Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Snežana Malović

Snežana Malović

Socijaldemokratska stranka

Govori

Samo ću kratko. U ime Vlade Republike Srbije prihvatam ovaj amandman.
U ime Vlade Republike Srbije prihvatam ovaj amandman i izražavam zadovoljstvo što je sama Narodna skupština, koja treba da formira komisiju za kontrolu izvršenja krivičnih sankcija, formulisala ovu odredbu.
Takođe, izražavam očekivanje da će se komisija vrlo brzo formirati i da će Narodna skupština moći da preuzme svoju punu ulogu ako govorimo o kontroli izvršenja krivičnih sankcija.
Želim da podsetim sve, i javnost i narodne poslanike, da smo mi do sada imali u dva ili tri navrata sednice Odbora za pravosuđe i upravu u zavodima, jednom u Požarevcu, drugi put u Nišu. Mislim da je to pravi način za kontrolu i za razmenu stavova i mišljenja o unapređenju izvršenja krivičnih sankcija. U ime Ministarstva pravde pozivam da to i ubuduće činimo.
Kao što sam rekla, izražavam očekivanje da će vrlo brzo biti formirana ova komisija.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, želim da uradim određena objašnjenja vezana za dosadašnje diskusije oko članova zakona o advokaturi, i to na prvi i drugi deo koji se odnosi na osnovne odredbe, kao i na uslove bavljenja advokaturom, pošto je ovde dosta nejasno.
Zahvaljujem se narodnom poslaniku, gospodinu Čikirizu koji mi je pomogao u tom razjašnjenju. Želim da ukažem na to da je Vlada prihvatila amandman koji se odnosi na član 6. da se briše tačka 10. koja je glasila – protek najmanje dve godine od prestanka pravosudne funkcije ili javne funkcije u organu uprave, ako je kandidat na takvoj funkciji bio, bude uslov da se neko ne upiše u imenik advokata.
Znači, to više neće biti uslov. Postojaće opšte odredbe Zakona o agenciji za borbu protiv korupcije, a što se odnosi na javne funkcionere, ali neće biti ovako izričito određeno u zakonu o advokaturi.
Još jednom želim da ukažem da je ovaj predlog zakona prvenstveno pisala advokatura. Ministarstvo pravde je svoje ovlašćenje prenelo na samu advokaturu, članove radne grupe za izradu ovog zakona je predložila Advokatska komora Srbije na čelu sa njenim predsednikom, a predstavnici Ministarstva pravde su bili gotovo u ulozi nekog tehničkog organa koji je uobličio ove zakonske odredbe. Amandmani koje smo prihvatili ne narušavaju samu suštinu zakona, doprinose tome da odredbe zakona budu preciznije i, kao što sam rekla u svom izlaganju u načelnoj raspravi, doprinose afirmaciji ove časne profesije.
Takođe, želim da ukažem i na to, na diskusiju koja se odnosila na uslove za zastupanje određenih advokata pred sudom i moram da kažem da se načelno slažem s tim da moraju postojati uslovi za određene advokate koji žele da zastupaju stranke pred Apelacionim ili Kasacionim sudom, i to jeste bila ideja o čemu smo i na nivou Ministarstva pravde razmišljali i znam da je ta ideja postojala i na nivou radne grupe.
Sa svoje strane mogu da vam kažem da ću se potruditi da se takve odredbe nađu u procesnim zakonima. Slažem se sa diskusijom da nije svejedno ko će izaći pred sudije, da moraju da postoje određena znanja, ali takođe želim da ukažem i na činjenicu da mi u našem sistemu nemamo licence, tako da veliki broj advokata, što i sami znate, bave se različitim oblastima, nemaju usko podeljene oblasti kojima se bave.
Pošto je i u raspravi u načelu bilo dosta govora vezano za položaj i uslove za obavljanje advokature od strane stranih državljana i ovom prilikom ću pokušati da objasnim i vama i građanima Srbije šta je Ministarstvo pravde ili Radna grupa koju su prvenstveno činili advokati imala na umu.
To jeste jedan od uslova za pristup naše zemlje STO, ali naravno da nismo hteli da to učinimo paušalno, nego smo pokušali na jedan način da to uredimo gde se neće narušiti položaj domaćih advokata.
