Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Snežana Malović

Snežana Malović

Socijaldemokratska stranka

Govori

Prvo, nije tačno da smo pogrešno interpretirali Zakon. Evo pročitaću član 3. Predloga zakona, koji glasi – zajedno sa amandmanom koji je Odbor za pravosuđe podneo, pravosnažno osuđena lica kojim je izrečena jedinstvena kazna zatvora, oslobađaju se od izvršenja jedinstvene kazne za procenat oslobođenja od izvršenja kazne, propisan ovim zakonom, utvrđene pojedinačne kazne za krivično delo obuhvaćeno ovom amnestijom, što znači da se amnestija primenjuje ne na jedinstvenu kaznu, već na pojedinačno utvrđenu kaznu.
Takođe, reći ću vam da niste upravu u pogledu krivičnog dela ne ovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. Jeste član 4. ovog krivičnog dela izostavljen iz amnestije, međutim obuhvaćen je amnestijom stav 3. ovog krivičnog dela, koji kaže ovako – ako je delo iz stava 1. ovog člana izvršeno od strane grupe ili je učinilac ovog dela organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika, učinilac će se kazniti zatvorom od 5 do 15 godina.
Prema tome, u koliko lice koje je osuđeno za ne ovlašćenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga po stavu 3, biće obuhvaćeno amnestijom.
Poštovana predsedavajuća, govoriću o članu 4. Predloga zakona, pošto mislim da smo svi zaboravili na kom članu se nalazimo. Naime, u članu 4. Predloga zakona je regulisano da amnestiji ne podležu pravosnažno osuđena lica za koje je do dana stupanja na snagu ovog zakona, pod jedan, naređeno izdavanje poternice i to zbog ne javljanja na izdržavanje kazne zatvora ili zbog bekstva sa izdržavanja kazne zatvora.
Kada sam govorila u prethodnoj diskusiji da je ovaj predlog zakona o amnestiji u velikoj meri prepisan iz Zakona o amnestiji koji je usvojen 2001. godine, to se odnosi i na član 4. Naime, šta može da se desi u praksi? To će biti slučaj ukoliko se ovo usvoji, a sigurna sam da hoće. Znači, lica zbog kojih je raspisana poternica, a nije raspisana zato što se nisu javili na izdržavanje kazne zatvora ili zbog toga što su pobegli sa izdržavanja kazne zatvora, već po nekom drugom osnovu moći će da se primeni ovaj zakon.
Kao što sam rekla zakon jeste opšti, ali on ima svoje otelotvorenje i primenjuje se na pojedinačne slučajeve. U našoj praksi imamo slučaj Luke Bojovića zbog koga je raspisana poternica, i zbog toga je uhapšen u Španiji, zbog krivičnog dela koje je procesuirano od strane Tužilaštva za organizovani kriminal. Naime, njemu je izrečena pravosnažna kazna zatvora zbog falsifikovanja i nošenja oružja od strane redovnog suda na godinu i nešto. Znači, u ovom slučaju, ukoliko se usvoji ovaj predlog zakona, moći će da se primeni amnestija na to krivično delo.
Prema tome, kao što smo govorili u pogledu primene jedinstvene kazne zatvora, tako je i u ovom slučaju. Imamo nepreciznost. Amnestija će moći da se primeni na lica koja se nalaze u bekstvu, a zbog kojih poternica nije raspisana usled bekstva ili usled ne javljanja na izdržavanje kazne.
Još jedna opaska. Predlagač zakona nije vodio dovoljno računa o tome da ovaj zakon bude dosledan i da se izbegnu ovakvi slučajevi za koje sam uverena da sam predlagač nije hteo da se primeni. Takođe, moram da kažem da ne stoje opaske u pogledu toga da mi nismo predložili rešenje koje bi tretiralo lica na koja bi moglo da se primeni amnestija. Naime, naš poslanik, dr Janko Veselinović, je predložio da se izmeni član 1. Predloga zakona koji bi se odnosio samo na lica koja su osuđena na šest meseci, a kojima bi se kazna smanjila za 50%. Duboko sam uverena da bi se to odnosilo na onih 1.100 lica koja će biti puštena po usvajanju ovog zakona. Takođe, ukoliko se išlo na to da se tretiraju lica koja su osuđena zbog krivičnog dela manje društvene opasnosti, zašto onda amnestijom nisu bili predviđeni prekršaji? Zahvaljujem se.
Tako i govorim, kao ovlašćeni predstavnik.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, ministre, predstavnici Ministarstva pravde, na kraju ove rasprave i u pojedinostima mi kao poslanici DS nismo ubeđeni u to da treba da glasamo za ovaj predlog zakona u ovom obliku kako je predložen.
Kao što smo rekli, nismo protiv amnestije. Shvatamo i razloge zbog čega se amnestija donosi. Shvatamo i razloge pretrpanosti naših zatvora, potrebe da se unesu određene izmene u naš zatvorski sistem, ali svakako ne mislimo da je način rešavanja tog pitanja amnestija u ovom obliku kako je predložena.
Opšta amnestija kako je predložena nije dobra. Mislim da će se to nama vratiti kao društvu. Nažalost, trebalo je više voditi računa o tome.
