Šesto vanredno zasedanje , 24.06.2021.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Šesto vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/253-21

2. dan rada

24.06.2021

Beograd

Sednicu je otvorio: Ivica Dačić

Sednica je trajala od 10:15 do 19:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima ovlašćena predstavnica poslaničke grupe Aleksandar Vučić – Za našu decu, Milanka Jevtović Vukojičić.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Milanka Jevtović Vukojičić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre sa saradnicima, kolege poslanici i poslanice, poštovani građani Republike Srbije, svakako da će poslanička grupa Aleksandar Vučić – Za našu decu podržati izmene i dopune Zakona o finansijskoj podršci porodice sa decom zato što je cilj izmena i dopuna Zakona upravo da država materijalno podrži roditelje u ekonomskoj ceni izdržavanja dece, ali ima za cilj dobrobit deteta, odnosno ima za cilj da se svako dete, bez obzira iz kakve porodice dolazi što se tiče materijalnog statusa ima najpovoljnije i najoptimalnije uslove za život i odrastanje, za pravilan psihofizički razvoj i tu je obaveza država i tu obavezu odgovorno i na savestan način ispunjava, upravo i kroz ove zakonske izmene.

Moram da istaknem da je moto Srpske napredne stranke da život mora da pobedi smrt. Moto Srpske napredne stranke je i to da je neophodno da se popravi prirodni priraštaj, odnosno natalitet, da je neophodno da imamo decu da bi održali i sačuvali svoju državu koju smo stekli i nasledili od svojih predaka i naše je pravo i obaveza da državu koju smo nasledili i dobili od svojih predaka predamo u ruke našoj deci i našim unučićima.

Ono što moram da istaknem, a već sam rekla da je demografsko pitanje pitanje koje zadire u sve sfere društvenog života. Naravno da demografsko pitanje zahteva i jedan multidisciplinarni pristup.

Ali, ono što je istina, a to je da se Srbija još od pedesetih godina prošlog veka u kontinuitetu susreće sa negativnim prirodnim priraštajem i taj problem niko pre Aleksandra Vučića nije izneo na sto i pokušao da pronalazi i iznalazi rešenja upravo zato da bi našu državu ostavljali našoj deci, naša deca živela u ovoj državi, zarađivala, stvarala svoju porodicu i mladi ljudi, takođe ostavljali državu svojoj deci.

To govorim iz razloga što je Srbija tokom Dvadesetog veka, naravno, gubila stanovništvo i u ratovima. U Prvom svetskom ratu, Velikom ratu, Srbija je izgubila 30% stanovništva. Preko milion i 200 ljudi je ubijeno. Šezdeset posto onih vojnika koji su otišli da učestvuju u borbama u Velikom ratu nije se kući vratilo ili se vratilo kao teški invalidi. Gotovo na svakoj kući u srpskim selima vio se crni barjak kao znak da je iz te kuće neko u Velikom ratu dao svoj život za slobodu.

Ništa bolje nismo prošli ni u Drugom svetskom ratu, kada smo, takođe, izgubili veliki broj stanovnika, takođe preko milion.

Ono što želim da napomenem to je da smo u Drugom svetskom ratu, nažalost, na području Nezavisne države Hrvatske izgubili i mnogo dece i to od one dece koja su se nalazila u majčinom stomaku, pa do dece starijeg uzrasta.

Izgubili smo decu u koncentracionim logorima na području Nezavisne države Hrvatske i to su bili jedini koncentracioni logori za srpsku, jevrejsku i romsku decu na području fašističke Nemačke.

O tome se, takođe, nikada do sada nije pričalo. Prvi koji je progovorio o stradanjima dece u Jasenovcu od 1941. do 1945. godine upravo je Aleksandar Vučić. On je hteo i smeo da o tome govori kao državnik, kao odgovoran državnik prema svom narodu, prema svojim precima, ali i pokazao je i odgovornost prema budućnosti. To je deo našeg identiteta. O tome mora da se uči u školama i to moramo da znamo.

Nažalost, ni bombardovanje 1999. godine nije mimoišlo decu. Za 78 dana zločinačkog bombardovanja 19 zemalja sveta, predvođenih NATO paktom, svakog dana 78 dana stradalo je po jedno dete i ne samo po jedno i po više, kao na primer u Novom Pazaru dvoje u naručju i zagrljaju svojih roditelja.

Ali, bez obzira na ratove, na velike gubitke stanovništva, ono što nije dobro i što niko do Aleksandra Vučića nije izneo kao pitanje od nacionalnog značaja, nacionalnog interesa, kao pitanje opstanka nas kao naroda, pitanje opstanka države, niko pre Aleksandra Vučića to pitanje nije pokrenuo.

