Zahvaljujem.
Snagom većine je objedinjena rasprava, iako to nije u skladu sa Poslovnikom, što bitno smanjuje mogućnost rasprave. Naravno, pogrešan je bio predlog da to bude 20 rasprava, ali logično je bilo da imamo grupisanu raspravu, makar tri celine.
Ova situacija za poslaničku grupu MI - Glas iz naroda nameće da moramo da napravimo selekciju od ovih pedeset i nešto tačaka o kojima ćemo govoriti, zbog građana, a ne zato što mislimo da druge teme ne zavređuju da se o njima govori, nego prosto je nemoguće u ostavljenom vremenu razgovarati o svemu.
Dakle, mi smo se opredelili da struktura našeg izlaganja, nešto ću govoriti ja, nešto će tokom rasprave govoriti druge kolege, bude sledeća - nekoliko napomena oko važnih kritičnih elemenata koji se tiču makroekonomije, ja ću zatim govoriti o nezakonitom koncipiranju na primer budžeta za pravosuđe i nesposobnosti upravljanja sistemom na primeru pravosuđa, kolega Mitar Kovač će govoriti o vojsci, iz dva ugla, jedno je ono što smatramo da nije dobro što se predlaže a naročito ono što se ne predlaže kada je vojska u pitanju, a to je da ponovo nema vojnog roka.
Vladajuća grupacija je, da podsetimo građane, sa pričom o uvođenju vojnog roka izašla na prethodne izbore, sada nas obaveštavaju da ni 2026. godine neće biti vojnog roka zato što, kako kažu u objašnjenjima, nisu kasarne završene, nisu potrebne ambulante itd, a za nacionalni stadion je ta cifra već prešla 900 miliona evra. Gledamo kako se tzv. Kosovo naoružava i pravi svoju vojsku i pripadnici vladajuće grupacije po medijima iznose svoja neslaganja, što je vrlo dobro, ali kada dođu da treba da povuku ključni potez kojim mi odgovaramo na tu egzistencijalnu pretnju, a to je pravljenje vojske tzv. Kosova, onda vojnog roka i dalje nema. To je takođe primer nesposobnog upravljanja. Objašnjenje je kako je vojni rok ukinut u vreme prethodne vlasti. Samo treba reći da je tadašnji ministar, koji je zaista bio katastrofalan, voljom ove većine, naš ambasador u Vašingtonu, gospodin Šutanovac. Prema tome, stvari ne stoje dobro ni u tom delu.
Govorićemo takođe o skandaloznom autentičnom tumačenju kada je u pitanju Zakon o Generalštabu i u ostatku vremena, koliko budemo stigli, oko socijalnih pitanja, vezano za penzije.
Nešto oko ovih ključnih nekoliko makroekonomskih napomena, iako bi samo taj element zahtevao mnogo više vremena. Naime, kamate koje Srbija treba da plati radi servisiranja uzetih kredita su na nivou 1,9 milijardi evra. Samo kamate koje moramo da platimo su otprilike na nivou prognoziranog rasta BDP-a za ovu godinu. Uzgred budi rečeno, kada smo usvajali budžet prethodne godine, plan je bio nešto preko 4% da će rasti BDP, sada vidimo da je to između dva i dva i po. Dakle, bitno usporavamo i bitno idemo naniže. Tačno je da jedan deo nije mogao da se predvidi oko blokada, ali svi drugi rizici su bili mogući predvideti ih. Dakle, ulazimo polako u strukturne probleme.
Tome treba dodati da je svih ovih oko 18 milijardi evra za programe koje zbirno zovemo EKSPO, u tim kreditima je odloženo plaćanje glavnice i one će početi da dospevaju na naplatu 2027 i narednih godina. Kada se to dogodi, ovih 1,9 milijarde za servisiranje uzetih kredita će naglo preći 3 milijarde i biti značajno iznad rasta BDP-a Srbije.
Ovde je bila jedna opaska da se ne investira iz kredita. Zanimljivo je onda razumeti ako se ne investira iz kredita na šta se plaća 1,9 milijardi za kamate? Dakle nije tačno, investira se iz kredita, kao što se vidi tih 600 kilometara plus puteva koji su izgrađeni, urađeni su iz kredita. Naravno, vladajuća većina kaže, ili predstavnici kažu - zašto to nisu uradili ovi pre nas? Pa, zato što su bili odgovorniji po pitanju ko će vraćati te pare, ko će i kako će vraćati te pare. To je vrlo veliki problem.
Druga stvar koja je nepovoljna a tiče se direktnih stranih investicija koje su vrlo važne za održavanje fiksnog kursa dinara, u prošloj godini te neto investicije su bile 4,6 milijardi. Ona razlika do 6 milijardi i nešto, o kojoj slušate, to su bruto neto investicije, to je refinansiranje dobiti ponovo pa onda imate bruto. Neto je bilo 4,6. Iznošenje dobiti iz Srbije, 4,3 milijarde evra. Pad direktnih stranih investicija i očekivani visok nivo iznošenja dobiti iz Srbije sa povećanjem opterećenja za servisiranje uzetih kredita dovode Srbiju do vrlo velikih rizika nestabilnosti i vrlo velikih mogućnosti da počnemo ozbiljnije da trošimo devizne rezerve radi odbrane fiksnog kursa, a na fiksnom kursu su nam zasnovani čitav niz drugih parametara, između ostalog i odnos duga prema BDP-u. Istina je da je revizija statistike pokazala da je BDP u prošloj godini bio veći za 5 milijardi evra. Ja ne mislim da je statistika išta lagala, ona je samo primenila metodologiju koja se primenjuje i u Eurostatu, te je to relaksiralo naš dug u odnosu na BDP kad se meri na taj način dodatno, ali to su sve samo prikriveni rizici.
