Deseto vanredno zasedanje , 27.09.2012.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Deseto vanredno zasedanje

3. dan rada

27.09.2012

Sednicu je otvorio: Nebojša Stefanović

Sednica je trajala od 10:10 do 19:40

OBRAĆANJA

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Mirko Čikiriz, replika. Izvolite.
...
Srpski pokret obnove

Mirko Čikiriz

SPO-DHSS
 Tačno je ovo što ste rekli, ali ja sam ukazao na probleme i mi smo naravno ovde kao narodni poslanici podržali bolonjske standarde. Ali, još jednom da se dotakne, čini mi se, suština problema.
Ono što smo želeli svi, u praksi ne postoji. Kada bude u praksi postojalo, onda smanjujmo broj ispitnih rokova i povećavajmo broj bodova, mislim da je to suština.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Miljenko Dereta. Izvolite.

Miljenko Dereta

Liberalno demokratska partija
Hvala.
Gospodine ministre, mislim da je ohrabrujuće da samo sedam članova zakona koji ste predložili, promena zakona, izazvalo ovako dugu raspravu, što govori o činjenici da u ovoj skupštini, u ovom trenutku obrazovanje je veoma važna tema. Mislim da je ohrabrujuće, takođe, da je većina ovde prisutnih poslanika govori u korist poboljšanja kvaliteta obrazovanja, a to je koliko sam shvatio i vaša namera i vaša želja.
Ono gde je problem zapravo, a to je u ovom slučaju pitanje – ko trpi, zbog činjenice da se neke promene ne sprovode onako kako treba? U ovom slučaju su to studenti. Vi ste pomenuli srednje škole i zakon i rekli da je zakon jako dobar, a da njegova primena donosi određene posledice. Šta sa viškom nastavnika koji iz toga proizilazi? Šta sa nastavnicima koji gube fond časova? Tu je suština problema, što onda prevlađuje socijalni aspekt cele stvari, na uštrb kvaliteta nastave i obrazovanja. Posledica toga je ona slika o školama koja postoji u javnosti i oni rezultati u školama koje vidimo svaki dan. Vi kažete smanjili smo na 30% funkcionalnu nepismenost od 50%. Trideset je strašno, naravno 50 još strašnije. Ali, možda je rešenje 100%, slažem se ja to je fantastičan uspeh, pozdravljam vaš uspeh u svemu tome, ali očigledno da to još uvek nije dovoljno. Tako dugo dok deca, generacije koje dolaze budu trpele zbog trenutnog socijalnog mira, i zbog nespremnosti da se preuzmu pojedini rizici u okviru obrazovanja, mi nećemo imati suštinsku reformu obrazovanja, a za to se, čini mi se ovde svi zalažemo, zato što vidimo da ovakvo obrazovanje ne daje rezultate koji nam omogućavaju svaku vrstu razvoja, od ekonomskog preko demokratskog, političkog, kako god hoćete da ga nazovete.
Dakle ovaj sistem obrazovanja to ne postiže u onoj meri u kojoj bi trebalo. Molim vas da naprosto shvatite da ova vrsta najave i ovaj član koji obuhvata tri školske godine i to precizno obuhvata, izmenite i da ga ostavite da bude regulisan onako kako je do sada, pa kada bude potreba iduće ili one tamo školske godine, da se taj broj smanjuje da onda taj broj smanjujemo, da to ne bude nešto što će sasvim sigurno generacije, ne ove koje sad završavaju ili koje u ove sledeće dve godine završavaju, sasvim sigurno, upotrebljavam namerno tu blagu reč, uznemiriti i izazvati na reakciju kako niko ne želi. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Da li još neko želi reč povodom ovog amandmana? (Ne.)
Na član 4. amandman sa ispravkom zajedno su podneli narodni poslanici Donka Banović, Milica Vojić Marković, Aleksandar Pejčić i Ružica Igić.
Vlada i Odbor za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo nisu prihvatili amandman sa ispravkom.
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo smatra da je amandman sa ispravkom u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom.
Da li neko želi reč?
Gospođa Banović. Izvolite.