Želim da pročitam član 17. Ustava, pošto je dosta reči bilo o tome, da li je ovo protivustavno ili nije, koji se odnosi na položaj stranaca, koji kaže da stranci u skladu sa međunarodnim ugovorima imaju u Republici Srbiji sva prava zajamčena Ustavom i zakonom, izuzev prava koja po Ustavu i zakonu imaju samo državljani Republike Srbije.
Zatim, član 67. Ustava koji reguliše pravo na pravnu pomoć kaže u stavu 2: "Pravnu pomoć pruža advokatura kao samostalna nezavisna služba i službe pravne pomoći koje se osnivaju u jedinicama lokalne samouprave u skladu sa zakonom."
Ovim predlogom zakona smo propisali uslove koji ne narušavaju položaj domaćih advokata. Po meni, upoređujući sa iskustvima koja postoje u Evropi, rekla bih da su ovi uslovi znatno oštriji nego što postoje u drugim zemljama.
Zahvaljujem se na izlaganju. Moram da kažem da se načelno zaista slažem sa diskusijom poslanice Jorgovanke Tabaković. Smatram da je stručno usavršavanje advokata bitno, kao i u odnosu na druge nosioce pravosudnih funkcija. Ne možemo nijedan pravni institut uvoditi ukoliko ne izvršimo adekvatnu edukaciju među svima.
Prilikom svog boravka u Americi, tokom prošle godine, videla sam da tu postoji potpuna korelacija između sudija, tužioca i advokata, ako govorimo o edukaciji, i da određene programe maltene donose u saradnji.
Mi smo ovim predlogom zakona na neki način izdigli na nivo zakona način propisivanja obuke, usavršavanja advokata, jer smo u zakonu rekli da program obuke donosi advokatska komora, pa samim tim i taj program obuke što je izdignut na zakonski nivo imaće obaveznost.
Takođe, zahvaljujem se na primeru koji ste izneli, smatram da to jeste drastičan primer i govori o tome da ne treba tako postupati i meni je drago što ovaj predlog zakona, sigurna sam, moći će da doprinese kad bude kao zakon usvojen da se takvi slučajevi ne događaju. Ovim predlogom zakona uvodi se mogućnost osiguranja profesionalne odgovornosti.
Zahvaljujem se na diskusiji. Pokušaću da vam objasnim šta je bila intencija Ministarstva pravde ili radne grupe.
Što se tiče primedbi koje se odnose na nemogućnost da advokati budu predsednici upravnog odbora, logika je bila u tome da nekada predsednik upravnog odbora ima obavezu i zastupanja i da bi to onda bilo kontradiktorno sa samim poslovima advokata, ali se slažem s tim da bi možda trebalo razmisliti o tome da se urade određene izmene u amandmanu, ukoliko je to pravno-tehnički moguće, i da mogu da budu predsednici upravnih odbora neprofitabilnih organizacija.
Ovaj zakon zaista je radila advokatura i ne morate meni verovati na reč, dovoljno je da se uđe na sajt Advokatske komore Srbije, gde je, pored Ministarstva pravde, bila predstavljena radna verzija zakona, pa može da se vidi da je u tim nekim prvobitnim radnim verzijama ovakvo rešenje bilo predloženo od same advokature.
Izražavam zadovoljstvo zbog načina vođenja rasprave u ovom uvaženom domu povodom ovog predloga zakona. Ona je u nekim domenima i na jednom stručnom nivou i ja ću se truditi da se tako i održi. Na kraju u završnoj reči izneću svoje mišljenje, ali se nadam da nećete shvatiti to u smislu da kritikujem sam predlog zakona koji je ova vlada i Ministarstvo pravde predložilo. Prosto demokratija je da poštujete volju većine, pa sam tako i ja kao predlagač ovog zakona poštovala ono što je radna grupa predložila ili barem većina u radnoj grupi.
Što se tiče zaposlenja i meni je to logično. Najiskrenije kažem da je meni logično da se to dozvoli, ali ono što je meni kao predlagaču dala radna grupa kao obrazloženje, to je da iako je do sada postojala takva mogućnost u zakonu nije postojao nijedan takav slučaj. Prosto nisam sumnjala u ono što je izrečeno od strane predstavnika Advokatske komore Srbije.
