PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.03.2010.

7. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Prve sednice Prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2010. godini.

Na osnovu službene evidencije, prisutno je 95 narodnih poslanika.

Radi utvrđivanja broja poslanika prisutnih u sali, molim vas da ubacite identifikacione kartice u poslaničke jedinice.

Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da su u sali 93 narodna poslanika, odnosno da ima uslova za rad.

Da li neko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi da zatraži obaveštenje ili objašnjenje u skladu sa članom 235. Poslovnika? (Da)

Najpre gospodin Miroslav Markićević. Izvolite.
...
Nova Srbija

Miroslav Markićević

Nova Srbija
Poštovana predsednice, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, najpre želim da se obratim generalnom sekretaru Narodne skupštine gospodinu Veljku Odaloviću, a u vezi s pismom koje sam kao odgovor na postavljena pitanja dobio od direktora Javnog servisa Aleksandra Tijanića 28. decembra 2009. godine.

Molim vas, gospodine Odaloviću, pošto nisam u mogućnosti i ne znam kakve su moje zakonske mogućnosti, da ovo pismo dostavite državnom tužiocu za specijalni kriminal, čini mi se, specijalnom državnom tužiocu Mirku Radisavljeviću, jer će zbog trenutne istrage koja se vodi u vezi s prevarom miliona građana Srbije ovo pismo koje je meni gospodin Tijanić poslao doprineti rasvetljenju istine.

Da vas podsetim, poštovane kolege narodni poslanici, da sam početkom decembra sa ove govornice tražio obaveštenja i postavljao pitanja i sumnjao da se tzv. licitacijama SMS na Javnom servisu vrši prevara miliona građana Srbije. Na drugu intervenciju gospodina Odalovića dobio sam odgovor od gospodina Tijanića, koji brani... Pošto verujem da ostale kolege narodni poslanici nisu dobili ovaj odgovor, potrudiću se da preko skupštinskih službi sve kolege narodni poslanici dobiju odgovor na moje pitanje.

Dakle, izražavao sam sumnje već krajem 2009. godine, jer ko se imalo razume u neke igre, u neke zakone, video je i tada da nešto nije u redu. Tada sam insistirao na moralnoj odgovornosti direktora Javnog servisa, druga Aleksandra Tijanića, i dobio sam odgovor koji se može smatrati i pretnjom.

Samo ću da navedem nekoliko rečenica šta je odgovorio meni, a verujte da je to poruka i svima vama. Kaže drug Tijanić: „Mišljenja smo“, to on za sebe kaže, „da ovakva pitanja poslanika, koja u sebi sadrže kvalifikacije dovoljne za utuženje autora takvih kvalifikacija, snižavaju etički i civilizacijski nivo Skupštine“.

To je odgovor, odnosno u direktnom pismu gospodinu Odaloviću nije me ni udostojio ovog dela odgovora. Sačekao sam dva meseca, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani, da direktor Javnog servisa Aleksandar Tijanić skupi hrabrost i da me utuži.

U međuvremenu, desilo se da su, na svu sreću i moje ohrabrenje, i mislim ohrabrenje miliona građana Srbije, državni organi intervenisali i da su neki ljudi pohapšeni, da je 160 ljudi privedeno na informativni razgovor u vezi s prevarom, licitacijama i prodajom automobila tim putem, odnosno dodelom nagrada na Javnom servisu. Tada sam insistirao na moralnoj komponenti.

Da li milioni građana Srbije, koji finansiraju pretplatama Javni servis u ovako teškoj ekonomskoj situaciji, zaslužuju da budu još i prevareni? Ono što tražim od druga Aleksandra Tijanića, u ime građana Srbije koji redovno plaćaju TV pretplatu, jeste da se više ne krije iza saopštenja u tri rečenice u nekom izvinjenju koje pročitaju spikerke.

Gospodine Tijaniću, skupi malo hrabrosti i večeras u pola osam u „Dnevniku“ izađi i izvini se milionima građana Srbije koji su preko Javnog servisa prevareni, pod jedan. Pod dva, objasni kako će da budu nadoknađene pare građanima Srbije koji su učestvovali, odnosno, narodski rečeno, navučeni na veliku prevaru putem Javnog servisa, tada sam rekao, koji nema školski program. Meni Tijanić zamera što sam rekao da je to kockarska igra. Sada se pokazuje šta je istina. Što god bude više istine, biće bolje za sve nas i građane Srbije.

Kao građanin i narodni poslanik sumnjam da je samo ova ekipa koja je uhapšena umešana u sve ovo. Verujem da je i neko iz Državne lutrije i sa Javnog servisa.

Prema tome, ponavljam, gospodine Tijaniću, prevario si se ako misliš da možeš da uplašiš narodne poslanike. Nisam se uplašio. Tebe pozivam da skupiš hrabrost, da izađeš u „Dnevnik“ u pola osam večeras, da se izvineš građanima Srbije, da se ne kriješ iza saopštenja kolegijuma i nekih saopštenja u tri rečenice. To je tvoja, najmanje rečeno, moralna obaveza, da izađeš kao direktor Javnog servisa, da se ne kriješ više iza nekog menadžmenta, iza nekog kolegijuma.

Ovo je svima nauk, samo deset sekundi, molim vas, kolege narodni poslanici, ne zato što je moja malenkost pokrenula ovo pitanje, nego svima nama, da moramo da zaštitimo integritet Narodne skupštine, da se vredi boriti i da iz nekih pitanja koja postavljamo ovde, hvala bogu da rade državni organi, može da se sazna istina, pogotovo što se tiče onih koji pljačkaju građane Srbije. Hvala lepo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodine poslaniče, obaveza Skupštine je da interveniše ako ne dobijete odgovor u roku od 15 dana, što smo i učinili. Nakon intervencije ste dobili odgovor i obaveza je da ga vama prosledimo, što smo takođe učinili, i tu su ingerencije Skupštine  završene.

Gospodin Miloš Aligrudić ima reč. Izvolite.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Miloš Aligrudić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala, predsednice. Ovo što ću pitati... U stvari, to je jedan zahtev koji bih postavio Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Naime, iako je više meseci prošlo od potpisivanja Protokola o policijskoj saradnji, koji se odnosi zapravo na demarkacionu liniju Kosova i Metohije i ostatka Srbije, narodni poslanici, pa ni javnost, nisu do sada videli neki zvaničan prepis ili kopiju izvornika tog protokola.

