Sedmo vanredno zasedanje, 26.02.2016.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Sedmo vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/92-16

26.02.2016

Beograd

Sednicu je otvorio: Igor Bečić

Sednica je trajala od 17:05 do 00:50

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka
Već kada pričamo o provaljivanju vrata i ovde su se provaljivala u Skupštini pre 16 godina, a slična situacija je bila u Beloj Crkvi. Znate, tamo nisu došli odbornici nego neki ljudi sa ulice. I kao što u ovo zdanje ne može neko da uđe nepozvan, ne može ni u tu Skupštinu, ni u jednu Skupštinu jedinica lokalne samouprave. Pa ste pričali o sprejevima, o čemu sve niste pričali. Izašli ste u svim medijima, u svim novinama, na svim televizijama.
Da li neko zna da sam ja bio napadnut fizički pred televizijskim kamerama za vreme vaše vlasti? Ne zna niko. Nijedne novine to nisu prenele, nijedna televizija to nije prenela, samo neke lokalne. Nisam cvrčao tada ovde i kukao kako je diktatura, kao što vi to radite. Nisam od toga pravio scene, sazivao konferencije koje mi pripadaju kao narodnom poslaniku ovde u holu. Nisam to radio.
Ja sam se bavio politikom ne politikanstvom. U tome je razlika između nas i vas. Jednom počnite da govorite istinu, makar jednom. Verujte biće vam lakše.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Evo, sada ćemo da završimo ovu priču.
Prelazimo dalje na dnevni red.
Reč ima ovlašćeni Milisav Petronijević.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Milisav Petronijević

Socijalistička partija Srbije
Poštovana predsednice, poštovana potpredsednice Vlade sa saradnicima, moje kolege narodni poslanici i narodne poslanice, ja ću u ime poslaničke grupe SPS da iznesem stav povodom Predloga zakona o sistemu plata u javnom sektoru.
Imajući u vidu značaj tog zakona, detaljnije ću se na tome zadržati. Imajući u vidu značaj i drugog Zakona o opštem upravnom postupku, o njemu će moj uvaženi kolega Neđo Jovanović govoriti kasnije. Tako da, u celini vrlo precizno i vrlo jasno saopštimo stav SPS o oba zakona.
Kada je u pitanju Zakon o sistemu plata u javnom sektoru, ja želim po ko zna koji put, a ja lično četvrti put u ovoj Skupštini govorim o stanju, neredu kad su u pitanju plate u javnom sektoru i evo još jednom da podsetim. Plate koje su uređene čitavim nizom zakona zbog neujednačenog pristupa u načinu određivanja plata dovode do neujednačenosti u pravima, dovode do nemogućnosti efektivne kontrole, netransparentni i što je najvažnije do jednog nepravičnog ukupnog sistema. To je sadašnje stanje plata u javnom sektoru.
Osnovica za obračun plate nije jedinstvena. Ima ih preko deset, neki čak kažu i 19. Osnovice su različite zavisno od delova javnog sektora. Naravno, i koeficijenti su različiti. Tako osnovica za državne službenike iznosi 17.101 ali ima svoje koeficijente. U organima jedinica lokalnih samouprava 2.278 ali ima drugačije koeficijente. Preko 500 koeficijenata samo ima u sektoru javnih službi, a i u sektoru javnih službi postoji četiri različite osnovice, 2.462 dinara, 2.415, 2.439, 2.392, i da ne nabrajam dalje.
Dakle, propisi su po pojedinim delovima sektora uvođeni i menjani parcijalno i nekoordinirano, neujednačeno i nepravično. Zato danas imamo 70 različitih osnova za naknadu, imamo deset različitih osnovica, rekao sam, neki kažu 19. Imamo preko 900 koeficijenata itd, itd.
Sve to naravno za posledicu ima neujednačenost i nepravednost u sistemu plata u javnom sektoru. Tako i jeste došlo dotle da poslove iste složenosti ili čak istovetni poslovi potpuno u različitim delovima javnog sektora, različito budu plaćeni. Dakle, u jednoj rečenici sam možda mogao reći, jednostavno rečeno – sistem plata u javnom sektoru je potpuno neuređen, potpuno neujednačen i potpuno nepravedan.