Takođe, pokušala sam u svojoj raspravi u nekoliko navrata da ukažem i na tehničke nedostatke samog zakona, koje se provlače kroz nekoliko članova ovog predloga zakona i kroz član 3, koji se odnosi na način obračuna amnestije u pogledu izrečenih kazni zatvora i na član 4, koji se odnosi na lica koja se nalaze pod poternicama. Kao što sam rekla, ne mislim da je tu bilo zle namere. Prosto mislim da je došlo do tehničke greške zbog toga što se nije dovoljno pažnje obratilo u izradi zakona.
S tim u vezi moram da kažem da još uvek nismo dobili, evo i na kraju rasprave, odgovor zbog čega je zakon po hitnoj proceduri predložen i koje su to štetne posledice koje bi nastupile ukoliko se ovaj zakon ne usvoji. Ukoliko se mislilo na pretrpanost zatvora, kao što je ovde i pokušano da se objasni, onda bi to moglo da se postigne i time da su obuhvaćena lica kojima je izrečena kazna zatvora do šest meseci, a koja po logici stvari su sigurno osuđena za krivična dela manje društvene opasnosti.
Ovde se govorilo i nešto što je u vezi sa samim predlogom zakona, a koji se ne nalazi striktno u zakonu u pogledu nekih krivičnih dela. Govorilo se u tom smislu da predlog zakona, kada bude bio usvojen, kako će se odnositi na konkretna lica, na konkretne sudbine, na nečije slobode. Tako pored tog svog karaktera ima i jedan mnogo širi karakter, a to je određena politička poruka koju treba da pošalje.
Kao što sam iznela, nisam sigurna da, kada se zakon usvoji, će se dosledno sprovoditi cilj vlade u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije zbog toga što će se, nakon usvajanja ovog zakona, pogodovati određenim licima koja se upravo pa i zbog krivičnog dela korupcije, koja su osuđena. Želim da verujem da ova vlada ima cilj da se izbori sa kriminalom i korupcijom. Želim da verujem i prvom potpredsedniku Vlade, ministru Vučiću na tome, ali svi ostali unutar Vlade treba da znaju da, ukoliko ovakvi predlozi zakona dolaze pred parlament i ukoliko se ovakvi predlozi zakona usvajaju, oni svakako neće pratiti to što i oni rade.
Kao i do sada, bićemo konstruktivna opozicija. Mislim da smo u svojim diskusijama to i danas pokazali, ali svakako ne možemo da glasamo za zakon, kao što sam rekla, koji će doprineti tome da iz zatvora izađu lica kao što su Andrija Drašković ili Sreten Jocić, Uroš Nišić i mnogi drugi. Zahvaljujem se.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, predstavnici Ministarstva pravde, danas na dnevnom redu imamo Predlog zakona o amnestiji. Koliko je ovaj zakon značajan i koliko je suštinski važan, govori i činjenica da se posle 11 godina, od 2001. godine u ovakvom opštem obimu nalazi na dnevnom redu parlamenta.
Mogu da razumem neke od razloga zbog čega se Zakon o amnestiji predlaže, mogu da razumem razloge koji se tiču zatvorskih kapaciteta, broja osuđenih lica koja se nalaze danas u našim zatvorskim ustanovama, mogu da razumem želju Ministarstva pravde da unapredi kapacitete zatvorske ustanove i da doprinese u pravom smislu resocijalizaciji lica koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, ne bi li oni ubuduće bili korisni građani naše zemlje, ali ne mogu da razumem obim koji se predlaže ovim predlogom Zakona o amnestiji.
Svaki ministar pravde susreće se sa inicijativama osuđenih lica za amnestiju, to nije iznimno vaš slučaj, i ja sam imala više puta takve stvari i prethodni ministri pravde su takođe imali takve inicijative i pritiske i toga će uvek biti kada se menja politička situacija ili kada se menja Vlada u jednoj zemlji.
Naravno, da je na svakom Ministarstvu pravde ili Vladi da odluči da li će tim pritiscima podleći ili da li će ih uvažiti i ukoliko to učini, u kom obimu i u kom vidu će učiniti.
Kao što sam rekla, i sama sam razmišljala o nekim oblicima amnestije, međutim kada smo se na početku mandata prethodne Vlade susreli sa određenom analizom koja se tiče kaznene politike, onda je takva odluka, barem sa naše strane, nije se mogla doneti.
Zarad javnosti Srbije i zarad vašeg interesovanja, informisanja, reći ću vam da prema podacima koje smo uradili 2007. i 2008. godine, analizama tada izrečenih kazni zatvora i analizama uopšteno kaznene politike u Srbiji, ustanovili smo da je za pet i po godina u Srbiji zastarelo 4.316 krivičnih postupaka, a da se postupci vode i po više od 15 godina. Ustanovili smo da 517 izrečenih kazni zatvora nije izvršeno. Takođe u analizama je utvrđeno da preko 10 godina u krivičnoj oblasti postoji više, oko 100 predmeta. Takođe je ustanovljeno, govorim samo o krivičnoj materiji, pošto je ona danas oblast našeg interesovanja, utvrđeno je da je u 2007. godini npr. sudije koje su sudile u krivičnim postupcima su ispunile normu od 78%, što nije bilo zadovoljavajuće.
Preći ću sada na konkretne stvari, za krivično delo, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, u periodu od januara 2004. do juna 2007. godine, izrečeno je 94% kazni zatvora ispod zakonskog minimuma do godinu dana ili na granici zakonskog minimuma.
