gospođo Dragutinović, carinska politika. Podržavamo pojednostavljivanje procedure, to je apsolutno prihvatljivo za nas, i treba voditi računa o deblokiranom trgovinskom sporazumu sa EU, ali nas interesuje carinska politika.
Prihodi na koje država računa kroz carinske stope koje su utvrđene jesu značajni, ali istovremeno proizvode veliku štetu sa druge strane. Toga građani najčešće nisu svesni. Često štitimo delove naše privrede tako što previše opterećenja prenosimo na društvo. Interesuje nas reforma carinske politike. To je nešto što stoji pred nama i za nas je mnogo značajniji taj zakon o carinskim stopama od ovog. Ali, u redu, ako se donosi, podržavamo ga i nemamo ništa protiv toga.
Ako govorimo o Svetskoj trgovinskoj organizaciji, o GAT, o "" koji su potpisali ovde sa državama u regionu, potom sa Turskom, onda je to nešto što ne može dati puni efekat bez drugačije politike. Znači, nova ekonomija, pa, recimo, i nova carinska politika, pojednostavljivanje procedure, mogu dati puni efekat tek ukoliko budu oslobođeni balasta jedne loše politike.
Kakva je carinska politika koju vodimo prema zemljama u regionu? Kakva je carinska politika koju vodimo prema Kosovu, na kom imamo dvaput veće tržište nego u Rusiji? Dva puta više izvozimo sada na Kosovo nego u Rusiju. Žrtve te naše orijentacije su Srbi koji žive na Kosovu. Kakva je naša carinska politika prema Bosni? Orijentacija, opredeljenje prema Hrvatskoj? To želimo od vas, kao ministra finansija, da čujemo. Slovenija je u EU, i tu je drugačija obaveza pred nama. To je ono što nam niste rekli, a veoma smo zainteresovani za nešto tako.
Kada mislite da menjate carinske stope? Mi smo 2003. godine definisali jednu politiku, kroz proces usaglašavanja i harmonizovanja ekonomskih odnosa Srbije i Crne Gore, i vrlo dobro znam koliko tu problema postoji i kako treba biti pažljiv. Ali, to smo radili pre sedam godina i tada smo proizvođačima u Srbiji, kompanijama koje je država štitila carinskom politikom, najavili vremenske okvire u kojima će se liberalizovati carinska politika, zbog toga što je država dužna da štiti i građane, a ne samo proizvođače koji nisu spremni da izdrže konkurenciju.
I, ako se postavlja stalno pitanje monopola u Srbiji, onda su, između ostalog, ti monopoli dobili legitimitet kroz carinsku politiku koja čini neravnopravnim položaj onih koji bi da se pojave na tržištima u Srbiji. Nas interesuje ta vrsta ekonomske slobode koja je preduslov stvaranja jednog normalnog tržišta, koje će onda vama omogućiti da imate zdravije finansije.
Vratio bih se na ''Srbijagas''. Videli ste kakav je paradoks obeležio sam početak ove rasprave. Mislimo da nije normalno da direktor preduzeća koje ima tako velike gubitke, iako je poslanik, učestvuje u raspravi a da pre toga ne obavesti predsednicu parlamenta, što je njegova zakonska obaveza, o tome da je u sukobu interesa, koji još ne zna kako će rešiti pošto ima još mesec dana pred sobom do 1. aprila.
Ali, vi ste ministarka finansija. Znači, uzimamo ukupno 330 miliona evra za ''Srbijagas'' i vi to od nas tražite. U obrazloženju koje ste nam ponudili govori se o kreditu koji će se iskoristiti za refinansiranje prispelih obaveza po kreditnim zaduženjima koja su prethodno uzeta.
Zašto ''Srbijagas'' mora da uzima novi kredit da bi refinansirao kredite koji je prethodno uzeo? Da li to znači da ćemo za šest meseci ili godinu dana uzimati kredit za refinansiranje refinansiranja kredita koji smo uzeli pre dve godine? Želeli bismo da nam o tome vrlo konkretno kažete nešto ovde u parlamentu, da bismo nakon toga mogli da se izjasnimo.
Da li svi koji se bave poslovima u gasnoj privredi beleže gubitke kao ''Srbijagas''? Ne beleže. ''Srbijagas'' ima gubitak od 170 miliona evra, a ''Jugorosgas'', posrednik, beleži pozitivno poslovanje od gotovo 30 miliona evra. Zašto mi ne smanjimo gubitak javnog preduzeća ove države za tih 30 miliona evra koje uzima posrednik, a poslovi posrednika su apsolutno nepotrebni?
Da li ste vi ikada, kao ministar finansija, tražili od Vlade da u direktnim kontaktima sa Ruskom Federacijom reguliše taj odnos? Nije tačno da to tako mora da bude, jer smo od oktobra 2000. pa do 2005. godine te poslove obavljali bez posrednika. Dakle, bez posrednika sve dok nije promenjen vlasnički odnos unutar te kompanije.
Država je svesno, tj. pojedinci koji su zloupotrebili svoj položaj u njoj, zanemarila javni interes, pretpostavljajući mu privatni interes. Tako je izgubila 50% vlasništva u ''Jugorosgasu'', prepustivši 25% svojih akcija drugoj strani. Tog trenutka kada je ruski partner postao većinski vlasnik, to preduzeće je počelo da beleži pozitivno poslovanje. Danas 30 miliona evra završava kod posrednika, a mi ovde treba da kreditiramo ''Srbijagas'', koji je tih 30 miliona evra morao da plati.
Zašto je to tako? Sam direktor ''Srbijagasa'' je rekao da je to neodrživa situacija, da će se povesti istraga i utvrditi odgovornost za nešto tako. Da li ste insistirali kod ''Srbijagasa'', kada se pojavio sa ovim zahtevom pred vama, da eliminiše posrednika iz tog posla? Znate li koliko zaposlenih ima ''Jugorosgas''? Prema informacijama koje smo mi pronašli - petoro. To je fantomska kompanija.
Poljaci i mnoge druge zemlje nemaju posrednika kada kupuju gas od Rusa. Postoje posrednici u zemljama kao što je Srbija, postoje slični primeri, ali oni samo govore o stepenu korupcije. Ako se borimo protiv korupcije, onda hajde da ukažemo na te sistemske probleme.
Nema posrednika u poslovima između dve države, to je nemoguće. Ne dolazi u obzir energetska politika koja zavisi od posrednika u odnosu između Rusije i Srbije. Ovde nije bilo posrednika između nas i predsednika Ruske Federacije u Skupštini. On je govorio, a mi smo slušali. Nije nam niko prevodio i tumačio njegove reči. Tako treba da bude i u tom energetskom sporazumu između Rusije i Srbije.
Ako želite podršku LDP-a, prvo eliminišite "Jugorosgas" iz posla u kome se sada nalazi i uzima 30 miliona evra godišnje od posredovanja a ništa ne radi, prekinite sa javašlukom u toj firmi, raskinite sve štetne ugovore koje je ta firma napravila a koji su korisni isključivo na nivou političke korupcije, suprotstavite se praksi gasifikacije Srbije koja prati lokalne izborne kampanje (jer je to najskuplje) i napravite analizu (kao što se to radi u svakoj ozbiljnoj kompaniji) efekata određene politike i suočite sa tom analizom rukovodstvo "Srbijagasa", pa nađite bolje ako oni ne mogu bolje da rade, jer su ovi rezultati poražavajući.
Taj privid socijalnog staranja, na kojem Vlada tako puno insistira i kojim se pravda ovaj gubitak jer smo mi, navodno, društvo nesposobnih da zaradi novac da bi platilo sopstvene potrebe, posebno osuđujemo jer se građanima ono što se ne naplati kroz račun na kraju meseca naplaćuje kroz ovakve odluke koje se donose u njihovo ime.
Mislimo da svako ko radi ima pravo na punu cenu svoga rada. Ako je to "Srbijagas", neka se u Srbiji plaća gas onoliko koliko košta. Ako je to struja, nek se plaća koliko košta. Omogućite ljudima da zarade novac za svoje troškove i napustite ideju države koja će živeti život umesto svojih građana. Vi niste dužni tako nešto da sledite. Teške su ekonomske prilike.
