Hvala, predsedavajući.
Samo da bismo se u potpunosti razumeli. Govoreći o ovom amandmanu, ja sam govorio o neophodnosti tržišne utakmice na medijskom prostoru Srbije i podržavam u potpunosti projektno finansiranje. Ko je najbolji, neka dobije na konkursu pravo da prenosi određene lokalne događaje, skupštinu, da organizuje celodnevni program, da pokreće javna glasila, itd. To uopšte nije sporno.
Vi pričate, ministre, da sam ja pričao o ukidanju regionalnih javnih servisa, a ja sam pričao o neophodnosti da oni postoje. Odgovor je da nema novca, a ja mislim da novca ima, ali da nije dobro raspoređen. Jer, recimo, na „Niškoj televiziji“ je prosečna plata 26 hiljada dinara i sa 80 i nešto zaposlenih imaju 24 sata dnevno radijskog i televizijskog programa. Sada pričam pod pretpostavkom da će na konkursu „Niška televizija“ da postane regionalni javni servis, da je to predviđeno zakonom. Ja pričam i molim da pričamo jezikom brojke. Samo 3% onoga što svi građani Srbije sada kroz budžet i pretplatu, a sutra kroz taksu, odvajaju za finansiranje dva javna servisa, samo 3% od toga je potrebno da se finansira šest regionalnih javnih servisa. Ja samo o tome pričam.
Ne govorim o višku zaposlenih. Smatra se da ih na RTS-u ima 3.000, na RTV ima 1.450 zaposlenih, na RTS 5.200. O tome uopšte ne govorim. Pričam o tome da je samo 3% tih sredstava dovoljno da se finansira šest regionalnih javnih servisa. Sadašnja medijska scena u Srbiji je takva da će, po mom dubokom uverenju, radi ostvarivanja ciljeva za koje se i vi zalažete, i medijska strategija biti neophodna da se formira šest regionalnih javnih centara, uz ostanak onoga u zakonu što je fenomenalno rešenje, što je tržišna utakmica, a to je – projektno finansiranje. Ko na konkursu za određene projekte pobedi i bude najbolji i najpovoljniji ponuđač, neka prenosi određenu dobit.