Zatim, analiza kaznene politike za 2007. godinu pokazala je da je za neovlašćenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga, gde je zaprećena kazna od dve do 12 godina, sudovi izriču u 86% slučajeva kaznu zatvora do tri godine. Kada je reč o organizovanoj proizvodnji i stavljanje u promet opojnih droga od strane više lica, koja su izuzeta ovim zakonom o amnestiji, želim i to da ukažem, sudovi su izricali kaznu zatvora čak u 98% slučajeva na granici zakonskog minimuma.
Zatim, kaznena politika sudova za krivično delo primanje mita koja je takođe izuzeta ovim zakonom o amnestiji, rezultiralo da je najčešće izricanjem kazni zatvora ispod zakonskog minimuma u 88% slučajeva. U 2007. godini izrečeno je samo 11 presuda za zloupotrebu službenog položaja koja će biti obuhvaćena ovim zakonom o amnestiji. To su bili razlozi zbog čega se mi nismo opredelili za predlaganje Zakona o amnestiji u ovako opštem obimu.
Nesporno je da postoje legitimna sredstva i razlozi za predlaganje Zakona o amnestiji, nalazi se i u Ustavu i u Krivičnom zakonu, i kao što ste sami rekli, nema zemlje koja ne poznaje institut amnestije. Ali, postavlja se pitanje kakva poruka se šalje kada predlažete Zakon o amnestiji u ovako opštem obliku? Da li ste dosledni u izrečenim tvrdnjama da želite da se borite protiv organizovanog kriminala, kriminala i korupcije uopšte, ako oslobađamo lica koja su osuđena za takva krivična dela?
Želim da verujem u proklamovani cilj Vlade Republike Srbije da će da se bori protiv kriminala. Imam poverenja u ono što radi ministar Vučić. Videćemo da li će to biti kozmetička priča ili ćemo imati suštinsku borbu.
Za sada želim da verujem. U krajnjem slučaju, to je nešto što predstavlja nastavak onoga što smo mi radili. Ovo govorim zbog građana Srbije, i svakako će doprineti tome da građani Srbije žive u jednoj uređenoj zemlji.
U ekspozeu prilikom izbora ove vlade je takođe konstatovano da je želja uspostavljanje pravne države i vladavine prava, da je to temelj stvaranja pravne sigurnosti i pojedinca, a i čitavog društva, jer podstiče privredni rast, ulaganja i konkurentno poslovanje, i to je jedan od osnovnih preduslova privrednog, društvenog i političkog razvoja Srbije.
Takođe je rečeno da će Vlada Srbije voditi oštru borbu protiv organizovanog kriminala, a u saradnji sa demokratskim svetom, boriće se i protiv svih oblika terorizma, kao što sam rekla, način na koji se predviđa i u kome je predviđen obim krivičnih dela, koja se danas nalaze pred nama, pokazujete da ste nedosledni i da ste u koliziji sa proklamovanim ciljevima.
Takođe se postavlja pitanje načina donošenja zakona, pozdravljam činjenicu, da članove radne grupe i radnu grupu koju ste osnovali za izmenu ili za donošenje novih zakona, stavljate na veb stranicu Ministarstva pravde. Sama sam pokušala da to činim, koliko god je to bilo moguće i zanimljivo je čuti komentare koji će biti dati na tekst zakona, ali i sagledati lica koja će učestvovati u tim radnim grupama.
Za razliku od takvog činjenja, za ovaj zakon nismo imali prilike da vidimo na veb stranici Ministarstva pravde, nisu mogli da se daju komentari, dok ga nije usvojila Vlada Republike Srbije u vidu Predloga zakona, tačnije rečeno, saznali smo to iz novina kada je zakon na Vladi usvojen.
Rekli ste da je razlog za donošenje zakona izmenjena društvena, ekonomska i politička prilika.
U današnjem vašem izlaganju izostavili ste političke prilike, rekli ste ekonomske i društvene. To mogu da razumem, ali vi niste do kraja objasnili. Razumemo koje su se političke prilike promenile, međutim kada sam malo pre govorila o doslednosti, čini mi se da je upravo poslanička grupa iz koje potičete, u svojoj predizbornoj kampanji, a i ovde sam sve zajedno nas informisala u ekspozeu, prilikom sastavljanja Vlade Republike Srbije, bila borba protiv kriminala. Tako da, iz ovog današnjeg rada, povodom ovog predloga zakona i onoga što ste pričali, kao što sam rekla, ne vidim doslednost.
Društvene i ekonomske prilike koje su se promenile mogli ste bolje da objasnite. Čini mi se da ovim zakonom o amnestiji potpadaju i neka krivična dela koja su nekada spadala u domen vojnog pravosuđa, a koja više nemaju takav značaj, društvenu opravdanost, da se koriste ili da se izvrše kazne zatvora koje su tada izrečene. Godine 2010. smo ovde imali Zakon o amnestiji vojnih obveznika, i to je upravo nešto što govori o promenjenim društvenim okolnostima.
Rekli ste, takođe, da razlog za donošenje zakona su i prihvaćeni međunarodni standardi u oblasti izvršenja sankcija. Nismo čuli koji su međunarodni standardi, pretpostavljam da mislite na uvođenje izvršenja kazne zatvora putem zabrane napuštanja boravišta, ili ono što je odomaćeno u stručnoj javnosti – putem elektronskog nadzora, i da mislite na kazne rada u javnom interesu. To je nešto što treba da bude budućnost, nešto što treba jačati, ali ne vidim kakva je veza između puštanja osuđenih lica i jačanja kazne u javnom interesu.