Mi imamo pravo da vas kritikujemo zbog toga što smo u svakom trenutku predlagali jasnu alternativu. Rekli smo - nema problema, onog trenutka kada prva cev gasovoda uđe u Srbiju, realizovaće se sporazum sa Ruskom Federacijom na ravnopravnim osnovama, kao što je to bio slučaj, recimo, 1996. godine, kada je SRJ sklopio identičan sporazum sa Ruskom Federacijom, ali na potpuno ravnopravnim osnovama.
Kada uđe gasovod, onda Rusi mogu da imaju korist od energetskog tržišta Srbije. (Predsedavajuća: Dvadeset minuta.) Ako nema, nema ni koristi za njih. Vi to niste hteli da razumete i sada se suočavamo sa posledicama.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Milan J. Nikolić, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS.

Milan J. Nikolić

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu imamo, između ostalog, jedan predlog zakona, dva predloga za izmenu i dopunu zakona i dva predloga za zaduženje. Radi se o Predlogu carinskog zakona, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća i Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana.
Može se iz naznaka zaključiti da se radi o fiskalnim zakonima, što u suštini i jesu, međutim, iz tekstova zakona se vidi da se radi o strateškim ekonomskim podsticajima, predlozima koji podstiču, pre svega, potencijalne investitore da pronađu ekonomski interes za ulaganje u Srbiju kroz povoljnost u pojednostavljenoj carinskoj proceduri, ali i oslobađanju od plaćanja poreza na dobit i drugih poreskih davanja, poreskim izdvajanjima koja su niža u odnosu na zemlje u okruženju, izbegavanju dvostrukog oporezivanja i slobodnom raspolaganju ostvarenom dobiti.
Zajednička karakteristika svih zakonskih projekata je pojednostavljenje procedure u postupcima i približavanje evropskom zakonodavstvu. Predlogom carinskog zakona u stvari se nastavlja put za punopravno članstvo Srbije u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i EU, jer se vrši usaglašavanje sa zakonodavnom regulativom EU, pre svega, ali ćemo i u vremenu ekspanzije međunarodne trgovine, saobraćaja, kao i najrazličitijih oblika međunarodne ekonomske saradnje, pre svega u raznorodnim oblicima uvoza, dorade, prerade, aktivnog i pasivnog oplemenjivanja robe, učiniti zakonsku regulativu primerenom stepenu razvoja trgovine.
Ovim predlogom zakona zapravo obezbeđujemo efikasno praćenje tokova roba i kapitala u uslovima otvorene tržišne ekonomije i sve veće liberalizacije prometa roba. U isto vreme, zakon obezbeđuje zaštitu finansijskih interesa Srbije, zaštitu zemlje od nezakonite i ilegalne trgovine, bezbednost i zaštitu ljudi i životne sredine i povećanje konkurentnosti domaće privrede kroz modernizaciju carinske administracije i stvara mogućnost za olakšavanje međunarodne trgovine.
Pred nama je, zapravo, predlog savremenog zakona pojednostavljenih carinskih procedura i bržeg i efikasnijeg carinjenja sa mogućnošću korišćenja elektronske korespondencije, tako da će sprovođenje ovog zakona ubrzati postupke carinjenja i smanjiti troškove spoljnotrgovinskog poslovanja.
Predlog zakona, takođe, pruža mogućnost za sticanje statusa ovlašćenog privrednog subjekta za privredne subjekte koji takav status traže, a carinarnice i Uprava carine će u postupku preispitivanja i pribavljanja mišljenja takvo ovlašćenje privrednom subjektu dodeliti. Nosioci ovakvih ovlašćenja uživaju niz olakšica, vezanih za pojednostavljenje carinskog postupka i carinske kontrole.
Predlog zakona, takođe, predviđa obavezu carinskih organa davanja tzv. obavezujućih obaveštenja, posebno u delu svrstavanja robe, ali i drugih obaveštenja vezanih za primenu carinskih propisa.
Predlog reguliše iznos uvoznih i izvoznih dažbina na osnovu carinske tarife koja se propisuje posebnim zakonom. Tarifnim sistemom se utvrđuju stope carine po vrstama roba, koje su, u stvari, poluge Vlade za intervenciju na području robne razmene sa drugim zemljama. Time se direktno realizuje politika zaštite domaće proizvodnje i politika razvoja zemlje.
Posebno je razrađen sistem doradnih poslova, uvoza radi oplemenjivanja i ponovnog izvoza, prerada određenih proizvoda itd.
Mislim da je ovo veoma važan segment Predloga zakona. Privreda Srbije je, posebno prerađivački deo, uvozno izuzetno zavisna, tako da se kroz institucije doradnih poslova stvaraju uslovi za konkurentnost, pre svega finalnih proizvođača, gde se na uvoz materijala na doradu ili proizvode ne plaća carina.
Još važnije, ako je dorada proizvoda u carinskim zonama, ne obračunava se i ne plaća PDV, koji se, doduše, vraća u roku od 45 dana, ali ako je plaćen, sredstva su angažovana i veoma je važno da se on uopšte ne plati za proizvodnju u tim carinskim zonama, s obzirom da je naša privreda poslovično nelikvidna.
Rekao bih da zakon motiviše privredne subjekte iz zemlje, ali i iz inostranstva, da organizuju proizvodnju u tim carinskim zonama, čime čine ogromne uštede i pojeftinjuju proizvodnju, što im prilikom izvoza otvara konkurentsku šansu, a carinski postupak se svodi na puko evidentiranje.
Dakle, Predlog zakona sadrži osnovne principe na kojima se zasniva Carinski zakon EU i u skladu je sa stavovima Svetske trgovinske organizacije i Svetske carinske organizacije. Poslanička grupa SPS-JS će u Danu za glasanje podržati donošenje ovakvog zakona.
Predlagač zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća se opredelio za izmene i dopune osnovnog zakona iz 2004. godine, iako smatram da je osnovni zakon već pretrpeo više izmena i dopuna. S obzirom da je skoro svaki član osnovnog zakona dopunjen ili izmenjen, a neki izbrisani, bilo je možda svrsishodnije da se donese, odnosno Skupštini ponudi novi predlog zakona na usvajanje, čime bi se postigla racionalnost, da se cela zakonska materija nađe na jednom mestu, što bi za sve privredne subjekte bilo od koristi.
Inače, Vlada Srbije je svoju ekonomsku politiku bazirala na suštinskom sprovođenju fiskalne reforme i izgradnji olakšanog sistema oporezivanja u primeni, ali i izgradnji podsticajnog sistema oporezivanja. Ovaj predlog zakona zapravo ima za cilj da kroz fiskalnu politiku pospeši razvoj i konkurentsku sposobnost privrednih subjekata, pre svega kroz stvaranje motiva za investiciona ulaganja i zapošljavanje. Stimulativna poreska stopa vrši direktan ekonomski uticaj na potrebu razvoja privrednih subjekata.
Inače, da podsetim da je Narodna skupština Republike Srbije već usvojila više ekonomskih zakona, Zakon o računovodstvu i reviziji, Zakon o privrednim društvima, Zakon o bankama, Zakon o deviznom poslovanju, Zakon o tržištu hartija od vrednosti itd., tako da se neminovno nameće potreba za usaglašavanjem pojedinih normi iz donetih zakona sa Zakonom o porezu na dobit preduzeća.
Oporezivanjem dobiti i utvrđivanjem poreske osnovice za sve obveznike, kao što su strana pravna lica, mala pravna lica, proširuje se broj poreskih obveznika i, uz direktnu primenu Međunarodnih računovodstvenih standarda, obezbeđuje se oporezivanje i naplata kapitalnih dobitaka nerezidentnih obveznika i obveznika iz inostranstva koji imaju poslovne jedinice u Srbiji.
Precizno se utvrđuje poreska politika u primeni stimulativne poreske stope od 10% i stimuliše razvoj kroz poreske kredite i poreska oslobađanja. Ostvaruje se stabilnost sistema oporezivanja dobiti u smislu dugoročnosti osnovnih postavki i rešenja, čime se obezbeđuje pravna sigurnost investicionih ulagača, posebno onih ih inostranstva.
