Osma posebna sednica , 30.11.2021.

1. dan rada

OBRAĆANJA

...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Zahvaljujem. Savršen osećaj za vreme.
Vreme predviđeno za poslaničku grupu je potrošeno.
Reč ima potpredsednica Narodne skupštine, narodna poslanica Marija Jevđić.
Izvolite.
...
Jedinstvena Srbija

Marija Jevđić

Poslanička grupa Jedinstvena Srbija
Zahvaljujem.

Mnogo mi je teško što svoje današnje izlaganje moram da počnem izjavom saučešća porodici našeg velikog prijatelja i omiljenog kolege Milutina Mrkonjića Mrke. Nama kao njegovim kolegama i saradnicima biće teško bez pozitivne energije i duha koji je samo Mrka mogao da ima.

Neka mu je večna slava i hvala za sve što je uradio kao ministar, kao narodni poslanik, ali pre svega kao prijatelj.

Poštovana potpredsednice, poštovana ministarko, na današnjem redu imamo jako važnu temu i svi znamo da je promena Ustava veoma važan i kompleksan zadatak u kome je Narodna skupština imala ključnu ulogu, odnosno Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo i tu su najveći teret podneli poslanici koji su u tom odboru, na čelu sa predsednicom odbora, Jelenom Žarić Kovačević, a sve u saradnji sa vama ministarko i sa vašim ministarstvom.

Jedan od razloga za izmenu ustavnih odredbi koje se odnose na pravosuđe i ispunjavanje naših obaveza u procesu evrointegracija, ali i potreba za promenom Ustava proističe iz činjenica da se između pojedinih odredbi Ustava mogu uočiti jasne nedoslednosti i upravo zbog tih nedoslednosti i određenih mana koje nisu samo tehničkog karaktera i nemaju samo tehničke posledice, već nedosledna sistematika slabi duh ustavnog jemstva i time dovodi u pitanje sistemsko oblikovanje sudstva i javnih tužilaštva.

Normativni okvir treba da stvori svest kod sudija i javnih tužilaca u značaju njihove nezavisnosti, odnosno samostalnosti odlučivanja, kao i njihove odgovornosti pri obavljanju funkcija.

Mnogo puta sam ispred poslaničke grupe JS kada smo razmatrali u Skupštini izbor sudija i drugih nosilaca pravosudne funkcije isticala da je nezavisnost sudstva i tužilaštva jedan od najvažnijih stubova vladavine prava i da to daje sigurnost i garant svim građanima da Srbija jeste zemlja u kojoj se poštuju slobode i prava svih građana. Zbog toga osnovni argument za promenu Ustava u delu pravosuđa jeste činjenica da važeći Ustav ostavlja preveliki prostor za uticaj zakonodavne i izvršne vlasti na izbor nosilaca pravosudnih funkcija i ovaj uticaj može da dovede do neželjene politizacije pravosuđa.

Želim da naglasim, bez obzira koliko se, počev od predsednika države, premijerke i vas ministarka, u poslednje vreme govorilo da se ove ustavne promene odnose isključivo i samo na pravosuđe, a nažalost pojedinci su koristili i hteli da zloupotrebe ove promene zarad nekih drugih ciljeva, jedini cilj je postizanje maksimalne nezavisnosti pravosuđa, odnosno nezavisnosti sudstva i samostalnosti javnog tužilaštva. To treba da bude težnja svih nas. Samo tako garantujemo vladavinu prava kao osnovnog stuba jednog modernog društva. Smatram da Srbija jeste jedno moderno društvo.

Inače, promena Ustava je uslov za dalju reformu pravnog sistema, najznačajniju reformu u oblasti vladavine prava koja predstavlja osnovnu vrednost svakog demokratskog društva, jedan od prioriteta politike EU.

Ako smo se opredelili da budemo EU i prihvatili obaveze, bez obzira koliko svaki put nam ta EU dodavala nove uslove za pristupanje, onda i ova naša današnja rasprava o promeni Ustava je u skladu sa našim opredeljenjima. Mi ćemo već u četvrtak u ovom visokom domu raspravljati o zaključku povodom izveštaja Evropske komisije gde ćemo videti koliko smo uradili, koliko se od nas još očekuje.

Nadam se da će EU prepoznati odlučnost ove Vlade da Srbija istinski želi da bude deo nje, ali da se vratim na današnju temu. Ova promena Ustava se dešava upravo na veliko insistiranje evropskih institucija poslednjih godina, kao preduslov da dalje razgovaramo o evropskim reformama i evrointegracijama, međutim, odredbe Ustava u oblasti pravosuđa treba da se promene pre svega zbog građana Srbije, jer je to u njihovom interesu, jer time garantujemo nezavisnost sudstva, isključuje se mogućnost svakog političkog uticaja.

Predloženim aktom o promeni Ustava predviđeno je da se ukine i postojanje probnog trogodišnjeg mandata za sudije i zamenike javnih tužilaca koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju, tj. javnotužilačku, što je ranije bilo kritikovano upravo od strane Venecijanske komisije, mislim 2007. godine.

Ako usvojimo ovaj amandman, sve sudije koje su izabrane upravo tako i javni tužioci dobijaju stalnu sudijsku funkciju. To je jedan od postulata Venecijanske komisije pri Savetu Evrope, ta stalnost sudija, a druga je njihova nepremestivost, jer smo imali situaciju da se sudije izaberu na sudijsku dužnost u Ivanjici, a onda se zbog, ne znam, potrebe posla premeštaju npr. u Kraljevo. To sada neće biti moguće. Ako se izaberu za sud u Kraljevu, tu će i obavljati svoju funkciju, jedino ako se sud za koji su izabrani ukine.