U zakonu je predviđeno da se oslobađaju kazne zatvora lica u iznosu od 25%, pa čak i ona lica koja nisu stupila na izdržavanje kazne zatvora. Oni koji su osuđeni od tri do šest meseci oslobađaju se 50% izrečene kazne, a oni koji su osuđeni do tri meseca u potpunosti se oslobađaju kazne zatvora. Prilikom predstavljanja zakona, bili ste u poseti nekom sudu, rekli ste da ovim zakonom o amnestiji neće biti, se ne odnosi na izvršenje teških krivičnih dela kao što su teška ubistva, polni kriminal, organizovani kriminal, davanje i primanje mita, terorizam ili lica koja su osuđena za neovlašćenu proizvodnju i promet opojnih droga.
Premijer, ministar unutrašnjih poslova, Ivica Dačić, izjavio je prilikom usvajanja zakona na sednici Vlade da bi zakon trebao da rastereti zatvore, jer veliki broj čeka na izvršenje kazni i da se on ne odnosi na teška krivična dela. Kako je sam rekao, rekao je da svrha tog zakona jeste da se rasterete kapaciteti kada je reč o zatvorima, ali to ne podrazumeva amnestiju za teška krivična dela. Vaš državni sekretar juče u izjavi koju je dao jednoj televiziji rekao je, citiram: "Sva lica osuđena na 15 i manje od pet godina zatvora od strane suda, individualno nisu procenjena kao teška krivična dela". Znači, citiram: "Lica koja su osuđena na 15 godina nisu individualno procenjena kao teška krivična dela". Da to nije tačno, ukazano je u današnjoj raspravi i to se vidi kroz to na koja lica će se zakon primeniti.
Želim da verujem do kraja da usvajanjem ovog zakona ćete proširiti član 2. i da će se odnositi i na neka druga lica koja jesu osuđena za teška krivična dela, za krivična dela ubistva, znači, koja su pravosnažnim sudskim presudama dokazani da su izvršili ubistva, i mogu slobodno reći da oni jesu ubice.
Zakon se odnosi na Andriju Draškovića, koji je posle 11 godina i posle pet izmena sudskih veća osuđen na devet godina zakona. Nakon usvajanja ovog zakona, on će se odmah naći na slobodi.
Zakon se odnosi na Sretena Jocića, osuđen je na 15 godina zatvora i ovim predlogom zakona njemu će kazna biti smanjena za 25%. Ne mogu da vidim na koji način u njegovom slučaju će doći do ušteda u budžetu Republike Srbije, ako će on tek za par godina da izađe sa smanjenom kaznom putem zakona o amnestiji.
Zakon se odnosi na Uroša Mišića koji je osuđen na pet i po godina. On odmah posle toga izlazi, posle usvajanja zakona, na slobodu i to građani Srbije moraju da znaju i u tome se ogleda nedoslednost.
Nedavno smo imali izgrede na sportskim takmičenjima. Predlogom zakona nisu izostavljena krivična dela za koja su lica osuđena usled izgreda na sportskim takmičenjima. Par puta u parlamentu smo imali u vezi sa tim. Neću unapred da govorim šta se desilo nedavno, ali način na koji kada predlažete da se amnestija da za lica koja su osuđena za takva krivična dela, se šalje vrlo konfuzna i kontradiktorna poruka.
Zakon se odnosi na Luku Karadžića, osuđen je na dve i po godine zatvora zato što je usmrtio u saobraćajnoj nesreći devojku od 21 godinu. Nije stupio na izdržavanje kazne, kao što sam rekla u prethodnoj diskusiji, ovaj zakon se odnosi i na lica koja nisu stupila na izdržavanje kazne. Nedavno mu je sud odložio izvršenje kazne, neću da insinuiram, samo ističem činjenicu.
Zakon se odnosi i na lica koja su učestvovala u ubistvu Brisa Tatona.
Zakon se odnosi na Stefana Karića izrečena mu je kazna zatvora od jedne godine zbog saobraćajne nesreće.
Zakon se odnosi i na lica koja su učestvovala u ubistvu Željka Ražnatovića Arkana, takođe i to treba istaći. Zakon se odnosi i na lica koja su osuđena za zloupotrebu službenog položaja.
Danas govorimo o tome da će uštede biti 127 miliona, više od milion evra. Oduzimanje imovine, primenom Zakona o oduzimanju imovine Srbija se trenutno nalazi pod Direkcijom za upravljanje oduzetom imovinom, što je podatak koji je vama dostupan, imovina u vrednosti preko 350 miliona evra. Ovim zakonom su obuhvaćena i krivična dela zbog kojih se može izvršiti oduzimanje imovine. jedan od njih je zloupotreba službenog položaja. S tim u vezi, opet moram da se vratim na onu doslednost. Jedan od prvih predmeta koji je pokrenut kada je ova vlada formirana, bio je postupak protiv odgovornih lica u "Jugoremediji". Šaljete konfuzne poruke.
