Dvadeset drugo vanredno zasedanje , 06.02.2020.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Dvadeset drugo vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/33-20

1. dan rada

06.02.2020

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:25 do 18:30

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Kolega Damjanoviću, molim vas, o izbornom zakonu.

Molim vas, da vas podsetim, reč je o objedinjenoj raspravi Zakona o izboru narodnih poslanika i Zakona o lokalnim izborima, pa vas molim da prilagodite svoju diskusiju tačkama o kojima se raspravlja.

Nastavite, ako želite, ali molim vas po tačkama dnevnog reda.

Da li želite da nastavite diskusiju?

Zatražite reč.

...
Srpska radikalna stranka

Miljan Damjanović

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Meni je bitno da građani Srbije razumeju šta je tema. To što vi ne razumete, to je vaša stvar.

Takođe, još jedan od dokaza da je vrlo čudna izjava i predsednika države, koja kaže da će predlogom smanjivanja cenzusnog praga se vratiti život u parlament, postavljam opet pitanje – a, ko je taj život iz parlamenta oterao? Zbog čega, kako kaže – mora postojati veća demokratija u samom parlamentu?

Kako može biti veća demokratija ukoliko je upravo vladajući režim i televizija poput, evo državne nacionalne RTS-a, nema, da kažem u ovom trenutku je i prekid, nema prenosa sednice, za sve ove godine, ukinula okrugle stolove koji su upravo služili da mi koji predstavljamo narod, svoje stavove suočavamo.

Kome smetaju okrugli stolovi? Da li, za vas iz vladajuće većine, smatrate da je dovoljno organizovati format emisije „Upitnik“, jednom u iks vremena i obavezne sekunde po pet, 10, 15 u kampanji, da biste rekli – evo, sada je na delu zavladala demokratija i narod može da bira između politika? Ne, onog momenta kada ste ukinuli javne TV duele ostala je prosto nemoguće, jer kao na primer, malo pre onda imate predsedavajućeg koji predstavnika opozicije u pola rečenice prekine. postavlja se pitanje – koji je vaš cilj?

Vama onda ne treba da bude cilj, kao što je pričao kolega iz Koceljeve, 72 i 82%. Vama treba biti cilj 100%. Ako vi mislite da je dobro što ste na prevremenim izborima u četiri opštine koji su održani prošle godine, angažovali sve mehanizme države da biste svuda osvojili peko 70% glasova, gde su direktori fabrika pozivali i terali zaposlene da glasaju za vladajuću stranku i to direktno u prenosu pred televizijama, onda nema potrebe da razgovaramo o bilo čemu. Nema potrebe ni za 3%, ni za 1%. Dovoljno je onda da se kandidujte samo vi i da kažete kao što je govorio gospodin iz Koceljeve, da sačekamo da prođe cela vaša lista, pa ko je prešao 3% da sačeka, možda stavi po jednog svog predstavnika.

Jel mislite da ćete tako razvijati opštine, gradove i državu? Apsolutno nećete i to će vreme pokazati. Pozivate se na uređene demokratije, pa uzmite gospodo primer Bundestaga, kolika je razlika u procentima glasova u tom Bundestagu na koji se toliko pozivate, između prvog, drugog i trećeg? Koliko je lista prošlo? Ključne stvari jesu, da bi demokratija bila i da bi svaka vlast dobro radila, svaka vlast treba imati jaku opoziciju, ali ne može biti jake opozicije, ukoliko opoziciji zatvorite kompletno sve medije i svaki nivo borbe koji je potreban da bi mogao da dopre do birača.

Ono što mene plaši jeste da vi ovim predlogom zakona samo lečite posledicu zbog upravo toga, što vrlo mali broj lista ima neku veću podršku u narodu zbog onoga što ste učinili na terenu za sve ove godine. Tome doprinosi stvaranje neprincipijelnih kolicija još od 2000. godine DOS-a, koji je samo pretvoren u SNS, jer tih parazita iz DOS-a, tih malih stranaka su danas paraziti SNS, vladajuće stranke.

Onda ste trebali da u ovom predlogu stavite i cenzusni prag za predizborne koalicije. Ukoliko je vas 15 stranaka koje ste angažovali, stranaka DOS-a, onda za dve stranke cenzus 7%, za tri 9%, za više od pet 15, 20, 30% da ne bi slušali danas predstavnike minornih stranaka koje nikada nisu izašle na izbore, da nam govore danas da li je ovaj predlog dobar ili nije.

Izvolite gospodo, izađite samostalno na izbore. Samostalno je SRS uvek izlazila. O tome se trebalo raspravljati. Ono o čemu se trabalo raspravljati kroz ove zakone, jeste o čemu je govorio o Vojislav Šešelj, a to je kao što je SRS pokazala, izborna lista, poslanički klub i to je to. Mi građane prevarili nismo. Danas ovde ima sijaset poslaničkih grupa, samostalnih poslanika, izmišljenih poslaničkih grupa, jer su pokazali da nekada izbori i ne treba da budu. Tu je dovoljno da se pojavi neko ko će kupiti određeni broj poslanika i formirati poslaničke grupe.