To je nešto što bi bila obaveza Vlade Srbije prema Narodnoj skupštini i prema građanima Srbije.

U vreme stare SFRJ postojala su podzakonska akta koja su, iako su opšta akta po svojoj prirodi, na sebi nosila oznaku izvesnog stepena tajnosti, pa se ta akta nisu objavljivala u „Službenom listu“ ni u „Službenom glasniku“, ali je postojao poseban zbornik za objavljivanje takvih dokumenata koji po svojoj prirodi predstavljaju opšta akta.

Mi danas to nemamo, srećom nemamo, ali očigledno imamo tajna dokumenta. Nedopustivo je da narodni poslanici o ovome saznaju preko novina, preko dobro informisanih novinara koji objavljuju navodno integralnu verziju teksta u svojim dnevnim novinama. Neophodno je da u ovoj Narodnoj skupštini dobijemo taj dokument.

Ovo nije ni pitanje, nego je zahtev da nam se u roku koji Poslovnik predviđa dostavi taj dokument na 250 imena ove Narodne skupštine, jer, na koncu, i kada kritikujemo poteze Vlade moramo kod sebe imati zvaničan dokument kada o njemu govorimo.

Naša teza je jasna i kada se dostavi dokument potvrdiće se da je Sporazum o policijskoj saradnji još jedan od akata Vlade Srbije kojima se na faktički način priznaje nezavisnost, tzv. nezavisnost Kosova i Metohije, bez obzira na velike reči koje se mogu čuti. Izjavu ministra Vuka Jeremića datu u Budimpešti ja bih potpisao u celini; dakle, protiv takvih reči mi ne možemo imati ništa protiv, one zvuče dobro. Ali, jedno su reči, a drugo su dela. Politika se ne dokazuje samo rečima i onim što izgovorimo, nego i onim što činimo.

Ono što je do sada činjeno govori da je sadašnja vlast u Srbiji spremna da napravi velike kompromise kada je reč o statusu Kosova i Metohije. Kada se postavi pitanje prioriteta, da li je prioritet EU, da li je prioritet zaštita teritorijalnog integriteta, uglavnom kod većine političara vladajuće koalicije taj odgovor postaje zamagljen i stalno se kao mantra ponavlja prioritet učlanjenja u EU. Gde je tu zaštita elementarnih državnih interesa? Gde se to pokazuje?

Ako hoćete da ozbiljno razgovaramo o ovakvim stvarima, onda je neophodno da narodni poslanici dobiju ona dokumenta na koja po Ustavu i zakonima ove države imaju pravo.

Šta će se desiti na Brdu kod Kranja? Kako će da protekne taj susret? Odavde idu reči, ponavljam, kako država Srbija i njeni zvaničnici ne pristaju na tako nešto. Šta će se desiti sa ogromnim pritiskom – čitali ste Vordsvorta, britanskog ambasadora, pre neki dan u novinama – šta će se desiti sa ogromnim pritiskom o pravljenju dobrosusedskih odnosa sa Kosovom i Metohijom? Ko to koga treba ovde da ubedi u to da pravljenje dobrosusedskih odnosa sa delom teritorije sopstvene države ne znači de fakto priznanje nezavisnosti? To je pitanje elementarne logike.

Ono što nas zanima je kako država i kako vladajuća koalicija misli da se postavi prema tome? Iz dosadašnjeg delovanja i aktivnosti vladajuće koalicije mi vidimo očiglednu nameru da se dobrosusedski odnosi naprave, da se napravi taj veliki iskorak i kompromis prema zahtevima članica EU, jer će na kraju članice, a ne Evropska komisija, odlučivati o priključenju Srbije EU. Da vidimo kakva je linija odbrane ove države, da li je jedina linija odbrane ono što Vuk Jeremić...

(Predsednik: Vreme.)

…govori. Molim vas, dostavite nam Protokol o policijskoj saradnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin Dragan Stevanović ima reč. Izvolite.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS u decembru mesecu prošle godine postavio sam jedno pitanje Vladi i, evo, pre dan ili dva dobio sam odgovor. Naime, odgovor sam dobio pod oznakom „vrlo hitno“. Ako analiziram da su prošla četiri meseca, mogu samo da zamislim kada bih ovaj odgovor dobio da dokument nije označen sa „vrlo hitno“.

Inače, mi smo postavili pitanje povodom nečega što se desilo u opštini Bosilegrad, a to je jedan miting koji je organizovala parlamentarna vladajuća stranka u Bugarskoj na teritoriji naše opštine, gde su doveli 200 ljudi iz Bugarske kako bi taj miting uspeo.

U odgovoru koji sam dobio od ministra Dačića stoji da je miting uredno prijavljen i konstatovano je da je skup protekao bez narušavanja javnog reda. Predmet našeg interesovanja, u svakom slučaju, nije bio javni red i mi nismo u našem izlaganju, odnosno u pitanju doveli u sumnju da je javni red bio na nivou i da je sve bilo u redu. Ono što interesuje SRS jeste urušavanje ustavnog poretka, koji je bio doveden u pitanje kroz izlaganje svih onih koji su učestvovali na tom mitingu.

Ono što je za nas sporno i apsurdno jeste da se organizacija tog mitinga obezbeđuje kroz institucije države Republike Srbije, a oni koji na tom mitingu učestvuju istovremeno urušavaju njen ustavni poredak i njene institucije.

Ono što nas takođe iritira jeste i činjenica da se stvari u međuvremenu nisu zaustavile, nego dobijaju na svom intenzitetu i obimu. U međuvremenu, u Bugarskoj su se održale i neke emisije u kojima su bili predstavnici lokalne samouprave iz Bosilegrada, gde im je rečeno da će biti prvi poslanici zapadnih bugarskih pokrajina u bugarskom parlamentu, što oni, naravno, nisu demantovali.

Ono što se takođe nameće kao problem jeste i činjenica da je ATAKA, parlamentarna grupa koja je organizovala miting, vladajuća stranka u Bugarskoj. Mi ovakve stavove ne možemo da interpretiramo kao stav pojedinca ili opozicione bugarske stranke. Ovo na neki način predstavlja zvaničan stav bugarske države. Jer, ne može zakon koji predloži SPS ili G17 da ne bude stav Vlade, nego njihov lični stav. Pravim paralelu, poredim samo, ništa loše ne mislim.