U prilog tome govori i činjenica da je dolaskom na vlast najpre formirano Ministarstvo bez portfelja koje se bavilo demografijom, a onda 2020. godine formirano je i posebno ministarstvo, a to je Ministarstvo za brigu o porodici i deci, na čijem čelu ste vi, gospodine ministre, čelu i koje treba da na i te kako sveobuhvatan način bavi se porodicom i decom.

Naravno da demografsko pitanje nije samo pitanje za vaše ministarstvo. To je pitanje i za Ministarstvo obrazovanja, to je pitanje i za Ministarstvo zdravlja, to je pitanje i za Ministarstvo sporta, ali ja moram da istaknem šta smo mi nasledili do 2012. godine, kada se govori o onim oblastima koje i te kako imaju uticaj na pravilan rast i razvoj dece i na onim radnjama koje su se ticale materijalne isplate porodilja i trudnica.

Moram da istaknem da je do 2012. godine u gradu Beogradu pljačkaš narodnih para Dragan Đilas oteo od trudnica 400 miliona dinara, oteo od porodilja 6,1 milijardu dinara, ostao dužan najugroženijim kategorijama stanovništva 124 miliona za isplatu jednokratnih novčanih davanja, a ta jednokratna novčana davanja daju se upravo onim stanovnicima za zadovoljenje egzistencijalnih, odnosno osnovnih životnih potreba.

Znači, nisu isplaćivane te naknade koje su zakonom bile propisane. Ostao im je dužan, jer njega nisu interesovale ni trudnice, ni porodilje, a ni deca. Da je tako pokazuje i podatak da je u najelitnijem delu Beograda, na Košutnjaku u Pionirskom gradu, upravo uzurpirao prostor koji je bio namenjen za gradnju dečijeg igrališta i za dečiji boravak da bi izgradio kuću „Velikog brata“ i da bi, naravno, od izgradnje te kuće stekao prve milione, trgujući svojim sekundama. Da li su oni prvi, ne znam, ali znam da ih je zaradio 619 miliona evra, dok je vršio vlast u Beogradu.

Takođe, moram da istaknem da je Dragan Đilas, na primer, kada su u pitanju vrtići, u njegovo vreme na listi čekanja bilo je 10 hiljada dece u Beogradu koja nisu mogla da se upišu u dečije vrtiće, jer nije bilo mesta. Nije bilo mesta zato što se dečiji vrtići nisu gradili ili su možda otvarani samo u vreme kampanje, kada je trebalo da se slika Dragan Đilas da ponovo manipuliše građanima, pa je tako otvorio jedan vrtić u opštini Zvezdara koji, naravno, nije uopšte bio priključen na gradsku pijaću vodu.

Tako je radio Dragan Đilas, ostavljajući dug u budžetu grada Beograda od milijardu i 200 miliona evra i zadužujući svakog građanina Beograda za 700 evra.

Šta smo radili od 2012. godine, kada smo došli na vlast? Znamo da je period od 2014. godine, s obzirom da su pljačkaši i tajkuni ostavili ekonomski potpuno razorenu i opustošenu i devastiranu zemlju morali da provodimo mere fiskalne konsolidacije. Tada je premijer bio Aleksandar Vučić. Te mere jesu bile teške i bolne, ali su bile jedino moguće. Upravo zahvaljujući tim merama došlo se do ekonomskog oporavka zemlje, došlo se do četiri godine za redom suficita u budžetu, došlo se do situacije da je Srbija i tokom pandemije kovida najbolja što se tiče ekonomskog rasta, odnosno da je tokom 2020. godine imala najmanji pad, da je imala, odnosno obezbedila za svoje građane četiri vrste potpuno besplatnih vakcina, kojima građani mogu da se vakcinišu protiv kovida.

Takođe, moram da napomenem da je smrtnost u nekim zemljama kao što je, na primer, Španija, bila i do 30%, da je smrtnosti u SAD bila 22%, a da je smrtnost, prema podacima koje objavljuje Republički zavod u Srbiji, naravno, za nas velika, ali i znatno manja.

Takođe, moram da istaknem da smo za ovo vreme vršenja vlasti i te kako radili na izgradnji dečijih vrtića i to ne samo u Beogradu, gde do 2023. godine treba da se izgradi 24 vrtića, tako da neće biti apsolutno više liste čekanja. Vrtiće smo radili i gradili i u unutrašnjosti Republike Srbije. Ja dolazim iz Priboja. U Priboju je predškolska ustanova Neven potpuno rekonstruisana, adaptirana, urađena fasada, urađena stolarija, urađena kotlarnica i svako dete koje pohađa dečiji vrtić ima optimalne, bezbedne i sigurne uslove za boravak u dečijem vrtiću.