Predlogom se takođe vrši usklađivanje propisa sa rešenjima i uputstvima Evropske unije u ovoj oblasti. Jasno se preciziraju načini pokrivanja gubitaka na teret dobitaka u budućim obračunskim periodima. Stvara se mogućnost grupnog, tzv. konsolidovanog oporezivanja tamo gde imamo više poslovnih jedinica i matično preduzeće. Dalje se dograđuje sistem otklanjanja dvostrukog oporezivanja, posebno kod onih koja su ostvarena u drugim državama.
Usklađuje se poreski i računovodstveni sistem. Uvodi se novina da se u bilansu rashoda prikazuje obračunati iznos otpremnina i novčanih naknada zaposlenima po osnovu prestanka radnog odnosa ili odlaska u penziju. Povećava se procenat neoporezivog dela koji se izdvaja za reklame i propagandu i povećava se procenat za potrebe reprezentacije.
Priznaju se troškovi za izvršena obavezna dugoročna rezervisanja za izdate garancije i druga jemstva koja su proizašla iz poslovnih, odnosno u visini iskorišćenih iznosa rezervisanja. Pruža se mogućnost da se poreski period razlikuje od kalendarske godine.
U Predlogu izmene i dopuna Zakona su i terminološke ispravke, tako da se umesto preduzeća uvodi naziv pojma koji je širi - privredno društvo, i umesto računovodstva se uvodi termin - računovodstvo i revizija.
Uvodi se finansijska disciplina u delu, bar ja to tako vidim, smanjenja perioda prenosa kapitalnog gubitka na račun budućih kapitalnih dobitaka, sa deset na pet godina. Propisuje se način podnošenja poreske prijave u slučaju stečaja i likvidacije privrednog subjekta. Predviđaju se veoma stimulativna oslobađanja za investicije u osnovna sredstva i zaposlene radnike na neodređeno vreme, posebno iznad sto radnika, sa tržišta rada, ali i konkretne mere ako se poslovna ulaganja imobilišu ili broj radnika smanji.
Mislim da je ovaj zakon u pravcu usaglašavanja, pojednostavljenja, i zbog toga će poslanička grupa SPS-JS u Danu za glasanje i ovaj zakon podržati.
Donošenje Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana je u cilju realizacije ekonomske i socijalne politike Vlade Republike Srbije. Predlogom se poreski stimuliše razvoj tržišta kapitala, i to smanjenjem poreske stope kojom se oporezuju prihodi od kapitala sa 20% na 10%, smanjenjem stope poreza na kapitalni dobitak sa 20% na 10%, kao i smanjenjem stope poreza na prihode od osiguranja lica sa 20% na 10%.
Takođe, izjednačava se visina neoporezivog iznosa za sva fizička lica koja su obveznici godišnjeg poreza na dohodak građana, i to za sva domaća lica i strance rezidente.
Osnovna intencija predlagača je da se ostvari širi poreski obuhvat fizičkih lica čiji se prihodi oporezuju godišnjim porezom na dohodak građana poreskim obuhvatom fizičkih lica koja su obveznici poreza na dodatu vrednost kao preduzetnici. Uvođenjem jedinstvenog neoporezivog iznosa za sve obveznike godišnjeg poreza na dohodak građana stvaraju se uslovi za jednak poreski tretman svih građana.
Takođe, pojednostavljuje se sistem obračuna godišnjeg poreza na dohodak građana. Zadržava se princip da onaj ko ima više mora da plati veću stopu poreza na dohodak, i to stopom od 10% oporezuje se dohodak građana čiji je iznos šestostruko veći od prosečne zarade, stopom od 15% oporezuje se dohodak građana čiji je iznos preko šestostruke prosečne godišnje zarade.
Od značaja su odredbe zakona da se omogućava pravo na poresko oslobađanje na dohodak lica koja nisu u redovnom radnom odnosu, odnosno lica koja obavljaju povremene i privremene poslove, i to za primanja po osnovu naknade troškova putovanja javnim saobraćajem i naknade za obavljena službena putovanja.
Poslanička grupa SPS-JS će u Danu za glasanje i ovaj zakon podržati.
Što se tiče zakona o zaduživanju Republike Srbije i davanju garancije za zaduživanje "Srbijagasa", mislim da je uobičajena praksa da se deficit pokriva na ovaj način i Skupština treba da donese ovakav zakon. Mislim da su, na bazi ponuda koje su date, uslovi ovog kredita dosta povoljni sa aspekta počeka, cene i vremena otplate tog kredita.
Što se tiče "Srbijagasa", tehnički je dobar deo tih 120 miliona evra kojima se, praktično, zanavljaju krediti pod povoljnijim uslovima nego što je bilo ugovoreno kreditiranje kod drugih banaka. Mislim da je takav potez refinansiranja u redu. Jedan deo je za tekuću likvidnost i 20 miliona se odnosi na investicije pod uslovima koji su u ovakvim davanjima kredita realni.
I ovaj zakon će SPS-JS podržati u Danu za glasanje. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospođa Jorgovanka Tabaković.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Kao što imate prilike da se uverite, drage kolege i poštovani građani, ništa se nije promenilo – 38 tačaka dnevnog reda, sa objedinjenim raspravama o predlozima podnetim u vreme dok raspravljamo o Zakonu o Narodnoj skupštini, mnogi od njih podneti u zadnjem trenutku, za neke je skinut hitan postupak, ali mi to nismo imali prilike da saznamo i spremali smo amandmane na određene zakone koji neće moći da uđu u proceduru. Znači, sve se nešto menja da bi u stvari sve ostalo isto.
Nije drugačiji slučaj ni sa zakonima o kojima raspravljamo. Predlog carinskog zakona, dve promene zakona, o porezu na dohodak građana i dobit preduzeća, i jedno zaduženje i jedna garancija - po meni nisu baš spojive stvari.
Recimo da je carinski zakon zaista tehnički i hajde da zaboravimo da smo svojevremeno uzeli dva i po miliona... Ne znam da li se sećate, gospođo ministre, dva i po miliona je 2001. godine dobijeno kao međunarodna pomoć, od čega je 27% dobijenih sredstava za modernizaciju carinskih organa otišlo na konsultantske usluge, o čemu se u onoj poslerevolucionarnoj skupštini razgovaralo istim tonom gotovo svih učesnika, da to zaista jeste premnogo, da gotovo trećina namenjenih sredstava za modernizaciju carinskih službi i poslova jeste previše, ali recimo da smo carinsku službu doveli na neki nivo. Ovaj zakon zaista jeste tehnički i, rekla bih, jedini na kom nije ni trebalo intervenisati.
Ova druga dva zakona, o porezu na dobit preduzeća i dohodak građana, pokazuju svu različitost pristupa koji imaju SNS i trenutno vladajuća koalicija. Poreskim kreditima i olakšicama i dalje se podstiče finansijsko tržište i nijednim potezom i nijednim rešenjem se ne šalje signal da očekujemo da nam je zapošljavanje cilj, a industrijska proizvodnja, koja treba da donese devize koje će omogućiti stabilne devizne rezerve i sve manju uvoznu zavisnost i poboljšanje platno-bilansne situacije, ovim predlozima rešenja se apsolutno ne menja.
To što se smanjuju stope sa 20 na 10 posto jeste pozitivno, ali mi i dalje smanjujemo poresko opterećenje onih koji prihoduju od kapitala i ne šaljemo im poruku da kapital ne treba da služi za izdavanje, preprodaju i trgovinu akcijama, nego da štednja i novac kojim građani raspolažu kao viškovima, ti zdravi viškovi, treba da budu uloženi u banke koje će finansirati proizvodnju ili čak da sami građani budu stimulisani da te svoje likvidnosne viškove ulažu u proizvodnju.
Osnovne poruke koje šaljete ovim zakonima govore o neizmenjenom kursu stvaranja iluzije da se od finansijskih transakcija, izvinjavam se na izrazu, ali ono što je nekada narod zvao ''trange-frange trgovina'', može živeti dugoročno, stabilno i razvijati država.
To prosto nije moguće. Sa tim je suočena jedna velika zemlja sa velikim tržištem od Amerike do Evrope, gde, videćete i sami kada budemo raspravljali o kreditu nemačke razvojne banke KFW, imamo potpunu drugačiju sliku, gde jedna ozbiljna država, a to je Nemačka, vrši plasman svojih roba i prodaje nama svoje usluge, zadužujući nas kreditom pod uslovima o kojima ćemo pričati.