E, sad, sada se postavlja pitanje – šta sada sa time da radimo? Ja upravo iz tih razloga, imajući u vidu da već mnogo godina je ovaj sistem ovakav razoren, samo podsećam da Zakon o platama u državnim organima i javnim službama koji funkcioniše preko 15 godina, koji je pokušao to na jedinstven način da reguliše, nije uspeo. Vremenom su od njega pobegli svi.
Jednostavno su utvrđivanje različite osnovice ili različiti koeficijenti i došli smo do ovakve jedne šume neuređenosti, neujednačenosti, nepravednosti. Želim upravo iz razloga što je moja partija i ja lično se dugo zalagali da se uvede red u ovoj oblasti, da se uvede ovaj sistem plata, upravo imajući u vidu da je Vlada izašla sa ovim Predlogom zakona o sistemu plata u javnom sektoru, želim da odam priznanje i podršku Vladi što se uhvatila u koštac sa ovim ogromnim problemom i stavila da tako kažem, pred sebe taj zadatak da ga reši.
Želim da odam priznanje i za to što ova Vlada ima vrlo jasan program reformi, čvrsto ih brani i odlično ih sprovodi. Deo tih reformi je i reforma javnog sektora, a deo pak toga je reforma plata u javnom sektoru. Iz tih razloga, želim da podržim snažno Vladu što je izašla sa ovakvim predlogom zakona. Naravno, sve sa trajnim ciljem kojem Vlada teži, a to je da bude uređena, ekonomski jaka, ali i socijalno pravedna.
Želim da odam priznanje zbog rešavanja dugogodišnjeg problema neujednačenosti, nepravičnosti sistema zarada u javnom sektoru. Kao pripadnik SPS želim posebno da odam priznanje zbog načina dolaženja do rešenja kroz socijalni dijalog jer bez dijaloga socijalnog partnera. Bez društvenog dogovora reforme se ne mogu uspešno sprovesti pogotovo ne u javnom sektoru, ako ne budemo uspeli da reformišemo javni sektor, dovešćemo u pitanje i sve ove druge reforme. To pokazuje i naravno način na koji se došlo do ovog zakona kroz socijalni dijalog, kroz dijalog sa socijalnim partnerima, usaglašene su sve sporne stavke u zakonu i Vlada je pokazala da joj cilj nije predlaganje ovog zakona, nametanje rešenja već da ih zajedno sa socijalnim partnerima, sa drugim učesnicima i predstavnicima u javnosti traži i u tome je kvalitet i vrednost ovog zakona. želim da kažem da bilo koji zakon koji dođe u ovu Skupštinu ako je rezultat dogovora u okviru socijalnog dijaloga, mi ćemo uvek podržati.
Želim da kažem da ova Vlada treba da nastavi na taj način, kroz socijalni dijalog, da dolazi do svih rešenja narednih koja bude nudila u ovoj Skupštini, jer svi smo svesni da su ekonomske reforme u koje smo ušli nužne. Nužne su i socijalne reforme, ali nijedna ni druga ne mogu biti sprovedene i ne mogu biti uspešne ako nisu socijalno pravedne. Dakle, mora da bude i ekonomski održivo, ali i socijalno izdrživo. Prosto želim da pružim podršku Vladi da nastavi, tj. kada se radi o ovom pitanju, da se dolazi do rešenja kroz socijalni dijalog.
Šta je rezultat toga? Dileme su razjašnjenje, a nijedno pravo u ovom zakonu nije umanjeno. Vlada je vodila računa da sva rešenja koja budu, budu istovremeno usklađena i sa Zakonom o radu, kao osnovnom zakonu, sistemskom zakonu i upravo je uspela u tome. Dakle, nijedno pravo nije umanjeno, zarade nisu umanjene i jednostavno niko nije ugrožen, niko nije izgubio. Naprotiv, dobili su u ovom sektoru neka prava koja do sada nisu ni imali. Recimo, regres i topli obrok nisu do sada imali odvojeno od plata, od koeficijenta, već 15 godina. Dakle, iz tog razloga i zbog razloga uvođenja reda u ovoj oblasti, moja puna podrška i očekujem da će se nastaviti tako i ubuduće.