Inače, Venecijanska komisija 15. oktobra dala pozitivno mišljenje na nacrt naših ustavnih amandman, što je veoma važan korak za punu međunarodnu i stručnu verifikaciju našeg rada. Ako znamo da proces ustavnih reformi traje još od 2006. godine, kada je Venecijanska komisija uputila primedbe na tadašnju izmenu Ustava, došli smo do toga da Komisija sada daje pozitivno mišljenje. To je potvrda da se na izmenu ovog Ustava radilo na ozbiljan način, uz poštovanje procedure koja je uključila sve relevantne činioce ovog društva.

To je jedan od prvih koraka ka usklađivanju našeg pravnog sistema sa evropskim sistemom, ali najvažniji korak u postizanju našeg krajnjeg cilja, a to je vladavina prava. Naša delegacija, predvođena predsednikom Skupštine, Ivicom Dačićem i ministarkom pravde, odnosno sa vama, učestvovala je u radu plenarne sednice Venecijanske komisije i to je veoma značajno, jer smo ostvarili direktan kontakt i razgovarali na ravnopravan način.

Jedinstvena Srbija u danu za glasanje podržaće promene Ustava koje se odnose, kao što sam rekla, isključivo na pravosudni sistem, jer znamo da se time garantuje vladavina prava, a to je jedan od najvažnijih uslova za normalan život naših građana i za JS kao socijalno odgovornu stranku i život običnog građanina prioritet prioriteta, i mi ćemo ispred naše političke stranke, ispred poslaničkog kluba pozvati sve naše simpatizere, sve naše članove da uzmu učešće, kao što smo čuli od predsednika Skupštine, verovatno 16. januara, izađu na referendum, iskoriste svoje Ustavom zagarantovano pravo i daju svoje slobodno mišljenje. Zahvaljujem.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Zahvaljujem se potpredsednici Narodne skupštine.
Reč ima predsednik poslaničke grupe SPS narodni poslanik Đorđe Milićević. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovana ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, kao što je više puta ponovljeno tokom današnje rasprave, pred nama izuzetno važni akti koje Narodna skupština Republike Srbije treba da usvoji kako bi se dovršio započeti proces ustavnih promena. Danas treba da se izjasnimo o Predlogu Akta o ustavnim promenama koji sadrži ustavne amandmane, zatim o Predlogu Ustavnog zakona o sprovođenju ustavnih amandman, kao i o Predlogu odluke o raspisivanju ustavnog referenduma na kome će se građani izjasniti o ustavnim amandmanima, odnosno, kako to piše u predlogu, referendumskog pitanja o Aktu i o promeni Ustava.

Za ustavne promene na kojima je ovaj saziv parlamenta započeo rad pre više meseci postoji više razloga. Prvi razlog je naše strateško političko opredeljenje, evropske integracije koje zahteva i niz društvenih reformi, pre svega regulatornih reformi, a kruna toga jeste ustavna reforma. Prioritetan smer ustavnih reformi na koje nam već neko vreme ukazuje Evropa, jeste dogradnja ustavnih odredbi koje se odnose na jednu od tri grane vlasti, a to je sudska vlast, odnosno pravosuđe.

Drugi, ali ne po značaju, jeste dogradnja našeg pravnog sistema primenjivim ustavnim rešenjima, koje će Srbiju učiniti modernom, demokratskom državom u kojoj je vladavina prava pre svega iznad svega.

Na početku bih radi javnosti još jednom ponovio, jer sam o tome dosta puta govorio u Narodnoj skupštini, da se ustavne promene odnose samo i jedino na pravosuđe. Ovo podvlačim zbog različitih komentara u javnosti koji zbunjuju naše građane.

Naime, neki krugovi govore da će ustavne promene biti iskorišćene i za promene u preambuli, o tome da ćemo sa ustavnim promenama se odreći KiM. To naravno nije tačno. Građani će u ostalom moći da se direktno upoznaju sa sadržajem ustavnih promena, jer je akt o ustavnim promenama javni dokument, a o ustavnim promenama će se još koliko sutra raspisati, odnosno večeras, raspisati i ustavni referendum.

Dakle, ustavne promene imaju cilj da se sudska vlast koja jeste nezavisna grana vlasti učini još efikasnijom i još odgovornijom. Stav Evropske komisije, koji smo prihvatili pristupajući ovim ustavnim promenama, jeste da potpuno nezavisna sudska vlast treba da doprinese kvalitetu i efikasnosti pravosuđa, još organizovanijoj borbi protiv kriminala i korupcije i drugih društvenih anomalija koje svoj epilog imaju pred pravosudnim organima, jer pravosuđe jeste jedna od najznačajnijih karika pravne države. Uostalom, pravna država se meri vladavinom prava, pravnom sigurnošću, kvalitetom deljenja pravde i efikasnošću ostvarivanja prava građana pred sudskom vlašću.

Usklađivanjem našeg pravnog poretka sa međunarodnim standardima i pravnim tekovinama EU je proces koji smo započeli kao kandidat za članstvo u EU, a Srbija je jasno strateški opredeljena za evrointegracije i u tom smislu je načinjen veliki napredak u stvaranju pravnog okvira kojim smo se ubrzano prilagođavali evropskim standardima.

Cilj svih sektorskih reformi koje sprovodimo jeste stvaranje boljeg društva, jačanje pravne države i obezbeđenje još boljeg međunarodnog položaja Srbije uz očuvanje sopstvenog suvereniteta i teritorijalne celovitosti. Od tih ciljeva mi svakako nikada nećemo odustati.

U oblasti pravosuđa ustavnim promenama je prethodilo više strateških dokumenata i donošenje velikog broja zakona. Pomenuo bih nacionalnu strategiju reforme pravosuđa koja je doneta još 2013. godine, sa druge strane usvojili smo 2016, a revidirali 2020. godine i Akcioni plan za pregovaračko Poglavlje 23, kojim su obuhvaćene preporuke Evropske komisije koje se odnose na pravosuđe i potrebu da se ustavnom reformom obezbedi i veća nezavisnost pravosuđa, ali i veća institucionalna odgovornost ove grane vlasti.