Sada hoću državu da pitam, odnosno vas koji predstavljate vlast, da li ste upoznati sa činjenicom da je ta ista poslanička grupa podnela i predlog deklaracije bugarskom parlamentu i evropskom parlamentu, na osnovu kog traže preispitivanje granica Republike Srbije na području opština Bosilegrad, Surdulica, Dimitrovgrad i Babušnica? Predmet interesovanja nam nisu opštine koje su u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji.

Od tada naovamo dešavaju se čudne stvari. Dešavaju se stvari na koje država ćuti, zatvara oči, a koje se objektivno postavljaju kao problem u oblasti prosvete, u oblasti funkcionisanja lokalnih organa, što se tiče položaja i statusa onih koji škole završavaju u Republici Srbiji, na našim univerzitetima, koji su diskriminisani u odnosu na one ljude iz te opštine koji završavaju školu na sofijskom univerzitetu, perničkom ili nekom drugom u Republici Bugarskoj.

Srpska radikalna stranka traži odgovor od nadležnih državnih organa da li su nešto preduzeli, u skladu sa svojim zakonskim i ustavnim ovlašćenjima, da zaustave pogubno delovanje Kulturno-informativnog centra u Bosilegradu, nadležnih institucija u Bosilegradu koje su se stavile u funkciju neustavnog, odnosno antiustavnog delovanja u Republici Srbiji? Šta su do sada učinili i šta će učiniti da ne dovedu u pitanje dobrosusedske i kvalitetne međunacionalne odnosne na teritorijama opština Bosilegrad, Dimitrovgrad, Babušnica, Surdulica i svih onih opština gde živi bugarska nacionalna zajednica? Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Da li se još neko od predsednika, odnosno predstavnika poslaničkih grupa javlja? (Ne.)
Obaveštavam vas da su sprečeni da prisustvuju sednici narodni poslanici Zoran Kasalović, Đuro Perić, Milan Lapčević, Nikola Lazić, Aleksandra Janković i Elvira Kovač.
Saglasno članu 88. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam da sam pored predstavnika predlagača Ivice Dačića, prvog potpredsednika Vlade, zamenika predsednika Vlade i ministra unutrašnjih poslova, i mr Vuka Jeremića, ministra spoljnih poslova, pozvala da sednici prisustvuju i Milorad Todorović, sekretar Ministarstva unutrašnjih poslova i Zorica Lončar-Kasalica, načelnik Uprave za upravne poslove u Ministarstvu unutrašnjih poslova.


Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički jedinstveni pretres o predlozima zakona iz dnevnog reda pod tačkama od 18. do 28, a pre otvaranja pretresa, podsećam vas da, prema članu 163. stav 3, a shodno članu 65. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, i to: Poslanička grupa Za evropsku Srbiju – jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa SRS – jedan sat, sedam minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa G17 plus – 28 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa DSS - Vojislav Koštunica – 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa Napred Srbijo – 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa SPS - JS – 18 minuta; Poslanička grupa LDP – 14 minuta i 24 sekunde; Poslanička grupa Nova Srbija – 10 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa manjina – osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS – šest minuta.
Saglasno članu 93. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi nijedne poslaničke grupe imaju pravo da govore jedanput do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.
Obaveštavam vas da će po tačkama dnevnog reda poslaničke grupe predstavljati: poslanik Dragan Šormaz Poslaničku grupu DSS - Vojislav Koštunica i narodni poslanik Zoran Krasić Poslaničku grupu SRS.
Saglasno članu 152. stav 2, a shodno članu 142. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički jedinstveni pretres o: Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Francuske o policijskoj saradnji, Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Republike Srbije i Švajcarske Konfederacije o policijskoj saradnji u borbi protiv kriminala, Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Države Izrael o saradnji u borbi protiv ilegalne trgovine i zloupotrebe narkotika i psihotropnih supstanci, terorizma i drugih teških krivičnih dela, Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Republike Srbije i Švajcarske Konfederacije o readmisiji lica koja nezakonito borave sa Protokolom o primeni Sporazuma, Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Hrvatske o policijskoj saradnji, Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Hrvatske o predaji i prihvatu lica čiji je ulazak ili boravak nelegalan, sa Protokolom o sprovođenju Sporazuma, Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Republike Srbije i Kraljevine Norveške o readmisiji lica koja nezakonito borave, Predlogu zakona o potvrđivanju Protokola između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Italije o sprovođenju Sporazuma između Republike Srbije i Evropske zajednice o readmisiji lica koja nezakonito borave, Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Španije o recipročnom priznavanju i zameni nacionalnih vozačkih dozvola, koji je podnela Vlada, Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine o pograničnom saobraćaju i Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma o određivanju graničnih prelaza između Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Da li predstavnik predlagača ministar Ivica Dačić, prvi potpredsednik Vlade, zamenik predsednika Vlade i ministar unutrašnjih poslova, želi reč? (Da.)
Izvolite, gospodine ministre.
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

