Vi imate problem sa sluhom, očigledno, jel? Samo sa desnom? Sa levom stranom?
To me neće navesti da se ponašam kao vi u svakom slučaju. Ne mogu, vas držim u džepu, kako da izvadim ruku iz džepa?
Vaša izborna kleptomanija neće moći da se izleči ovim zakonom nije tome ovo ni namenjeno, kao što rekoh.
Ipak je važno da imamo zakon bez obzira što ste vi namerili da ga ne sprovodite. Zašto? Da bi Srbija izborno prohodala posle vaše vlasti, moramo da napravimo taj prvi korak da imamo dobar zakon, pa posle i da ga primenjujemo. Mi na prvom koraku posrćemo. Ovo nije dobar zakon, a sada ću da kažem argumente zašto to nije dobar zakon.
Proceduralno niste ispoštovali ono na šta ste se obavezali. Slali ste desetak puta ODIHR-u te Mrdićeve nacrte i svaki put vam je to vraćano sa ozbiljnim primedbama. Na kraju ste odlučili da više ne šaljete ODIHR-u, ne nekoj EU u kojoj tvrdite da sede ljudi koji ne vole Srbiju, nego ODIHR-u koje je telo OEBS-a, čiji je Srbija član. Odlučili ste da ne poštujete to na šta ste se obavezali, umesto toga zatražili ste malu pomoć prijatelja, malih prijatelja. Poslali ste to CeSID-u i CRTA da vam oni kažu da je ovo dobro i te odgovore ste nažalost dobili u roku od sat vremena. Lepo ste to pripremili.
Što se mene tiče, sa tim mišljenjem koje ste dobili od CRTA i od CeSID-a Mrdić može slobodno da poseti ove kućice ispred i da povede predstavnike te dve organizacije. Toliko to mišljenje vredi u ovom konkretnom slučaju.
Drugo, predviđeni sastav ove komisije koji je 5-3-2 od kojih su ova dva iz tog civilnog sektora, a od kojih je bar jednom civilnost veoma upitna. Ne zaslužuje to dalje da se obrazlaže šta ste hteli da uradite sa ovakvim sastavom.
Treće, način odlučivanja. Način odlučivanja gde treba sedam glasova za i od toga po dva iz svake od ovih kategorija. Ovo načelno može da zvuči kao okej, ali mi moramo da menjamo stvari da bi mogli da menjamo. To ne može da obezbedi ovakav mehanizam. Ovo je mehanizam koji obezbeđuje status kvo. Ovo je mehanizam koji vama obezbeđuje da nastavite da kradete izbore i oni koji ovo podržavaju svesni su toga ili su neuki, a među njima i onih koji su diplomirali od ovih kojih su vas podržali. Nisu svi, doduše.
Četvrto, trajanje mandata je pet godina. Vi ste ovo zamislili da kada jednom uspostavite ovaj mehanizam da radi za vas sutra i kada ne budete na vlasti i sutra, nakon što budete u Padinskoj skeli okopavali kupus, neće to tako moći. Čak i da usvojite ovo, taj zakon ćemo resetovati u istom trošku kada budete dobijali karte za Padinsku skelu.
Pet, nadležnost komisije. Komisija ima 32 nadležnosti. Ovo ne pričam zbog vas, niste ni čitali, nije ni važno, vi ste glasačka mašina, nego zbog gledalaca. Skoro sve nadležnosti su analizira, prati, pokazuje, ništa tu nema. Ovi koji su vas podržali rekli su da tu ima nekih izvršnih ovlašćenja i onda je ministarka Paunović koja je pobegla… Ovde nema ni jednog ministra da ovo brani. Gde su vam ministri? Šta se dešava sa ministrima? Ministarka Paunović je na to izjavila – pa naravno da nema nikakvih izvršnih ovlašćenja, pa to je previše ozbiljna stvar da mi to damo nekoj komisiji. Hvala vam na tom objašnjenju, mada čovek ne može da se ne zapita – kako je njoj dao neka ovlašćenja za bilo šta?
Šest, vreme potrebno da se ovaj zakon primeni. Vi ste ovo zamislili da ovo ne bude primenjivo već na sledećim vanrednim parlamentarnim izborima koje vaš šef obećava da će da se dese da bi izašao u susret studentima. Vi ste ovo zamislili da ne može da se primeni. Ugradili ste taj bag da to ne može da funkcioniše. Recite narodu da ste to tako zamislili, da ukradete bar još jedne izbore bez ovog zakona, iako vam i on omogućava da kradete. Postavlja se pitanje – zašto ste sada zbrzali? Kao što rekoh na početku, zato što vam pod hitno treba neko pozitivno brojanje.