Takođe, moram da istaknem da su žuti pljačkaši i tajkuni u liku i delu Drgana Đilasa i Pajtića pljačkali i decu ometenu u razvoju, pa su, na primer, samo kroz dvorac „Heterlend“ od dece ometene u razvoju oteli 157 miliona. Naravno da taj dvorac nikada nije izgrađen, ali ni pare nikada nisu vraćene. Uzeli su ih oni koji svoje džepove pune narodnim parama, a račune raznose po raznim belosvetskim destinacijama i poreskim rajevima.

Ono što moram da istaknem je da smo dolaskom na vlast, a posebno nakon 2016. godine, radili na podizanju, izgradnji, adaptaciji dnevnih boravaka za decu ometenu u razvoju upravo da bi dali podršku i roditeljima te dece. Dok su deca u dnevnim boravcima mogu da traže zaposlenje, a naravno to nismo radili samo u Beogradu. Takođe, navešću Priboj, mesto odakle ja odlazim, u Priboju postoje dva dnevna boravka za decu, i to jedan dnevni boravak za decu sa smetnjama u razvoju i jedan dnevni boravak za decu obolelu od cerebralne i dečje paralize.

Takođe, moram da istaknem da je, sem dnevnih boravaka, u Beogradu razvijena i usluga koja i te kako znači roditeljima koji imaju decu sa poteškoćama. Ja više volim da kažem sa poteškoćama u razvoju, nego sa invaliditetom. Uvedena je jedna nova usluga koja se zove „predah usluga“. Ona je uvedena i u Nišu. Radi se o tome da roditelji tokom dana mnogu da ostavljaju tu svoju decu, ali i tokom vikenda i, naravno, mogu i više dana da borave kako bi roditelji prikupili novu snagu i kako bi im država pokazala da vode računa i pruža podršku i takvim roditeljima.

Naravno da sve mere koje se preduzimaju prema deci, osobama sa invaliditetom i onda kada budu na najvišem stadijumu neće biti dovoljne, jer to je posebno osetljiva, posebno ranjiva grupa, a mi sve ovo vreme radimo na socijalizaciji ove dece, ali i na podršci roditeljima, da im olakšamo njihovo roditeljstvo.

Takođe, želim da kažem, što se mladih tiče, da je u vreme Dragan Đilasa nezaposlenost mladih u Srbiji bila 50%. Opšta nezaposlenost stanovništva u Srbiji je bila 27%. Bili su samo poznati po podizanju javnog duga. Javni dug bio je 79%, a to znači da su oni na sve moguće načine zaduživali generacije koje dolaze.

Ono što želim da istaknem, to je da je danas nezaposlenost mladih smanjena. Ona je i dalje velika i iznosi oko 22%, u evropskim zemljama ona je 15%, ali ukupna nezaposlenost stanovništva smanjena je. Ona je jednocifrena i prvi put, tokom 2020. godine, nezaposlenost stanovništva, baš u vreme pandemije kovida, bila je na istorijskom minimumu i ona je iznosila 7,5%. Na kraju godine nezaposlenost je bila 9,5%.

Moram da istaknem da odgovorna Vlada i na čelu sa predsednikom Republike Aleksandrom Vučićem ulaže ogroman novac u infrastrukturne projekte. Svi ti infrastrukturni projekti poboljšavaju kvalitet života svakog građanina, a samim tim i kvalitet života svakog deteta.

Moram da istaknem da je planom Srbija 2025 obezbeđeno 14 milijardi evra za novo lice Srbije. To je jedan kompletan budžet, ali predviđeno je i 700 miliona evra za mlade, 500 miliona evra za pomoć u rešavanju njihovog stambenog pitanja i još 200 miliona evra za otvaranje savetovališta za reproduktivno zdravlje za pomoć prilikom vantelesne oplodnje i za druge vidove podrške i pomoći kako bi mladi ljudi ostajali u našoj zemlji i ovde stvarali svoje potomstvo.

Moram da istaknem da je princip dualnog obrazovanja uveden 2017. godine. Na taj način se postiže da mladi ljudi što pre dođu do svojih kvalifikacija, da steknu znanja, veštine, kompetencije. Oni jedan deo provode u školi, jedan deo na praksi kod poslodavca, 70% tih mladih ljudi se zapošljava u tim privatnim kompanijama. To je naravno mogućnost da što pre odu od svojih roditelja, da se što pre osamostale, da što pre stvore svoju porodicu, naravno, rađaju decu.