| Ministar unutrašnjih poslova
Gospođo predsednice Skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, na dnevnom redu današnje sednice Narodne skupštine se nalazi nekoliko sporazuma i po našoj pravnoj regulativi neophodno je budu verifikovani od strane parlamenta da bi stupili na snagu. Reč je o sporazumima koje smo mi potpisivali sa različitim državama, vezano za policijsku saradnju, za protokole o sprovođenju readmisije, zatim, Sporazum o recipročnom priznavanju i zameni nacionalnih vozačkih dozvola sa Španijom i sporazum koji se tiče određivanja graničnih prelaza između Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Kao što znate, po Ustavu je Narodna skupština Republike Srbije nadležna za potvrđivanje međunarodnih sporazuma.
Na dnevnom redu je jedanaest zakona. Reč je o četiri sporazuma o policijskoj saradnji sa Francuskom, Izraelom, Švajcarskom i Hrvatskom, četiri sporazuma o readmisiji, odnosno zakona o potvrđivanju protokola o sprovođenju Sporazuma između Srbije i Evropske zajednice o readmisiji lica koja nezakonito borave, koji je, kao što znate, potvrđen u Narodnoj skupštini pre više godina.
Na dnevnom redu je sporazum sa Španijom, koji se tiče priznavanja vozačkih dozvola, i dva sporazuma sa Bosnom i Hercegovinom koji se odnose na granične prelaze i pogranični saobraćaj. Svi ovi sporazumi, osim Sporazuma sa Bosnom i Hercegovinom, potpisani su 2009. godine i odmah potom upućeni su u skupštinsku proceduru radi ratifikacije tj. potvrđivanja.
Sporazumi sa Bosnom i Hercegovinom potpisani su 2005. godine u vreme postojanja državne zajednice Srbija i Crna Gora, a treba da ih potvrdi Republika Srbija zato što je ona pravni sledbenik državne zajednice, ali bi se, naravno, ovi sporazumi potvrdili samo u delovima sporazuma koji se odnose na Republiku Srbiju.
Kao što znate, Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno naša policija ima neophodnu međunarodnu saradnju, jer nema uspešne borbe protiv kriminala, terorizma, korupcije i svega onoga što je u okviru naših nadležnosti bez aktivne međunarodne saradnje na ovom polju. Ta međunarodna saradnja i policijska saradnja se može odvijati i odvija se na operativnom planu putem saradnje preko Interpola i u direktnoj komunikaciji naših policija, ali je praksa da se radi jačanja tih bilateralnih odnosa i uspostavljanja direktnih kontakata i kontakt tačaka za saradnju naše policije i našeg ministarstva tradicionalno potpisuju sporazumi sa različitim državama, vezano za policijsku saradnju.
Samo ću da podsetim da mi ovakav sporazum imamo, 2004. godine potpisan je sa Austrijom, o saradnji u borbi protiv međunarodnog organizovanog kriminala, međunarodne ilegalne trgovine drogama i međunarodnog terorizma; Protokol o saradnji granične policije putem eksperimentalnog uspostavljanja kontakt broja između MUP-a Srbije, Uprave granične policije, ministarstva i administracije unutrašnjih poslova Rumunije, februara 2006. godine; Sporazum o saradnji u borbi protiv organizovanog kriminala, međunarodne ilegalne trgovine drogama i međunarodnog terorizma između Rumunije i Srbije, 2007. godina; Sporazum o saradnji o borbi protiv kriminala između Vlade Slovačke Republike i Vlade Srbije, 2007. godina; Sporazum između Bugarske i Srbije o saradnji pograničnih organa iz 2007. godine; Memorandum o saradnji u borbi protiv terorizma, organizovanog kriminala, ilegalne trgovine narkoticima, psihotropnim supstancama i prekursorima, ilegalnih migracija i drugih krivičnih dela između Bugarske i Srbije, iz 2003. godine; Memorandum o namerama za saradnju u oblasti preventive elementarnih nepogoda, tehnogenih havarija i uklanjanja njihovih posledica između Vlade Srbije i Ministarstva Ruske Federacije za građansku odbranu, vanredne situacije i otklanjanje posledica elementarnih nepogoda, koji je potpisan 2007. godine; Sporazum o razumevanju i saradnji u oblasti zaštite i podrške svedoka i drugih učesnika u krivičnom postupku između jedinica za zaštitu svedoka u sastavu MUP-a Srbije, Državne agencije za istrage i zaštitu SIP-a BiH i Uprave policije Republike Crne Gore, koji je potpisan jula 2006. godine u Vašingtonu; Sporazum između vlada država članica organizacije za Crnomorsku ekonomsku saradnju o saradnji u borbi protiv kriminala, naročito njegovih organizovanih oblika, koji je potpisan 2008. godine; Sporazum o saradnji u borbi protiv kriminala, posebno njegovih organizovanih oblika, između Grčke i Srbije, 2008. godina; Sporazum o strateškoj saradnji između Srbije i biroa evropske policije, Evropola, 2008. godina; Protokol o unapređenoj trilateralnoj saradnji u borbi protiv kriminala, posebno prekograničnog kriminala, između Vlade Rumunije, Vlade Bugarske i Vlade Srbije, iz 2008. godine; Sporazum o saradnji o borbi protiv organizovanog kriminala, trgovine narkoticima i međunarodnog terorizma između Italije i Srbije, 2008. godina; Memorandum o razumevanju između MUP-a Srbije i MUP-a Hrvatske iz 2008. godine; Sporazum između Fronteksa i MUP-a, 2009 godina; Memorandum između Vlade Kipra i Vlade Srbije o saradnji u borbi protiv terorizma, organizovanog kriminala, ilegalnog trafikinga narkotika, psihosomatskih supstanci, ilegalnih migracija i drugih kriminalnih aktivnosti, 2009. godina; zajednička izjava o namerama o saradnji između MUP-a Srbije i Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova Savezne Republike Nemačke iz 2009. godine; Ugovor između Srbije i Mađarske o saradnji organa za suzbijanje kriminala u sprečavanju prekograničnog kriminala i u borbi protiv organizovanog kriminala iz 2009. godine; Sporazum između Vlade Hrvatske i Vlade Srbije o policijskoj saradnji iz 2009. godine; Memorandum o razumevanju između Vlade Belgije i Vlade Srbije, koji je potpisan 2009. godine; Sporazum između Srbije i Švajcarske Konfederacije o policijskoj saradnji u borbi protiv kriminala iz 2009. godine; Memorandum o razumevanju između Vlade Srbije i Švajcarskog federalnog saveta o partnerstvu u oblasti migracija između Srbije i Švajcarske Konfederacije, iz 2009. godine; Sporazum o saradnji između MUP-a Ruske Federacije i MUP-a Srbije iz 2009. godine; Sporazum između Vlade Ruske Federacije i Vlade Srbije o saradnji u oblasti sprečavanja i otklanjanja posledica vanrednih situacija iz 2009. godine; Sporazum između Vlade Izraela i Vlade Srbije o saradnji u borbi protiv ilegalne trgovine i zloupotrebe narkotika i psihotropnih supstanci, terorizma i drugih teških