Donka Banović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala. Gospodine ministre još jednom ću da pokušam da vas ubedim da prihvatite ovaj naš amandman, a posle toga ćemo da odlučimo da li ćemo da vam dopustimo da izađete iz sale, pošto imamo, napravila sam šalu naravno, ali vidite koliko poslaničkih grupa i poslanika insistira na tome da vi prihvatite neki od amandmana.
Dakle, ovaj amandman ispred poslaničke grupe DSS je neko srednje rešenje, odnosno tu ste mogli delimično da uklopite i vaš predlog da smanjite sa šest na četiri, doduše 2014, 2015. školske godine, a da prihvatite i želju velikog broja poslanika, odnosno poslanički grupa da se taj broj ispitnih rokova smanjuje, odnosno naš amandman glasi da:"visokoškolska ustanova u skladu sa svojim statutom sama odluči da li će organizovati najmanje četiri ispitna roka, ili će organizovati pet, a najviše šest". Dakle, zato sam smatrala da ćete vi u ministarstvu da prepoznate koliko je ovo jedan dobar amandman i ustvari izlazi u susret svima.
Kada je bila načelna rasprava govorila sam i to ne napamet, nego su se nama obraćali i profesori i dekani sa pojedinih fakulteta. Tu se moglo zaključiti da fakultetima prirodnih nauka da je previše ili preveliki broj rokova od šest kako je sada u zakonu, a da njima odgovara manji broj rokova. Međutim, zaista su se javljali profesori i dekani sa fakulteta prirodnih nauka, koji negoduju zbog toga ćete im smanjiti sa šest ispitnih rokova i propisati ovih četiri. Dakle ovaj amandman je mogao da zadovolji interese, želje i potrebe svih fakulteta, a time i studenata. Te su razlike jasne zato što su to drugačije organizovana nastava, ima mnogo različitih aktivnosti u odnosu na to kada studirate biologiju, ili studirate sociologiju. Zato i razumemo potrebu fakulteta prirodnih nauka da zadrže veći broj rokova.
Ono što se takođe otvara kao pitanje jeste da li će fakulteti pribeći organizovanju vanrednih ispitnih rokova, koji posle zahtevaju i dodatne finansijske izdatke studenata i njihovih roditelja. Na primer, znam da imamo dosta privatnih fakulteta koji organizuju i sedam i osam ispitnih rokova. Dakle, oni su i u trenutku kada je zakon govorio o mogućih šest, organizovali sedmi vanredni ispitni rok. Ne mislim samo na privatna, ali to može da bude dodatno finansijsko opterećenje za studente i njihove porodice.
Vi ste nas u načelnoj raspravi podsetili kako je menjan ovaj zakon i kako se broj ispitnih rokova povećavao. Sve ste nas podsetili da su u prvobitnom zakonu 2005. godine, bila predviđena dva roka, pa je uložen amandman, pa su bila tri roka, pa smo mi nekako došli i do ovih šest koje sada pokušavamo da smanjimo. Dakle, dolazilo je do povećanja broja ispitnih rokova. Ono što je evidentno iz statistike o prolaznosti i efikasnosti studiranja to je da je došlo i do blagog porasta te prolaznosti. Neko je juče na odboru za prosvetu postavio pitanje, da li je do povećanja i efikasnosti prolaska došlo upravo zbog toga što smo u međuvremenu povećali broj ispitnih rokova. Dakle, to je možda posledica povećanja tih ispitnih rokova sa tri na šest. Ali, eto, vi ako ne prihvatite onda ćemo mi zatražiti izveštaj od vas i od vašeg ministarstva sledeće godine u ovo vreme i videti kakvi. Doduše ove godine nećemo moći, jer će ostati šest, ali moći ćemo onih narednih godina ako vi ne prihvatite ovaj amandman.