Naime, Evropska komisija je u više svojih godišnjih izveštaja, u delu koji se odnosi na vladavinu prava, navodila potrebu da se Ustav Republike Srbije promeni u delu koji se odnosi upravo na pravosuđe. Osnovna primedba odnosila se na nedovoljnu samostalnost pravosuđa i njegovu neefikasnost. Primedba Evropske komisije je bila da Srbija ima preveliki politički uticaj na pravosuđe i da iz tih razloga treba isključiti Narodnu skupštinu iz izbora nosilaca pravosudnih funkcija.

Po mišljenju Evropske komisije srpsko pravosuđe bi bilo efikasnije, nezavisnije ako bi se izbor vršio unutar same sudske grane vlasti. Sudska grana vlasti je i sada po Ustavu nezavisna grana vlasti što je definisano u članu 4. Ustava. Rekao bih da smo se tog načela držali i do sada, ali jeste očigledno da je na smanjenje efikasnosti i slabiju motivisanost za obnavljanje pravosudnih funkcija u proteklom periodu uticala pravosudna reforma koja je na žalost sprovedena u periodu od 2001. do 2010. godine.

Najbolje sudije i predsednici sudova su tada smenjivani preko noći. Dovođeni su ljudi na koje se tada moglo lako uticati, pre svega kroz političku moć. I danas nije lako izlečiti tu dvodecenijsku bolest, vratiti poverenje u sudstvo, tužilaštvo, obezbediti kvalitet i efikasnost.

Primedba Evropske komisije se odnosila pre svega na način izbora nosilaca pravosudnih funkcija i potrebu da se oni više ne biraju u Narodnoj skupštini. Što se tiče Narodne skupštine, njena ovlašćenja prema Ustavu su do sada bila da bira predsednika Vrhovnog kasacionog suda, predsednike sudova i sudije koji prvi put biraju na sudijsku funkciju.

Da podsetim da je po ranijem Ustavu iz 1990. godine Narodna skupština birala sve sudije i sve predsednike sudova od osnovnih do Vrhovnog i Ustavnog suda. To se odnosilo na javno-tužilačku funkciju.

Zato je važno da sve što činimo bude upravo u tom smeru, da nas ne slabi, već da nas ojača kao državu i kao društvo u celini. U tom smislu, položaj i ulogu sudske vlasti posmatramo kao onu polugu države koja doprinosi vladavini prava, demokratizaciji društva, ali i odgovornosti ove grane vlasti koja neće više imati razloga da govori o političkim i spoljnim uticajima na sudije, ali i na tužioce. Sada će još više doći do izražaja njihova stručnost, posvećenost i dostojnost, što su osnovni kriterijumi i za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Možemo danas reći da ovaj skupštinski saziv, na čelu sa predsednikom Narodne skupštine Republike Srbije Ivicom Dačićem, privodi kraju ustavnu reformu kojom će se izaći u susret ovom strateškom cilju. Pratili smo više meseci rad Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, koji je imao zadatak da pripremi tekst ustavnih amandmana i Predlog Ustavnog zakona za sprovođenje ustavnih amandmana. Pripremljeno je 29 ustavnih amandmana kojima su obuhvaćena sva pitanja funkcionisanja sudske grane vlasti. Ti amandmani su pred nama, pred Narodnom skupštinom, a o njihovom sadržaju smo se redovno upoznavali preko članova Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo.

Promene se odnese na više članova Ustava i uvereni smo da će novi način izbora sudija, ali i novi način izbora tužilaca, konstituisanje organa koje će birati sudije i tužioci, doprineti tom strateškom cilju, a to je jačanje pravne države. Jer, imamo iz životne prakse da građani državu posmatraju i ocenjuju najpre prema tome kako radi sud, kako rade sudovi, kada se deli pravda da li su osuđeni svi izvršioci krivičnih dela, da li se sud o nekoga ogrešio ili ne. To će i na dalje biti važno za građane, a naš zadatak je, kao nosilaca zakonodavne vlasti, da usvajamo najbolja rešenja koja su u interesu upravo i građana, ali i koja su u interesu države.

U tom smislu, ustavna reforma kojoj smo pristupili ima opravdanje i svakako je rezultat prepoznatih slabosti u pravnom sistemu Republike Srbije. O sadržaju ustavnih promena izjasniće se i građani na referendumu, koji će biti raspisan za 16. januar.

Ono što bih ponovio, a o tome su govorile i druge kolege, jeste da smo doneli novi Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi. Smatramo da je to bila pre svega naša ustavna obaveza. Dakle, Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi je ustavna obaveza, obzirom da je ovaj zakon donet 1994. godine, sa jednom izmenom 1998. godine, da smo usvojili novi Ustav 2006. godine i da zapravo zbog nečije neodgovornosti i neozbiljnosti ovaj zakon nije usklađen sa Ustavom iz 2006. godine.

Sada se postavlja pitanje, pošto se danas, gospođa ministarko, sve politizuje, sada se kroz promene Ustava, kroz ove amandmane, kroz izmenu zakona, odnosno upodobljavanje zakona sa postojećim Ustavom govori o preambuli, što naravno nije tema, jer Srbija ima potpuno jasan stav da nikada neće prihvatiti jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova i Metohije. Danas se govori i poistovećuje pitanje o kojem mi govorimo sa Rio Tintom. Kakve veze Rio Tinto ima sa ovim o čemu mi danas govorimo?

Dakle, suština, suštinska izmena je ojačati i osnažiti srpsko pravosuđe, odnosno efikasnost i nezavisnost srpskog pravosuđa. To je nešto na šta su nam ukazivali kroz izveštaje Evropske komisije godinama unazad, kako vladajuća koalicija nema političku volju da to učini. Evo, mi to činimo.