krivičnih dela, iz 2009. godine; Memorandum o razumevanju između Saveznog MUP Austrije i MUP Srbije o jačanju saradnje u oblasti unutrašnje bezbednosti iz 2009. godine; Sporazum između Srbije i Francuske o saradnji u oblasti borbe protiv kriminala iz 2009. godine; Protokol između MUP-a i Ženevskog centra za demokratsku kontrolu oružanih snaga o upućivanju oficira za vezu u sedište DCAF u Ljubljani iz 2009. godine; Sporazum o dugoročnoj saradnji sa Ženevskim centrom za demokratsku kontrolu oružanih snaga iz 2009. godine; Protokol između MUP-a Republike Srbije i MUP-a Makedonije o organizovanju i održavanju redovnih sastanaka između predstavnika graničnih policija na centralnom, regionalnom i lokalnom nivou, iz 2008. godine; Protokol između MUP-a Srbije i Ministarstva bezbednosti BiH o sprovođenju zajedničkih patrola uz državnu granicu; Protokol između MUP-a Srbije i MUP-a i Državne uprave Crne Gore o sprovođenju zajedničkih patrola uz zajedničku državnu granicu iz 2009. godinu i Protokol između MUP-a Srbije i Ministarstva bezbednosti BiH o održavanju redovnih sastanaka predstavnika graničnih policija na državnom, regionalnom i lokalnom nivou iz 2009. godine.
Želeo bih da kažem da je osnovni motiv za zaključivanje ovih sporazuma o policijskoj saradnji potreba za daljim unapređenjem te saradnje. Pri tom treba naglasiti da je ta saradnja i do sada bila na zadovoljavajućeg nivou, pogotovo što se tu nalaze i nama prijateljske zemlje, u kojima živi veliki broj naših državljana, ali među kojima ima i onih koji se bave kriminalnom delatnošću.
Akcenat kod ovih sporazuma je na borbi protiv kriminala, naročito organizovanog kriminala, kao i terorizma. Zajedničko za ove sporazume je, kao što vidite, da se njima bliže definišu ciljevi, oblasti i način saradnje, nadležni organi za saradnju, predviđa osnivanje zajedničkih tela, reguliše način razmene i zaštite poverljivih podataka, a predviđa se i mogućnost razmene policijskih oficira za vezu.
Kada je reč o sporazumima i protokolima o readmisiji, to jest o predaji lica koja u stranim državama nelegalno borave, motivisani su pre svega namerom da se suzbiju ilegalne migracije. Pored toga, na ove akte nas upućuje i Sporazum između Srbije i Evropske zajednice o readmisiji lica koja nezakonito borave, koji predviđa da Srbija i države članice EU na koje se sporazum odnosi mogu da sačine protokol o sprovođenju Sporazuma u cilju uspostavljanja mehanizama saradnje i preciziranja načina komunikacije oko ovih pitanja u vezi sa procesom readmisije, utvrđivanja nadležnih organa, graničnih prelaza i punktova, modaliteta povratka, uslova za povratak uz pratnju, uključujući i tranzit državljana trećih država ili lica bez državljanstva sa pratnjom. Samim tim su ova pitanja predmet ovih sporazuma odnosno protokola o readmisiji.
Narodna skupština Republike Srbije je pomenuti sporazum ratifikovala dana 7. novembra 2007. godine. Inače, pregovori EU i Republike Srbije o zaključenju sporazuma o readmisiji otpočeli su novembra 2006. godine i nakon tri runde pregovora u Briselu su 16. maja 2007. godine parafirani sporazumi između Srbije i Evropske komisije. Potpisivanje sporazuma je usledilo 18. septembra 2007. godine u Briselu, a, kao što sam i rekao, Narodna skupština je ratifikovala ovaj sporazum 7. novembra 2007. godine.
Sporazum između Evropske komisije, odnosno Evropske zajednice i Republike Srbije o readmisiji lica koja nezakonito borave je stupio na snagu 1. januara 2008. godine. Odredbe ovog sporazuma imaju primat u odnosu na bilo koji bilateralni sporazum ili aranžman o readmisiji zaključen između Srbije i države članice EU u meri u kojoj odredbe tih sporazuma i aranžmana nisu u skladu sa odredbama ovog sporazuma.
U skladu sa Sporazumom o readmisiji koji sam spomenuo potrebno je zaključiti i implementacione protokole za sprovođenje jedinstvenog sporazuma o readmisiji sa EU. Stanje je sledeće: sa Slovenijom je potpisan Protokol o readmisiji 8. juna 2009. godine i stupio je na snagu 8. februara 2010. godine; sa Francuskom je potpisan Protokol o readmisiji 18. novembra 2009. godine; sa Italijom je potpisan Protokol o readmisiji 13. novembra 2009. godine i upućen je u skupštinsku proceduru; sa Mađarskom je potpisan Protokol o readmisiji 15. decembra 2009. godine na srpsko - mađarskoj granici; sa Nemačkom su pregovori o protokolu o readmisiji u toku. Održani su jula 2009. godine, u Nemačkoj i tada je usaglašen tekst protokola i očekuje se njegovo potpisivanje.
Sa zemljama Beneluksa je usaglašen tekst Protokola na pregovorima održanim 25. i 26. januara 2010. godine i u toku je naša unutrašnja pravna procedura; sa Estonijom je usaglašen na pregovorima 5. i 6. novembra 2008. godine tekst protokola između Republike Srbije i Estonije o primeni sporazuma, osim dva člana za čije usaglašavanje treba da se održi nova runda pregovora, što zavisi od estonske strane.
Sa Maltom su u toku pregovori o protokolu, održani su 25. i 26. novembra 2009. godine; sa Slovačkom su takođe u toku pregovori o protokolu readmisije, održani su u decembru prošle godine i tada je usaglašen tekst protokola. Sa Velikom Britanijom je takođe u toku usaglašavanje teksta protokola o readmisiji; pregovori su održani u Beogradu 23. i 24. februara i taj tekst protokola je usaglašen.
Želim da napomenem da u postupku readmisije lica koja nezakonito borave na teritoriji druge strane ugovornice ovih protokola i sporazuma sve troškove snosi država koja podnosi zahtev za readmisiju. Napominjemo da samo u pojedinim slučajevima troškove izdavanja putnog lista snosi naša država, odnosno Ministarstvo spoljnih poslova.
Što se tiče vraćanja lica albanske nacionalnosti sa Kosova i Metohije, po pravilu, države članice EU ih vraćaju direktno na teritoriju Kosova i Metohije na osnovu aranžmana koje su te zemlje zaključile sa UNMIK-om. Kada se radi o licima nealbanske nacionalnosti sa područja Kosova i Metohije, iz razloga bezbednosti ta lica mogu da biraju da li se vraćaju na teritoriju Kosova i Metohije ili na teritoriju ostalog dela Srbije i Srbija prihvata povratak svih svojih državljana nakon što se neosporno utvrde identitet i državljanski status.
U prošloj, 2009. godini od strane nadležnih organa zemalja članica EU ukupno je primljena 2.191 zamolnica za vraćanje lica po Sporazumu o readmisiji, od kojih je za 1.423 lica dat pozitivan odgovor, odnosno da postoji obaveza preuzimanja i da se mogu vratiti u Srbiju, a za 768 lica dat je negativan odgovor, da ne postoji obaveza preuzimanja, s obzirom na to da u postupku provera nije utvrđen državljanski status i identitet ovih lica.