Takođe, moram da istaknem, što se zdravstvenog sistema time, Univerzitetska dečja klinika u Tiršovoj izgrađena je 1924. godine. To je jedna od najstarijih klinika, najpoznatijih, tu ne dolaze deca samo iz Srbije, nego iz čitavog regiona. Klinika je bila u takvom stanju da je fasada otpadala, da su uslovi unutra bili potpuno neadekvatni, da je unutrašnjost prokišnjavala, da su oluci bili bušni, podlivali su pod temelje zgrade, tako da je pretila opasnost od totalnog urušavanja Tiršove.

Naravno da smo uspeli da izvršimo rekonstrukciju Univerzitetske dečje klinike. Rekonstrukcija je završena na Vidovdan 2019. godine. Nabavljen je najsavremeniji ultrazvučni aparat, magnetna rezonanca za decu, potpuno nova angio sala, nova opremljena pedijatrijska odeljenja, hirurška odeljenja itd, a sve u cilju očuvanja zdravlja dece, u cilju pravilne dijagnostike i u cilju pravilnog lečenja.

Poslanička grupa Aleksandar Vučić – Za našu decu će podržati ovaj zakon koji jeste jedan od alata i mehanizama za poboljšanje materijalnog položaja porodica sa decom, ali će nastaviti da sledi politiku Aleksandra Vučića, politiku prosperiteta i napretka u svim oblastima Republike Srbije, kako bi svi građani u njoj bili zadovoljni, jer mir i stabilnost… Aleksandar Vučić, kao ozbiljan državnik, na tome radi. To je neupitno. Ekonomski napredak je neupitan. Ono što je upitno je rađanje dece. Na tome moramo da radimo i kroz podizanje svesti, jer ja ne znam tri plemenitije reči od reči – majka, dete i ljubav. Znam da ljubav kada se deli i umnožava ona se širi i jača, a posebno kada se deli zajedno sa svojom decom. U to ime živela Srbija.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Zahvaljujem.
Prelazimo na listu prijavljenih za reč.
Reč ima Misala Pramenković.
Izvolite.
...
Stranka pravde i pomirenja

Misala Pramenković

Poslanička grupa Stranka pravde i pomirenja SPP – Ujedinjena seljačka stranka USS
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog izmena i dopuna Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom. Jako važno pitanje. O važnosti ovog zakona su kolege pre mene svakako govorile. Ono što je dobro je što je ovo otprilike izmena i dopuna zakona u pogledu nekih nedostataka koji su se u praksi pokazali, a tragom onoga što je počelo da se primenjuje, odnosno implementira od 1. jula 2018. godine, i to je jako značajno.

Dakle, kada vlast prepoznaje pitanje nedostataka vlastitih akata koja su donesena i u tom smeru je spremna da reaguje, to je nešto što je svakako za svaku pohvalu.

Pitanje porodice, društvene podrške porodici se zapravo treba gledati još dublje i suštinski se ovim pitanjem baviti, jer je ekonomski segment, finansijska podrška porodici samo jedan od segmenata podrške porodici, ali mi kao društvo moramo raditi na promociji vrednosti same porodice, vrednosti majke i vrednosti dece unutar same porodice. U tom smislu, jako me raduje i činjenica da je, čini mi se, kroz ovu dopunu poseban akcenat stavljen na porodice koje imaju decu sa poteškoćama u razvoju, nekom vrstom invaliditeta, težih oboljenja ili kako god da to naslovimo.

Dakle, složićemo se svi da rađati, odgajati decu u današnjem društvenom ambijentu nimalo nije lako. Uz sve podrške i države i beneficije i sve ostalo to je jako zahtevna i odgovorna uloga i samo oni koji su u potpunosti svesni zapravo toga odlučuju se na ovako odgovoran vid i društvene pozicije i roditeljstva i svega ostalog.

Možemo pretpostaviti koliko su izazovi i poteškoće veće kod porodica koje imaju dete sa invaliditetom ili bilo kojom vrstom poteškoće, odnosno oboljenja. Još koliko je dodatno potrebno snage, finansijskih sredstava, volje, želje da se to dete izvede i dovede, da kažemo, do nekih normalnih tokova života koliko je to moguće.