Kada je u pitanju novi zakon, želim samo kratko da kažem da novi zakon uspostavlja jedinstven sistem plata i promoviše socijalno pravedniji model plata zaposlenih u javnom sektoru. Zakon, treba reći i to, ne izaziva nikakve povećane troškove, ni za privredu, ni za građane. Naprotiv, uspostaviće se efikasnija kontrola. Mislim da će posebni efekti biti ovog zakona kod u ovom trenutku najmanje plaćenih delova javnog sektora, a to je socijalna zaštita, obrazovanje, kultura, zdravstvo. Naravno, ne odjednom, ali je vremenom cilj kome se teži, do koga se želi doći.
Zakonom se uspostavlja i jedinstven sistem plata svih zaposlenih u javnom sektoru, postavljanjem opštih načela i principa za utvrđivanje visine plata na jedinstven način. Znate, čuli smo dosta ovde i razgovora i polemike, ovaj zakon ne rešava u celini problem, ali bez ovog zakona se ne može rešiti problem plata u javnom sektoru. On utvrđuje osnovna načela i principe, na osnovu čega će se daljim radom i u vremenu koje je pred nama učiniti da dođe do onoga što se želi, a to je da se za isti rad dobija ista plata, ili približno isti rad – približno ista plata. To je krajnji cilj, to je pravedno i tome se teži u okviru ovog zakona.
Kratko samo da kažem kako se u stvari dolazi do osnovne plate po ovom zakonu. Tako što se množi osnovica i koeficijent. E sad, šta je suštinska promena u ovom zakonu? Što je osnovica jedinstvena za sve zaposlene i utvrđuje se za svaku budžetsku godinu Zakonom o budžetu Republike Srbije, naglašavam, uz prethodno pribavljeno mišljenje Socijalno ekonomskog saveta Republike Srbije. Puna podrška, jer nemamo više deset ili devetnaest osnovica, ne znam već koji je broj od toga tačan, već imamo jednu jedinstvenu. Puna podrška i zbog načina na koji se dolazi do ovako jedinstvene osnovice.
Kada je u pitanju koeficijent, u jednoj rečenici, koeficijent je taj koji izražava u stvari vrednost svih zahteva za obavljanje poslova radnog mesta. Ovaj zakon je vrlo precizno, da tako kažem, imajući u vidu da su to osnove, uspostavio raspone, uspostavio platne grupe, platne razrede. Raspona platnih grupa ima 13, a platnih razreda, koliko sam video, čini mi se do devet u okviru iste platne grupe. Uspostavio je kriterijume za vrednovanje poslova i opšte opise platnih grupa, na osnovu kojih će se vršiti razvrstavanje radnih mesta, zvanja i položaja u platnoj grupi, a onda i vremenom, kada neko postiže bolje rezultate ima i mogućnost da se kreće na istom radnom mestu, ali horizontalno prema višim platnim razredima, što mislim da je jako dobro osmišljeno. Naravno, ima 13 platnih grupa, rekao sam već, i do devet platnih razreda.
Takođe, treba naglasiti da zakon daje mogućnost i samostalnost i fleksibilnost u onim slučajevima gde je to nužno da može da se prepozna specifičnost tog sistema i da se kroz korektivni koeficijent, da tako kažem, može uspostaviti pravedniji i pravilniji raspored zaposlenih u javnom sektoru.
Šta je ono što je najbitnije u ovome? Najbitnije je to da u stvari utvrđivanjem jedinstvene osnovice, utvrđivanjem raspona platnih grupa i platnih razreda, novim jednim elementom, a to je uspostavljanje kataloga radnih mesta, što je veoma važna stvar i ogroman posao je uspostavljanje kataloga da bi se mogla pratiti sva ta radna mesta, uspostavljanjem kriterijuma za vrednovanje opštih opisa platnih grupa dolazimo do transparentnijeg, uporedivijeg, kad već mora da se poredi, kao i kontrolisanijeg sistema plata. To je u stvari jedan od veoma bitnih ciljeva ovog zakona. Opet ponavljam, omogućava se da se na pravičniji način vrednuju radna mesta u celom sektoru, odnosno da se omogući pravičnije sprovođenje principa – jednaka osnovna plata za rad jednake vrednosti.