Gospodine Krasiću, ako pokušavate da me nagovorite da ne slušam advokaturu, prosto, nećete uspeti u tome. Dok god imam obavezu da budem ministar pravde, ja ću slušati advokaturu, pa i vas kao predstavnike te advokature, tako da svakako ćemo još o ovome razmisliti u toku rasprave.
Većina amandman koju je podnela vaša poslanička grupa jesu prihvaćeni od strane Vlade RS i Ministarstva pravde i na ovaj način izražavamo vaš stav i zaista poštujemo princip i prava nacionalnih manjina. To ne činimo samo, kao što ste i sami naglasili u svojoj diskusiji, u uobličavanju zakonskih odredbi nego i u njihovoj primeni.
Pošto ste vi govorili o amandmanima na sve zakone koji se nalaze na dnevnom redu, i ovom prilikom i kad bude došao taj konkretan amandman i kad budemo raspravljali o njemu reći što i sad. U ime Vlade RS i Ministarstva pravde prihvatam izmenjeni amandman na član 18. stav 1. zakona o javnom beležništvu. Mi bi ga odmah i prihvatili kao Vlada, prosto nije bilo pravno-tehnički moguće. Kroz ovu ispravku ćemo moći da prihvatimo.
Što se tiče vaše diskusije u pogledu načina na koji treba da izgleda ugovor sa osiguravajućim društvom, stava sam da on treba da sadrži i prosto smo mislili da to ne treba da se propisuje zakonom, nego samim ugovorom. Mogu da vas ubedim da što se tiče Ministarstva pravde nikakvi razgovori nisu vođeni oko visine tarife ili izgleda ugovora. Pratićemo, naravno, u domenu svojih ovlašćenja na koji način će to biti i regulisano.
Što se tiče table za advokate, po meni je to zaista normalna situacija i treba da bude tamo u nacionalnim sredinama da postoji natpis advokata i na samim tablama na jeziku nacionalne manjine. Nismo to stavili u zakon iz prostog razloga što advokatura nije javna služba i ne prenose se javna ovlašćenja, mada se s vama slažem da u nekom teorijskom smislu se može i tako smatrati.
Mislim da je dobro što ćemo najzad u našem sistemu, ako govorimo o oblasti advokature, imati obavezno osiguranje procesne odgovornosti. Na današnjoj raspravi smo čuli neke drastične primere, koji ukazuju na to da je potrebno da ovakav institut postoji.
Prema onome što su me obavestili iz Radne grupe i prema projekciji koju su oni napravili, negde bi premija osiguranja na godišnjem nivou po advokatu trebalo da iznosi oko 80 evra. Znači, na godišnjem nivou.
Ne sumnjam u tačnost njihove procene. Mislim da je to nešto što je prihvatljivo za svakog advokata, nevezano kojom oblašću se bavi i koliki obim posla ima tokom godine. Zahvaljujem.
O ovome je već bilo reči. Želim samo da kažem da u ime Vlade Republike Srbije i Ministarstva pravde prihvatamo ovu ispravku amandmana.
Pokušaću da vam objasnim. Odnosi se na pripravnike. Ti članovi koje ste vi naveli odnose se na same advokate, a ovo se odnosi na pripravnike i jeste na neki način bilo nelogično da se njima kao zaposlenima u advokatskim kancelarijama ograničava na ovaj način.
Izvinjavam se, ne znam da li ste bili prisutni kada smo raspravljali o tom amandmanu, vezano za članstvo advokata u upravnim odborima. Tada sam rekla, to je bilo u prepodnevnom izlaganju, da smatram da treba prihvatiti tamo gde se radi upravo, kao što ste i vi sami naveli, o nedobitnim organizacijama. Takav amandman nije bio, ali sam rekla da sam vrlo otvorena ukoliko postoje pravno-tehničke mogućnosti za tako nešto da se prihvati.
Zašto nije prihvaćeno u ovom izvornom obliku, kao što je predloženo, što još uvek postoji? Zbog toga što se nekada predsednici upravnih odbora, govorim o svim organizacijama, i dobitnim i nedobitnim, bave i zastupanjem. To bi moglo da dođe u koliziju sa poslovima advokature.
To je bilo objašnjenje koje sam dobila od Radne grupe. Rekla sam da je Ministarstvo pravde poštovalo stav Radne grupe. U određenim delovima se ni ja nisam slagala, ali, kao što sam rekla, to je demokratija, da poštujete volju većine.
