Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre sa saradnicima, poštovane kolege narodni poslanici i poštovani građani, ovim zakonom uređuje se način za obavljanje trgovine na tržištu Republike Srbije i samim tim novi Predlog zakona unapređuje trgovinu i štiti potrošače, ali istovremeno i tržište. Republika Srbija obezbeđuje uslove za održavanje stabilnosti i snabdevenosti tržišta, naročito kada je u pitanju roba ili usluga od egzistencijalnog značaja za naše građane. Svi mi građani smo korisnici različitih vidova trgovine, jer drugačije ne bismo mogli da egzistiramo iz tog razloga je važno regulisati prava i obaveze države prema krajnjim kupcima.
Država Srbija, na čelu sa nadležnim ministarstvom, intenzivno radi na podsticajima za domaće i strane investitore koji ulažu u Srbiju. Od juna 2018. godine iz budžeta Republike Srbije je odvojeno 18.000.000 evra a vezano za podsticaje. Navedeni novac je namenjen projektima kojima je planirano zapošljavanje preko 100 radnika, ali isto tako i velikim investicionim projektima od posebnog značaja za Republiku Srbiju i za naše građane.
Takođe, ovim podsticajima su obuhvaćena mala i srednja preduzeća gde smo raspisali javne pozive na osnovu kojih će mala i srednja preduzeća preduzetnicima staviti na raspolaganje čak 1,7 milijardi dinara bespovratnog novca. Navedeni programi jesu programi podrške vezano za razvojne projekte za početnike u poslovanju i nabavku opreme.
Važno je napomenuti da je konkursna dokumentacija sve jednostavnija, a raspoloživa sredstva zahvaljujući finansijskoj stabilnosti i budžetu naše države su sve veće. Trgovina predstavlja segment privrede u kome je sve veća konkurentska borba. Svesni smo da je mnogo teže prodati, nego proizvesti robu, pa je i ovo jedan od razloga što želimo da izmenimo prethodni zakon o trgovini.
Država Srbija je omogućila edukacije iz različitih vrsta oblasti, vezano za trgovinu, gde zapravo pomažemo našim građanima iz privatnog sektora kako i na koji način još unaprediti i pospešiti prodaju, privući nove potencijalne klijente, kako primeniti biznis plan, koje su važne marketinške aktivnosti i mnoge druge.
Smatram da je to od izuzetne važnosti, jer ja svakako potičem iz privatnih voda, zapravo, pre nego što sam postala narodna poslanica i to je jako važno privatnicima i malim i velikim preduzećima. Ukinuli smo i neke nametnute takse od prethodne vlasti, a sve u cilju da bi rasteretili i dodatno pomogli malim i srednjim preduzećima. Razlozi za novo unapređenje ovog zakona jesu i zbog velikih zloupotreba, posebno trgovina uticajem, kojih je bilo u prošlosti.
Volela bih da se zajedno podsetimo kako je za vreme naših prethodnika tzv. demokratske vlasti, kroz malu retrospektivu događaja funkcionisala tadašnja Vlada Republike Srbije.
Naime, EU je 2001. godine omogućila Srbiji izvoz šećera proizvedenog u našoj zemlji, a zatim uvela sankcije na izvoz šećera 2003. godine, iz razloga što je utvrđeno da je u Srbiji potrošeno izvezeno od 100-300 hiljada tona godišnje šećera, koji zapravo ne postoji ni u proizvodnji, ni u legalnom uvozu. Još tada je traženo hitno utvrđivanje odgovornosti 2003. godine.
Zatim je Savet zemalja EU tražio izveštaj 2004. godine, pa zatim i 2005. Tada je donet Zaključak Saveta u saradnji sa Upravom za borbu protiv organizovanog kriminala, da su aktivnosti tadašnje Vlade zapravo doprinele daljem zataškavanju šećerne afere, da se industrija šećera u Srbiji nije oporavila i da je tadašnji način privatizacije industrije šećera doveo do propasti dve najveće šećerane, beogradske i zrenjaninske.
Već sam govorila o Agenciji za privatizaciju koja je našom srećom ugašena. To je dragi građani klasičan primer trgovine uticajem. U navedeno vreme, Agencija za privatizaciju je u potpunosti bila izdvojena od konteksta institucionalnih i ekonomskih reformi i svesno su pravljene nepreciznosti u propisima i samim tim su stvarane velike i opširne mogućnosti za zloupotrebu trgovine i korupcije.