Samo još kratko da napomenem, naravno, ovo je samo osnova, utvrđuje osnovna načela i principe. Posebnim zakonima u oblasti prosvete, zdravstva, kulture, socijalne zaštite, državne uprave itd, donošenjem tih zakona postići će se u stvari zaokruženi sistem plata u celini.
Kada je u pitanju Zakon o sistemu plata, treba napomenuti još nešto oko čega je bilo dosta polemike u javnosti, a to su naknade plate, dodaci na platu i naknada troškova i drugih primanja. Ja želim u jednoj rečenici da kažem da naknade plata, naknade troškova su potpuno istovetne sa Zakonom o radu. U nekim situacijama su čak i povoljnije. Kad kažem istovetne, mislim da je to veoma važno pitanje, jer jedan od ciljeva Zakona o sistemu plata u javnom sektoru je izjednačavanje plata u javnom sektoru. Na ovaj način, kada se ima u vidu da su sve naknade i plata i troškova potpuno u sladu sa Zakonom o radu, mi u stvari vršimo i ujednačavanje po osnovu prava iz radnog odnosa sa svim zaposlenim, a ne samo u okviru javnog sektora.
Kada sam malopre rekao da ima naknada plata i troškova koje su čak u povoljnijoj poziciji nego što je po Zakonu o radu, evo, samo još jedan detalj. Recimo, povoljnije je kada je u pitanju minuli rad, Zakon o radu je kod poslednjeg poslodavca, dok ovde u upravi, bilo gde.
Šta je još povoljnije? Pripravnost. Zakonom o radu, pripravnost se ne plaća, a ako se pozove na rad plaća mu se kao redovan rad. Po ovom zakonu, pripravnost se plaća 10%, a ako se pozove na rad, obračunava mu se kao prekovremeni rad. To je dakle povoljnije, nego što je po Zakonu o radu.
Šta još želim da kažem? Ovde je nešto što je u ovom zakonu predviđeno, a što do sada nije bilo, a to je dodatak za ishranu i regres. Nije do sada ta mogućnost bila van koeficijenta u okviru čega je to bilo i to već 15 godina. Dakle, to je ono što je povoljnije u odnosu na ranije. Na kraju sve druge naknade za vreme odsustva sa rada, bolovanja itd, odmora, potpuno istovetne sa Zakonom o radu i naravno za osnovu imaju obračun naknade koji se odnosi na prosečnu zaradu zaposlenih.
Završiću sa onim sa čim sam započeo. Jedna ogromna neuređenost u ovoj oblasti, jedan nered, ja nisam, napominjao sam mnogo puta u raspravi, nije logično u jednoj državi da pomoćnik ministra ima veću ima platu od ministra, da šef kabineta ima veću platu od predsednika Skupštine, da predsednik Republike ili premijer ima pet stotu, možda po rangu platu, u odnosu na sve, samostalne, nezavisne, bilo kakve druge organe itd. Dobro je da se ova Vlada uhvatila u koštac sa tim, izašla sa ovim Predlogom zakona koji je sad u stvari obaveza za sve one vlade narodne, ja se nadam da će posle izbora biti ista da sprovedu ovo u delo. Podržaćemo Predlog zakona.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe NS, narodna poslanica Dubravka Filipovski. Izvolite, gospođo Filipovski.
...
Srpska napredna stranka

Dubravka Filipovski

Nova Srbija
Zahvaljujem.
Uvažena gospođo Udovički, kolege i koleginice narodni poslanici nesporno je da su nam ova dva sistemska zakona bila potrebna i neophodna, da je Evropska komisija dala pozitivno mišljenje na oba zakona i da se njime reguliše transparentnost i jasna pravila u javnom sektoru u oblasti plata.