Danas sam o tome govorio, pokušalo se to učiniti, i vi to jako dobro znate, u period od 2009. do 2011. godine, pa se stalo te 2011. godine. Zato što je problem bila preambula, jer je imperativ da se morala promeniti preambula. Mi ne menjamo preambulu i to je odraz snage naše države, odlučnost i opredeljenost i za odbranu nacionalnih i državnih interesa.

Dakle, stalo se 2011. godine, jer su maja 2012. godine bili izbori, pa je procena da bi to negativno uticalo na nečiju izbornu kampanju. Kao što, recimo, Sporazum o graničnim prelazima, sve je bilo definisano i potpisano do 2011. godine, a 2011. godine se stalo sa tim, upravo zato što su izbori bili maja 2012. godine.

Dakle, danas sam tokom replika govorio o tome da smo mi imali najpre jednu komisiju koja je radila u periodu od 2017. do 2018. godine, da je tada dobijena saglasnost Venecijanske komisije, ali da nije dobijena saglasnost strukovnih udruženja i da se nije zbog toga išlo na ustavne promene. Nakon toga, 2019. godine se nastavilo sa radom, održana su dva sastanka u avgustu i oktobru mesecu i dobijena je saglasnost Venecijanske komisije, ali dobijena je i saglasnost strukovnih udruženja, što je od izuzetne važnosti i značaja.

Danas postavljaju pitanje, kada konkretno govorimo, dotaći ću se veoma kratko, o Zakonu o referendumu i narodnoj inicijativi, zašto nema obaveznog cenzusa? Obavezni cenzus nije standard Venecijanske komisije. Mislim da samo pet ili šest država danas ima obavezan cenzus. To bi svakako, kako i oni kažu, predstavnici Venecijanske komisije, uticalo na asimilaciju biračkog tela kada konkretno govorimo o referendumu.

Dakle, ono o čemu mi danas govorimo, ponavljam još jednom, pre svega zarad javnosti, nema apsolutno nikakvih dodirnih tačaka sa Rio Tintom, nema apsolutno nikakvih dodirnih tačaka sa preambulom Ustava. Ali, vidimo da, nemajući verovatno ideju, program, politiku, usled nemogućnosti da predstave bilo kakvu alternativu vladajućoj koaliciji, jedan deo opozicije sada pokušava da se nametne kroz nekakve ekološke proteste. Zamislite, njih u ovoj trenutku interesuje ekologija.

Znate li koliko njih interesuje ekologija? Taman toliko koliko su ih interesovali i izborni uslovi. Samo da se napravi farsa, da se zamajava javnost, da bi oni u svemu tome ispali žrtve na neki način. Da bi bili predstavljeni pred građanima kao žrtve, što je apsolutno nemoguće u konkretnom slučaju.

Kada govore o Rio Tintu, bilo bi korektno da kažu da je prva eksproprijacija urađena, čini mi se, 2004. godine. Bilo bi korektno da kažu da su 2008. godine upravo njihovi ministri govorili o Rio Tintu kao velikoj razvojnoj šansi i razvojnoj perspektivi Srbije. A danas? Danas govore suprotno.

Mi kažemo sačekajte da se završe istraživanja. Ta istraživanja će trajati možda dve godine, ali nakon tih istraživanja će biti doneta odluka, da li kroz referendum ili na neki drugi način, ali sigurno odluka koja će biti u najboljem interesu građana Srbije.

Dakle, nema razloga ni da se uključuju evropski parlamentarci. Znate, sinoć se uključila i ova čuvena lobistkinja, otvorena lobistkinja za samoproklamovano Kosovo, odnosno za prihvatanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije, Viola fon Kramon, koja kaže da je na neki način šokirana reakcijom vladajuće koalicije u Srbiji na proteste, pokušavajući na neki način da preti ukoliko njena stranka preuzme Ministarstvo spoljnih poslova.

Ja vas podsećam da je ona izvestilac Evropskog parlamenta za Kosovo i Metohiju, pa kada govori o vladavini prava i kada govori o reformama, ali konkretno kada govori o vladavini prava, pošto je izvestilac za Kosovo i Metohiju, verovatno misli na dvostruke standarde i dvostruke aršine koji se primenjuju u odnosu Prištine i Beograda kada je reč o Briselskom sporazumu, jer Srbija je realizovala sve ono što je definisano Briselskim sporazumom, a Priština nije.

Vrlo je važna stvar da li je Fitore Pacoli prisustvovala tom tzv. ekološkom protestu, dakle, neko ko pripada Kurtijevoj stranci, koja je poslanik Kurtijeve stranke. Ako jeste, onda su jasno deklarisali svoju politiku, a sa punim pravom Srbe koji učestvuju na izborima i osvoje 99% glasova na prostoru Kosova i Metohije oni nazivaju kriminalcima.

Ono što želim da uputim kao pitanje, pre svega vama, ministarka, i sa time završavam, naravno da će poslanička grupa SPS podržati sve predloge, jer jasan je cilj pre svega koji se želi postići. Ali ono što želim da postavim kao pitanje jeste – protest je legitimno pravo da svako izrazi svoj da li politički stav ili neki drugi stav po bilo kojem pitanju, ali koristeći to pravo ne možete narušavati pravo onog drugog, govorim konkretno o blokadi auto-puteva, govorim konkretno o blokadi ulica u Beogradu i drugim gradovima širom Srbije.

Da li je to osnov, ukoliko nema najave, ne postoji zvanična najava bilo kakvog okupljanja, da li je to osnov za prekršajne i krivične prijave? Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Hvala, gospodine Milićeviću.

Reč ima Hadži Milorad Stošić.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Hadži Milorad Stošić

Poslanička grupa PUPS - "Tri P"
Zahvaljujem se.

Poštovani predsedavajući, uvažena ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, na dnevnom redu današnje sednice je Predlog akta o promeni Ustava Republike Srbije, kao i dve tačke dnevnog reda koje predstavljaju neophodne prateće propise sa ustavnim amandmanima i sa njima čine jednu celinu.