Ako želite demokratiju, ako želite pravu političku scenu i stabilno političko društvo, onda morate prihvatiti političku odgovornost za sve ono što ste uradili ovih osam godina.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Marković.
Izvolite
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Marković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Zahvaljujem predsedavajujći.

Dame i gospodo, narodni poslanici, ključno pitanje je ko je danas u Srbiji protiv ovih predloga o kojima danas raspravljamo? Ko je danas u Srbiji protiv najave smanjenja cenzusa sa 5% na 3%? Samo oni koji su protiv ideje da se dodatno osnaži uloga Narodne skupštine u političkom životu Srbije. Samo oni koji su protiv toga da parlament bude mesto u kome će svi relevantni akteri biti zastupljeni i imati priliku da iznose svoje stavove.

Samo oni koji su protiv toga da se upristoji politička scena Srbije. Samo oni koji su protiv toga da se politika vrati u parlament gde joj je i mesto, kao centralnoj političkoj instituciji u Srbiji. Samo oni koji su protiv toga da dodatno motivišemo nacionalne manjine da učestvuju u političkom životu Srbije, ali i da sprečimo brojne zloupotrebe u tom smislu. Jednom rečju, protiv ovog predloga su oni koji ne žele da Srbija bude uređena, uspešna i pristojna zemlja.

Protiv ovog predloga su oni koji ulicom žele da dođu na vlast. Protiv ovog predloga su oni koji priželjkuju paljenje zgrada i nasilno upadanje u institucije. Protiv ovog predloga su oni koji prizivaju razna krvoprolića i nasilno preuzimanje vlasti. Protiv ovog predloga su i oni koji u svom političkom delovanju imaju i gaje samo govor mržnje, fizičko nasilje, nošenje vešala i motornih testera. Protiv ovog predloga su i oni koji su proglasili bojkot izbora, jer znaju da ne mogu ni 3% da prebace. Protiv ovog predloga su oni koji su proglasili bojkot parlamenta i bojkotuju parlament, ali ne bojkotuju poslaničke plate. Protiv ovog predloga su oni koji su svojevremeno ekonomski uništili Srbiju i moralno razorili Srbiju i uništili nadu da ikada može biti bolje. Protiv ovog predloga su Đilas, Jeremić, Obradović, Lutovac i svi ostali iz tog tužnog Saveza za Srbiju. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Stevanović. Nije tu.

Reč ima narodni poslanik Aleksandar Šešelj. Izvolite.

...
Srpska radikalna stranka

Aleksandar Šešelj

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Hvala, gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, podsetimo se početka ovog saziva, dakle od 2016. godine, SRS predlaže neka rešenja u cilju poboljšanja parlamentarnog života, tako i promenu Poslovnika koja treba da unese više ravnopravnosti u Skupštinu i poboljša položaj opozicije u Narodnoj skupštini, koji treba da bude za svaku demokratiju dragocen.

Naravno, vi ste bili gluvi te četiri godine na taj predlog. Govorili ste kako to vi niste doneli, nego bivša vlast, kao da ste u ubeđenju da se jednom donet zakon ne može promeniti i da on važi za sva vremena, jer vam u tom momentu tj. u ovom momentu tako nešto odgovara, da možete svakog prekinete, da možete narodne poslanike da kažnjavate, da možete da radite šta vam padne na pamet. To je samo jedan od naših anomalija.

Druga stvar, mi smo imali jednu situaciju da se vlast u Narodnoj skupštini bavila opstrukcijom parlamenta na način gde će se podneti 500 ili 700 ili 1.000 istovetnih amandmana od strane velikog broja narodnih poslanika vlasti, za koje posle narodni poslanici vladajuće većine neće glasati. Dakle, to se desilo u Srbiji i mi onda pričamo o demokratičnosti.

Položaj, tj. situacija u medijima, je takva da na RTS-u koju plaćaju svi građani Srbije pretplatom, što je nenormalno, koja se finansira obilno iz budžeta Srbije, neguje neku raznolikost političkih stranaka i raznovrsnost, tako da na RTS-u možemo da vidimo i Vučića, i Vulina, i Dačića, i Zoranu Mihajlović, dakle, nije jednoumlje, ima više ljudi koji mogu da se pojave na toj televiziji. Ali, za opoziciju često nije bilo mesta, pogotovo ne za SRS koja je u ovom sazivu najveća opoziciona stranka i pojedinačno posle SNS i najveća stranka sa 22 mandata, a bilo je mesta za izmišljene stranke koje nisu parlamentarne, koje ne postoje, koje postoje samo na papiru i one koje su nastale krađom mandata.

Dakle, neki koji su izabrani na jednoj izbornoj listi, konkretno izbornoj listi – Saša Radulović, Dosta je bilo ili kako god, su ukrali mandate toj izbornoj listi, izneverili legitimitet građana, tj. građane koji su legitimitet dali upravo toj listi kakva god ona da je, i ma šta ja mislio o njoj, i formirali posle drugu stranku sa ukradenim mandatima, vi ste im dali mesta po odborima skupštinskim, i oni izlaze u javnost i kažu – naša nova stranka smatra ovo, naša nova stranka smatra ono.