U periodu prva dva meseca ove godine od strane nadležnih organa zemalja članica EU ukupno je primljeno 478 zamolnica za vraćanje lica po Sporazumu o readmisiji, od kojih je za 304 lica dat pozitivan odgovor da postoji obaveza preuzimanja i da se mogu vratiti u Srbiju; za 156 lica dat je negativan odgovor, da ne postoji obaveza, s obzirom na to da u postupku provere nije utvrđen državljanski status i identitet ovih lica, a 18 zamolnica je još uvek u postupku provere.
Želim da napomenem da je, kao što ste videli, u periodu od kada je uvedena vizna liberalizacija povećan broj zahteva za dobijanje azila u nekim državama EU, naročito u Belgiji i Švedskoj. Jasno je da ova lica neće dobiti... Reč je, naravno, o najvećem broju lica sa teritorije juga Srbije, uglavnom albanske i u manjem broju romske nacionalne pripadnosti, i značajno većem broju lica sa teritorije Makedonije, takođe albanske nacionalne pripadnosti.
Danas će biti vraćeni autobusom iz Belgije oni koji dobrovoljno žele da se vrate. Od toga je 21 lice državljanin Srbije i biće vraćeni u Preševo. Ostalih 20 i nešto lica su državljani Republike Makedonije i oni će biti dalje prevezeni u Makedoniju.
Bitno je reći je da je nužno ustanoviti da li u ovim... Inače, reč je o oko četiri stotine lica koja su zatražila azil u Belgiji i nešto više od 500-600 lica koja su zatražila azil u Švedskoj. Jasno je rečeno od strane predstavnika vlasti da nema osnova za traženje. Dogovor je da vlasti Republike Makedonije i Srbije pogledaju i istraže da li u procesu odlaska u Belgiju i Švedsku, pošto se to obavlja preko određenih turističkih agencija, uglavnom autobuskim prevozom, ima elemenata organizovanosti, odnosno kriminalnih aktivnosti, imajući u vidu da je reč o jasno utvrđenom načinu na koji se dolazi u Belgiju – autobusima na određenim linijama, koji su praktično dolazili iz Makedonije a usput uzimali i naše državljane sa juga Srbije.
Ono što je bitno jeste da će Srbija u ovome biti veoma kooperativna. Naravno, očekujemo da ovo što se dešava neće ugroziti viznu liberalizaciju, imajući u vidu da sa ovom državom postoji jasan sporazum, protokol o readmisiji, tako da će svi oni koji nezakonito borave i bez ikakvog razloga i osnova traže azil biti odbijeni i vraćeni u Srbiju.
Stoga molim naše državljane da shvate da vizna liberalizacija ne znači pravo na dobijanje azila, nego pravo na sticanje nekih radnih prava ili prava stalnog nastanjenja u tim državama jer je to definisano njihovim unutrašnjim zakonodavstvom.
Ovde imamo podatke, za svaku državu, koliko je zahteva za readmisiju bilo, koliko je prihvaćeno. Želim samo još jednom da podsetim, kada država koja je podnela zahtev za readmisiju nama pošalje spisak lica, mi onda utvrđujemo da li su ta lica naši državljani, imajući u vidu da su to uglavnom lica koja se predstavljaju da su bez dokumenata. Ako se utvrdi njihov identitet i da su to naši državljani, onda se prihvata vraćanje u Republiku Srbiju. Zato je ovaj broj takav. Od ukupnog broja, rekao sam, za prošlu godinu, od 2.191 zahteva, odnosno zamolnice za readmisiju, dali smo pozitivan odgovor za 1.423 lica, što znači da za ova druga lica nije utvrđeno, tu nema nikakvih dokaza da su to državljani Republike Srbije.
Sledeći sporazum je sporazum sa Španijom o recipročnom priznavanju nacionalnih vozačkih dozvola našim državljanima koji imaju legalni boravak u Španiji. Taj sporazum treba da im omogući da svoje važeće vozačke dozvole, izdate od strane naših državnih organa, zamene za španske bez polaganja dodatnih teorijskih i praktičnih ispita. Ovo tim pre što krivično zakonodavstvo Španije od maja 2008. godine predviđa da se upravljanje vozilom bez vozačke dozvole sankcioniše sa tri do šest meseci zatvora ili visokom novčanom kaznom. Strani državljani koji imaju boravak u Španiji su dužni da nakon određenog vremena svoju vozačku dozvolu zamene za špansku. U suprotnom, mogu odgovarati po tim krivičnim odredbama, tako da je ovaj sporazum u interesu naših ljudi koji legalno borave u Španiji.
Naš je interes da se ovakvi sporazumi potpišu i sa drugim državama gde postoje ovakvi problemi. Naročito smo na tome insistirali i već duže vreme na tome razgovaramo i pregovaramo sa Italijom, jer takođe postoji taj problem nepriznavanja naših vozačkih dozvola. Veoma je bitno da se to uradi da naši ljudi koji tamo borave ne bi imali krivičnopravnih problema zbog nepriznavanja naših vozačkih dozvola.
Na kraju, sporazumi sa BiH koji se odnose na granične prelaze u pograničnom saobraćaju – cilj ovih sporazuma je da se pravno uredi funkcionisanje graničnih prelaza koji su 1992. godine otvoreni jednostranim odlukama dve strane radi saobraćaja ljudi i robe. Time bi trebalo da se olakša život stanovništva nastanjenog u pograničnom području, ali i unaprede svi vidovi saradnje na lokalnom nivou. Ovi granični prelazi će posle stupanja na snagu oba sporazuma biti prekategorisani u međunarodne granične prelaze i u granične prelaze za pogranični saobraćaj, preko kojih će prelaziti samo lokalno stanovništvo. Sprovođenje oba sporazuma trebalo bi da se odvija uz učešće i razvoj mešovitih komisija sastavljenih od predstavnika obeju ugovornih strana.
Na kraju želim samo da napomenem da svi ovi sporazumi jesu u funkciji veće efikasnosti rada našeg ministarstva i od interesa su ne samo za državne organe, nego i za građane naše zemlje, kada je reč o regulisanju pravno neregulisanih pitanja, kao što je pitanje vozačkih dozvola.
Stoga pozivam sve poslaničke klubove i sve poslanike da, bez obzira na političke razlike i bez obzira na političke grupacije kojima pripadaju, vlasti i opoziciji, a imajući u vidu karakter ovih sporazuma, procene koje od ovih sporazuma mogu podržati, imajući u vidu da oni daleko prevazilaze bilo kakve političke okvire delovanja naših političkih stranaka od kojih je sastavljen ovaj parlament. Stoga vas pozivam da podržite ove sporazume, jer su oni u funkciji naše države i naših građana.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre. Da li narodni poslanici koji su izdvojili mišljenje na sednici Odbora za odbranu i bezbednost žele reč?
Izvinite, da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Da.) Samo se prijavite. Izvolite. Reč ima gospodin Dragan Todorović.
...
Srpska radikalna stranka