Zbog građana Srbije, mislim da je veoma važno još jednom istaći razloge zbog kojih se ovaj zakon danas donosi, odnosno o kojem danas raspravljamo, a vi ste gospođo Udovički u svom uvodnom izlaganju to i istakli, a to je nesistematizovanost i neujednačenost postojećeg sistema zarada.
Samo jedan argument je po mom mišljenju veoma važan za donošenje ovog zakona, a to je da plate zaposlenih u različitim delovima javnog sektora su uređene nizom različitih propisa. Znači, zar treba da dozvolimo da ih dalje preko 20 zakona i podzakonskih akata regulišu nivoe plata u 11.000 budžetskih korisnika. Preko 900 koeficijenata smo imali i 12 osnovica za određivanje plata, preko 2.200 radnih mesta, 70 različitih osnova za naknadu, a propisi su u pojedinim delovima sistema uvođeni i menjani parcijalno i nekoordinirarno.
Meni je potpuno jasno koliko je bilo teško i vama i vašim saradnicima u Ministarstvu samo dovesti za sto 500.000 radnika, saslušati ih i sve njihove zahteve upakovati u Predlog ovog zakona. I sama sam učestvovala u javnim raspravama koje ste vi zajedno sa predstavnicima Ministarstva vodili.
Bila sam u novembru prošle godine u KBC Bežanijska kosa na poziv sindikata medicinskih sestara i tehničara i bila sam u prilici da vidim kako se taj dijalog vodi i koliko predstavnici Ministarstva sa pažnjom slušaju sve argumente sindikata, predstavnika socijalnog sektora i koliko predstavnici Ministarstva se zaista trude da obrazlože sve njihove zahteve da objasne, ako ne mogu ti njihovi predlozi da uđu u zakon, što je meni bilo dovoljno da shvatim nameru vas i vaših saradnika da vam je zaista stalo da se donese jedan dobar zakona i da on bude primenljiv u praksi.
Osnovni ciljevi ovog zakona su uređenje sistema plata na jedinstvenim principima. Dakle, smanjenje ili otklanjanje nejednakosti u platama i postizanje pravičnosti, upravljivost troškova budžeta, uspostavljanje organizacije rada u upravljanje ljudskim resursima u skladu sa uslugama koje javni sektor pruža.
Ono što je posebno važno i što mislim da će u praksi, Predlog zakona o sistemu plata u javnom sektoru omogućiti, modernu i efikasnu i jeftinu pre svega upravu, koja će na jedan pravi način u svakom smislu reči biti servis građana.
Sadržina Predloga zakona pre svega definiše i obuhvata zaposlene koji podležu uređivanju plata u zajedničkom sistemu, uvođenje kataloga radnih mesta, definisanje zajedničkih i istih osnova za dodatke na platu, naknade platama, uvažavanje specifičnih i pojedinih delova javnog sektora kroz davanje osnova za dodatke i druge troškove i primanja koja će biti definisana u drugim zakonima.
Mislim da je veoma važno, a vi kao radnici i zaposleni u Ministarstvu državne uprave, donošenje na vreme podzakonskih akata i verujem da ćemo i to zakonskom roku imati. Mi kao narodni poslanici nismo u prilici da te podzakonske akte vidimo na osnovu našeg Pravilnika rada, ali smo u prilici da pratimo primenu ovog zakona i da zajedno sa vama u koliko bude bilo potrebe ukazujemo na moguće teškoće u primeni ovog zakona koji će sigurno u početku biti.
Želim na kraju svog izlaganja da vam kažem da će poslanička grupa NS u danu za glasanje podržati oba predloga zakona. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem se gospođo Filipovski.
Reč ima ovlašćeni predstavnik SNS, narodni poslanik Veroljub Arsić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, bilo je neophodno doneti ovaj zakon. Bilo je neophodno doneti, a to je zato što je Srbija imala niz zakonodavnih procesa tako da su pojedini zakoni jednostavno izgubili svoju efikasnost i primenu, mogućnosti kvalitetne primene zato što ih je jednostavno vreme pregazilo.