Imamo slučaj „Sartida“ dostavljen Vladi 10. maja 2004. godine. Zapravo, Trovinski sud je prodajom „Sartida“ sa pet zavisnih preduzeća iz stečaja napravio dogovor sa predstavnikom tadašnje vlasti i sa privilegovanim kupcem uz drastično kršenje prava poverilaca i naravno na štetu države, naše Srbije.
Sam način prodaje navodi na sumnju trgovine uticajem u kojoj su bili uključeni najviši organi izvršne vlasti. Imamo izveštaj o koncesiji za auto-put Horgoš-Požega, zapravo, analiza za dodelu koncesije za finansiranje projektovanje, izgradnju, korišćenje, održavanje auto-puta Horgoš-Požega je primer kako tadašnji političari i izvršna vlast u Srbiji koriste javna dobra u cilju ostvarivanja partijskih interesa, što se ogleda u činjenici da se javni put gradi do izborne baze tadašnjeg ministra iako njegovo odredište nema veći privredni, finansijski ni socijalni značaj sa stanovišta opšteg interesa Republike Srbije. Zaključenjem navedenog ugovora tadašnja Vlada Srbije prekoračila je svoje nadležnosti što predstavlja klasičan primer trgovine uticajem.
Postoji mnogo primera kako i na koji način su zloupotrebljene nadležnosti predstavnika vlasti, naravno prethodne vlasti, kako je zloupotrebljena trgovina uticajem, koliko se državnih firmi prodalo u bescenje, koliko je radnika ostalo tada na ulici bez posla, a samim tim i njihove porodice bez mesečnih primanja. Paradoks u celoj priči jeste to što je u to vreme tadašnja vlada najviše zadužila građane Srbije, a korupcija i punjenje džepova je bilo najzastupljenije.
Kada se saberu svi dugovi, pozajmljeno je 18,5 milijardi eura. Toliko je, dragi građani, iznosio javni dug Srbije. Tadašnja analiza Saveta EU ukazuje na ozbiljne propuste u suzbijanju korupcije i trgovini uticajem koji su doveli do velikih poremećaja u svakom segmentu našeg društva. Još tada su preporučene mere za suzbijanje korupcije da bi se zaštiti građani od strahovit posledica jer ovakav sistem i način rada sprečava i strane investitore da ulažu u našu zemlju.
Zbog navedenih zloupotreba trgovine uticajem raznih kompanija došli smo do najočiglednijeg primera sprege između krupnog kapitala i izvršne vlasti i stvorena je ozbiljna sistemska korupcija i devastirano je i uništeno sve što smo godinama stvarali i stekli.
Pravo pitanje i najvažnije pitanje danas jeste šta se od tada promenilo? Osnovni cilj ovog zakona je da obezbedi stabilno i snabdeveno tržište, ali istovremeno uz poštovanje i primenu državnih nadležnosti. Donošenje novog zakona predstavlja sprečavanje trgovine uticajem, zapravo i modernizaciju određenih propisa, i njihovo unapređenje, posebno kada je internet prodaja u pitanju. Istovremeno olakšava trgovcima i na neki način rasterećuje iste. Donošenje novog zakona neće nametnuti nove troškove privredi, što je jako važno napomenuti.
Politika naše Vlade jeste rast i potrošnja. Ušli smo u istoriju kao zemlja koja je najbrže izašla iz užasno teške krize i koja je postigla odlične rezultate u gotovo nemogućim uslovima. Imamo rast zasnovan na investicijama i izvozu, povećana je minimalna zarada, plate i penzije, i mi radimo i dalje. Zahvaljujući takvom načinu borbe javni dug je smanjen, imamo novca da pomognemo našem narodu i oporavljamo našu privredu.
Zahvaljujući našem predsedniku gospodinu Aleksandru Vučiću i SNS otvorene su fabrike i samim tim i nova radna mesta, nove škole i vrtići, bolnice i domovi zdravlja, stanovi, ustanove kulture, novi putevi, novi mostovi. Imamo značajno mnogo novih investicija, uspostavljen je ekonomski napredak. Imamo veliku realizaciju infrastrukturnih projekata, ekonomske rezultate i ulažemo u obrazovanje naše dece.
I za kraj. Svakako ću podržati navedeni zakon. Nije bilo lako. Teške mere su donošene, ali sve držimo stabilno. To je izjavio naš predsednik Srbije gospodin Aleksandar Vučić, koji za razliku od prethodnika tačno govori šta smo uradili i šta planiramo još da uradimo. Hvala na pažnji.