Dragan Todorović

Srpska radikalna stranka
To sam i uradio, gospođo predsedniče, imam sad i neki osećaj da sa vaše strane možda postoji neka namera, ali neću insistirati na tome.
Posle ovakvog inspirativnog govora koji je održao ministar unutrašnjih poslova čovek se ne može oteti utisku, ipak, da neke stvari nisu baš onakve kakvim ministar želi da nam ih predstavi.
Pre svega, gospodine ministre, mislim da je trebalo da se zalažete za to da se ovih 11 tačaka ne svedu na jednu jedinu tačku. Ako uzmete koliko je trebalo predsedniku Skupštine samo da pročita dnevni red, to sam precizno merio – četiri minuta i 36 sekundi, ima ovde poslanika koji imaju pravo da govore samo pet minuta, njima bi, recimo, kada pročitaju dnevni red ostalo još 24 sekunde da obrazlože. Morate priznati, i pored nesumnjivih sposobnosti koje poslanici imaju, da to ipak prevazilazi neke normalne ili uobičajene granice.
Ako ste već hteli da skratite ovu raspravu, mogli ste to da podelite na, hajde da kažem, neki prirodan sled. Trebalo je da imamo najmanje tri-četiri tačke dnevnog reda. Imamo četiri tačke o readmisiji, četiri tačke o policijskoj saradnji; imamo sporazum vezan za vozačke dozvole i ove sporazume sa Crnom Gorom, BiH. Morate priznati da bar ove tri oblasti nemaju nikakve veze jedna sa drugom. Ali, to pokazuje samo koliko vi cenite ovaj parlament i koliko vam je stalo da stvarno čujete od poslanika šta imaju da kažu o predlozima zakona koji stižu od strane Vlade.
Hajde sada da postavimo pitanje ovog vašeg poziva građanima Srbije da ne putuju u Evropu. Moram da vam priznam, gospodine ministre, da sam zapanjen. Naprotiv, pozivam građane Srbije da svi krenu u Evropu. Valjda je to cilj, da idemo u Evropu. Ne razumem, gospodine ministre, kakva je razlika između odlaska u Evropu devedesetih godina i 2010. godine?
Stvarno mi nije jasno, gospodine ministre, zašto niste obratili pažnju na takvu činjenicu, jer ste dosta vremena posvetili problemu koji nije na dnevnom redu, a vezan je za vraćanje nekih građana koji su otišli zato što traže politički azil. Verujem tim građanima da stvarno traže politički azil. Gospodine ministre, podsećam vas da su devedesetih godina tim istim građanima i predstavnici Evrope verovali. Šta se to desilo da im sada ne veruju i sada hoće odmah da ih vrate, a devedesetih su im verovali? Jednostavan je razlog: sada im politički nisu interesantni, a tada im jesu bili interesantni. Tada su uz njihovu pomoć i uz njihovu brojnost hteli da dokažu da je u Srbiji nedemokratski režim, da svi imaju i ljudska i politička prava, odnosno da tada nisu imali, a da sada imaju.
Pogledajte koliko je taj Zapad licemeran. Zašto bi mi sada trebalo da prihvatimo, zbog te njihove licemernosti, još da imamo štetu? Oni koji su otišli, koje su oni prihvatili kao političke azilante, jer drugačije nisu mogli da ostanu, ne treba da budu prihvaćeni u Srbiji. To je jedan od razloga.
Drugi razlog je – kako je uopšte moguće da vi prihvatite dvostruke aršine kada su u pitanju građani sa Kosova i Metohije? Vi kažete da oni koji prihvataju da se vrate na Kosovo i Metohiju idu direktno u Prištinu, a one koji ne prihvataju, zato što se boje za svoju sigurnost, prihvata Srbija.
Pitam vas, gospodine ministre, ako je to tačno, a sigurno je tačno, zar to nije najbolji dokaz kakva je to tvorevina na Kosovu i Metohiji? Kakvi su to paradržavni organi ili uopšte institucije i nakaza od države u kojoj građani nisu sigurni za svoju fizičku bezbednost? Zar to nije najočitiji primer? Ali, šta briga Evropu za to. Evropu to uopšte ne interesuje. Njima je bitno da se sada otarase onih koji su devedesetih godina dolazili u Evropu i koji im sada stvaraju teškoće.
Sledeće pitanje koje se postavlja – zašto mi da potpisujemo sporazume sa državama koje su priznale Kosovo i Metohiju? Prosto ne mogu to da razumem. Oni priznali nezavisnost Kosova i Metohije, a mi pristajemo da njima, faktički, činimo uslugu tako što sada ono što su uradili da bi nam naneli štetu prihvatamo kao nešto što je potpuno normalno, uobičajeno, a da od toga mi imamo štetu. To meni uopšte nije jasno. Odnosno, jasno mi je kada uzmem u obzir šta sve radite i na koji način gledate da uništite ovu državu.
Idemo na sledeće tačke, koje su vezane za policijsku saradnju. Ovde se takođe postavlja jedno principijelno pitanje – o kakvoj je to saradnji reč, sem kada je u pitanju borba protiv terorizma, organizovanog kriminala, trgovine narkoticima itd? Postavlja se pitanje kakva je naša uloga u tome?
Ova poslednja afera vezana za braću Šarić najbolje govori, bar neke informacije govore, da je u suštini to obračun koji je imao za cilj samo da promeni vrh, odnosno da se promene uvoznici i distributeri kokaina, da je to sada prešlo u nečije druge ruke. Što se tiče tržišta, to će sve ostati po starom.