Ovo što ste u Novom Sadu uspeli da izdržite, nepunih 24 časa, glumeći neku pomirljivost i fin ton, nije dugo potrajalo. Već sutradan ste se pokazali u svom prirodnom izdanju, i vi i vaš šef. Sada je problem, za koji dan kada vam dođe ministar spoljnih poslova Nemačke, ako ne otkaže posetu zbog ovakvih brljotina koje radite, hteli ste da mu pokažete taj zakon, da ste ga izglasali, kao što ste Ursuli pokazali pozitivno mišljenje CRTA i CeSID-a. Svi znaju da ovo vi ne mislite da primenjujete onako kako treba, kako se zakoni primenjuju i kada valjaju, a pogotovo ovaj koji ne valja. Vi umesto toga, kažem, izdržali ste nepuna 24 sata, a onda ste ponovo počeli da hapsite ljude, vraćajući se na svoja fabrička podešavanja.
Sledeći zakon, tačka 2, se odnosi na prodaju kompleksa Generalštaba. Vi u stvari donosite leks specijalis da bi se nešto srušilo, da bi se srušilo ono što nije ni vaše, ni naše, što ne pripada jednoj generaciji. Kada se nešto proglasi za takvo dobro, onda to pripada svima nama i onima pre nas i nama i onima posle vas. Ko ste vi da odlučite da sada toga više nema? U ovo obrazloženje ste, a vidim da je Jovanov koristio tu formulaciju, rekli da je to bila administrativna zgrada gde su sedeli vojni rukovodioci. Ma nemojte! Da li je Predsedništvo administrativna zgrada u kojoj sedi neki rukovodila? Da li je Patrijaršija administrativna zgrada? Da li je Vlada administrativna zgrada? Kažete – to je bila samo administrativna zgrada. Nemate pojma ili vas je neko pogrešno uputio.
Ovo je zgrada „A“. Na donjem spratu je sedeo savezni sekretar za narodnu odbranu, današnjim rečnikom rečeno ministar odbrane. Sprat iznad je sedeo načelnik Generalštaba. Pozadi u ovoj zgradi je bio operativni centar Generalštaba, srce sistema odbrane. Vi to zovete administrativnom zgradom, da bi to srušili.
Kada smo kod toga šta vi ovo radite, vi ste ekipa ili naslednici ekipe koja je svojom politikom dovela do bombardovanja ove zgrade. Ono što sada radite jeste da vi hoćete da dovršite to rušenje, hoćete da dovršite to rušenje, ali ovaj put o našem trošku. Ono prvo je bilo o trošku poreskih obveznika Amerike. Ovaj put se tim sporazumom, koji ste potpisali sa najvažnijim zetom na planeti, obavezujete da će ovo biti srušeno i raščišćeno o trošku poreskih obveznika Srbije. Da li ste vi ljudi normalni? Srušićete nešto što je važno, što je simbol, što je važno za ovu naciju.
Srušićete nešto što je važno, što je simbol, što je važno za ovu naciju, srušićete to o našem trošku da bi, izmestite svu onu infrastrukturu ispod, sve one kablove koji su najvažniji u zemlji koji prolaze tu isto, da bi to čisto kao na tacni predali nekom da gradi hotel i vi to zovete patriotskim gestom. Da li ste vi normalni, ljudi?
Na ovu temu nema smisla vama nešto govoriti, jer ste vi mašina koja to treba da odradi. Ne verujem ja da je Milenko toliko neupućen. Imate nečasnu nameru, ljudi. Nema smisla na ovu temu nešto ni Vučiću govoriti. Znam da on u stvari ovo radi, neki od vas su to i potvrdili da bi probao da napravi, da popravi taj svoj kanal komunikacije sa Vašingtonom nakon što je imao ono tvrdo sletanje kad je probao da se desandira u Majami, pa popio stativu i ništa nije uradio.
Sada nakon što je Mile Dodik napravio neki prodor ka Americi, on zove Milete i kaže - kako si to uradio, a Mile ga ostavi bez odgovora. Šta da mu kažem? Šta da kaže nekome ko niti zna da igra ni sa dobrim ni sa lošim kartama sve ove godine? I misli da će da popravi odnose sa Amerikom čovek koji je mislio da je to rešio kada je dobio plastične ključeve od Bele kuće i četiri rukovanja. Oni misle da je tako završio i sad misli da će odnose sa Amerikom rešiti tako što će dati neki prostor za nekretninu Americi. Pazi, kako je to čovek zamislio?
Ja se u stvari obraćam tom najvažnijem zetu na svetu i njemu želim da kažem - nemojte da kradete, nemojte da pazarite ukradenu robu. To što hoće da vam uvale to je ukradeno. To ne sme da se radi u Americi. Verovali ili ne, to ne sme da se radi ni u Srbiji. Nemojte da uzimate ukradenu robu. To što uzmete, a ukradeno je, neće vam sutra vredeti. Resetovaće neka nova vlast.
Nađite neki drugi posao, manite srpski Generalštab. Radite nešto sa Edijem Ramom sa kojim ste već i započeli. Imate ta ostrva albanska. Sa njim pravite poslove. Srbija nije jednako Albanija.