Na samom početku, istakao bih da će poslanička grupa Partija ujedinjenih penzionera Srbije PUPS – „Tri P“ u danu za glasanje podržati ove predloge i glasati „za“.

Današnja rasprava vezana je za jedno pitanje koje se ne nalazi često na dnevnom redu sednica Narodne skupštine. Malo je narodnih poslanika koji u svojoj karijeri imaju tu čast, ali i obavezu da odlučuju o promeni Ustava, kao najvišeg pravnog akta jedne države.

Kada smo pre oko pola godine i formalno inicirali postupak promene Ustava, rekao sam da je period od 15 godina, koji je protekao od momenta kada je trenutno važeći Ustav bio izglasan i kasnije potvrđen na referendumu, dovoljan da se sagleda njegova praktična primena, da se sagledaju i njegovi nesporni kvaliteti, ali i da se ukaže na neke slabosti koje bi se mogle korigovati, kako bi imali još kvalitetnija i primerenija rešenja.

Formalni predlog koji se pred nama sada nalazi predstavlja rezultat intenzivne javne rasprave koja je vođena kako pred nosiocima pravosudnih funkcija, naučnim radnicima i predstavnicima pravne struke, tako i u širim krugovima domaće javnosti, ali u određenoj meri i pred inostranim forumima.

Rekao bih da su upravo ovi podaci o broju najrazličitijih vidova aktivnosti vezanih za sam postupak promene Ustava, od sastanaka, datih mišljenja, sugestija, do javnih slušanja koji su navedeni u obrazloženju ovih predloga ustavnih amandmana, najbolji dokaz ozbiljnosti sa kojom se pristupilo ovom značajnom poslu.

Treba se samo podsetiti da mi skoro ništa od ovoga nismo imali u postupku kada je originalni tekst našeg današnjeg Ustava bio usvajan 2006. godine. Da su, na primer, 2000. godine izmene tadašnjeg Ustava SR Jugoslavije pripremane i izglasane bukvalno za jedan dan, a da ne idemo dalje u prošlost, kada su se ustavi pisali na sastancima iza zatvorenih vrata, a javnost o njihovim detaljima nije znala sve dok nisu bili objavljeni u službenim glasilima.

Samim tim što to sada nije slučaj, mi smo napravili značajan korak i postavili visok demokratski standard za eventualna buduća postupanja u ovakvim slučajevima. Takođe, ozbiljnost sa kojom se pristupilo postupku može biti bitan i pouzdan indirektno u samom kvalitetu teksta amandmana koji se pred nama nalazi. Rekao bih da je sam kvalitet ovih rešenja dobar, da su nove predložene norme jasne i koncizne, da se u svojoj konačnoj redakciji jezički u potpunosti uklapaju u već postojeći tekst važećeg Ustava.

Podneto je ukupno 29 amandmana na isto toliko članova zakona. Želim na početku da kažem da nisu tačne neke zlonamerne kritike i napadi da se ovim amandmanima ide na brisanje Kosova i Metohije iz ustavnopravnog sistema ili na nešto drugo skriveno. Svako ko je makar i malo pratio ovaj proces mogao je da se lično uveri da se ovde radi isključivo o promenama onih delova Ustava koji se odnose na organizaciju sistema pravosuđa, kao jedne od tri grane vlasti.

U proteklih deceniju i po praksa je pokazala da je ovo bila ustavna oblast koja se najsporije sprovodila u delo, gde smo svojevremeno imali niz manjih ili većih afera, a sve je to doprinosilo konstantnom smanjivanju poverenja građana u kompletan pravosudni sistem. To nije moglo ostati neprimećeno ni u našim međunarodnim odnosima, gde je ovakav sistem pravosuđa postao jedan od glavnih prepreka ka našim nastojanjima za punopravnim članstvom ka Evropskoj uniji.

Ako se sve ovo ima u vidu, pravo je čudo da mi kao država i ranije nismo pristupili redefinisanju ustavnih odredbi koje se odnose na uređenje pravosudnog sistema. Suština predloženih amandmana uperena je na puno afirmisanje i praktično ostvarivanje ideje i ustavnog načela podele ravnoteže vlasti.

U tom smislu, izvršeno je nekoliko važnih promena ustavnog teksta. Najpre, u potpunosti je ukinut tzv. probni izbor sudija na period od tri godine koji je vršio ovaj parlament. Ovakvo rešenje je možda u teoriji imalo smisla, ako se prilikom donošenja ustavnih promena pre deceniju i po želelo da se izvrši još jedna provera kvaliteta rada potencijalnih nosilaca pravosudnih funkcija u momentu kada je Visoki savet sudstva još uvek bio novina kao državna institucija, bez izgrađene prakse i procedura. No, pošto to više nije slučaj, pošto se ovo telo vremenom uhodalo u svom radu, više nema nikakve potrebe da se ovaj parlament meša u postupak izbora sudija i da mi koji većinom nemamo dovoljno pravničkog i stručnog znanja iz ove materije odlučujemo ko zadovoljava neke naše kriterijume da bude sudija, a ko ne. Postupak izbora sudije će u potpunosti preći na Visoki savet sudstva, čiji su članovi daleko kompetentniji da o tome odlučuju.

Kada budu usvojeni novi amandmani, njima će znatno detaljnije biti regulisana načela stalnosti i nepremostivosti sudija, što će biti dodatni garant za njihovo nezavisno i nepristrasno postupanje. Mislim da je dobro to što se ovim amandmanima propisuje da je načelo porodičnog suđenja sada fakultativnog tipa, jer smo mi u oblasti građanskog i krivičnog prava još odavno u praksi zakonima stvorili stanje da u najvećem broju postupaka sude ili sudije pojedinci ili sudijska veća sastavljena samo od sudija, što je bilo suprotno dosadašnjem ustavnom načelu koje predviđa pravilo učešća građana pri donošenju sudskih odluka.