To je u Srbiji postalo normalno. To ste se možda vi svojih korena podsetili kako ste nastali, pa ste možda to tolerisali, ali to za našu demokratiju nije normalno.

Imali smo više tačaka dnevnog reda spojenih u jednu, pa i onu nebulozu kada smo o budžetu raspravljali zajedno sa 69 tačaka dnevnog reda. Tek se to promenilo kada je stigao izveštaj Evropske komisije. Dakle, kada je Evropska komisija primetila da nešto fali u Skupštini Srbije, da nešto nije u redu, onda ste vi tek uvideli problem, a na naše zamerke, na one koje treba da slušate mnogo pre bilo koje međunarodne instance, vi ste bili gluvi.

Sada pokušavamo, tj. pokušava se od strane vlasti da se napravi neka mimikrija, kao da su se neke stvari promenile u Srbiji na bolje, a u suštini sve ostaje isto. Podsetiću vas i da je 2017. godine, u vreme predsedničkih izbora, jedan kandidat za predsednika Srbija imao 85% medijskog prostora, a svi ostali kandidati imali su zajedno 15%. To su činjenice i to je izborna atmosfera u Srbiji.

Pitanje izbornog cenzusa sa 5% na 3% jeste pozitivno u smislu predstavljanja više delova građana u Narodnoj skupštini, veća reprezentacija i demokratičnost, ali nije ni blizu osnovnih problema koje mi imamo. Pre svega, ne sme da bude dozvoljeno da narodni poslanik koji je izabran sa jedne liste, u sazivu promeni stranku sa sve mandatom, koji posle toga nosi u miraz. To je krađa. To je isto kao kada bi nekom ukrao novčanik iz džepa, nema nikakve razlike. To ne sme da bude dozvoljeno i to je mnogo veći problem nego pitanje cenzusa. Neke će stranke preći cenzus, neke stranke neće i ide se dalje. Ali, legitimizacija nemorala u politici treba valjda prvo da se promeni, a to je krađa mandata.

Mi smo imali poslanike koji su u ovom sazivu više od dva puta promenili stranke i to je sasvim normalno, nema moralne osude, nema društvene osude, to je prihvatljivo. Mi smo pod uticajem, budući da je svaka grana vlasti u Srbiji pod velikim uticajem tzv. evropskih institucija ili organa EU, mi smo i suspendovali Ustav Srbije koji kaže da narodni poslanik može staviti stranci mandat na raspolaganje. Mi smo zbog neke grupe hohštaplera iz Venecijanske komisije to zanemarili i Ustavni sud je doneo drugačije mišljenje, kao da je njegovo mišljenje važnije od norme Ustava. To je nenormalna situacija u Srbiji.

Svašta se nešto dešavalo i u vreme kradenih mandata SRS 2008. godine pod uticajem te Venecijanske komisije. Podsetiću vas, da Venecijanska komisija važi kao autoritet samo za zemlje koje nisu potpuno suverene, kao što je Srbija. Još nismo videli da su iz Venecijanske komisije dali bilo kakve zamerke Nemačkoj, Francuskoj, Austriji ili nekoj drugoj evropskoj zemlji, iako njihov politički život i podela vlasti uopšte ima mnogo sličnosti sa srpskim, teorijski tj. normativno. Ali, oni su glavni u Srbiji, ne mogu da budu glavni i u Nemačkoj. Ono što je dozvoljeno Jupiteru, to nije dozvoljeno Volu. To je naša situacija.

Ista ta Venecijanska komisija, videli smo, načelno se saglasila sa jednim neustavnim, anti-civilizacijskim zakonom u Crnoj Gori, primera radi, koji treba da nacionalizuje imovinu Srpske Pravoslavne Crkve, nepokretnosti, za njih ne važi ni podela države i crkve, to je sekularna država, za njih ne važi ni neprikosnovenost privatne svojine, važi jedino njihov interes. Venecijanka komisija, kao i svaka druga institucija pod okriljem EU, koristi zemlje koje nisu članice EU i neke manje slabije zemlje kao eksperimentalni poligon. Da vidimo mi šta bi se desilo ukoliko ubacimo kvotu za toliko i toliko u Srbiji ili ukoliko legalizujemo krađu mandata ili bilo šta drugo, a ne zato što je to neki civilizacijski napredak, zašto to ne reći.

Mi smo imali zaista za ove četiri godine mnogo negativnih stvari u našem parlamentarnom životu i uopšte u izbornoj atmosferi. Mi smo imali ponovljene izbore, tj. izbore za lokalne parlamente koji nisu bili u redovnom terminu. Godine 2018, u opštinama Lučani, Kula, Doljevac i Kladovo, gde smo videli da na primer u Doljevcu na 75% izašlih građana 85 glasova dobije vladajuća stranka SNS, a druge dve liste koje pređu cenzus takođe pripadaju vlasti SPS-JS. Znači, 96% je dobila vlast na izborima u Doljevcu. Da li neko smatra da je to normalno i da je to poštena izborna utakmica u kojoj su učesnici ravnopravni? Pa, nije.