Zatim ste rekli da ovaj zakon mora da se donese po hitnoj proceduri, i kao razlog za to ste naveli, opet citiram, jer bi mogle da se izazovu štetne posledice po rad državnih organa. Želim da čujem koje su to štetne posledice? Znam da se to piše iz razloga hitnosti, ali kad za ovakav ozbiljan zakon napišete takvu stvar, onda želim da čujem koje su to štetne posledice. Zahvaljujem se.
Kao ovlašćeni predlagač, pošto ste dali gospodinu Cvijanu reč, onda očekujem da ćete i meni dati po istom osnovu.
Predsedavajući, morate da imate isti odnos prema svima. Vi ste povredili Poslovnik i dali reč osobi koja nije bila u mogućnosti da prema Poslovniku koristi reč. S obzirom da ste jednom napravili to, morate da se držite takvog ponašanja tokom celokupnog zasedanja. Prema tome, ako ste gospodinu Cvijanu kao ovlašćenom predlagaču dali reč, onda ste dužni da i meni kao ovlašćenom predstavniku poslaničke grupe date reč.
Gospodin Cvijan je danas novinarima u Skupštini Srbije izjavio sledeće – Tokom zasedanja imali smo priliku da čujemo da pojedini poslanici opozicije lažu građane time da će uskoro neki ljudi, poput Andrije Draškovića, izaći iz zatvora. To je laž. Želim da se raspravi sada da li će se Predlog zakona o amnestiji, ukoliko bude usvojen u ovom obliku, primeniti na slučaj Andrije Draškovića ili ne?
Ukoliko sam ja obmanula građane Srbije, čitajući dosledno Predlog zakona o amnestiji koji se danas nalazi pred nama, ja ću se izviniti. Ukoliko nisam, onda ili gospodin Cvijan treba da se izvini ili poslanička grupa SNS.
Replika.
Decidno je rečeno da je laž da će Andrija Drašković da izađe. Sada čujemo da nije i da se Predlog zakona odnosi i na taj slučaj. Očekujem da se ne meni, nego građanima Srbije, gospodin Cvijan izvini.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, vrlo stidljivo je u uvodnom izlaganju rečeno na koji se način došlo do predloga zakona koji je podneo 61 poslanik SNS. Znači, nije bila istaknuta činjenica koja je prethodila izradi ovog zakona.
Naime, zbog građana Srbije i na temu onoga što je rekao moj kolega Cvijan, reći ću da je ovaj zakon Vlade Republike Srbije na predlog Ministarstva pravde podnela 31. januara ove godine. Pre toga je Zaštitnik građana gospodin Saša Janković uputio inicijativu za izmenu Zakona o vanparničnom postupku, jer je zaista bilo potrebno urediti oblast tzv. pravno nevidljivih lica. Vlada Republike Srbije kada je formirana je povukla sve zakone, a potom ono što je potpuno neuobičajeno zakon je podnela poslanička grupa SNS. Ja i ovog puta pitam predlagača zakona, pošto aktuelnog ministra pravde i državne uprave ne mogu da pitam, jer on nije prisutan, predlog nije podnela Vlada Republike Srbije, zašto je to učinila poslanička grupa, šta se krije iza toga, da li je u pitanju strah, da li to ministar ne može da dođe ili je nešto drugo? Takođe, imaćemo prilike da i u današnjoj diskusiji u načelu više o tome kažemo, ali naravno i diskusiji po amandmanima.
Dame i gospodo narodni poslanici, upravo smo u diskusiji čuli da jeste zakon plagijat jer ga je izradila Vlada Republike Srbije u prethodnom mandatu, povučen je od strane sadašnje Vlade Republike Srbije a potom je predružen od strane 61 jednog poslanika SNS i mi nismo dobili odgovor na pitanje zašto ovaj zakon nije predložila Vlada Republike Srbije, zašto aktuelan ministar ga ne brani, već je to učinjeno od strane poslanika SNS.
Zahvaljujem se.
U svoje lično ime i u ime DS pozdravljam donošenje ovog zakona, iako sam predlog zakona prate određene kontraverze. Već smo istakli da smatramo da je ovaj zakon trebalo da predloži Vlada Republike Srbije i da ga danas brani ministar pravde, a ne poslanička grupa SNS. Pozdravljam donošenje ovog zakona iz razloga što smatram da predstavlja kontinuitet sa radom prethodnog Ministarstva pravde ili sa radom Vlade Republike Srbije. Nadam se da će se i u nekim drugim oblastima nastaviti taj trend.
Kao što smo rekli, inicijativu za donošenje izmena Zakona o vanparničnom postupku dao je Zaštitnik građana još početkom ove godine. Kao što je rečeno u obrazloženju predloga ovog zakona, razlog za to je zbog činjenice da postoji određeni krug lica u Republici Srbiji koji su tzv. pravno nevidljiva lica, koji nemaju svoj pravni identitet i samim tim ne mogu da ostvare svoja prava koja su im garantovana, ne samo domaćim zakonodavstvom, već i međunarodnim konvencijama. Prema analizama koje su urađene i od strane Zaštitnika građana, ali i od strane Visokog komesarijata UN za izbeglice, reč je o 1,5% pripadnika zajednice Roma, Aškalija i Egipćana koji nisu upisani u matičnu knjigu rođenih. Procena je da se radi o 6.750 lica, ali kao što smo čuli u obrazlaganju predloga zakona, verovatno je reč i o mnogo većem krugu lica.