Juče je bilo dosta reči u medijima oko Univerziteta u Beogradu, izabran je novi rektor, ali je takođe, bila i zanimljiva i vest, očigledno i Beogradski univerzitet prati ono što se dešava u Skupštini, a to je da su usvojili Pravilnik o polaganju ispita, da bi se smanjila loša prolaznost. To se odnosi samo na Beogradski univerzitet, taj pravilnik, a da li će se primenjivati i na ostalim univerzitetima, ne znam, pretpostavljam da hoće. Oni su na fakultetu rešili da neke stvari poboljšaju. Šta se u tom pravilniku predviđa? Predviđa da fakultet vodi statistiku o polaganju ispita na osnovnim akademskim studijama za svaki predmet i za svaki ispitni rok, ali je i dužan da razmotri uzroke…neću da nastavim.
Mene ono što je zbunilo jeste da me čudi da fakulteti već ne vode takvu statistiku, zapravo nije to vođenje statistike, već da ste ažurni, da vodite evidenciju o tome kakva je prolaznost, nezavisno od imena, kakva je prolaznost ili koliko studenata položi i sa kakvom ocenom položi?
Sad, ide dalje, kaže – ukoliko uspešnost polaganja predmet na godišnjem nivou bude manja od 30%, dakle ukoliko manje od 30% studenata položi neki ispit, sad te ispite, da ne kažem profesore, u medijima nazivaju usko grlo, to su predmeti koji se malo teže polažu. Većina nas je studirala, pa znate na svakoj godini ste imali neki predmet. Ne mogu da kažem da je to bilo nekad do profesora, neki je predmet obimniji, teži, složeniji, a nije bilo samo zbog toga što je profesor imao bradu ili što je bio po prirodi tako strog. Tako da meni ovo izjednačavanje, čast svakom predmetu i svakom profesoru, ali ova vrsta izjednačavanja sad, na primer, anatomije na Medicinskom fakultetu ili Uvod u botaniku, prosto, mislim da ta vrsta nije primerena.
Ono što bih, recimo, tu preporučila to je da se tu grupiše po predmetima različite složenosti, pa da se onda to posmatra. Ovo izjednačavanje mislim da nije dobro.
Na šta se još dalje sad obavezuju dekani? Da će do 1. marta dostaviti rektoru izveštaj o uspehu na ispitima po predmetima u prethodnoj školskoj godini, što opet govori o tome da ne postoji kvalitetna komunikacija između dekana i rektora. Ja samo zaključujem iz ovoga. Mnogi od nas su govorili da je osnovni problem nepostojanje kvalitetne komunikacije i saradnje između profesora i studenta, ali izgleda da ni profesori nešto ne sarađuju kako treba. Više neću o ovome, ali vas molim da još jednom razmislite o ovom amandmanu.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Pejčić. Izvolite.