Radio televizija Srbije, koju plaćaju svi građani Srbije, apsolutno ne poštuje princip reprezentacije parlamenta Srbije i to niko ne primećuje. Vama bi bila puna usta toga da vas na RTS-u nema, ali budući da ste samo vi prisutni onda nemate ni zamerki na takvu uređivačku politiku. Podsetiću vas, to plaćaju i birači SNS, i birački SRS i birači DS i birači svih stranaka tu televiziju, a tamo samo imaju ekskluzivno pravo da se pojave naprednjaci ili ove neke druge partije koje su tek nastale, koje nemaju legitimitet itd.

Drugo, kako je moguće da jedna lista na izborima osvoji određeni broj glasova, kao što je na primer lista Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje, čini mi se da se tako zvala izborna lista SNS, a posle toga se formira od toga pet, šest, sedam ili 10 poslaničkih klubova. I, sad neki poslanički klub misli ovo, neki misli ono. Niko za njih nije glasao, oni su se šlepali uz veliku stranku, uz popularnog čoveka i na taj način su uspeli da uđu u Narodnu skupštinu i onda se oni u javnosti pojavljuju kao otprilike neki relevantni faktori da iznesu svoje mišljenje. To je nešto nenormalno.

Na izborima legitimitet dobija politički program, politička ideja i onda je normalno ukoliko ta koalicija osvoji toliko i toliko posto, to bude jedan poslanički klub monolitan, koji ima za cilj da sprovede to što je pričao u kampanji, a ne da se zadovoljavaju sitni interesi drugih političkih stranaka koje su bile u toj velikoj koaliciji, pa onda se formiraju manji poslanički klubovi. To je nenormalno.

Dakle, nije cenzus naš najveći problem, iako je pozitivna njegova promena. Ukoliko bi vlast u Srbiji zaista htela da se bavi osetljivim i realnim problemima za naš politički život uopšte, pre svega treba da pošalje jasnu poruku da se nemoralno ponašanje, u smislu krađe mandata ne sme tolerisati u Narodnoj skupštini, i ne igrati se sa legitimitetom građana, poverenjem koje građani ukazuju za bilo koju listu, bilo kog lidera, tako što ćete partikulisati posle izbora, formirati druge poslaničke grupe i na taj način grubo izigrati poverenje građana Srbije.

Takođe, medijska slika u Srbiji je skandalozna, vrlo je malo prostora, nužno suprotno mišljenje, ali mišljenje koje ne dolazi od vlasti, to važi apsolutno za sve političke stranke i to je ono čemu treba da nastojimo da se promeni, ukoliko nas zaista zanima poboljšanje izbornih uslova i političkog života. Ne ulazeći u motive zašto se ovo sada donosi, ali treba nekad nešto da se radi u opštem interesu, a ne samo u interesu političke stranke.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.

Reč ima narodni poslanik, Veroljub Arsić. Izvolite.

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, raspravljamo danas o dva izborna zakona za koja mogu da kažem da su podigli jako veliku debatu u javnosti, pogotovo pred predstavnicima političkih stranaka koje uglavnom ne žele da učestvuju na predstojećim parlamentarnim i lokalnim izborima, a malo ćemo kasnije da popričamo o tome da li je to zaista iskreno i koji su to njihovi motivi.

Ono što moram da istaknem jeste da SNS i njen predsednik Aleksandar Vučić mesecima unazad pokušavaju da stvore mnogo bolje izborne uslove za sve učesnike u izbornim kampanja nego što je to bilo pre dolaska SNS na vlast. Mogu da kažem da i pre nego što su ovi zakoni koje smo promenili u decembru mesecu izborni uslovi su u Srbiji bili mnogo bolji nego što su bili 2008. godine i 2012. godine. Sa izmenama i dopunama zakona se ti izborni uslovi se poboljšavaju, ali sa ovom sada trenutno izmenom izbornih zakona, Zakona o lokalnim izbornima i Zakona o izboru narodnih poslanika, povećava se demokratičnost u društvu.

Ono što je zaista ružno i što čujemo stalno u javnosti, to je da bivši režim, znači, bivši nosioci vlasti u Republici Srbiji, da li lokalne, da li republičke, tvrde da SNS i vladajuća većina menjaju izborni sistem. Koliko je meni poznato postoji nekoliko vrsta izbornih sistema. Jedan je bio većinski jednokružni, drugi izborni sistem je većinski dvokružni, treći izborni sistem je proporcionalni kakav mi danas imamo, četvrti izborni sistem je mešovit, kakav je na teritoriji AP Vojvodina. Pa, neka mi neko od tih koji tvrde da menjamo izborni sistem pronađe u ovim izmenama i dopunama bilo koju odredbu koja utiče na to da izbori u Republici Srbiji održani za nekoliko meseci, budu promenjeni kao sistem izborni. Evo, nađite mi jednu jedinu odredbu.

Međutim, valjda u toj kampanji da se ovo prikaže kao uvođenje u diktaturu imamo raznih teoretičara, raznih propalih političara, a mogu da kažem i da nekih političara koji imaju određene amnezije, odnosno gubitak pamćenja. Eto, Vladimir Goati kaže da je to deo izbornog procesa jako bitan koji ne treba menjati u danima i mesecima, pa i godini koja prethodi kada se održavaju izbori.