Takođe, Zaštitnik građana kada je uputio svoju inicijativu rekao je da ta lica ne mogu da budu upisana u matičnu knjigu rođenih ni u upravnom postupku, ali ni u parničnom postupku putem tužbe za utvrđivanje materinstva i očinstva ili ne mogu da to svoje pravo ostvare u vanparničnom postupku podnošenjem predloga za utvrđivanje činjenice rođenja.
Takođe, želim da istaknem i to da je 20. marta 2012. godine u ovom uvaženom domu održana jedna konferencija ovim povodom u organizaciji Kancelarije Zaštitnika građana kojoj su prisustvovali kako predstavnici izvršne vlasti, predstavnici MUP, Ministarstva pravde, Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, tako i predstavnici nevladinog sektora, predstavnici Evropske komisije i predstavnici nezavisnih institucija. Tom prilikom sagledani su svi problemi sa kojima se susreću pravno nevidljiva lica, tj. građani koji nemaju svoj pravni identitet. Predstavnici i zakonodavne i izvršne vlasti, ali i predstavnici nezavisnih institucija i nevladinih organizacija složili su se da je društveno neprihvatljivo i pravno nepojmljivo da u 21. veku postoje osobe koje ne mogu da ostvare svoja osnovna ljudska prava.
Nema sumnje da se ne sme dozvoliti da ni u jednom društvu postoje građani koji nemaju svoj pravni subjektivitet, jer pravo da osoba bude priznata pred zakonom predstavlja civilizacijsku tekovinu, osnovno ljudsko pravo i preduslov za uživanje svih ostalih prava garantovanih kako domaćim, tako i međunarodnim zakonodavstvom. Ovom prilikom želim da podsetim da je Srbija članica Saveta Evrope, tako da nam i iz tog članstva proističu određene obaveze i da se Konvencija o ljudskim pravima direktno primenjuje u našem pravnom sistemu.
Srbija teži izgradnji društva u kojem su svi građana ravnopravni u svim segmentima društvenog ili političkog života. Činjenica je da je do sada postignut značajan rezultat u oblasti zaštite i unapređenja ljudskih i manjinskih prava, ali i u borbi protiv diskriminacije. Osnovane su nezavisne institucije koje se bave tom zaštitom.
Međutim, potpuno je nesporno da se moraju ulagati dalji napori da bi se poboljšao položaj svih građana, a prevashodno onih kojima je takva pomoć potrebna i pri tom mislim na ranjive grupe i u okviru tih ranjivih grupa značajno je sagledati i pitanje, o kojem se ovde diskutovalo, romske populacije koja se smatra prema analizama i istraživanjima najsiromašnijom i najmarginalizovanijom društvenom grupom, ali ne samo u Srbiji, nego i u drugim evropskim zemljama. U okviru ove grupe je problem pravne nevidljivosti najizraženiji. Na korake za zaštitu obavezuje nas, kao što sam navela, i domaće i međunarodno zakonodavstvo, ali i ono što je ovde takođe istaknuto, i Strategija za unapređivanje položaja Roma u Republici Srbiji.
U vezi sa ovom temom, pošto je mnogo toga rečeno, želim da istaknem i činjenicu da je Ministarstvo pravde u prethodnom periodu pripremilo i radnu verziju zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Donošenje ovog zakona je izuzetno značajno. U tom tekstu je posebna pažnja posvećena lica bez pravnog identiteta, tako da je predviđeno da sva lica kojima je to potrebno mogu imati besplatnu pravnu pomoć. Taj zakon, kada bude usvojen jednoga dana, bi trebalo da uvede i nove jedinstvene mehanizme za priznanje prava na besplatnu pravnu pomoć, a koji bi bili mnogo elastičniji od postojećih procesnih zakona, u kojima se insistira na dokazima, u tom pogledu u vidu javnih isprava.
Dakle, korišćenjem mehanizama koji su predviđeni u radnoj verziji ovog zakona može se doprineti poboljšanju položaja lica bez pravnog subjektiviteta, bez obzira da li je pokrenut vanparnični postupak o utvrđivanju vremena i mesta rođenja. Kao što sam rekla na početku svog izlaganja, nadam se da će sadašnje Ministarstvo pravde i državne uprave imati razumevanja i senzibiliteta za ovu oblast i da će se taj zakon naći na dnevnom redu ovog parlamenta.
Što se tiče samog zakona, takođe želim da ukažem na činjenicu da je prvobitan tekst ovog zakona u ovom uvaženom domu dostavljen 13. avgusta 2012. godine i sa predlogom da se izmeni i dopuni Zakon o vanparničnom postupku u delu -sastavljanje isprava. Međutim, taj tekst je povučen i 21. avgusta 2012. godine je podnet gotovo istovetan tekst, ali sa tim da se ove odredbe nađu u delu Zakona o vanparničnom postupku koji se tiče utvrđivanja vremena i mesta rođenja. Biću potpuno otvorena i iskrena, iako smo kritikovali način na koji je podnet ovaj tekst zakona, mislim da je mnogo bolje rešenje da se ovaj problem reši na način na koji je kasnije predložen.
Na kraju želim da kažem da će usvajanje ovog zakona doprineti, na konkretan način, ostvarivanju ravnopravnosti svih naših građana, izgradnji pravednog i humanog društva, a to će svakako doprineti izgradnji razvoja pravne države i vladavine prava.