Aleksandar Pejčić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, ministre, upozorio sam vas da će ova rasprava biti izuzetno stručna i da će veliki broj poslanika učestvovati u njoj, ako se sećate.
Dakle, u raspravi u načelu rekli smo vam da je ovaj zakon izazvao izuzetno veliku pažnju i pozornost pre svega stručne javnosti, a i ostale javnosti i nas poslanika, s obzirom da svi očekuju da se ovaj zakon usvoji što pre kako bi mnogi studenti upisali godinu, da li sa ovim predlogom zakona ili određenim amandmanima, to ćemo videti posle ove rasprave.
Inače, ovim amandmanom smo pre svega hteli da promenimo tekst zakona, a ujedno da poboljšamo sistem visokog obrazovanja. Kada je reč o ovoj zakonskoj odredbi imamo različite sugestije i samih fakulteta. O tome je pričala i moja koleginica Donka Banović, fakulteti društvenih nauka hteli su da ipak bude šest ispitnih rokova, dok su fakulteti prirodnih nauka hteli da to smanje na četiri ispitna roka, dok su sugestije studenata sasvim drugačije. Većina studenata kaže da i u šest ispitna roka ne mogu da ispune uslove, a kamoli u četiri.
Znam da ste ovim zakonom hteli da menjate i navike studenata, ali oni predlažu jedno rešenje da kroz kolokvijume polažu ispite. Dobro bi bilo da i vi i fakulteti o tome počnete da razmišljate.
Takođe znamo da mnoge zemlje u okruženju imaju manji broj ispitnih rokova, ali se nadam ovim nećemo da prekršimo bolonjske principe i da naši fakulteti visoko-obrazovane ustanove neće urušiti međunarodni kredibilitet i ugled.
Dakle, naša namera je pre svega bila da ne stavljamo u nezgodnu situaciju ni fakultete ni studente, a ni vas kao predlagača zakona, već da nađemo jedno solomonsko rešenje, a solomonsko rešenje je da prepustimo fakultetima da statutarno to urede i da na taj način ova zakonska odredba se uredi.
Očekujem, takođe, i pomoć i ostalih poslaničkih grupa koji su u raspravi u načelu rekli da će podržati amandman DSS, tako da i ovog puta pozivam.
Vas još jednom pozivam da prihvatite ili pak razmotrite ovaj amandman, jer je amandman izuzetno suvisao i da će koristiti i studentima i fakultetima, a i vama kao ministru. Zahvaljujem.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodna poslanica Milica Vojić-Marković. Izvolite.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala.
Gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, mi smo u toku današnje rasprave se bavili sa finim nijansama. Jedna od njih je ovaj član ili ovaj zakon izlazi u susret studentima, a onda kažemo – ovim bismo izašli u susret profesorima. Druga teza je ko trpi u ovom procesu, da li u ovom trenutku studenti manje trpe ili profesori manje trpe?
Nekako imam utisak da smo u ovom delu izgubili sam proces iz vida. Ono što bi proces trebao da odgovori jeste zapravo šta je to, koji je to problem da neki studenti na nekim fakultetima mogu da dostignu 60 poena, dok na drugim fakultetima, recimo, studenti ne postoji ni način da dostignu 60 poena. Šta je to i šta je uzrok i zašto se to dešava.
S druge strane, nekako smo zaboravili da kažemo šta je cilj Bolonje i zašto smo, na kraju krajeva, pristupili bolonjskom procesu - efikasnije studiranje, odnosno skraćivanje godina studiranja i, s druge strane, da podignemo nivo i kvalitet znanja. Da li mi to ispunjavamo? Da li smo dostigli razloge, da li smo stigli blizu razloga zbog kojih smo se uputili u ovaj proces?
Ono što je takođe činjenica, za sprovođenje bolonjskog procesa dobijamo sve niže i niže ocene, što znači da u našem procesu nešto škripi, da naša reforma staje ili se dešava nešto u njoj što moramo da pratimo da bismo mogli da intervenišemo. Očigledno neki problem imamo.
Kada smo pisali ovaj amandman i ponudili između četiri i šest rokova mi smo zaista imali veliki broj razgovora i sa profesorima različitih fakulteta i sa nekim dekanima. Oni su ponudili ljudi i neki su rekli – nama je četiri roka sasvim dovoljno, optimalno. Drugi su rekli – mi sa četiri roka ne možemo da se pokrijemo, mi ćemo imati problem. Zato smo ponudili ovaj kompromis da sami fakulteti izaberu, da im zakon da mogućnost da imaju četiri ili šest rokova. To je neka izvesnost koja svaki fakultet navodi da sam i autonomno odabere šta je ono što je njima pogodno i što smatraju da može njima da doprinese poboljšanju procesa. Zbog toga smatramo da niste dovoljno ozbiljno imali u vidu ovo što smo predložili i da bi bilo dobro da o tome još diskutujemo, jer imam utisak da je naš amandman zaista prihvatljiv. Hvala.