Ova vlada ne menja kurs, ne ulaže u proizvodnju, ne zapošljava nove ljude. Naprotiv, čak ono što su bili poreski podsticaji, ukidanjem člana 49, vrlo pošteno ste rekli i sami, više nemamo takvu vrstu olakšanja za zapošljavanje, s obrazloženjem da ne može više zakona da rešava iste podsticaje. Kada god vam se da neka ozbiljna i argumentovana primedba, vi odgovarate ili metodologijom ili toga nema nigde u svetu ili je to rešeno drugim zakonima. Hajde da kažemo otvoreno, vas taj deo posla, kao fiskalne podsticajne politike proizvodnje, mnogo i ne zanima.
Primedba koju ću izneti, na koju ću se najviše fokusirati, jeste da u vašem kratkom i sadržajnom izlaganju ipak neke stvari nisu rečene, a morale su biti. Na primer, kad govorite o kreditu, odnosno davanju garancije Republike Srbije u korist "Banke Inteza" za zaduženje JP "Srbijagas", vi kažete da je grejs period 36 meseci (ja dopunjujem - od plaćanja prve rate), kažete da je rok osam godina, kažete i kolika je kamata, ali ne kažete da će, ako se pre ugovorenog roka kredit vrati pozajmljivanjem novca od neke druge banke, pa isplatom ove, to "Srbijagas" koštati 1% kaznene kamate, odnosno dopunskog troška.
Metod da se ne govori istina prećutkivanjem onog dela istine koja baš nije zgodna za glasače i građane, nije dobar način, a ja, kao poslanik koji je imao priliku da sluša hvalospeve o usvajanju Zakona o Narodnoj skupštini, gde će se metodologija za donošenje zakona sad kao posebno razrađivati, imam primedbu.
Kako mogu da se izjašnjavam o saglasnosti na garanciju za ugovor o kreditu koji nisam imala prilike da vidim? Ili, da li neko od pravnika misli da ono što u obrazloženju piše kao tromesečni euribor, kao rata koja pristiže tromesečno, jeste dovoljno obavezujuća ili informativna kada se objavi u "Službenom glasniku", gde obrazloženje ne piše?
U ime čega ste bitne elemente za odlučivanje izbacili iz samog zakona o garanciji, niste nam stavili kao prilog ugovor o kreditu po kom dajemo garanciju, koja je neopoziva, plativa, jednom ako se zakasni sve mora odmah da se isplati, nego nam u obrazloženju samo navodite ono što sam već, na primer, kao pitanje postavila u osnovnom tekstu, da se kredit dobija u dinarskom iznosu iako je zaduženje u evrima.
Ne kaže se po kom kursu, ali se to u obrazloženju vidi. Kada zadužuju kreditom, to je kupovni kurs, kada vraćate kredit, to može sada da bude i srednji kurs. Volela bih da neko jednom izađe sa poštenom i preciznom računicom i kaže - kredit otprilike ovog iznosa, tih 170 miliona evra, ako se bude koristio na predviđen način, sa povlačenjem, kako je napisano ovde, koštaće otprilike toliko i toliko. Ne, vi ste samo stavili da će se u budžetu morati obezbeđivati sredstva za sprovođenje ovog zakona.
To uopšte nije tačno. Mora stajati jedan zarez, čak i u obrazloženju, i nastavak - samo u slučaju da osnovni dužnik, a to je "Srbijagas", ne izmiruje svoje obaveze. Vi dovodite u pitanje osnovni smisao garancije kao instrumenta time što kažete da će budžet sigurno morati da vraća dugove koje mi, evo ovde, garantujemo za slučaj refinansiranja "Srbijagasa".
Ove moje primedbe uopšte nisu neosnovane sumnje. Podsetiću vas da smo imali nedavno čak zakazan i Odbor za saobraćaj, kada se postavilo pitanje usvojene garancije na kredit za Obilaznicu, a problem je nastao kada je Gazela prestala da bude upotrebljiva za saobraćaj i kada je svađa oko toga da li je raseljavanje Roma, što je bio uslov za realizaciju tog dela projekta, na strani gradonačelnika koji kaže - ne, nisu ugovorene kuće od tvrdog materijala, a neko drugi kaže - mogu kontejneri.
Lično sam se, kao poslanik, osetila povređenom. Ne povređenom u smislu - sada je to moj utisak, onemogućeno mi je da se svojevremeno upoznam sa elementima ugovora u kom se nije postavljao takav uslov, da bi onda to bio uslov bez koga je nemoguće povući pare od međunarodnih kreditora. Zašto? Zato što nam uz tada zakon o garanciji niste dostavili ugovor. Šta je pisalo u jednom delu, na koji se sada neko može pozivati? To da se mi, kao Skupština, bez obzira što ja kao član SNS i opozicije nisam za to glasala, ipak jesmo saglasili s tim.
U tom ugovoru o garanciji ''Beogradski autoput i obilaznica'', u članu 2 - garancije i ostale obaveze, u odeljku 2.3.d) pisalo je - "garant će preduzeti", a to smo mi, Republika Srbija, tj. budžet Republike Srbije, odnosno svi građani Srbije koji uplaćuju novac u budžet, "sve neophodne aktivnosti da se projekat realizuje u skladu sa promenljivim", čujte sada - "ekološkim i socijalnim propisima i standardima koji su povremeno na snazi". Čujte, povremeno su na snazi, ali mi moramo da ih garantujemo.
I kaže se da se projekat nalazi u toj vrsti obaveznosti za nas da smo mi, čak i ako u Evropskoj uniji (čiji član još uvek nismo, pa nemamo privilegije, ali nemamo ni obaveze) ne postoje zakonski propisi koji nas na to obavezuju, dužni da uradimo ono što je utvrđeno u relevantnim smernicama za zaštitu životne sredine, grupacije Svetske banke i zaštitnim politikama.
Građani Srbije, ovo je srpski jezik, koji preveden znači da je raseljavanje Roma i obnova radova na Gazeli zavisilo od međunarodnih sredstava koja su ovako, rekao bi Vuk - zakukuljeno i zamumuljeno ovde doneta pred poslanike, a kad se pojavi problem, nezavisno od toga kako je ko glasao, bude zaglavljen ili mu bude zabranjen prolazak preko Gazele.
I ko za to snosi odgovornost? Mi, površni ili neuki poslanici, ili vi koji ste nam dostavili ovakav materijal i dalje nastavljate da nam dostavljate takav materijal?
Kako je to bilo definisano? Znači, ako o tome ne postoji propis u EU, kolega Đurišiću, kaže se da grupacija Svetske banke i Međunarodne finansijske korporacije možda ima propis o starosedeocima, prinudnom raseljavanju i kulturnoj imovini, koji se pominje u politici zaštite životne sredine koju Banka sprovodi.
Poštovani građani, zato što je Vlada Republike Srbije dostavila ovakvu garanciju na usvajanje, mi nismo znali na vreme o čemu glasamo. Ne bismo mogli da sprečimo, ali bismo makar mogli reći.
Ovakva praksa traje i u onim najživotnijim stvarima. Na primer, ja se od kolege Čedomira Jovanovića potpuno razlikujem u pristupu kada kritikujem ove stvari. Mene zanima ne jedno preduzeće, mene zanima princip na kojem Vlada vara (bez ikakvog eufemizma za reč varanje) sve nas, na najvažnijim stvarima koje znače poboljšanje života i naš životni standard.
Hteli vi to ili ne, životni standard se meri onim što je primljena plata i šta za nju može da se kupi. Zove se odlazak na posao sa zatvorenim mostom ili ne. Varate nas kad nam kažete da ne zavisi od stvari koje su, u stvari, prikriveno prikazane ovakvim papirima.
Tu praksu primenjuje i Narodna banka. Ne znam da li je još neko, izgleda dokon kao ja, pa imao prilike da pročita izveštaj Narodne banke Srbije koji nam je dostavio Savet Narodne banke 18. februara 2010. godine, gde sam bila oduševljena jednim od saveta, koji je održan 15. juna 2009. godine, sa 35. redovne sednice Saveta, gde su predstavnici političkih stranaka koje su, u stvari, u koaliciji članice Vlade, znači, imaju svoje ministre.