Visoki savet sudstva sada će u našem pravnom i političkom sistemu dobiti daleko veći značaj. On će sada u potpunosti dobiti onaj položaj unutar pravosudnog sistema analogan onome koje naš parlament ima u državi, odnosno biće glavni i vrhovni organ pravosuđa koji će u potpunosti biti odgovoran za sva pitanja u ovoj oblasti, od izbora sudija, sudija porotnika, predsednika sudova, prestanku sudijske funkcije, premeštanju sudija u drugim organizacionim pitanjima sudskog sistema kako bi se u potpunosti otklonili svi uticaji strane na ovo telo predviđaju se i promene u njegovom sastavu. Do sada je svih 11 članova tog tela na posredan ili neposredan način birala Narodna skupština. Sada je to u potpunosti promenjeno pa će Narodna skupština birati svega četiri člana ovog tela i to iz reda istaknutih pravnika.

U amandmanima je definisano da istaknuti pravnici moraju imati najmanje 10 godina iskustva u pravnoj struci i da ne mogu biti članovi političkih stranaka, čime je ovaj pojam dodatno preciziran, kako bi se izbeglo njegovo proizvoljno tumačenje u praksi.

Ova četiri člana Visokog saveta sudstva Narodna skupština će birati dvotrećinskom većinom glasova svih narodnih poslanika, što znači da će se za svako ime morati da se postigne znatno šira saglasnost parlamenta kako bi se izabrali zaista najbolji kandidati na ove odgovorne položaje. Amandmanima se kao novina uvodi i definisanje da se za odluke Visokog saveta sudstva žalba ulaže Ustavnom sudu.

Na kraju, valja napomenuti da sva ova nova rešenja koja su predviđena za sudstvo analogno će biti primenjena i u delu Ustava koji se odnosi na javna tužilaštva.

Druge dve tačke današnjeg dnevnog reda predstavljaju neophodno prateće propise sa ustavnim amandmanima i sa njima čine jednu celinu, tu je najpre ustavni zakon za sprovođenje promena Ustava. Njima se predviđa da će se nova rešenja u ovim amandmanima sprovesti tako što će se postojeći zakoni iz oblasti pravosuđa uskladiti sa novim rešenjima u amandmanima u roku od godinu dana. Ovaj rok, iako se ne čini tako kratak, mislim da će vrlo brzo proći, naročito ako se ima u vidu da nas vrlo brzo čekaju vanredni parlamentarni izbori.

U tom smislu, apelovao bih da se predlozi novih zakona pripreme što pre, kako posle ne bismo došli u situaciju da probijamo ovaj zacrtani rok i da moramo da menjamo Ustavni zakon.

Dalje se predviđa da će postojeći Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca nastaviti sa radom dok se ti novi zakoni usvoje, da će postojeći izabrani članovi tih tela vršiti svoje mandate, a da će se nedostajući članovi izabrati u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu zakona koje treba uskladiti sa ustavnim amandmanima.

Dok se ne konstituišu novi sazivi ovih tela, Narodna skupština će i dalje birati sudije i zamenike javnih tužilaca u prvi izbor, ali sa tom izmenom da će novi sazivi saveta sudstva i tužilaštva konstatovati da su ti kandidati izabrani na stalne funkcije.

Takođe, svi postojeći predsednici sudova i javni tužioci će bez ikakvih prekida produžavati svoje sadašnje mandate do kraja redovnog mandatnog perioda, a one sudije i zamenici tužioca koji su izabrani na trogodišnje probne periode smatraće se izabranim na stalne funkcije.

Na kraju, sve ove promene, saglasno članu 203. stav 7. Ustava moraju se staviti na referendum gde će naši građani dati svoj vrhovni sud o njima 16. januara iduće godine. To će biti prva prilika da se dâ pravi odgovor da li su ove izmene zaista opravdane ili nisu.

Lično ja i poslanička grupa PUPS „Tri - P“ smatramo da su one zaista kvalitetno i dobro odrađene, da imaju za cilj da se dodatno ojačaju načela vladavine prava i institut nezavisnog pravosuđa, pa ćemo zato dati svoju podršku za njihovo usvajanje, pa pozivamo sve naše članove i simpatizere i sve građane Srbije da na predstojećem referendumu daju svoju podršku za njihovo usvajanje.

Zato će poslanička grupa PUPS-a Partija ujedinjenih penzionera Srbije, PUPS „Tri - P“ u danu za glasanje dati svoju podršku za usvajanje ovih predloga.

Poštovani prijatelji, uvaženi građani Srbije, poštovana ministarko sa saradnicima, zahvaljujem se na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Hvala, gospodine Stošiću.
Reč ima dr Amela Lukač Zoranić. Izvolite.

Amela Lukač Zoranić

Poslanička grupa Stranka pravde i pomirenja SPP – Ujedinjena seljačka stranka USS
Poštovani predsedavajući, poštovani predstavniče Ministarstva, kolege i koleginice narodni poslanici, analizirajući predlog akta o promeni Ustava Republike Srbije, odnosno predlog 29 amandmana u Ustavu, a osvrćući se na saopštenje koje je izdala Komisija, a upućeno je Evropskom parlamentu, Savetu evropskom, ekonomskom i socijalnom komitetu i Komitetu regiona u kome je istaknuto da je pravosudni sistem Republike Srbije da je ostvario izvestan nivo pripremljenosti, ali da je neophodno da se izvrše reforme, odnosno da izbori karijera nosilaca pravosudnih funkcija budu zasnovani na zaslugama i ekspertizi, da se utvrditi da su izmene Ustava bile nužne usled usklađivanja pravnog sistema Republike Srbije sa pravnim sistemom Evropske unije, kao i korigovanje slabosti aktuelnog ustavnog teksta iz 2006. godine u onom delu o pravosuđu, kao i postizanje višeg nivoa ostvarivanja fundamentalnog ustavnog načela, načela vladavine prava.