Na to se nadovezuje čini mi se Bojan Klačar ispred CESID koji kaže, pazite ovo, da nije prethodila neka analiza itd, neće svim akterima biti ista pravila jer možda imate neke stranke koje su pravile strategiju na 5% i da su bespotrebno trošile sredstva, ističe Klačar iz CESID.

Pa, ljudi, ne menjamo mi cenzus sa 5% na 10%, nego se cenzus smanjuje sa 5% na 3%, to je obrnut proces. Ako je trošio novac, a izgleda mi da svima ovima iz bivšeg režima ili koji su podržavali bivši režim samo novac na pameti onda je to jako ozbiljan problem. Ako je pravio strategiju na 5%, a smanji cenzus na 3%, pa dobro još bolje, lakše mu je. Ono što mu je bilo nedostižno sada može lakše da dođe i da preskoči taj cenzus. Je li bacio novac? Pa nije.

Ako je pravio strategiju na 5% i ima politički potencijal za 5%, osvojiće 5% mandata. Nije mu valjda jedini cilj da uđe u parlament. Ali to tako, kada ljudi koji su sa ulice ili političari koji su iz bivšeg režima i koji su navikli na neke druge vrednosti onda se to naziva promene izbornog sistema i uvođenje u diktaturu.

Ajde da popričamo šta je to diktatura. Diktatura je valjda kada nemate legitimno i legalno izabranu vlast. Evo imamo u nedavnoj našoj prošlosti primer jedne takve diktature. Ne tako daleke. Da se vratimo samo nekih desetak godina unazad.

Kada je preminuo gradonačelnik Beograda 2007. godine Nenad Bogdanović, pošto je tada gradonačelnik biran direktno na izborima i da u roku od 30 dana od kada gradonačelnik, a zna se kako ne može i pod kojim uslovima ne može da vrši dužnost, dužni su da se raspišu i održe izbori. Predsednik parlamenta je tada bio Oliver Dulić, predsednik Republike Srbije bio je Boris Tadić, neki ministar je bio Dragan Đilas. Jesu li ti izbori za gradonačelnika grada Beograda ikada bili raspisani i održani? Nisu nikada.

Nije smeo Đilas tada da izađe direktno, iako je bio na vlasti, da direktno bude suprotstavljen Aleksandru Vučiću koji je bio kandidat tada za gradonačelnika. Zato Oliver Dulić nije raspisivao izbore, čekali smo pola godine da se promeni izborni zakon, pa još pola godine da se raspišu izbori po novom izbornom zakonu, da bi taj isti Đilas, koji sada poziva na bojkot, došao na vlast, ne onda kada su bili ispunjeni uslovi za raspisivanje izbora nego je menjao zakon da bi postao gradonačelnik Beograda.

Sada taj poziva građane na bojkot, taj koji nije smeo da izađe na izbore, taj koji nije raspisao izbore, taj koji nije održao izbore. Da li to ima nekog smisla? Sada mu smeta jedna, da kažem, tehnička izmena u samom zakonu koja će da omogućava da možda političke stranke koje imaju potencijala uđu u naš parlament. Da li će one poverenje građana koje budu dobile da iskoriste ili ne, to je njihov problem, njihovo pridržavanje izbornog programa i ponašanje u parlamentu. Valjda trebamo da omogućimo da što više stranaka učestvuje u političkom životu Republike Srbije.

Ili, kao što to neki kažu, velike političke stranke odlučuju ko će biti sveparlamentaran. Pa, evo velike političke stranke o tome više da ne odlučuju. Evo, da one stranke koje po novom cenzusu mogu da izađu na izbore preskoče taj cenzus, uđu u parlament, ne zavise više od velikih stranaka. To će vam reći ovi iz CRTE. I da ne nabrajam sve gluposti kojih sam se naslušao.

U čemu je ovde problem? Slušam danas onog Aleksića, nije on veselko, dobre pare je taj uzimao dok je vodio lokalnu samoupravu u Trsteniku kako mi ovim zakonima hoćemo da pobedimo bojkot i kako je to nemoguće. Ma, nećemo mi da pobeđujemo nikakav bojkot. Mi izlazimo na izbore da proverimo šta građani misle o SNS i o svim drugim političkim strankama koje će da se pojave na tim izborima. Neki da kažu mišljenje i o onima koji ne izađu na izbore, ali moramo neke stvari da razdvojimo i da postavimo pitanje zašto.

Jedan od razloga je i taj, reče moj kolega Martinović, da Dragan Đilas ima više firmi sa kojima barata, da je jedna Savez za Srbiju, ti bojkotuju izbore, drugi su „Jedan od pet miliona“, oni izlaze na izbore. Tu moram da se složim sa kolegom Martinovićem, tačan izraz je dao.

Firma. Politička stranka je politička organizacija, koja je po karakteru neprofitna i sredstva koja prikuplja, prikuplja isključivo za unutrašnje funkcionisanje i pripreme za izbore.