Neposredno pre sednicu, sve lepo piše, stoji dnevni red sa zapisnikom, ne razgovara se o tome koliki su gubici Narodne banke, kakva je monetarna politika, šta se već dešava sa kursom, šta će to značiti za sve oni koji su već uzeli kredite, već se Savet bavi formulacijom kako da ono što naziva svojom dobiti, a ne može da dokumentuje da je dobit, predstavi javnosti, pa to naziva nerealizovanim dobicima.
Na savet gospodina Milojka Arsića, pročitaću vam deo teksta, kaže se - ako nas budu pitali zašto mi te nerealizovane prihode nismo realizovali prodajom sopstvenih deviznih rezervi i uplatili u budžet, mi ćemo imati ovakvu formulaciju. Sad ću vam je pročitati, biće isto onako zakukuljena i zamumuljena kao ova garancija iseljavanja Roma. Narodna banka tvrdi da je uspešna, samo nam to ne može dokumentovati ni svojim izveštajima ni našim životnim standardom, ratom za kredit.
Iz meni nepoznatih razloga, a verujem i ostalim građanima, političke partije koje su tamo delegirale svoje predstavnike prikazuju uspešnim članove Saveta, monetarnu politiku i samog guvernera, kao i dobar Zakon o Narodnoj banci, a sve ono što je ružno pada na teret Vlade, koja, evo, zbog deficita uzima novi kredit od 160 miliona evra.
Vi, gospođo Dragutinović, kao ministar finansija, imate prihod u Narodnoj banci, koji ovde nije sporan, prikazan je u ovom izveštaju sa Saveta, ali nekako ne mogu da ga materijalizuju. Znači, nemaju tu alhemičarsku snagu, veštinu i znanje kojim će svoje neuspele i loše poteze, od kojih trpimo svi, da vama valorizuju kao prihod.
Gospodin Dejan Šoškić savetuje ovako - napisaćemo sledeću formulaciju (strana 38. izveštaja koji sam dobila kao poslanik nema oznaku državne tajne, čitam javni dokument) – kao takvi, nerealizovani prihodi predstavljaju nelikvidni prirast u dinarskom iskazivanju vrednosti imovine Narodne banke Srbije po trenutnim tržišnim cenama. Šta ova rečenica znači i kome?
Saglašava se gospodin Milojko Arsić i kaže – ovo je odgovor na eventualno pitanje zašto Narodna banka Srbije ne bi prodala deo sopstvenih deviznih rezervi i tako nerealizovane dobitke pretvorila u realizovane i uplatila u budžet.
Narodna banka uspešna, budžet u dugovima, u jednoj državi gde se pod formom nezavisnosti može sve, gde se članovi Saveta identifikuju sa interesom grupe u kojoj su se našli, Savetom gde imaju svoja primanja i privilegije, i zato su svi, nezavisno od toga kojoj partiji pripadaju, na jednom fonu, na istoj rečenici, na najboljoj formulaciji kako da prikriju neuspešnu politiku Narodne banke.
Takvo jedinstvo na najboljim formulacijama zakona koji ovom narodu treba da donesu razvoj nemamo u ovom domu, u kojem se usvajaju zakoni, a tu bi ga moralo biti. Jer, različiti interesi političkih partija nisu i različiti interesi građana koji treba da žive u državi u kojoj su cene stabilne, ali najveći broj građana ima posao i ima izvesnost uzetog kredita kome kurs neće rasti ovako kako raste, a odlično znamo, gospođo Diana, i vi i ja, da je to rezultat prerano primenjene i neadekvatne monetarne politike koja je stvarala višak novca, pa ga onda povlačila na najskuplji mogući način, stvarajući gubitke.
Palili ste vatru da biste je gasili. Imamo nacionalnu valutu kojom ne upravljamo, a danas smo se setili da pričamo da su nam male sopstvene devizne rezerve, o čemu smo govorili još 2008. godine. Od ukupnog iznosa deviznih rezervi, od 11,4 milijarde, svega dve su bile devizne rezerve naše zemlje. Ne mogu se ovako varati građani i ne možete sa ovakvim zakonima izlaziti pred nas. (Predsednik: Vreme.) Vreme mi ističe i zato moram da skratim. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Arsen Đurić. Izvolite.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Arsen Đurić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, kao i u ranijim slučajevima kada je predlagač nekog zakona bilo Ministarstvo finansija, i sada se susrećemo sa potpunom vremenskom neusklađenošću predloženih zakona. To što su predlozi zakona o budžetu prethodne dve godine kasnili, govori o tome da Ministarstvo finansija očigledno ima problem sa kalendarom, odnosno, što je verovatnije, ima problem sa kompetentnošću i odgovornošću prema ovom domu.
U 2008. godini budžet je kasnio više od mesec dana. U 2009. godini kašnjenje je skraćeno na 20 dana, ali, bez obzira na to, radi se o gruboj povredi budžetske procedure i konstantnom pritisku na poslanike, ne samo opozicije, već i pozicije, da donose ishitrene i nepripremljene zakone, sa neispitanim posledicama po privredu Srbije, po građane Srbije, pa čak i po sam budžet.
Tom maniru kašnjenja u predlaganju i usvajanju zakona možemo dodati dva nova primera. To su Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak građana i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit preduzeća.
To su dva najznačajnija zakona, moglo bi se čak reći dva ključna zakona za budžet svake države s obzirom na prihode koji se ostvaruju po tom osnovu, i potpuno je nelogično da se tek danas nalaze na dnevnom redu Skupštine i da će biti usvojeni krajem marta, iako je budžetska i poslovna godina odavno počela. Podsetio bih vas da prihodi u budžetu po osnovu ta dva zakona čine preko 15% ukupnih prihoda budžeta.
Ono što je još opasnije u ova dva zakona, naročito u Zakonu o porezu na dobit preduzeća, jeste da tu ne postoji nikakav poreski podsticaj, poreske stimulacije za privrednike i investitore, čak se, naprotiv, tim izmenama otežava investitorima, odnosno podiže se iznos sredstava koji oni treba da investiraju da bi ostvarili određene poreske podsticaje i olakšice, što je nedopustivo, posebno u uslovima svetske ekonomske krize.
Pošto se danas na dnevnom redu, u ovoj objedinjenoj raspravi, nalazi i novi carinski zakon, podsetio bih vas na činjenicu da smo vas mi, poslanici DSS-a, upozoravali, kada ste doneli odluku o jednostranoj primeni SSP-a, da će to znatno smanjiti priliv sredstava od carina u budžet Srbije i smanjiti konkurentnost srpske privrede, naročito poljoprivrede, jer naše kompanije nisu spremne za tržišnu utakmicu i žestoku konkurenciju sa kompanijama iz zemalja EU.
Tada ste govorili da SSP otvara vrata Evropske unije, da će kompanije iz Evrope pohrliti u Srbiju da investiraju ovde, da proizvode i te svoje proizvode izvoze u Evropu. Nažalost, od toga nije bilo ništa. No, dobro, mi ih i dalje čekamo, kao što strpljivo čekamo da ispunite barem jedno svoje predizborno obećanje.
Umesto da prihodi od carina u 2009. godini budu oko 70 milijardi, koliko su bili u 2008. godini, oni su spali na 40 milijardi, tačno onoliko koliko smo mi govorili da će biti, odnosno da nas je ta jednostrana primena SSP-a na godišnjem nivou koštala preko 200 miliona evra.
Vi sad predlažete novi carinski zakon. Bojim se da li je izvršena prava analiza ili paušalna, kako ste i do sada radili u medijskoj pripremi za donošenje zakona, da li ste napravili projekciju kakvi će u budućnosti biti prilivi od carina, da li će biti manji ili veći, ko će i koliko plaćati carine. Imam utisak da se više od polovine zakona koji se usvajaju ovde u Skupštini donose zato što je neko rekao da oni treba da se donesu, a ne zato da bi doneli neko dobro građanima Srbije i srpskoj privredi.