Uostalom, taj zet predlažem da se ugleda malo i na Evropljane koji su shvatili da je srpski litijum vruća roba i polako se sklanjaju od toga. Traže litijum na drugom mestu.
Sledeća tačka ili tačke su zakoni o ukidanju viza. To su naravno po prirodi spoljnopolitički zakoni. Zanimljivo je ovde što se ukidaju vize neke i na obične pasoše, neke i na diplomatske u zemljama za koje, pitajte se vi sami, da li bi ih mogli naći na karti. Pola Vlade ne bi moglo da nađe ove zemlje na karti. Mi ukidamo vize. Šta je ideja? Da li to ima neke veze sa EKSPO-m? Hoćemo li da im damo naše ili kineske pare da bi učestvovali u EKSPO, kao što se radi sa pacifičkim državicama? Jel to ideja?
Zadnja tačka koja pripada toj kategoriji je, spoljnopolitičkoj naravno, izuzetno zanimljiva. Radi se o sporazumu o saradnji u oblasti bezbednosti javnog reda sa Ekvatorijalnom Gvinejom. Neću vas pitati da pokažete gde je ta zemlja i kako joj se zove glavni grad. Neću vas pitati ni koja vas je to logika navela da baš sa tom zemljom uspostavljamo bezbednosnu saradnju policijsku, koje mi to bezbednosne izazove delimo. Međutim, ima nešto što i te kako delimo. Počinjemo da ličimo dosta jedni na druge. Na čelu Ekvatorijalne Gvineje je Teodoro Obijang Ngema Mbasogo, rođen 1942. godine, na vlasti je od 1982. Do sada 43 godine. Potpredsednik je Teodoro Ngema Obijang Mangue, slično ime. Nije ni čudo, to mu je sin. On je potpredsednik već od 2016. godine.
To je predsednik koji je prošle godine negde u ovo doba posetio Aleksandra Vučića u Beogradu. To je to.
Predsednik Obijang je na vlast došao tako što je 1979. svrgnuo svog ujaka. Zanimljiva koincidencija kako se preotima vlast od nekoga ko ti je blizak. Nešto me podseća na vaš slučaj. Predsednik ovaj nakon što se rešio ujaka preduzeo je dva impresivna reformska koraka. Ukinuo je zabranu hrišćanstva i zabranu nošenja naočara u Ekvatorijalnoj Gvineji. I pored tih reformskih koraka, smatra se da je to jedan od najbrutalnijih diktatora u Africi.
Od kada su pronašli naftu silno im je porastao bruto društveni proizvod, samim tim i bruto društveni proizvod po glavi stanovnika. Imaju stanovnika manje nego Beograd, ali pazite šta – i dalje je tri četvrtine stanovništva te zemlje ispod praga siromaštva, a predsednikovo lično bogatstvo se procenjuje na 600 miliona dolara. Očigledno, tu ima šta da se uči oko toga kako da se suzbije narod, pogotovo kada su ti pune ruke.
Moram da vam kažem da ste vi definitivno obeščastili i ovu Skupštinu i ovaj kvart, što radite. Od Srbije ste ponovo napravili lošu vest u svetu. Srbija već godinama od kada ste vi ovde, a pogotovo u poslednje vreme je ponovo na naslovnim stranicama svetskih medija, na najgori mogući način. Nema lepe vesti o ovoj zemlji. Nema više ni lepe sportske vesti. Da li ste to primetili? To je rezultat vaše vlasti. Sve vesti su loše. Vesti o Srbiji su loše. To je posledica vaše vlasti. Vesti o Srbiji su vesti o prebijanju ljudi, o hapšenjima na ulicama koje preduzimaju neki ljudi u civilu, o policiji koja je opremljena za razbijanje demonstracija, koja je okružila ženu koja štrajkuje glađu.
Pretpostavljam da ste elementarno svesni na šta liči izveštaj Evropske komisije o napretku i pridruživanju, pogotovo ovaj segment koji se tiče Srbije. Pogledajte malo pažljivije. U nekoliko kategorija mi smo u kategoriji u istoj grupi zajedno sa Turskom i sa Gruzijom. Svi ostali su nas prošli. Kada je situacija u nekim kategorijama malo bolja tu nam je i Bosna, tu smo negde. Prešišali nas i Crna Gora i Albanija, evo sad i Moldavija.
Džaba gospođa Brnabić putuje u Brisel i priča bajke. Niko vam ništa ne veruje tamo zato što se sve vidi, sve je očigledno. Možete da pričate šta hoćete. Zar mislite da i dalje misle da ste vi nešto što može da se popravi? Znaju da ne možete da se popravite. Imali ste prilike da razgovarate sa ljudima iz IPP. Njima je jasno da ste vi nepopravljivi. Vi imate inherentnu grešku. To ne može da se popravi.
Sada uz sve to…