Ono što bih želela da upitam uvaženog ministra, vi ste u svom izlaganju spomenuli primanja po osnovu posebne nege deteta da će ići do pete godine deteta sa invaliditetom, u tom smislu mislim da bi se i dalje trebalo razmišljati o nekoj ozbiljnijoj pomoći takvoj deci i nakon pete godine - zbog čega? Pa, neki invaliditeti, bolesti su takvog tipa da bukvalno traju celi život. Pitanje je šta nakon te pete godine deteta, posebno ukoliko se radi o detetu koje je prvo ili drugo po rođenju, pa recimo ne potpada pod domen roditeljskog dodatka do 10 godina kako to danas imamo. To je jedna stvar. U tom smislu bi jako značajno bilo iskoračiti u nekim budućim izmenama i dopunama zakona, pošto u ovom segmentu se išlo dotle.

Ono na šta bih ja još želela ukazati, dakle, podrška majkama, odnosno porodicama, posebno majkama koje su rodile više od četvoro dece. Mi imamo pitanje roditeljskog dodatka koje od 1. jula 2018. godine na treće i četvrto dete, i uvećano za svakako za prvo i drugo dete, ali posebno želim naglasiti primanja koje majke dobijaju za treće i četvrto dete - 12.000, odnosno 18.000 i ovo je nešto što je jako značajno za porodice i za sve one koji primaju ovu vrstu pomoću.

Međutim, mislim da zakonskim rešenjima i da generalno kao društvo nismo ispromovirali majke koje su rodile više od četvoro dece. Ja sam negde pročitala argument da Svetska zdravstvena organizacija smatra da nije zdravo roditi više od četvoro dece i iz tih preporuka dalje se zakonskim aktima ne seže. Mislim da žena koja i pored toga što je svesna da roditi petoro i više dece preuzima toliki rizik na sebe, s druge strane vidimo da neke od koleginica su spominjale problem drugorođenog deteta, da se uglavnom bračni parovi ili majke odlučuju da rode jedno dete, već je problem kod drugog deteta, šta sa ženama koje su se odlučile da rode više od četvoro dece? Ja smatram da te žene prosto treba proglasiti herojima, satisfakciju finansijsku i svaku drugu im dati u pogledu nekog načina, modela, da li će to biti plata redovna, da li će biti neki status finansijski koje one ostvaruju.

Mislim da ukoliko bismo neku statistiku ili istraživanje odradili po pitanju toga u kojim područjima zemlje su upravo te brojnije porodice. Mislim da ćemo naći da su to uglavnom seoske porodice i porodice koje upravo imaju i drugih izazova. Ceniti takvu odlučnost, hrabrost žene, koja pored toga što je rodila toliki broj dece, ima i drugih tereta u pogledu fizičkog rada i svega ostalog, smatram da bi kao društvo pokazali bismo visoki stepen svesti i odgovornosti ukoliko bismo u tom smeru išli. Tako da je to neka od preporuka za sve nas, za sve one koju budu učestvovali u procesu donošenja odluka da se aktivnije pozabavimo ovim pitanjem.

Recimo, u zemljama Zapadne Evrope koje su jako razvijene, čini mi se ili bar iz konstatacija naše dijaspore koja tamo živi, da žena koja rodi, sad ne znam da li šestoro ili sedmoro dece, njima recimo država reši trajno stambeno pitanje, dodeli im kuću, dodeli im stan, to su jako značajni podsticaji, tako da nam i to donekle treba biti motiv u daljem delovanju. Hvala vam najlepše.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima Vladan Glišić.

Vladan Glišić

Narodni poslanici koji nisu članovi poslaničkih grupa
Poštovani gospodine ministre, dobar je pravac u kojem idete i vi i vaše ministarstvo. Dobra je izmena i dopuna ovog zakona.

Imao sam priliku da razgovaram sa gospođom Tatjanom Macurom koja je u ime Udruženja „Majke su zakon“ ovde uticala da se neke stvari iznesu kao primedbe na ove izmene i dopune tj. da se radi u susret izmenama i dopunama sa još nekim stvarima kako bi se izbegla diskriminacija nekih drugih kategorija majki porodilja i žena koje podižu decu, i uopšte roditelja.

Tako da u izlaganju mojih uvaženih prethodnika sam video da su i oni imali taj susret. Mislim da je to dobro. Nemam vremena da se sada bavim tim detaljima. Ona je dostavila to Skupštini pa mislim da će i vašem ministarstvu dostaviti. Jedino bih skrenuo pažnju još na to što je i uvažena prethodnica govorila da roditeljski dodatak davati samo do četvrtog deteta je diskriminatorno u odnosu na višededetne porodice koje imaju preko četvoro dece. Naravno, ima taj podatak da SZO smatra da to nije dobro za samo zdravlje žena. Međutim, SZO je pokazala neozbiljnost i u ovoj pandemiji i u svim drugim stvarima, tako da bih bio vrlo rezervisan prema njihovim stavovima.