Iako se u mnogo čemu slažem s vama, prosto po ovom pitanju ne mogu da se složim, zbog toga što mislim da nije tačna tvrdnja da se ovim predlogom zakona urušava samostalnost i nezavisnost advokatske profesije po ovom pitanju, zbog toga što je Predlogom zakona propisano da se ovo pitanje uređuje statutom i to smo i naveli u obrazloženju za odbijanje amandmana.
Mislim da bi na ovaj način predviđeno osnivanje novih advokatskih komora upravo podiglo samostalnost advokatske profesije, jer je ostavljeno samim advokatima u okviru svoje strukovne komore da urede to pitanje, a ne da se rešava zakonom.
U ime Ministarstva pravde i Vlade Republike Srbije želim da kažem da prihvatam ovaj amandman Odbora za pravosuđe i upravu.
Takođe, želim da izrazim zadovoljstvo načinom na koji se vodi rasprava vezano za ovaj predlog zakona i izražavam nadu da će i u pogledu budućih predloga zakona koje Ministarstvo pravde bude predložilo da se na ovakav način odvija. Mislim da je ovo pravi konstruktivan doprinos zakonima koji će se primenjivati u ovoj zemlji, da zajedničkim snagama i opozicionih i pozicionih stranaka dođemo do kvalitetnih rešenja.
Kao što sam rekla, ovo jeste bio izvorno predlog od strane radne grupe, ali radi pravilnog informisanja javnosti, a i vas, želim da iskreno kažem da jeste postojala dilema od strane samih advokata u okviru radne grupe i predstavnika advokatskih komora.
Prisustvovala sam jednom sastanku u Ečkoj, koji je bio u septembru prošle godine, gde se upravo raspravljalo o ovom članu i na tom sastanku jesu izneta različita mišljenja o tome na koji način treba da se uređuju organi advokatske komore. Tada je prevladao stav da to treba da bude kao što je bilo u prvobitnoj odredbi predloga zakona, ali, evo, kao što sam rekla, izražavam zadovoljstvo što smo ipak došli do saglasnosti kako bi ovaj član trebalo da izgleda. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se i ujedno izvinjavam što nisam ranije reagovala. To mi jeste bila namera, da kažem da u ime Vlade Republike Srbije i Ministarstva pravde prihvatam sve amandmane koje je predložio Odbor za pravosuđe. Da li treba da čitam ili to postoji u izveštajima? Ne. Znači da postoji u izveštajima, tako da ne moram pojedinačno.
Poštovana predsednice, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, u ime Vlade RS prihvatam ovaj amandman, a što sam i učinila u prepodnevnom izlaganju. Mislim da će i ovaj amandman doprineti tome da se afirmišu prava nacionalnih manjina, kao što smo to i činili u drugim pravosudnim zakonima.
Kad sam već uzela reč, želim da se osvrnem na neke diskusije koje su date povodom ovog predloga zakona i opet želim da ukažem na činjenicu da je Srbija jako dugo čekala ovaj zakon. Evo i u nekim diskusijama smo videli da se postavila određena analiza i još 2000. godine za uvođenje ovog instituta, a po mojim saznanjima izradi ovog zakona pristupilo se još 1988. godine, a evo sad je 2011. godina i tek sad u ovom uvaženom domu raspravljamo povodom odredbi ovog zakona. Takođe, izneto je da smo mi poslednja zemlja u regionu, sem Albanije, koja nije usvojila ovaj zakon.
Smatram da ne treba da imamo strah za uvođenje instituta javnog beležnika, neće javni beležnici oduzeti posao advokatima. To se izričito vidi u Predlogu zakona i u određenim odredbama, gde se vidi da to nije ekskluzivno pravo notora, već postoji podeljena nadležnost, nadležnost i advokata i notora za sastavljanje određenih isprava.
Određene nadležnosti suda, koje ne predstavljaju suđenje u užem smislu, preći će na notare. Naš stav je bio da to bude, kao što ste i sami istakli, latinski tip notarijata i da sve ono što može da izađe iz suda, tj. sve ono što može da se prenese od sudskih poslova na javne beležnike, da se to i učini.
Međutim, to ne znači da nemamo poverenja u sudove, naravno da se to uopšte ne dovodi u pitanje, ali smatramo da će se na ovaj način prosto taj postupak učiniti efikasnijim. Toliko.

Whoops, looks like something went wrong.