Kada je u pitanju ovaj Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, mislim da je bio i poslednji čas da se ovako nešto donese. Konačno, imamo jednu materiju potpuno definisanu zakonom. I zakonom koji nije brzopleto donet, kako to neki hoće da kažu, već je posle jedne ozbiljne rasprave sa predstavnicima i sindikata i zaposlenima u organima državne uprave, to baš razloga što bi brzopleto donošenje jednog ovakvog zakona blokiralo čitavu upravu, sve državne organe i sve druge institucije koje se oslanjaju na jedan ovakav zakon.
Bilo ga je potrebno doneti iz drugih razloga. Jedan od tih razloga jeste jedno jako loše iskustvo koje smo imali u prethodnim postupcima koji su regulisali ovu materiju. Gospođa ministar verovatno ne zna da je i ranije bilo pokušaja da se ovo reši, ali ne ovako dobro. Čak šta više, najveći problem je bio što oni koji su učestvovali u pisanju zakona gledali su gde se njihovo mesto nalazi u zakonu. Pa, su gledali za sebe da obezbede najbolje pozicije i to se odrazilo na višak zaposlenih u organima državne uprave. Zato što su uveli jedno pravilo da neko može biti nameštenik, može biti rukovodilac, ali mora da ispuni uslov o broju zaposlenih koji su pod neposrednim njegovim nadzorom.
Znači, ako je rukovodilac, ima određeno zvanje, imaće 30% ili 40% manju platu ako vrši nadzor nad dva svoja zaposlena, nego da vrši nadzor nad pet ili više. E, tako su ovi vladali. Pa su onda, da bi njihov politički podoban nameštenik imao 30% ili 40% veću platu, zapošljavali nove ljude kojima bi on rukovodio i ostvario to pravo. I, onda smo došli do toga da smo imali državnu upravu koja je neefikasna, koja nije imala pravedan sistem ocenjivanja i koja je jednostavno radila po nekoj stihiji kad, kako i kome padne na pamet. Odlično se sećam tih zakonskih rešenja.
U ovom zakonu ne mogu da se nalaze javna preduzeća zato što, ipak mislim i kao predsednik Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava, u pitanju su različiti izvori finansiranja zarade. Državna uprava, prosveta, zdravstvo, finansiraju se iz budžetskih prihoda. Da li su oni iz fondova, da li su direktno iz budžeta, da li su iz republičkog budžeta, budžeta jedinice lokalne samouprave ili budžeta autonomne pokrajine su iz budžeta. Zato što svi ovi organi koje sam sada naveo imaju svoje sopstvene prihode, koje smo im mi ovde u Narodnoj skupštini dali zakonom, i imaju poverene prihode, koje smo mi takođe odredili zakonom. Svi se oni, u suštini, finansiraju iz konsolidovanog budžeta Republike Srbije. Hteli to neki da priznaju, ili ne, ali tako jeste.
Javna preduzeća obavljaju poslove od javnog interesa, ali pošto smo počeli postupak još davne 2000. godine, 2001, sa reformama, mnoga od naših javnih preduzeća već imaju konkurenciju na tržištu, a opterećena su već zakonskom regulativom, kao što je Zakon o javnim nabavkama, pa je njihov proces donošenja odluka i učešća na tržištu daleko otežan, nego kada je u pitanju privatni kapital, mada i oni sprovode neki svojevrstan postupak javnih nabavki, ali nema niko prave žalbe na njihov postupak.
Treba ti ljudi koji vode javna preduzeća da budu motivisani, da ostvare taj javni interes i sačuvaju javno preduzeće. Nećemo da se lažemo da u prošlosti nije bilo nepravilnosti u radu i da su mnogi u javnim preduzećima živeli na novcu koji nisu obezbedili. Neko reče sada, dali smo garancije „Srbijagasu“, a to nije tačno. Preuzeli smo dug od „Srbijagasa“ koji su napravili ti koji nas sada kritikuju. Dali smo garancije između 2008. i 2012. godine „Srbijagasu“, a sada smo te garancije pretvorili u javni dug na osnovu Zakona o davanju garancije koji je ova Skupština sa većinom koju je predvodila DS, dala. Što se sada čudite? Tako je bilo, tako i za „Er Srbiju“, za „JAT“, davali smo ovde garancije da će te obaveze da budu izmirene. Tako ste vodili preduzeće da nisu mogle da budu izmirene, a sada se izmiruju iz budžeta i to je državni dug čim date garanciju. Jednom to naučite. Nećemo da pričamo i da iznosimo paušalne ocene.