S obzirom na to da je SSP između evropskih zajednica i država članica i Republike Srbije potpisan 2008. godine, da je stupio na snagu 2013. godine čime je Republika Srbija dobila status države pridružene EU. Reforma pravosuđa je jasan pokazatelj da Srbija nastavlja putem evrointegracija. Konkretno to se vidi i u članovima 142. gde stoji da sudska vlast pripada sudovima koji su nezavisni. Takođe u članovima 144. gde se tretiran nezavisnost sudija, u članu 145. gde se govori da je stalnost sudijske funkcije, odnosno da sudijske funkcije su stalne za razliku od odredbi Ustava iz 2006. godine po kojem su se sudije birale na tri godine, o čemu smo već imali prilike čuti toliko toga na današnjem zasedanju.

Kada su u pitanju izbori članova Visokog saveta sudstva, pohvalna je činjenica da se biraju na period od pet godina, kao i da isto lice ne može ponovo biti birano bilo za predsednika, bilo za člana Visokog saveta sudstva. Slične odredbe se odnose i na javno tužilaštvo. Funkcija tužioca je stalna, ali isto lice ne može ponovo biti birano za republičkog tužioca šta je jako pohvalno.

Ono što je suštinski bitno u budućnosti jeste da se vodi računa o izboru tužioca i sudija i birati najkvalitetnije kadrove, nezavisno ko ih bira, koji će u potpunosti vršiti svoju dužnost i donositi sudske odluke u ime naroda.

Kada je reč o tužilaštvu treba voditi računa da se odredbe Zakona o javnom tužilaštvu član 82. stav 5. primenjuju, jer to do sada nije bila praksa. U suštini, mi imamo problem da donosimo dobre zakone koji se u praksi ne implementiraju. Konkretno u ovom slučaju, član 85. zakona koji sam spomenula glasi sledeće – pri izboru i predlaganju za izbor javnih tužioca i zamenika javnih tužilaca vodi se računa o nacionalnom sastavu stanovništva, odgovarajućoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina i poznavanju stručne, pravne terminologije na jeziku nacionalne manjine koja je u službenoj upotrebi u sudu.

Takođe, pravo na suđenje u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom je jedno od suštinskih prava svakog pojedinca, a na to se jutros i osvrnula u svom izlaganju i ministarka pravosuđa i samim tim istakla da suđenje u razumnom roku će biće tema fokusa upravo nakon usvajanja ovog novog Ustava.

Preporuke evropske Komisije za demokratiju putem prava su sprovedene u znatno većoj meri nego što je to bio slučaj prilikom usvajanja Ustava iz 2006. godine. Pohvalno je da na ovaj način izbor sudija i izbor tužilaca biran izvan dosega politike, što je i zaključak Venecijanske komisije nakon usvajanja Ustava iz 2006. godine. Upravo je njihov komentar bio taj da se stvara ozbiljna opasnost da će političke stranke kontrolisati sudstvo. Sada će to slučaj biti drugačiji jer će birati tela koja su sastavljena od pripadnika struke.

Takođe, vladavina prava o kojoj svi govorimo danas, moguća je kroz interakciju sve tri grane vlasti, što je ujedno i nužnost u demokratskim društvima, kroz deljenje odgovornosti od strane sve tri grane vlasti.

Ujedno imala sam prilike čuti i jednu konstataciju da u Republici Srbiji nikada nisu krešena manjinska prava. Moram kazati da su prava pripadnika nacionalnih manjina kršena u prethodnom periodu, možda to sada nije slučaj kada govorimo o trenutnoj Vladi i predsedniku države, odnosno gospodinu, Aleksandru Vučiću, međutim, ja se moram osvrnuti na period kada su 2010. godine kršena prava nacionalnih manjina, konkretno od strane ministra, Svetozara Čiplića koji je tada prekršio izbornu volju građana i onemogućio pravo, bošnjačkoj kulturnoj zajednici da formira nacionalni savet iako je osvojila 48% glasova birača sa teritorije u Republici Srbiji, odnosno na izborima za nacionalne manjina.

Shodno tome, tada je tužilaštvo zakazalo, zakazalo je sudstvo. Ja se nadama da ćemo implementacijom novog Ustava u potpunosti obezbediti vladavinu prava, jednakosti i svim građanima Republike Srbije. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Hvala.
Reč ima Snežana Paunović.
...
Socijalistička partija Srbije

Snežana Paunović

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem.

Potpredsedniče, poštovane kolege, uvaženi predstavnici Ministarstva pravde, drage građanke i građani Srbije, ovo su ceo dan konstruktivni razgovori, pokušaji, pre svega, rekla bih, svih mojih kolega da demantujemo sve ono što je rečeno na temu ustavnih promena o kojima danas razgovaramo.

Čak i kada bi neko došao tek danas u Srbiju, ne znajući šta je stanje, prepoznao bi da nam se bliže izbori zato što jedan procenat onih koji bi da učestvuju u političkom životu Srbije ne bira sredstva da proba da skupi jeftine političke poene.

Kako se to radi? Politikanstvom koje je mahom nedopustivo, a sigurno je nedopustivo kada govorite o ustavnim promenama, o ustavnim amandmanima, o zakonima koji su važni, pre svega, za građane i nedopustivo je na taj način probati da obmanete sveukupnu srpsku javnost, prvo, zato što moram da kažem da je moj utisak da se to teško radi, jer naši građani apsolutno nisu podložni tome da im tumačite bilo koji akt, koliko god imali potrebu da ga na svoj način pročitate i da pomeranjem zareza promenite suštinu onoga što piše, ali da ne bih zvučala kao da ne govorimo o temi, vratiću se na ono što je osnov, a to je da je Ustav najviši opšti pravni akt u sistemu opštih pravnih akata jedne države i da se kao takav smatra osnovnim zakonom. Uređuje najbitnije odnose u državi, a pre svega samu državnu organizaciju i ovlašćenja državnih organa, kao i slobode i prava građana. Zato svi ostali zakoni koji se donose u Skupštini Srbije moraju biti usklađeni sa ovim najvažnijim zakonom, to jest sa Ustavom Republike Srbije.