Šta je firma? Firma je privredno društvo kome je jedini cilj sticanje profita.

Možemo o tome da nagađamo ovako ili onako, kako ko želi, ali Dragan Đilas je dokazao da je njemu najvažnija firma, jer je svoje bogatstvo uvećavao dok je bio prvi čovek grada Beograda. Grad Beograd po svom budžetu ima više novca nego bilo koje ministarstvo u Republici Srbiji. Onda ne treba da se čudimo što je čovek jako sposoban, pa je zaradio blizu 650 miliona evra za četiri godine, dok je vodio firmu, koju je smatrao da je privatna i zvala se Beograd. Tako oni posmatraju Srbiju, kao privatnu firmu Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Borisa Tadića, Miškovića, Šolaka, da ne nabrajam dalje.

Njima je, ljudi, Srbija privatna firma u kojoj oni treba da budu još bogatiji i još moćniji i zato neće na izbore, zato što, kao i 2007. godine kada nisu raspisivali izbore, misle da na vlast treba da dođu tako što će ponovo da spale ovu Skupštinu, što će ponovo da razbijaju Beograd, što će ponovo da uništavaju Srbiju, što će ponovo nečiju, tuđu decu da guraju u sukobe sa policijom i drugima koji su zaduženi za bezbednost, jer su tako navikli. I njima nije stalo ni do čega osim do profita.

Kad su videli kakvu su Srbiju ostavili, setite se, i nisu se nešto mnogo borili za vlast i za Srbiju. Ej, ljudi, država je u problemu, nema para, propada, rešavajte vi to.

Kako je Srbija finansijski postajala sve jača, nezavisnija, kako su počeli da je vode odgovorniji ljudi, na čelu sa Aleksandrom Vučićem, tog trenutka se sve promenilo. E, sad, ponovo u Srbiji ima novca. Hajmo taj novac ponovo, kao što smo to radili pre šest ili sedam godina, da trpamo u džepove, da budemo još bogatiji a Srbija još siromašnija.

Ali, pošto ne mogu više da pobede na izborima nikoga, treba na vlast da dođu sa ulice, tako što će da ih postavljaju valjda pregovarači u neke privremene vlade, u neke privremene organe, tako što ćemo da suspendujemo izbore, kao što su suspendovali 2007. godine. I tako da vladaju Srbijom. Kako se to zove? Diktatura. Nikako drugačije.

To je alternativa ovim zakonima koji su izborni. Diktatura koju hoće da sprovode Dragan Đilas i Vuk Jeremić. Ništa više. Da bez ikakve kontrole opljačkaju sve ovo što je poslednjih godina sa teškom mukom svih, i građana Srbije, svih nosilaca vlasti, prikupljeno, da to ponovo završi u njihovim džepovima.

Ovi zakoni jesu i dokaz da SNS želi da što više političkih stranaka učestvuje u političkom životu. Neka oni suprotstavljaju nama svoje programe. Neka bivši režim, ako sme, suprotstavi nama svoje rezultate, a mi ćemo njima svoje rezultate. I neka građani odlučuju. To što građani odluče na izborima, mi ćemo da poštujemo, za razliku od Dragana Đilasa, Borisa Tadića, Vuka Jeremića, Miškovića, Šolaka i ostalih.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka | Predsedava
Hvala, kolega Arsiću.
Reč ima Tatjana Macura. Izvolite.
Tatjana Macura odustala.
Izvolite, sledeći je narodni poslanik Marija Obradović.
...
Srpska napredna stranka

Marija Obradović

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Danas pričamo o ovom bloku izbornih zakona i nekako sa mnogo više elana sam bila na samom početku, kada smo kretali, a sve vreme slušajući i kolege i posmatrajući koliko nas ima u sali, nekako mi pada entuzijazam. Zapravo, loše se osećam, jer sam očekivala mnogo više kolega poslanika, bez obzira da li pripadaju vladajućoj većini ili opoziciji. Čini se da i mediji ne prate dovoljnim intenzitetom ono što se dešava u parlamentu Srbije.

Ono što me je posebno zapanjilo da, osim u jednom dnevnom listu, nigde nismo mogli da čujemo o detaljima predloga zakona gospođe Čomić, jer on donosi krupnu političku promenu u naše izborne zakone, a posebno na našu političku scenu. Često najveći deo javnosti i ne bude svestan promena koje nas očekuju. Samo mali broj ljudi, koji su donosioci političkih odluka, budu svesni efekata onoga što u jednom trenutku stavite na papir.

Mislim da je dobro pričati o značaju zakona, ali za mene, u mom izlaganju ću mnogo više vremena posvetiti zakonima koji su predlozi SNS, konkretno, smanjenje cenzusa sa pet na tri odsto, ali na samom početku hoću da kažem par rečenica o predlogu gospođe Čomić, koji uvodi mnogo više žena u parlament, nego što je to bio slučaj do sada. Tako barem piše u predlogu zakona, što bi rekli, na papiru. Ali, često ono što piše na papiru realnost sasvim promeni.