Mera očuvanja domaće privrede i podizanje njene konkurentnosti se meri visinom naplate poreza na dobit preduzeća. Upozoravali smo vas i govorimo da je izuzetno teška situacija, da se preko 70.000 preduzeća u Srbiji nalazi pred stečajem, da su prihodi znatno smanjeni i da nas očekuje izuzetno teška, možda čak i najteža godina za srpsku privredu.
U 2008. godini privreda Srbije je zabeležila gubitak od 37 milijardi dinara, za razliku od 2006. i 2007. godine, za vreme vlade Vojislava Koštunice, kada je privredna aktivnost bila pozitivna.
Ono što najviše utiče na gubitke srpske privrede svakako su troškovi finansiranja, kamate i kursne razlike. Ovih dana je potpuno jasno da ste nesposobni da kontrolišete uslove poslovanja, s obzirom da dinar u odnosu na evro pada već danima, odnosno mesecima, da su kamate izuzetno visoke i da nikada nije bilo teže dobiti kredit.
Ovako drastične kursne razlike će mnoga preduzeća u Srbiji, pa čak i ona koja su poslovala pozitivno, oterati u gubitke, a da ne govorim o građanima Srbije koji imaju kredite vezane za evro. Rata kredita građanima raste iz dana u dan zbog kursnih razlika, a plate i penzije su zamrznute.
Podsetio bih vas da je kurs evra za vreme mandata prethodne vlade bio 75 dinara, a da je danas preko 100 dinara. Danas više niko ozbiljan u Srbiji ne očekuje da ćete vi napraviti neke radikalne pomake u smislu ekonomskog oporavka države, ali barem se potrudite da stabilizujete kurs i time ćete učiniti dosta i za privredu Srbije, ali i za građane Srbije.
Prilikom donošenja budžeta za 2009. godinu uveravali ste nas u to kako je ekonomska kriza razvojna šansa za Srbiju, kako će kompanije iz čitavog sveta promeniti svoje sedište, doći u Srbiju da investiraju i proizvode, i tada ste projektovali prihode od poreza na dobit preduzeća na 44 milijarde. Mi smo vas tada upozoravali da je ta projekcija nerealna, da se neće ostvariti, a vi ste nas proglašavali defetistima, ljudima koji šire paniku i uveravali nas da je to realno jer ste preduzeli mere za očuvanje privrede.
Kakve ste mere preduzeli, vidi se iz toga da je ove godine planiran prihod od poreza na dobit preduzeća 22 milijarde, odnosno duplo manje nego za 2009. godinu. Pitam se da li je to ta iskorišćena razvojna šansa i da li je politika koju ste vodili dala rezultate. Dala je, ali, nažalost, katastrofalne za privredu Srbije.
U vreme ekonomske krize gotovo sve zemlje su pribegle korigovanju svojih poreskih politika u cilju rasterećenja privrede i građana. Cilj tih mera svakako je pokretanje investicija na svim nivoima, radi zadržavanja privredne aktivnosti. Stoga poreski sistem mora da bude zasnovan na proširenju broja poreskih obveznika, a na smanjenju poreskih stopa, kao i na poreskim podsticajima svima čija delatnost dovodi do otvaranja novih radnih mesta i onima koji su zahvaćeni negativnim efektima ekonomske krize, a bore se sa njenim posledicama održavajući zaposlenost, izvoznu i svaku drugu poslovnu aktivnost.
Kakva je vaša ekonomska politika, kada ukidate poreske kredite za poslodavce koji otvaraju nova radna mesta? Malopre ste objasnili da je to regulisano nekim drugim zakonima. Ne vidim šta je sporno u tome da to stoji i u ovom zakonu, s obzirom na to da je ovo Zakon o porezu na dobit preduzeća.
Takođe, ovim izmenama Zakona predložili ste ukidanje podsticaja za investiranje u zaštitu životne sredine. To je potpuno nelogično. Sve države stimulišu ulaganja u tzv. zelene tehnologije, osnivaju se posebni fondovi za te namene, u direktivama EU o energetici postoji obaveza ulaganja u obnovljive izvore energije, a mi ukidamo podsticaje za ulaganja u zaštitu životne sredine. To je, svakako, kontraproduktivno.
Najnelogičnije u ovom zakonu, što ste obrazložili kao usklađivanje iznosa, jeste da predlažete povećanje iznosa koje je investitor obavezan da uloži da bi iskoristio određene poreske podsticaje. Podsetio bih vas da je još pre ekonomske krize investicioni ciklus u Srbiji ušao u fazu opadanja, a da je početkom krize gotovo potpuno zaustavljen. O tome svedoči činjenica u izveštaju banaka za 2009. godinu, da je od 950 miliona evra kredita privredi samo dva i po posto iskorišćeno za nove investicije, a sva ostala sredstva su iskorišćena za očuvanje likvidnosti.
U 2009. godini su direktne strane investicije bile tri puta manje nego 2007. godine, tako da je to što ste predložili da se iznos sredstava koje investitor treba da uloži u određenu privrednu aktivnost poveća sa 600 na 800 miliona, najblaže rečeno, neprihvatljivo. Podneli smo amandman na taj član Zakona i predložili da se taj iznos smanji na 400 miliona, jer smatramo da onaj ko uloži 400 miliona dinara i zaposli sto novih radnika treba da uživa maksimalne poreske podsticaje.
Ono što je potpuno neprihvatljivo, daću sebi za pravo da kažem i skandalozno, jeste da ste predložili ovim izmenama Zakona da se povećaju iznosi sredstava koje investitor treba da uloži u nedovoljno razvijenim područjima. Puna su vam usta priče o ravnomernom regionalnom razvoju, o nejednakosti u razvijenosti određenih regiona, naročito opština, a ovim zakonom predlažete da se povećaju iznosi koje investitori treba da ulože da bi koristili određene poreske podsticaje.
Podsetio bih vas da su razlike u Srbiji toliko drastične da se prosečan lični dohodak kreće od 14 do 57 hiljada dinara, da u ceni zemljišta ima razlike 300 puta u zavisnosti od dela Srbije u kom se ono nalazi, da se u Beogradu siromašnim smatra 4,2% građana, a jugoistočnoj Srbiji čak 23,5%, i u uslovima tako nejednake razvijenosti i socijalnih razlika vi predlažete ovu izmenu Zakona o porezu na dobit preduzeća.
Moj kolega Lapčević će govoriti više o problemima na jugu Srbije, a ja ću se osvrnuti na prostor odakle dolazim. To je Zlatiborski okrug, odnosno zapadna Srbija. Želim samo da vas pitam da li znate kako se živi u Priboju, Novoj Varoši, Prijepolju, Sjenici, koliko firmi tamo ne radi, koliko ljudi nema posao i nalazi se na ivici egzistencije. Sada otežavate investitorima koji bi, eventualno, mogli tamo nešto da investiraju, podižete im granicu za visinu ulaganja da bi mogli da koriste poreske podsticaje.
(Smejala se ministarka i prošli put, pa se ispostavilo da sam bio u pravu.)
Ono što je bitno, mi u zapadnoj Srbiji nemamo razvijenu ni saobraćajnu infrastrukturu, koja je, takođe, bitna za privredni razvoj i investiranje. U prethodne dve godine 80% investicija u Srbiji je u krugu od 50 kilometara oko Beograda. Znači, mi nemamo ni autoput, čiju koncesiju ste poništili kada ste došli na vlast. Od tada obećavate početak izgradnje autoputa, a u budžetu za ovu godinu su planirana sredstva za izgradnju 2-3 kilometra tog puta, tako da pretpostavljam da ćemo, tom dinamikom, u narednih 50 godina uspeti da izgradimo autoput.
Jedino što je ostalo, to su poreski podsticaji kako bismo stimulisali nekoga da ulaže u te manjerazvijene opštine, a vi ovim zakonom predlažete da se ti uslovi investitorima otežaju.
Mi smo na ove zakone podneli veliki broj amandmana. Pozivam vas da razmotrite te amandmane, da ih prihvatite, kako bi se tekst zakona popravio, ili da povučete ove zakone i napravite neke bolje, koji će biti u interesu građana Srbije i srpske privrede.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima narodni poslanik Dragan Stevanović.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS smatra da možemo da se složimo sa konstatacijom predstavnika Vlade da carinski zakon, po svojoj suštini, jeste tehnički zakon. Međutim, to što je on tehnički zakon, ne znači da ne otvara neka bitna politička pitanja, na koja je, čini mi se, nekako izbegnut odgovor. Mislim da je to bio razlog zbog čega se onako ovlaš prošlo kroz njega.