Što se tiče Zakona o javnim beležnicama, za razliku od prethodnog zakona, predloga zakona o čemu sam diskutovala, ne mogu da pohvalim i podržim odlaganje primene, ali reći ću da imam razumevanja za odlaganje primene, iako je danas izneto niz netačnih činjenica u pogledu pripreme i koraka koji su preduzeti od strane prethodnog Ministarstva pravde da bi se Zakon o javnim beležnicima primenio.
Kao jedan od osnovnih razloga zašto se predlaže odlaganje primene je navedeno da nisu usvojeni svi podzakonski i pravni akti, ili da su usvojeni, ali sa kašnjenjem.
Zarad istine i zarad javnosti Srbije želim da ukažem na činjenicu da su svi podazakonski akti usvojeni. Radi se o Pravilniku o javnom beležničkom ispitu, Pravilniku o privremenom broju javnobeležničkih mesta i službenim sedištima javnih beležnika i javnobeležničkim mestima za koje će se raspisati konkurs za prvih 100 javnih beležnika, zatim, Pravilnika o javnobeležničkoj kancelariji i radnom vremenu javnog beležnika. Jedini podazakonski akt koji nije usvojen, a koji je pripremljen je pravilnik o javnobeležničkoj tarifi, koji nije mogao da bude usvojen zbog toga što nije formirana komora javnih beležnika koja mora da da mišljenje vezano za ovaj pravilnik.
Prema tome, nije tačno da se zakon odlaže zbog toga što nisu usvojeni podzakonski pravni akti, jer jesu usvojeni. U krajnjem slučaju, ta činjenica se može proveriti i u "Službenom glasniku".
Iako se ovaj predlog zakona sastoji od dva člana i videli smo da i će i na ta dva člana biti amandmana koji će biti prihvaćeni od strane predlagača, ovo jeste momenat da se podsetimo na važnost donošenja Zakona o javnim beležnicama. Iako sam u ovom uvaženom domu imala tu čast i zadovoljstvo da u maju 2011. godine branim ovaj zakon, želim da kažem da je Srbija poslednja zemlja u regionu koja je usvojila ovaj zakon. To nam ne služi na čast, ali je to činjenica.
Na ovom zakonu se jako dugo radilo. Radili su i naši uvaženi profesori iz različitih političkih i pravnih opcija i mislim da ako je postojao konsenzus oko nekog zakonskog teksta koji je usvojen u ovoj skupštini, onda je svakako postojalo oko ovog zakona. Ne mislim od strane poslaničkih grupa koje su bili, već od strane stručne javnosti.
Takođe želim da ukažem na činjenicu da je Srbija još 1930. godine, dok je bila u okviru Kraljevine Jugoslavije, imala sistem javnog beležništva, ali ovaj koji je sada predviđen, za koji se duboko nadam da će biti primenjen od marta 2013. godine, ne može se smatrati kao postojanje pravnog kontinuiteta.
Javno beležništvo kao pravosudna profesija ima svoje mesto u većini evropskih zemalja. Imajući u vidu potrebu pravne sigurnost i izvesnosti obavljanja pravnih poslova, u određenim slučajevima se pokazala kao celishodna, da se poslovi od javnog značaja povere posebnoj službi od javnog poverenja. Takođe, postoji činjenica da se u našoj zemlji priznaje pravna snaga stranih javnobeležničkih akata i to predstavlja još jedan razlog da ova profesija zaživi i u našem sistemu.
Prednosti zakona smo čuli danas. Pričali smo o tome i u momentu dok je usvajan zakon, pričalo se o tome i pre nego što je zakon usvojen. Nije tačno da nije bilo stručne rasprave pre nego što je zakon usvojen, bila je stručna rasprava i učestvovali su svi relevantni poznavaoci ove oblasti u našoj zemlji, ali i u regionu. U krajnjem slučaju, o tome postoje i zapisi, tako da ko bude želeo da se uveri u to, moći će da se uveri.
Način izbora je predviđen zakonom, očekujem da se u narednom periodu raspiše konkurs za lica koja pretenduju da budu javni beležnici u Srbiji i da ih dobijemo prvih 100. Mi nismo u prethodnom mandatu dok smo bili u Ministarstvu pravde imenovali javne beležnike. Smatrala sam da nije u redu, kao tadašnji ministar pravde, da Vlada u tehničkom mandatu to učini. Kao što sam rekla, nadam se da će to biti do 2013. godine. Duboko želim da verujem da prvi javni beležnici neće proći i neće imati tu sudbinu kao što su imale neizabrane sudije da budu članovi SNS, u krajnjem slučaju, imaćemo prilike ovde u parlamentu da se uverimo u to i da dalje raspravljamo. Zahvaljujem se.
Poštovana predsedavajuća, više puta smo danas čuli objašnjenje šta je rečeno, a šta nije rečeno. Na svu sreću, u ovom uvaženom domu postoje transkripti, pa može da se vidi šta je tačno rečeno. Veoma pažljivo sam slušala izlaganja i sigurna sam da sam u pravu. Kao što sam rekla, to je moguće i proveriti.
Rečeno je da nisu doneti svi podzakonski akti, pa smo se na kraju uverili da jesu doneti svi podzakonski akti. Ono što je gore od svega toga, što je možda neko pogrešio, je činjenica da je neko znao da su doneti podzakonski akti, ali da je namerno tu činjenicu izvrnuo.