Nije nemoguće da ustavne promene predstavite kao nešto što Srbija mora da uradi. Ne, ne mora. Niko u ovoj sali ne mora da uradi ovaj posao zato što je nekome obećao.

Kao narodni poslanici dobili smo poverenje građana, jer smo govorili o tome da nam put u EU jeste važan, jeste prioritetan i da ćemo uraditi sve da se pridružimo evropskoj porodici. Kada danas kažu da ovo moramo da promenimo, oni koji su prvi, ali moram da kažem, obmanuli srpsku javnost pre 20 godina, to nije velika istorijska distanca. Na krilima te priče o blagodetima Evrope su obmanuli srpski narod i doveli do toga da im se jednom davno ukaže poverenje. Ozbiljan procenat njih danas govori o tome kako smo mi neki podanici koji nešto moraju. Tada nisu uspeli da razgovaraju o pristupanju EU, osim da prepričavaju neka, pre bih rekla, kafanska dogovaranja sa jednim procentom njihovih evropskih prijatelja, uslovno rečeno, koji jesu ili nisu imali autoritet. Danas Srbija ima precizan evropski put i vrlo zna šta hoće, kao što vrlo zna šta nikada neće, pa je drugo što su probali da nametnu kao dilemu građanima da nas optuže da ovim menjamo Ustav Srbije, možda da iza toga sakriveno stoji neka namera o odricanju od Kosova i Metohije.

Treće, govorio je o tome moj uvaženi kolega Đorđe Milićević, a čini mi se i prof. Žarko Obradović, da ustavne promene imaju veze i sa Rio Tintom i sa tom vrlo popularnom pričom u poslednje vreme, koja opet ima svoje početke ne zahvaljujući ovoj vladajućoj većini. Čak i ako bi se desilo da na glas kažu – dobro, možda su dogovori sa Rio Tintom bili naša greška, imalo bi baš smisla mnogo više nego da nas danas optužite kako ulazimo u ustavne promene zbog, zaboga, Rio Tinta.

Šta se zapravo menja u Ustavu Srbije, o tome su govorili pravnici. Ja ću to sigurno manje stručno uraditi, nego što su govorile moje kolege koji poznaju, pre svega, i koji su diplomirani pravnici, stručni tim koji se time bavio, radna grupa koja je formirana upravo da bi ustavne promene bile kvalitetnije i da bi ustavni amandmani bili napisani baš onako kako će biti na korist narodu Srbije, u čije ime će sve buduće izbrane sudije donositi presude, a onda se pojavila i ta teza kako u ime naroda, ako je Skupština isključena iz izbora sudija i moglo bi da se i to dovede u pitanje, da ne stoji činjenica da će četiri člana Visokog saveta sudstva iz redova istaknutih pravnika birati upravo Narodna skupština Republike Srbije.

Šest od 11 članova biće izabrano iz redova pravnika i biraće među sobom svoje kolege. Nadam se ili sam sigurna da će biti dobro pripremljeni za to da nekome od svojih kolega ukažu poverenje, potpuno svesni šta to treba da znači i jedan ili jedanaesti će svakako biti predsednik po funkciji, predsednik Vrhovnog suda Srbije, kako će se to zvati nakon ustavnih promena.

Zašto mislim da je važno? Koliko god da mi u startu kao nekom ko je ekonomista možda bilo pitko čak da se prvi put sudije na funkciju biraju tako što će ih birati Narodna skupština Srbije, ali sam se onda setila, i pomogli su mi čak ljudi i u tome, mislim da je govorio danas prof. Žarko Obradović, koliko je znala da bude zloupotrebljena politička moć u parlamentu Srbije, koliko je te 2000. godine došlo do političkog obračuna sa strukom i čini mi se tada, kada je po svaku cenu promenjen ogroman broj sudija pod pretpostavkom da su služili, kako su govorili, bivšem režimu, trajno poremećena slika stručnosti ove grane vlasti koja ne bi smela da bude dovedena u pitanje nikako, sa svih tih pozicija smo danas optuženi, iako praksa, koja bi trebala da stvara bojazan od ovakvih poteza, upravo jeste iz perioda u kome je vladala ova garnitura koja danas kritikuje sve nas i sve ustavne promene.

Nema potrebe da ja kažem da ćemo podržati predložene ustavne promene, predložene ustavne amandmane, ali želim da kažem nešto drugo građanima Srbije, da na predstojeći referendum izađu i odgovore na referendumsko pitanje, izađu i kažu da su razumeli da se ovim promenama želi doprineti pre svega efikasnosti i nezavisnosti sudstva kao jedne od tri grane, jer ono što je osnov kada govorimo o tri grane vlasti, odnosno zakonodavnoj, koju predstavljamo mi, izvršnoj i sudskoj, koja u svom opisu mora od početka do kraja biti apsolutno nezavisna, ove promene idu u prilog nezavisnijem i stručnijem pravosuđu. Gotovo sam sigurna da će sami među sobom uvaženi pravnici, sudije, tužioci izabrati najbolje zato što će snositi odgovornost za sve ono što eventualno ne bude dobro.

Do sada je možda bilo osnova i da se sakrije iza nekih političkih odluka. Mislim da nakon ovih ustavnih promena više tu mogućnost nemaju. Moraće za svoju stručnost da odgovaraju potpuno i za svoje postupke pod okolnostima da će zaista među sobom ukazivati poverenje jedni drugima.

Hvala vam.