Na neki način, pitanja političke prirode su i malopre bila ovde otvorena. Istina, za SRS ona treba da imaju potpuno drugačiji smer. Koristeći ovoliko vremena koliko imamo, pokušaću da ih otvorim i eventualno zatražim odgovor od gospođe Diane Dragutinović.
Ali, ono što u vezi s ovim zakonom, pre svega, treba prokomentarisati, jeste činjenica da je on u proceduri od marta prošle godine. Zamislite, u martu 2009. godine je traženo da se usvoji po hitnom postupku, a o njemu raspravljamo godinu dana kasnije.
Zašto na ovome insistiramo? Slažemo se i niko neće dovesti u pitanje izmene u oblasti carina kada je u pitanju tranzit, kada je u pitanju analiza rizika, unapređenje carinske procedure, dovođenje na neke razumne mere ovlašćenja carinskih službenika, jačanje te naknadne carinske kontrole, afirmacija ljudskih resursa u carinama. Ali, postavlja se pitanje da li će ovim zakonom, s obzirom da je napisan pre godinu dana, biti obuhvaćeno i nešto što se u međuvremenu desilo.
Desilo se i u ovoj državi, odmrznut vam je taj prelazni sporazum. Da li će neke definicije biti rešene na adekvatan način? Nameće se zaključak da ćemo vrlo brzo raditi ili izmene i dopune ovog zakona ili ćemo, eventualno, usvajati neki novi zakon.
Sve ovo, kao što ste i vi, gospođo Dragutinović, malopre rekli, što se tiče tehničkog karaktera ovog zakona, da se ispraviti. Nas interesuju neke stvari koje su političke prirode, a otvaraju se u ovom zakonu i voleli bismo da dobijemo odgovor.
Podsetiću vas da u članu 2. stav 1. piše da je cilj ovog zakona zaštita interesa Republike Srbije. U članu 3. ovog zakona se definiše carinsko područje Republike Srbije. Koliko smo mogli da pročitamo, a onda i da čujemo od vas, ovaj zakon se usklađuje s evropskim direktivama, s evropskom carinskom praksom, odnosno sa preporukama Svetske trgovinske organizacije.
Pokušavam da kažem da i ovaj zakon, koliko god apolitično izgledao, može da otvori pitanje o nemogućnosti usklađivanja zvanične politike Republike Srbije, kada je u pitanju teritorijalna celovitost, sa nekim standardima koje nameću Svetska trgovinska organizacija, odnosno Evropska unija.
Vi kažete u članu 3. da će se na neki način štititi carinsko područje Republike Srbije u skladu sa standardima koje nameće STO, a STO je pod svoje okrilje primila tzv. državu Kosovo. Sa druge strane, Evropska komisija vam šalje vrlo jasnu poruku, znate kakve prirode – kontrola granične linije sa Kosovom je slaba, odnosno pokazuje slabosti.
Nas sada interesuje kako ćete odredbe ovog zakona, sa kojima smo mi potpuno saglasni, primeniti na delu teritorije, a opstrukciju za primenu ovog zakona na delu teritorije Republike Srbije upravo inspirišu i STO i EU i njihovi standardi sa kojima usklađujete zakonodavstvo iz oblasti carina u Republici Srbiji.
Mislim da bismo mogli da dobijemo taj odgovor i odgovor da li će ovim zakonom biti obuhvaćena ta dijagonalna akumulacija porekla ili ćemo morati ponovo da se bavimo time kroz neke nove izmene i dopune zakona u nekom bliskom vremenu.
Takođe bismo hteli da zamerimo, znate, mi smo pre nekoliko dana ovde raspravljali o Zakonu o Narodnoj skupštini i SRS je insistirala da će suštinski sve ostati isto. Evo, danas opet imate, neko je to pomenuo malopre, objedinjavanje tačaka u okviru dnevnog reda. Ono što je greška i što je možda trebalo da uradite, jeste i ova konvencija o privremenom uvozu, koja je stigla u skupštinsku proceduru, a nije na dnevnom redu. Čini mi se da smo mogli i time da se pozabavimo i da to, zajedno s ovim novim carinskim zakonom, usvojite.
Što se tiče druge dve tačke dnevnog reda, izmena i dopuna zakona o porezu na dohodak građana i na dobit preduzeća, činjenica jeste da subvencije i poreske olakšice zaista treba da budu u funkciji stvaranja pozitivnog poslovnog ambijenta. Danas u svetu nije samo konkurencija na tržištu. Znate, nismo samo mi pametni. Mnoge države su napravile konkurenciju u stvaranju upravo tog pozitivnog poslovnog ambijenta. U tom smislu ću vas podsetiti da smo mi, iako se deklarišemo kao lider u regionu, država čiji je poslovni ambijent na toj lestvici ispod onog i u Albaniji i u Makedoniji.
Čini nam se da država mora mnogo ozbiljnije da rešava stvari da bi svoju poziciju u tom smislu menjala i unapređivala i da ovo što se predlaže kroz ove zakone po svojoj suštini predstavlja, to ste vi na neki način i rekli, samo kozmetiku. Lepo je stvarati neke pozitivne ambijente u startu kako bi investitori bili zainteresovani, ali je suština stvaranje takvog ambijenta kako bi Srbija kroz adekvatnu poslovnu aktivnost izvlačila benefite ne samo kroz ova dva poreza, nego kroz sve ostale prinadležnosti koje onima koji obavljaju posao stoje kao obaveza.
Naravno, mi živimo u državi u kojoj su vaše službe konstatovale da je poslednjih nekoliko godina utajeno 85 milijardi dinara poreza na dodatu vrednost. Ko zna koliko je ljudi zbog toga procesuirano i koliko njih je dobilo adekvatne kazne, ako mogu tako da kažem, odnosno pozvano na odgovornost na adekvatan način.
Mi se danas bavimo izmenama i dopunama zakona koji se odnose na direktna oporezivanja i to su porezi koji u poreskim prihodima učestvuju sa svega 14 ili 15 procenata. Jedan je 3,3% i to je, nažalost, porez na dobit preduzeća i, naravno, porez na dohodak građana sa svega 11 zarez nešto procenata. Ovo su porezi koji isključivo zavise od aktivnosti i broja zaposlenih, odnosno politike zapošljavanja i stvaranja prostora i mogućnosti da ljudi rade i žive od svog rada.
Koliko neko sada ove kozmetičke promene može da shvati ozbiljno, govori i činjenica da država nema mehanizme da natera 20 ljudi u Srbiji da izmire plate koje godinama ne isplaćuju, poreze, doprinose na zdravstveno i socijalno osiguranje itd. I sada smatramo da ćemo nešto uraditi ovim izmenama i da će to unaprediti naš poslovni ambijent.
Kada je tehnički karakter ovih usaglašavanja u pitanju, ne možemo da vam zamerimo puno. Nije sporno da ste uskladili zakon sa Zakonom o računovodstvu i reviziji, ali Evropska komisija, koja vas ocenjuje kako radite, opet kaže da ni taj zakon nije dovoljno dobar. Ali, izmene koje ovde predviđate ne možemo da osporimo i dovedemo u pitanje u celosti. Postoji nešto što je za nas sporno, dotaći ću se toga kroz svoju priču i vreme koje mi je opredeljeno, ali suštinski, ono što se tehničkog karaktera zakona tiče, tu, objektivno, ne može puno toga da se zameri.
SRS smatra da nije loše uraditi modernizaciju propisa u oblasti oporezivanja. Ali sada, pazite, opet vaša poruka od strane Vlade. Vi na Vladi dogovorite i usvojite preporuku o sveobuhvatnoj reformi propisa, ministri je izglasaju, a onda tu odluku i preporuku neće da sprovode. Zamislite apsurda. Uopšte neću ulaziti u prirodu i suštinu tih reformi propisa koja se propisuje, ali ako se Vlada obaveže kroz preporuku da će je sprovoditi, u čemu je problem da se to onda sprovodi?