Zaista, do sada, po našim zakonima, svaki treći kandidat na listi morao je da bude manje zastupljeni pol, a to su žene u Srbiji u ovom trenutku. To znači da usvajanjem predloga gospođe Čomić mi dobijamo 40% na listama na papiru. U nastavku ona precizira - 40%, s tim da u svakih 10 kandidata moramo imati četiri kandidata manje zastupljenog pola. Što znači - u prvih 10, u najgoroj varijanti za žene, mi dobijamo poziciju sedam, osam, devet i deset. Dakle, muškarci nisu u obavezi da nas stave na prvih šest mesta. Ja govorim o najgoroj opciji, dakle, ono što život može da ponudi. Sve što bude bolje, odlično.

Zašto kažem muškarci? Realno, najveći broj muškaraca pravi odborničke i poslaničke liste u Srbiji. Moramo da pričamo o realnosti, jer ovi zakoni lepo zvuče na papiru, ali realnost je ono što nas zanima.

Dakle, dobijamo sedam, osam, devet i 10 u najgorem slučaju. Da li smo onda umanjili sadašnju priču, gde smo imali svaku treću ženu potencijalno - tri, šest, devet? Jesmo. Dakle, gubimo pozicije tri i šest za žene među prvih 10, koje smo imali do sada. Što znači da treba malo razmisliti o tome da li je ova priča ovako, bez ikakvog amandmana koji bi precizirao dodatnu prolaznost žena, mogao da ostane? Ili mi ovim i ovakvim predlogom dobijamo 40, ali u realnosti teško da ćemo dobiti.

Vi ćete sad reći - jeste, lista ima 250, pa proći će, na kraju će biti 40% i nije problem za stranku kojoj ja pripadam. Srpska napredna stranka je velika i to je ono zbog čega se ljudi okreću velikim strankama, koje imaju veliku infrastrukturu. Zato što u tako velikoj stranci se manje osećaju ovakvi filigranski detalji zakona.

Kod nas je velika stranka i ja sam sigurana da sada imamo 103 poslanika u grupi i mi sada imamo 42% žena u poslaničkoj grupi SNS, dakle, mi smo daleko iznad, ne pre aktuelnog zakona, nego i onoga što će ići, mi smo već otišli, ali ne brine mene SNS, mi se ne bavimo politikom da samo svoju grupu zadovoljimo, brine me žena u nekoj maloj stranci ili grupi građana, da li će ona stići u tih prvih šest koje su sada propisane.

Pa, imamo listu koja je skup koalicija, pa su tu dve, tri, četiri koalicije. Svaka koalicija da po dva kandidata i svaka kaže - ne moram baš ja da dam ženu. Zašto? Ne zato što neko ima nešto protiv žena, manje smo vidljive, posebno na lokalu, nismo manje aktivne, nismo manje sposobne, nismo manje pametne i obrazovane, manje smo vidljive. Šta znači vidljive? Vidljive za one koji prave listu. Vi često niste vidljivi uprkos svojim rezultatima samo zato što to ne odgovara onome koji pravi listu.

Sve ovo o čemu ja pričam je zapravo tema za sve nas na mesnim, opštinskim i gradskim odborima naše stranke. To je tema. I ja danas, bez obzira da li prođe predlog gospođe Čomić, a znam da ćemo mi iz SNS glasati za vaš predlog, o tome govorimo, da li ćemo amandmanski da ga doteramo, pričaćemo o tome, ima vremena.

Suština je da sada razmišljaju žene širom Srbije koje se bave politikom one koje hoće da uđu u politiku i one koje u svojim političkim strankama imaju moć da utiču na liste koje se prave, da pazite da žene nisu u tih deset na sedam, osam, devet i deset, da u malim strankama ako šaljete samo dva ili tri kandidata ispred svoje stranke za koalicionu listu da pošaljete i manje zastupljeni pol ako je to žena.

I još jedna stvar, pričaćemo o tome i u subotu, ja bih volela da posebno mediji dobro razrade ove ideje, jer ovo govori o političkoj zrelosti naše scene i našeg društva, novinari i mediji ne smeju da stoje po strani i da čekaju da Ženska parlamentarna mreža sama, ovako krhka pravi neke promene.

Kad kažem Ženska mreža mislim na poslanice u Skupštini Srbije. Nisu sve tu danas, a trebalo je da budu, jer to što danas nismo ovde, mi žene koje smo poslanice, mi smo pljunule na sav trud žena koje su to radile decenijama iza nas.

Ja sam ovde danas jer se pre 30 - 40 godina neka žena borila snažno da možemo danas da govorimo, da pišemo, prvo 33, pa sada 40. I nećemo pisati dalje, jer sledeća promena, znači da smo 50 - 50, onoliko koliko nas ima u stanovništvu, ali za mene je ključ da smo vidljive da uđemo na te liste, a za to nemojte uvek tražiti kvotu, dobra je kvota koja postoji zakonska.

Dajte u samoj stranci, u opštinskom, u mesnom, u gradskom odboru borite se da budete vidljivije. Nije lako, pa ni muškarcima nije lako među sobom, i tamo ima trvenja. Politika je teško ratište, gde se mnogo krvari, mnogi odustaju, ali ako ostaneš do kraja mnogi popuste pred tvojim strpljenjem, upornošću i pred istinom i jačinom tvojih ideja.