Kada neko kritikuje rad u javnim preduzećima, pogotovo kada spominje EPS, ja bih voleo…
(Marko Đurišić, s mesta: Tema, može malo tema?)
… sa temom o javnim preduzećima, pa bih voleo da kolega koji dobacuje jednom siđe u bilo koji rudnik ili bilo koji površinski kop leti ili zimi, svejedno, pa da vidi da li bi mu neko radio za 22.000 ili 25.000 dinara…
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Gospodine Arsiću, molim vas, nastavite izlaganje, navikli smo da gospodin Đurišić dobacuje, ne obraćajte pažnju.
(Marko Đurišić, s mesta: Njemu ne smeš da kažeš – tema, kukavice.)
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka
To je razlika između onoga ko sedi u kancelariji i onoga ko radi i stvara novu vrednost u državi. Svakako da u nekoj budućnosti očekujem da se i ovaj problem konačno reši i da na tu priču stavimo tačku. Neko smatra da sva naša javna preduzeća treba prodati, a ja lično ne, mislim da to nije pametno, zato što su neka jako bitna za funkcionisanje čitavog ekonomskog sistema Republike Srbije. Ne treba da se podlegne interesima velikih multinacionalnih kompanija po tom pitanju.
Predlog zakona o opštem upravnom postupku, pošto ću sada samo deset minuta da iskoristim, drago mi je što su sve one odredbe zakona, starog zakona koje su se dokazale i pokazale, u vremenu, jer taj zakon je dugo trajao i sačuvan i drago mi je što sa ovim zakonom usklađujemo svu onu zakonsku regulativu koju smo pravili proteklih par godina i omogućavamo državnoj upravi da konačno brže i efikasnije radi, pošto smo joj stvorili sve moguće zakonske pretpostavke. Sa tim se slaže čak i Zaštitnik građana, gospodin Janković i kada sam to pročitao morao sam da vidim da li će nešto da mi padne na glavu, ali nije ništa.
Imao je samo jednu primedbu da ne treba da odlučuje pojedinac, a ja smatram da treba da odlučuje pojedinac, jer ministar dobija akt koji treba da potpiše, a koji mu spreme saradnici. Sam često nije dovoljno stručan i sposoban da proveri ispravnost takvog jednog akta koji potpisuje, a on snosi odgovornost ukoliko potpiše nešto protivzakonito. Ovde u ovom slučaju predviđeno je ovim zakonom, radiće pojedinac koji zbog pretpostavke da ne bi ni bio na tom mestu, da nije sposoban i stručan, da baš takva akta propisuje i potpisuje.
Naravno, za sve ono što radi, moraće da odgovara, ukoliko dođe do ozbiljnih propusta. Toliko u ovom svom prvom delu.
Hteo bih gospodi koja dobacuju i koji su čak rekli da je ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije, pa sada neko dobija status grada ko je predsedniku Vlade mio.
Požarevac je dobio status grada, ali ne zahvaljujući DS, već stručnim ljudima koji su pisali zakon o teritorijalnoj podeli između gradova i opština.
Politički deo radne grupe koja je pisala, nije htela Požarevcu da da status grada. Znate zašto? Ne zato što je prvi sud državni osnovan u Požarevcu, ne zato što je prva vojna jedinica osnovana u Požarevcu, ne zato što je prva vazduhoplovna škola osnovana u Požarevcu, nisu hteli da mu daju status grada, zato što je tamo rođen Slobodan Milošević.
Toliko o tome. Ipak je onaj stručan deo, doduše malo pod prisilom, naterao politički da bude i Požarevac grad i dobije taj status, tako da o tome da neko dobija status grada, kome je srce milo oko premijera, nije istina i vi ste to dokazali u ranijem periodu. Hvala.