Siguran sam da neko iza toga stoji, jer, da se ne lažemo, sve to što je urađeno urađeno je pre svega u saradnji sa DEA, američkom službom za borbu protiv šverca narkotika. Ali, neke činjenice govore da se i ta služba na neki način rukovodi političkim motivima. Ne samo političkim, nego i ekonomskim motivima. Jer, bez obzira na borbu protiv narkotika, činjenica je da njih ima sve više, posebno na tržištu Srbije. Posebno je zabrinjavajuće to što sve veći broj dece, i to mlađeg uzrasta, postaju zavisnici od narkotika.
Postavlja se još jedno pitanje. Ovde navodite da ćemo potpisati policijsku saradnju sa Hrvatskom. Postavljam pitanje – ljudi moji, kako je to moguće? Kako je moguće da vi potpisujete sporazum sa državom u kojoj još uvek postoje tajne optužnice? Ima li zemlje na svetu gde to još funkcioniše? Posebno, sve te tajne optužnice su protiv Srba, što govori samo po sebi. Vi još potpisujete sporazum sa takvom državom. To je prosto neverovatno!
To je egzemplar kršenja ljudskih prava i sloboda, da postoje tajne optužnice, da niko živ ne zna da ste optuženi i da u onom momentu kada to odgovara hrvatskoj državi, ako se neko pojavi sa tih tajnih optužnica, čak i ako ga nema, mogu da ga stave, jer tajna je, otkud znamo koliko takvih ljudi ima, i da ga uhapse. Na taj način sprečavaju da se vrate oni koji su u zločinačkim akcijama „Bljesak“ i „Oluja“ 1995. godine izvršili najveće etničko čišćenje na prostoru Evrope od Drugog svetskog rata. Mi sa njima treba da potpisujemo policijski sporazum. To je prosto neverovatno.
Nastavio bih, pošto sam izdvojio mišljenje, i sledećih pet minuta, ako mi dozvolite.
(Predsednik: Sada su na redu oni koji imaju mogućnost da obrazlože izdvojeno mišljenje. Vi ste prvi među njima. Izvolite.)
Hvala vam veliko. Prema tome, mislim, gospodine ministre, da je trebalo o ovome dobro da razmislite i da ne dovodite našu državu u ovakvu poziciju.
Imamo ovde još jednu tačku, jedan zakon, odnosno protokol, koji će SRS podržati. To je vezano za Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Španije o recipročnom priznavanju i zameni nacionalnih vozačkih dozvola. Smatramo da je to potrebno, da postoji jedan broj građana koji rade ne samo u Španiji, nego i u drugim zemljama EU i da bi ovakve protokole trebalo potpisati sa svim zemljama EU.
Gospodine ministre, pre nego što ste uopšte razgovarali sa svim ovim državama o potpisivanju ovih protokola, trebalo je da tražite da potpišete i ovakav protokol sa tim zemljama. Pre svega mislim da je to trebalo da uradite sa Italijom. Siguran sam da ste vi obavešteni o problemu koji je imalo nekoliko hiljada naših građana (ne znam tačno, od 1.500 do 4.000 i nešto), koji u Italiji voze kamione, autobuse i koji su prošle godine morali da napuste Italiju jer nisu mogli više da se bave tim poslom zato što Italija više nije priznavala dozvole koje su izdate u Srbiji, odnosno SRJ.
Sada postavljam pitanje zašto vi, gospodine ministre, niste učinili više da se taj problem reši u korist naših građana? Ako stvarno oni cene našu državu, uvažavaju sve te stvari koje su se ovde pokrenule, hvale nas na sve moguće načine, zašto ovakvim jednostavnim gestom ne pokažu da je to stvarno, da to nije samo forma i da to nema samo jednu jedinu pozadinu iza sebe, a to je da nas što više uvlače u taj put koji su nam oni sami odredili, dok potpuno ne budemo prihvatili nezavisnost Kosova i Metohije.
U pozadini svega stoji ono što nam svakog dana, sada već otvoreno, prete – da ćemo morati da uspostavimo dobrosusedske odnose sa Kosovom i Metohijom. To uopšte više ne može ni na koji način da se razume kao savet ili da se prihvati kao savet. To je direktna pretnja i upozorenje – ukoliko ne prihvatite da imate dobrosusedske odnose, nećete moći u Evropu. I to redom, od engleskog, nemačkog ambasadora. Ovaj sadašnji nemački ambasador je malo finiji i rafiniraniji. Prethodni znate šta nam je rekao, gospodin Cobel, sećate se, gospodine ministre – budite dobri, inače, imamo mi i druge načine. Da nas podseti šta sve imaju rekao nam je da 1918. godine nismo ušli u ovim granicama u Kraljevinu SHS.
Verovatno sad to javno ne govore, možda govore vama u neposrednim susretima, možda je to razlog zbog čega vi mislite da ćete prihvatanjem ovakvih stvari možda izbeći da na dnevni red dođe i nešto ozbiljnije. Međutim, gospodine ministre, siguran sam da nas ne očekuje ništa dobro, da mi u svim tim odnosima sa EU i zemljama EU na prvo mesto treba da stavimo pitanje Kosova i Metohije i da to bude pitanje svih pitanja, i dok se to ne reši da mi vodimo računa šta sve prihvatamo.
Na kraju, ponovo pozivam građana Srbije, spremite se i svi krenite u Evropu, jer to je cilj i nemojte da se obazirete na ove pozive …
(Predsednik: Vreme.)
… ministra unutrašnjih poslova jer mislim da to nije dobro za vas. Hvala vam veliko.