Samo jedna poruka dragim kolegama, muškarcima. Maja je rekla – ne treba vi nama ništa da poklanjate, nije ovo vaše, pa sad vi nama dajete deo. Razmišljajte o ovom Predlogu zakona, ovo nije ženama veći procenat, ovo je manje zastupljenog pola. Šta kad vi jednom budete manje zastupljeni pol? Možda je to daleko za Srbiju, ali hajde da razmišljamo o tome kad budemo sa druge strane.

Dosta o ovome, pričaćemo u subotu dalje. Hoću da se vratim na Predlog zakona koji tretira smanjenje cenzusa sa 5% na 3%.

Ono što je rekao kolega Martinović i ja ću ponoviti dobar deo njegovog izlaganja, ne zato što ja ne umem drugačije da govorim o ovome, nego je on uboo u suštinu. Na samom početku obrazlažući Predlog zakona govorio je o tome da su Skupština treba da bude i politika je mesto sukobljavanja ideja, dobrih, loših, građani odmere, mi pojačamo kampanju, i jedni i drugi, i na kraju građani posle te kampanje donesu odluku. Dajte da ovde ratujemo idejama.

Ne treba nam ulica, ne trebaju nam ovakvi ili onakvi mediji, ne treba da razmišljam hoću li obmanuti birača na ovaj ili onaj način, na različita sredstva. Dajte Skupštinu, dajte da razgovaramo. Zašto nema nikoga kad pravimo budžet? Dajte izađite i recite – Vučićev budžet je loš, naprednjaci nisu dobro uradili, pogledajte šta je bolji budžet. Što to nismo čuli?

Evo, nije valjao Predlog izbornog zakona za žene i Čomićka uzela i napisala žena. Krivo mi je što ja nisam to napisala. Ko mi je kriv što se nisam setila? Žena se setila, napisala, mi rekli – predlog je odličan, dajte podržimo. Lično, politički, nisam zadovoljna. Zašto to nisam ja? Zato što želim da pravim rezultate. Ja sam ovde zbog rezultata, zbog građana. Neko je uradio, pružam mu ruku – svaka čast.

Još jedna stvar, kada je Čomićka u pitanju. Verovatno ćemo u narednim mesecima tek videti poteze. Za mene je pristojno što je gospođa Čomić ušla u parlament da progovori u ime građana koji su je birali. Njen Predlog zakona je glas građana sa terena. Možemo mi da tumačimo, naprednjacima se to jako dopada, od bojkota nema ništa, DS više ne bojkotuje, njegov poslanik sedi u sali. Možemo tako da spakujemo priču.

Ali, nemojte ime ove žene da se provlači kao motiv za priče Draga Đilasa koji nema snage da prizna da ne može da napravi dobar rezultat. Njegova rečenica da svako ko ne izađe na izbore, svako ko izađe na izbore nije opozicija, je takva uvreda za sve kolege koje su decenijama u opoziciji, koji imaju ozbiljne političke stranke koje decenijama postoje, koje imaju hiljade građana svojih članova, Đilase, to su ljudi koji misle drugačije od tebe, koji kritikuju Vučićevu stranku i Vučićevu politiku, ali misle drugačije od tebe.

Đilase, nisi ti opozicija u Srbiji, ne određuješ ti opozicioni način razmišljanja i delovanja. Možda bi želeo, ali žao mi je, politički život u Srbiji zavisi od više činilaca. Na prvom mestu od političke volje naroda i birača.

Kad smo kod političke volje birača, ona će se bolje videti smanjenjem cenzusa sa 5% na 3%. Bolje će se videti, jer ono što reče moj kolega Orlić jednom – šta kad je dobra ideja, odlična, koje se niko nije setio, dolazi od lidera jedne male stranke, kako da građanin uvede tu ideju u parlament?

Nema, čovek je na 3,5, ne 3,7, na 4,2, ne prolazi 5% nikako, a nosi dobre ideje, za jednu grupu građana nosi dobre ideje. Mislimo da je smanjenje na 3% odlična priča da čujemo i tu dobru ideju.

Nama to donosi najviše štete, jer ćemo smanjiti naš broj poslanika, uslovno rečeno, sada gledano. Moramo da sačekamo rezultate izbora, ja zaista verujem na prvom mestu u ljude koji čine moju stranku, a onda svakako za sve ljude koji glasaju za nas.

U životu inače najviše cenim kad neko radi, kad nije primoran, ono što ne mora. Baš cenim te poteze zato što nije primoran, jer smo mi danas dosta stvari primorani u životu i u poslu. Ovo što je Aleksandar Vučić uradio da nanese sebi direktnu štetu, da napravi dobro za političku scenu u Srbiji, za demokratsko raspoloženje, za bolju sliku demokratske volje građana Srbije je stvar o kojoj ćemo još dugo dugo pričati u vremenu koje dolazi.

Slično tome i ovo što je uradila Čomićka danas, što je suprotno odluci o bojkotu, došla da u ime građana razmatra jedan predlog zakona. Hvala vam.

Whoops, looks like something went wrong.