Želim da pričam o nečem drugom. Nije tajna da ja kao i vi delim sličan idejni sistem vrednosti i da sa mnogim ljudima u ovoj sali bez obzira što ne pripadam istoj političkoj organizaciji delim sličan sistem vrednosti i u tom smislu i ovaj zakon i slični zakoni su dobri u da je cela Vlada koncipirana kao i vaše ministarstvo i da su svi ministri u vašem idejnom fonu ja bih najverovatnije glasao za tu Vladu.

Međutim, imam problem sa ovom Vladom, kao i sa SNS što ima ogromnu ambivalentnost u porukama koje šalje, a one su vrlo bitne po pitanju nataliteta iz razloga što kao što su istraživanja pokazala, finansijski razlog i finansijska podrška je bitna kod odlučivanja da se dobiju deca. Tada su ljudi najranjiviji i tada imaju problem da se upute u tu avanturu, još nemaju iskustva i kada to urade tada je potrebno dati finansijsku podršku.

U svim drugim situacijama već postaje ona druga tema, a to je psihološka cena deteta. Znači, dolazimo do onoga što ste i vi govorili, a to je pitanje svesti o tome koji nam je sistem vrednosti, za kakve se mi to vrednosti kao društvo i kao narod opredeljujemo.

Tu smo u problemu jer ista ova Vlada koja ima ovakve zakone koji se ne mogu osporiti, koji treba da budu podržani i da budu još intenzivniji i jači ima i Zakon o rodnoj ravnopravnosti i zabrani diskriminacije. Pričali smo o tome koliko to izvodi i u kakav haos je dovelo zapadna društva, koliko narušava ulogu i roditelja i muško-ženske uloge u društvu, koliko pravi haos i koliko dovodi do toga da se neko poigrava sa budućnošću naroda i ne samo našeg naroda, nego i evropskih naroda i mi već sada gledajući na zapad ka tim evropskim narodima možemo da vidimo u šta se pretvaraju ta društva i da ona ne liče ni na šta mnogo lepo.

Jedna od stvari koja se ne zna, a zanimljiva je, a posledica je agresivne feminističke ideologije koja tamo preovlađuje jeste da sada u Francuskoj jača pokret tzv. samostalnih muškaraca, tj. samaca. To nisu homoseksualci. To su ljudi koji ne žele da imaju ulogu ni oca, ni roditelja, ni muža iz prostog razloga što više ne mogu da snađu u tim ulogama.

Mi dolazimo u situaciju da kada Zakon o rodnoj ravnopravnosti usvojimo i otvorimo prostor za sve one haose koji će se dešavati doći ćemo na to da ćemo u jednom trenutku posle svih tih emancipacija koje su se navodno ženama podmetnule, a na kraju ih pretvorile u robove i rada i kapitala i porodice, dovele ih u nemoguću misiju da budu bolje od muškaraca u onoj ulozi gde su muškarci prirodno biološki spremni da odgovore, a u isto vreme od njih zahtevale da zadrže i žensku ulogu, dovodi ih u situaciju da učestvuju u ratu polova, što je na zapadu učinjeno. Ne postoji više ravnopravnost, već rat polova i onda shvatimo da ono što je cela istorija ljudske civilizacije bila je da prirodnu težnju muškarca da bude samac i da ne preuzme odgovornost za dete i ženu sada ruše i dovode u situaciju da će u takvom društvu porodice prestati da postoje kao zajednica, kao osnov bilo kakve društvene zajednice. Neće biti solidarnosti. Neće biti međusobnog povezivanja. Neće biti mogućnosti da se oslonite na jasne društvene uloge oca, majke, roditelja, učitelja i sve se to urušava.

Onda se vraćamo na to da posledica ovakve ambivalentnosti koju mi imamo u ovom trenutku, a posledica je vlasti SNS i njenog ne raščišćenog idejnog korpusa jeste to što se nastavlja politika EU nema alternativu, jer taj put znači odlazak u to, a to tamo ne znači 30-40% rasturenih brakova, nego uništavanje braka i porodice kao osnovne ćelije društva. Dok se to ne razreši u našim glavama, u SNS, u našoj Vladi mi možemo raditi ovakve zakone, a oni će biti, da izvinite na teškom izrazu, samo šminkanje mrtvaca.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Hvala, gospodine Glišiću.
Znači, ako sam dobro razumeo izjasnili ste kao da ste protiv zakona, zapravo niste, podržavate ovaj zakon, vi ste protiv nekog drugog zakona koji nema veze sa ovim, ali je kriva SNS. Dobro.
Reč ima ovlašćeni predstavnik PG Aleksandar Vučić – Za našu decu. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Milanka Jevtović Vukojičić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Zahvaljujem.