Otvorena sam da o svemu pričamo. Želim da verujem da ovo što je u poslednjoj rečenici rečeno, da su još neke izabrane sudije još uvek na sudijskoj funkciji, ne predstavlja pretnju.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, pokušaću u svom odgovoru da vam dam objašnjenja za neka pitanja koja ste pokrenuli na današnjoj sednici, gde raspravljamo o amandmanima na ovaj set pravosudnih zakona koji predstavljaju, na neki način, sastavni deo Zakona o budžetu za 2012. godinu i pored toga, naravno, zakonika o krivičnom postupku.

Ja se ne plašim da govorim. Mislim da sve ove godine gde imam odgovornost da obavljam dužnost ministra pravde sam vrlo aktivno učestvovala u skupštinski raspravama i pokušala da na jedan konstruktivan način zajedno sa vama tekstove zakona koje predlaže Ministarstvo pravde poboljšamo i unapredimo, ne bi li naši građani bili zadovoljniji radom suda i do pravde stizali brže.

Zarad javnosti i građana Srbije ja ću reći da amandmani koje je podnela SRS, svi na sve ove predloge zakona, svi glase identično, a to je da se brišu članovi. To je uredu, to je vaše legitimno pravo, u to neću ulaziti. Ministarstvo pravde je sa svog stanovišta vrlo pažljivo svaki amandman razmotrila, nevezano za to da li on glasi - briše se, ili se odnosi na izmene i dopune ovih odredaba koje se tiču predloga zakona.

Takođe, u ovoj raspravi u pojedinostima mnoga pitanja su identično postavljena kao u raspravi u načelu. Ja sam na ta pitanja odgovorila u raspravi u načelu, ali nije mi problem i u krajnjem slučaju smatram to svojom obavezom, da to učinim i ovim putem. Građani Srbije koji prate skupštinske rasprave su upoznati sa tim, naravno i narodni poslanici koji učestvuju u skupštinskim raspravama, a oni koji nisu bili prisutni je stvar njihove stranačke discipline i ja u to neću ulaziti.

Što se tiče konkretnog amandmana koji se odnosi na sudsko osoblje, on se odnosi na to da stanje ostane nepromenjeno. Kao što se sve ove godine određivao budžet za sudsko osoblje, tako će ostati i od 2012. godine. Izmena se tiče toga da, oni koji su nosioci pravosudnih funkcija, njihovo određivanje plate, kao i rashodi za funkcionisanje sudova i tužilaštva, prelazi na VSS i Državno veće tužilaca i to nije nešto što je Ministarstvo pravde smislilo, to predstavlja jednu demokratsku tekovinu koja je zacrtana još nacionalnom strategijom za reformu pravosuđa 2006. godine, a što je u krajnjem slučaju pretočeno kroz donošenje Ustava 2006. godine, koji je podržan gotovo od svih poslaničkih grupa koje čine i sada ovaj uvaženi dom.

Što se tiče toga da neće biti dovoljno plata za sudsko i tužilačko osoblje od 2012. godine, to prosto nije tačno. U krajnjem slučaju je sada u raspravi o Predlogu zakona o budžetu za 2012. godinu, pa se dovoljno može videti iz toga da ti navodi nisu tačni.

Takođe odlučno odbijam činjenicu koja se ovde navodi, da putem finansijskih sredstava pokušavamo da kontrolišemo sudove u pogledu donošenja određenih odluka. To možda neko rezonuje zbog toga što, kada je bio u mogućnosti da upravlja određenim delom sistema, na taj način vrati, sadašnje Ministarstvo pravde i Vlada Republike Srbije svakako nema načina i želje, niti volje da tako nešto radi. Naprotiv, naš osnovni cilj je da učinimo pravosuđe Srbije transparentnim, javnim, odgovornim i nezavisnim i mislim da svakim svojim potezom smo upravo težili tim ciljevima. Takođe sam spremna da i u daljoj raspravi odgovorim na sva vaša pitanja.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, na to pitanje sam odgovorila u načelnoj raspravi, ali kao što sam rekla, smatram svojom obavezom da vam ponovim taj odgovor.

Postoji više nego jasan cilj zbog čega smo sudsko i tužilačko osoblje i dalje ostavili u ingerenciji Ministarstva pravde, u pogledu određivanja plata i isplate plata, zato što držim za vas da ste neko ko poznaje način funkcionisanja sudske uprave i to nije samo meni poznato, nego je poznato i uvaženim narodnim poslanicima i građanima Srbije, jer vrlo konstruktivno diskutujete o predlozima zakona koji dolaze iz Ministarstva pravde, ali ću vas podsetiti na sam član 70. koji se ovde menja, na njegov četvrti stav koji kaže da poslovi pravosudne uprave koje vrši Ministarstvo pravde nadležno za pravosuđe su, pored ostalih, i davanje saglasnosti na Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta u sudu i tužilaštvu.

Ministarstvo pravde je to koje daje saglasnost na proširenje sistematizacije, koje Ministarstvu finansija predlaže kadrovski plan, a potom Ministarstvo finansija taj kadrovski plan odobrava. Zbog toga je celishodno da svi poslovi, od odobravanja radnog mesta do isplate plata, ostanu na jednom mestu.