Ulazimo u jedan period kada ćemo se suočiti sa time da smo investirali na način da to u šta ulažemo ne može sebe da otplati i smanjenje mogućnosti daljeg zaduživanja će dovesti Srbiju do sve manjih mogućnosti investiranja. Dakle, ove investicije od 6,7 sa svim ovim elementima će biti bitno manje moguće u narednom periodu, a to je ključni element, uz ličnu potrošnju koja vuče naš BDP. Dakle, imamo strukturnih problema koji se ne vide iz ovog prikazivanja kako su stvari manje-više sređene i u redu.
Sad pravosuđe. Dakle, treba reći, kad kažem da je nezakonito, onda mislim na sledeće. Naime, po zakonu je bilo dužno u situaciji kada Visoki savet sudstva nije dao pozitivno mišljenje na budžet, a kada je pravosuđe u pitanju, to građani Srbije treba da znaju, telo koje upravlja pravosudnim sistemom u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima, izjašnjavajući se na Predlog budžeta za pravosuđe, nije dao pozitivno mišljenje. U toj situaciji Ministarstvo finansija je, po zakonu, dužno da napravi sastanak i konsultaciju sa ljudima koji budžetski vode Visoki savet sudstva, što Ministarstvo finansija nije uradilo, te je koncipiranje pravosudnog budžeta za ovu godinu prvo urađeno na nezakonit način, odnosno uz kršenje imperativnih zakonskih normi.
Problem je u tome što budžet za pravosuđe ne adresira ni jedan od problema koje mi u pravosuđu strukturnih imamo. Reč je, pošto se budžet u pravosuđu dvotrećinski troši za plate, o tome da nama plate sudija, pogotovo sudija osnovnih sudova, najvećeg broja sudova, u periodu od 2017. godine do danas procentualno padaju u odnosu na prosečnu zaradu. U Beogradu je to najdramatičnije. Plata sudije osnovnog suda u Beogradu je samo za 20% veća od prosečne plate, a pada sa 1,87 na 1,5 u julu mesecu ove godine. Prosek Saveta Evrope u državama plata sudija, prema prosečnoj zaradi, je 2,5. To znači da mi nemamo uslove pod kojima će nam se najbolji mladi pravnici uopšte javljati da budu sudije i tužioci.
Apsolutno nestimulativno. Ne mislimo valjda da će najbolji mladi pravnik da se prijavljuje da radi za prosečnu platu i jedva iznad prosečne plate, i to u profesiji koja zabranjuje bavljenje bilo kakvim dodatnim aktivnostima, osim u nauci, koje mogu da ti obezbede bilo kakve dodatne prihode.
Sve to imajući u vidu, da je reč o sistemu u kome nama dramatično nedostaju, u odnosu na sistematizaciju, popunjenost i tužilaca i sudija. Kod tužilaca je to nešto preko 20%, nešto malo manje ili približno tome vam je u sudstvu. Dakle, neko treba da se opredeli za profesiju u kojoj će biti značajno manje plaćen kao pravnik, nego u drugim oblastima. U istom periodu, mi imamo povećanje advokata na 100.000 stanovnika za 55%, a ovde mi nemamo uopšte zainteresovanih mladih ljudi da nam budu sudije i tužioci. Za šest godina, nama skoro dve trećine sadašnjih sastava ide u penziju i mi nemamo odakle to da popunjavamo i ulazimo u jedan problem, koji je vrlo veliki.
Neupravljanje sistemom. Država je napravila disparitet onih koji primaju plate iz budžeta u proteklih, od 2017. godine, kada se smatra da je završena bila finansijska konsolidacija, do danas, bez jasnih kriterijuma, pa tako, u odnosu na plate sudija su medicinske sestre u ovom periodu dobile 70% veća, kumulativno gledano, povećanja, lekari 35%, policija 25%, Vojska 50%, prosveta 60% veća nego sudije i oni koji rade u pravosuđu.
Zbog nevođenja računa o tome na koji način se podižu koeficijenti određenih stručnih saradnika u odnosu na sudije, naročito prekršajnih sudova, mi imamo situacije ponegde da stručni saradnici sa dužim radnim stažem imaju veće plate od sudija. To ne može da se dozvoljava.
Prema tome, to ad hok ili već ne znam po kom kriterijumu, podizanje plata ovim ili onim kategorijama dovodi do jednog potpunog dispariteta u vođenju složenih i ozbiljnih sistema, tako da je povećanje predviđeno od 5,1% zapravo samo kap u moru smanjivanja nagomilanih nepravilnosti i nelogičnosti za jednu vrlo važnu oblast, a to je, uzgred rečeno, i treća grana vlasti, koja je hronično potcenjena u čitavom prethodnom periodu i sada smo došli do dramatičnih trenutaka. Samo da građani znaju, većina sudova u ovom trenutku u Republici Srbiji je u blokadi računa. Oni ne mogu da plaćaju svoje komunalne obaveze. Doći će u poziciju da će im se isključiti struja.
To je primer kako zapravo budžet ne služi tome da se sistemski na pravilan način vode čitave oblasti koje imaju svoje unutrašnje probleme. Jednako tako će se pokazati i kada je vojska u pitanju, ali o tome ćemo kasnije govoriti. To je razlog zbog čega ćemo mi glasati protiv ovog budžeta. Ostalo vreme će kasnije biti na raspolaganju mojim kolegama. Hvala vam.