Hoću da istaknem da SNS ne šalje apsolutno nikakve protivrečne poruke građanima. Srpska napredna stranka i predsednik Aleksandar Vučić, ono što šalju građanima Srbije je istina i samo istina. Zahvaljujući istini koju predsednik Republike šalje svojim građanima, bez obzira kakva ona bila, a predsednik Republike Aleksandar Vučić izneo je upravo pre dva dana ovde u Narodnoj skupštini da su podaci koji se tiču prirodnog priraštaja poražavajući.

To jeste istina, istinu ne treba kriti od građana. Građani upravo zahvaljujući tome što im Aleksandar Vučić stalno govori istinu, na poslednjim izborima za predsednika Republike dali su mu dvomilionsku podršku.

Prema tome, nikakve kontradiktorne poruke prema građanima ne šaljemo, šaljemo jedino poruke istine. Sa istinom građani treba i moraju da se upoznaju i tu je Aleksandar Vučić kao državnik za koga je vrhovni sudija glas naroda i volja naroda, njima to uvek i govori. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Zahvaljujem.
Idemo dalje.
(Vladan Glišić: Replika.)
Ne znam šta radite gospodine Glišiću ali nemate osnov, niste pomenuti nijednom. Aleksandar Vučić je pomenut od strane predstavnika poslaničke grupe koja nosi ime Aleksandar Vučić, tako da nema veze sa vama.
Gospodine Laketiću, izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Darko Laketić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Zahvaljujem se, predsedavajući.

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici javio sam se danas za reč zato što smatram da je tema izuzetno značajna. Drugi razlog je i taj što kao predsednik Odbora za zdravlje i porodicu smatram da treba da dam sud koji je vezan za današnji zakon.

Uvek je zadovoljstvo kada u ovom domu raspravljamo o zakonima koji se tiču regulisanja delatnosti koja je možda i najbitnija u našoj zemlji. Ono što je naročito bitno jeste da ovim zakonom država pokušava da pre svega reguliše oblast koja je izuzetno osetljiva.

Ono što želim reći jeste da ovim zakonom se pre svega pokušava da taj ekonomski i finansijski status porodilja koje su zaposlene ili koje imaju radni odnos, bude popravljen.

Naglasio bih, a o tome bih i rekao nešto više u kasnijem delu diskusije, da je posebno značajan taj efekat na porodilje koje su poljoprivredni osiguranici.

Osim toga, čitajući ovaj predlog zakona moram da priznam da je zakon temeljno urađen i da predstavlja jedan, rekao bih, prototip kvalitetno urađenog zakona.

Zašto ovo kažem? Zato što on nije plod samo rada, isključivo rada birokrata u ministarstvu, već je plod prihvatanja i implementiranja ideja onih organizacije koje brinu o deci i porodici i čiji rad se zasniva upravo na njima.

Pomenuo bih nekoliko njih kao što su „Mame su zakon“, „Roditelj“, „Bebac“, „Bravo za mame“, „Srbija u pokretu“, dakle, sve one organizacije koje smo i u ranijim sazivima pominjali kao vrlo značajne vezano za ovu problematiku. Zato danas zaista moramo otvoreno da govorimo o ovom problemu koji tišti ne samo Srbiju, već tišti većinu savremenog svega.

Nažalost, godišnje Republika Srbija izgubi grad veličine Kikinde, izgubi preko 40.000 stanovnika samo zato što je nivo rađanja značajno niži od potreba proste reprodukcije.

Mi imamo veliki problem. Dakle, taj problem je, kao što i gospodin ministar izjavio započeo posle Drugog svetskog rata, nastavio se sedamdesetih godina prošlog veka, doživeo, rekao bih, kulminaciju dvehiljaditih godina kada smo imali u jednom trenutku, mislim da je podatak iz 2006. godine, da je nivo rađanja bio 30% niži od osnovne potrebe za osnovnu reprodukciju. Dakle, to je nešto što je zaista dramatično.