Mi danas govorimo o izmenama i dopunama zakona koji će obezbeđivati, na neki način, subvencije, poreske olakšice, ali Vlada nema nameru da stavi u funkciju Komisiju za kontrolu državne pomoći. I kao što je probleme imala Državna revizorska institucija, sada ta komisija ima problem da radi.
Ovo je vezano čak i za druge dve tačke dnevnog reda. Danas treba da se izjasnimo o porezima, kojima ćemo dodatno opteretiti državu. Nije pitanje da li su krediti uzeti po povoljnim cenama, nego u šta će ti krediti suštinski biti ''upumpani''. Zbog činjenice da vam ne radi Komisija za kontrolu državne pomoći, na raspolaganju u EU vam stoji 50 miliona evra koje ne možete da povučete. To su apsurdi na koje želimo da ukažemo i koji zaista, po mišljenju SRS, obesmisle svaki vaš možda pozitivan napor da se nečim bavite.
Ono što nam je promaklo, što kroz amandman nismo uspeli, nismo videli ili nismo uradili, jeste da reagujemo na taj član 36, gde ste promenili stav i rekli da ćete se pozivati na propise o regionalnom razvoju kada su u pitanju poreske olakšice za preduzeća.
Pre nekoliko meseci smo usvajali Zakon o regionalnom razvoju. Kada je SRS pokušao da ukaže na to kakvu Pandorinu kutiju u političkom smislu taj zakon otvara, ovde su nam se podsmevali. Zamislite apsurd, ponovo apsurd, ljudi koji su glasali za taj zakon, ubeđivali nas da je u skladu s evropskim standardima - statistički regioni, ekonomski regioni - danas otvoreno šalju poruke da Srbiji takvi regioni ne trebaju, da su Srbiji potrebni politički regioni, nažalost - nacionalni regioni.
Hoću da vam kažem kakvi će instituti kroz zakon biti povereni nekim ljudima koji, nažalost, danas definišu naš politički i svaki drugi vid života. To će otvoriti mogućnost za zloupotrebe. Zašto bi neko, zbog političkog položaja koji ima, bio u prilici i stvarao sebi prostor da koristi beneficije, odnosno subvencije koje država želi, hajde da kažem, da omogući onima koji su zainteresovani da investiraju?
Gospođo Dragutinović, ja dolazim s juga Srbije, iz Pčinjskog okruga. Podsetiću vas samo da su (to je vaš podatak) u 2008. godini u budžetu subvencije na konto ulaganja sredstava po osnovu nerazvijenih područja – nula. Pogledajte u budžetu koji ste nam dali i usvajali za 2010. godinu, to tamo piše. Znači, subvencije u 2008. godini su nula, za 2009. nismo..., ali mislim da može da bude negativnije, jer je 2009. u poslovnom smislu bila gora nego 2008. Možete misliti kakvi su podaci tu.
Kada sam se toga dotakao, znate li šta nas interesuje kada su ovi zakoni u pitanju? Svaka subvencija i poreska olakšica predviđa, po svojoj suštini, određeno odricanje. Kada ste projektovali budžet za 2010. godinu, na jednom mestu ste rekli da ste uzeli u obzir činjenicu da ćete izmenama i dopunama zakona povećati poresku osnovicu. Mene sad interesuje da li ste u projekciji budžeta uzimali samo činjenicu da ćete povećati poresku osnovicu ili i činjenicu da ćete poreske stope oboriti kroz ove izmene i dopune zakona i kako će se to reflektovati na budžet za 2010. godinu.
Možete vi da se hvalite da zakon usklađujete sa direktivama EU. Porez na dobit preduzeća definiše se, rekli ste lepo malopre - kapitalni dobitak, kapitalni gubitak, dobro je što ste izbacuje dvostruko oporezivanje, predviđa takva mogućnost itd. Vidite sada, u zakonu razvijate poreski tretman pravnih lica u stečaju likvidacije. I sad mi to usklađujemo sa zakonodavstvom EU, u kojoj je prosek sprovođenja postupka stečaja svega 12 meseci. U Srbiji je taj prosek tri godine, i to za stečaje koji se privedu kraju. A kakva su nam iskustva sa stečajima, postupcima privatizacije i svega ostalog što je povezano na direktan ili indirektan način, to vi znate mnogo bolje nego mi ovde.
Znači, neki poreski tretman vi možete da podignete na nivo savršenstva, ali ambijent u kome treba da ga primenjujete je poražavajući i činjenica je da se postavlja pitanje da li će i pozitivne izmene i dopune zakona, ukoliko ih ima, naći prostor za primenu u praksi, odnosno u našoj ekonomskoj stvarnosti.
Ono što postavljamo kao pitanje možda nije toliko problematično, ali, eto, pokušali smo svojim amandmanom da intervenišemo. Znate, sad je mart, a mi usvajamo zakon koji će se primenjivati od 1. januara. Tako piše u zakonu - primenjivaće se od 1. januara 2010. godine.
Čak ni to nije sporno, s obzirom na to da ćete obračunavati poreze na kraju godine, ali ste takođe sebi dali zakonom za pravo da podzakonske akte donesete u roku od 12 meseci. Može se desiti slučajno da neki podzakonski akt, koji bi trebalo da reguliše neke stvari koje ovde predviđate, donesete u martu 2011. godine (ajde da ne bude u martu, neka bude u februaru), što će eventualno obesmisliti vaše napore da ovo stavite u funkciju i primenu.
Zato smo amandmanom predložili da to bude 180 dana. Smatramo da je to racionalno i da nije nešto što vi objektivno ne možete da prihvatite. Evo, samo ću još malo prokomentarisati, kada je ovaj dohodak građana u pitanju. Znate, lepo je to što obarate poreske stope, ali tržište kapitala je, nažalost, u Srbiji na jako niskom nivou i ova država ili vlast u poslednjih deset godina ništa nije uradila da to promeni.
U ovoj državi, najozbiljnije, hartijama od vrednosti, nažalost, trguju banke. Umesto da stimulišu, sa državom zajedno, uz državne garancije, privredu, naš realni izvozni sektor, što nam daje garanciju da sva kreditna zaduženja koja povlačite i vraćamo, trguju hartijama od vrednosti, zato što im se to više isplati nego da plasiraju kredite, zbog povoljnih kamata koje banka daje.
Da ne otvaramo pitanja, nemamo vremena, recimo, šta je i kakav je odnos... Evo, pogledajte banalnu stvar, kakav je odnos i koliko je podignuta svest građana Srbije u vezi s privatnim penzionim fondovima, tim trećim stubom penzionog sistema. I to je na neki način nešto što se tiče tržišta kapitala. Tako da su ovo neke kozmetičke stvari koje suštinske efekte zaista neće doneti.
Na samom kraju dotakao bih se i ova dva kredita. Malopre ste obrazložili sve aspekte ugovora, kamatnu stopu itd. Sprovedena je javna nabavka, tender, izabrani su najbolji ponuđači... Da, nećemo to sporiti, ali osporavamo suštinu, za šta će se trošiti ovi krediti. Možemo da prihvatimo ambiciju države da se zadužuje i da svi zajedno to vraćamo, ali da novac koji se povlači ide u realni sektor, u stimulisanje našeg izvoza, da bi ova država mogla početi da diše. Naš izvoz mora da učestvuje u BDP sa skoro 60%. Danas je to na nivou od svega 20%.
Dajemo garanciju JP ''Srbijagas''. Nije za nas problem da i njima date kredit i novac, garanciju, ali znamo na šta se novac troši. Između ostalog, smeta nam što će se ovim novcem pokrivati troškovi te firme na izborima u Vrbasu, na izborima u Odžacima, jer je bilo angažovano više vozila tog javnog preduzeća, osnovanog od strane Republike Srbije, nego svih ostalih političkih stranaka koje su učestvovale na tim izborima.
To su apsurdi, za koje zaista verujemo da Vlada Republike Srbije više nema snage niti volje niti opredeljenja da ih se otarasi ili da svoje sklonosti i manire promeni. Zato smatramo da ovo suštinski neće doneti, u ekonomskom smislu, ništa novo, ništa bolje i ništa drugačije od onoga što smo imali do sada. Hvala.