Zato ovaj zakon sagledavam takvim očima da shvatam da je ovo samo jedan u nizu koraka da pokušamo da povećamo broj novorođene dece. Upravo zato naši koraci, govorim o koracima države, govorim o političkom odgovoru, mora da bude smislen, kontinuiran, intenzivan i plod jedne detaljno razrađene strategije. Ako govorimo o aspektu ekonomije, mislim da pre svega naša zemlja u ovim trenucima doživljava značajan ekonomski rast. Doživljavamo i tehnološki napredak, povećanje produktivnosti. To je samo jedan, ali ne mali i ne malo značajan parametar koji utiče na priraštaj, na rađanje dece.

Pomenuću i to da naša država predstavlja lidera u privlačenju stranih direktnih investicija. To je nešto što zaista treba da imponuje svima nama zajedno, a sa druge strane, predstavljamo ne samo regionalnog lidera zbog ozbiljnosti države, zbog veličine, već rekao bih i u evropskih okvirima imamo zaista dobre rezultate.

Ono što je veoma značajno i što bih posebno potencirao jeste da moramo kao država da podržimo majčinstvo i roditeljstvo. Nažalost, posmatrajući čitav ovaj problem kroz istoriju, kroz vreme, čini mi se da se majčinstvo negde izgubilo. Čini mi se da svaki mladi bračni par ima mnogo više tzv. bitnih tema, nego što je to roditeljstvo i čini mi se da se majčinstvo kao takvo gurnulo u neki drugi plan.

Takođe, probleme koje percipiram kao značajne u ovom našem zajedničkom problemu jesu moderan život, brzina života. To su pre svega problemi koji dovode do neusklađenosti i nesrazmere sa jedne strane poslovnih obaveza i profesionalnih zadataka, a sa druge strane do roditeljstva i tada dolazi do odlaganja formiranja porodice. Nažalost, dolazi i do toga da se neke porodice apsolutno i ne formiraju do kraja života pojedinca, a zapamtite gospodo narodni poslanici, porodica je srž društva. Porodica je suština i porodica je mesto, osnovna ćelija društva u kojoj nastaje i buja novi život.

Zato lično smatram da mi kao država i kao odgovorni pojedinci moramo da napravimo ambijent u kome će roditelji na sasvim drugačiji, na lakši način donositi odluke da imaju dete, bez obzira da li je reč o prvom, drugom, trećem ili više dece. Zato opet kažem da je država ta koja je odgovorna da nakon dobijanja dece, porodicama omogući da se dobijanjem dece ne uruši ekonomski i društveni status same porodice. To je ne sumnjivo najbitnija uloga države u ovom trenutku.

Upravo je donošenje ovog zakona, opet se vraćam na sam početak a to je ishodište, upravo donošenje ovog zakona vidim kao jedan značajan pokušaj države da poveća broj novorođene dece, kao značajan pokušaj države da omogući i porodicama sa decom da imaju koliko, toliko održiv, da kažem taj ekonomski segment, da ne desi ekonomsko, odnosno finansijsko urušavanje porodice koji imaju decu. Ovo je posebno bitno za one porodice koje žive na selu, za poljoprivredne osiguranike, odnosno porodilje koje su poljoprivredni osiguranici.

Ja, ne znam da li vi znate gospodo narodni poslanici, koliki je iznos poljoprivredne penzije? Kolika je osnovica poljoprivredne osiguranja, a kolika je bila naknada za porodilje koje su imale poljoprivredno osiguranje, a koliko će biti sada? Mislim da ovaj zakon donosi dobro. Zato ga apsolutno podržavam u ovom njegovom segmentu koji sam već naglasio.

Dakle, uvođenje donje granice naknade porodiljskog odsustvo u visini minimalne zarade je sjajna stvar. I to ću reći ovde i svuda. Reći ću isto tako da ovaj zakon nosi nekoliko vrlo bitnih zakonskih rešenja koja će ne samo pomoći finansijski porodicama već će olakšati različite procedure za koje svi zajedno znamo da su nekada jako složene i kompleksne.

Recimo, definisanje, brižljivo definisanje procedura koje se tiču dečije dodatka i olakšavanja dobijanja dečijeg dodatka za porodice koje imaju tzv. samoroditeljne porodice, gde postoji samo jedan roditelj. To je nešto što je zaista za pohvalu. Ovaj predlog, apsolutno podržavam.

Da ne bih dužio zbog sledećih govornika koji treba da se obrate u ovom domu moram da kažem da kada sumiram sve utiske vezano za ovaj zakon, moram da kažem da smatram da on predstavlja jedan vrlo značajan korak u najbitnijoj borbi, a to je borba da Srbija i dalje rađa i Teslu i Pupina i Milankovića. Hvala vam.