Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vojislav Šešelj

Vojislav Šešelj

Srpska radikalna stranka

Govori

Mislim da je najveća greška vašeg režima što ste spremni i kad se nečiji kriminal potpuno ustanovi, utvrdi, dokaže, da ga na izvestan način štitite, da ste prema njemu bolećivi. Sam Aleksandar Vučić je jednom prilikom izjavio da svake godine iz budžeta Ministarstva zdravlja nestane 20% novca, da ni sam ne zna kako je nestalo.

Na tri konferencije za štampu sam obrađivao ministra zdravlja i dokazivao kakve pronevere je vršio u sferi nabavki ili su sferi sklapanja ugovora oko izgradnji velikih zdravstvenih objekata.

Evo vam, Zorana Mihajlović, samo jedan primer. Da li su Kinezi nudili da urade put od Čačka do Pojata za 500 miliona evra? To svi znaju u državi. Da li je ona sklopila sa Amerikancima da cena bude 800 miliona? Čemu to? Da se dodvorimo na taj način Amerikancima, da malo ublaže politiku prema Srbima? Sam Aleksandar Vučić je izjavio da niko ništa ne nudi i da samo traže priznanje Kosova. Čemu žrtva tih 300 miliona evra i koliko se ona u to ugradila? Kakav je karakter? Najbolje svedoči ona njena bajkovita priča kako je državnim novcem kupovala najskuplji donji veš na svetu, u Njujorku. Tek kad se digla afera, kada su novine počele da pišu, onda je ona taj novac nadoknadila.

Nemojte, niste idealni. Prvo, niko ne može biti idealan. Drugo, u Vladi ima i poštenih ljudi. Ja ne znam da li je dovoljno jedna ruka da se nabroji ili bi možda trebale dve, ali ima, ali ima i onih koji su krajnje nepošteni.

Sa druge strane, Aleksandar Vučić obećava da će izvesti veliki rez u Vladi. Ja sam kritički reagovao, odmah u javnosti rekao da taj rez treba praviti odmah. Ako on misli sa svim tim ministrima koje smo mi nabrojali, a nismo sve nabrojali, jer nismo sve ni istražili. Pazite, ima još po neki koga bi mogli da istražimo, a ustručavamo se, kada ova prozapadna opozicija nekoga stavi na tapet, da i mi umešamo svoje argumente ili svoje javne nastupe tome posvećujemo.

Ima i nemojte to negirati i neozbiljni ste kada to negirate. Vi se u Vladi najbolje znate. Nije slučajno Zorana Mihajlović bila usamljena na tom skupu. Neće bre više niko ni da sede pored nje. Ne bi ni ti Đorđeviću, priznaj, osim kada bi morao, kada bi ti predsednik rekao - sedi pored Zorane, ti bi onda seo, a ovako bi bežao kao od kuge. Da li je istina?
Nemam ništa protiv isturanja mladih i lepih u prve redove, nego ste vi sami to priznali da u Vladi nemate mladih i lepih, a ima. Najlepša ministarka koju je Srbija ikad imala je Nela Kuburović. Na primer, nju nikada nisam napao i nemam podatke da je u nekoj aferi, a kada imam podatke da je neko u aferi, moram onda da ga prozovem.

Vi govorite da se svako mogao prijaviti na javni poziv da konkuriše za izgradnju autoputa od Čačka do Pojata. To nije istina. Vi ste doneli leks specijalis za tu deonicu autoputa. Samo se jedna američka firma mogla prijaviti. Takvi su uslovi bili, i to je tako. Zašto je razlika od 500 miliona?

Drugo, vidite jednu stvar, vi ste na vlasti već više od sedam godina. Ne možete se vi više pozivati na to kakvi su bili oni pre vas. Oni pre vas su bili neuporedivo gori i ja to znam, ja sam ih prozvao dosmanlijama, lično, u to nema sumnje nikakve. To za vas nije opravdanje. Za šta god čovek da vas kritikuje vi kažete – a kakvi su oni bili? Oni su bili ološ najgore vrste, a to za vas ne može biti olakšavajuća okolnost.

Još nešto, najavljujete sada donošenje zakona o ispitivanju porekla imovine, a sedam godina ste na vlasti, niste hteli da hapsite najveće kriminalce onoga režima. Sad polako stiže zastarelost krivičnog gonjenja. Ako za još nekoliko meseci ne uhapsite Mlađana Dinkića i osudite ga što je sa automatskim puškama upao u Narodnu banku Jugoslavije, što je ukrao državno zlato i sa svojim pajtosom Miroljubom Labusom to prodao negde u svetu, u Švajcarskoj ili gde, više i ne pamtim gde je to bilo, oni će biti nedodirljivi. Čekali ste da nastupi zastarelost, a vi sa vaših 50 ili 60 inspektora da prečešljate celu Srbiju, da nađete ko se protivpravno obogatio, to su gluposti.

Jedva čekam da dođe taj zakon. Umesto da gonite gde imate dokaze za krivično delo, a imali ste i za Labusa, i za Dinkića, i za, kako se zvaše, Aleksandra Vlahovića, pa Božidar Đelić… Imali ste i za samog Đinđića, ali ne može da se goni krivično, pošto mi ne razvijamo tu katoličku tradiciju iskopavanja mrtvih da bi im se sudilo. Radili su to katolici papa, da li se zvaše, Đorđe VII iskopao je svog prethodnika papu Formoza iz groba i sudio mu i osudio ga na spaljivanje. Kod nas toga nema, ali kod nas bi morali da se gone kriminalci za koje postoje dokazi.
Vi ste pogrešili npr. što Đilasa niste gonili zbog onog mosta i ogromnih para koje su na taj način potrošene, da utvrdite gde je šta išlo, a ne da gonite Đilasa zato što je bogat. Tu je osnovna greška. Na tome sam kritikovao Đinđićev Zakon na ekstra profitu i zakon se okrenuo protiv Đinđića i političkih protivnika. Protiv mene ne, jer kod mene nisu mogli ništa da nađu.

Šta ćete sad izazvati kao posledicu ovoga? Izazvaćete opet veliko bekstvo kapitala iz Srbije u inostranstvo. Sada će svi opet da iznose u inostranstvo, pašće vrednost kuća, pašće vrednost nekretnina i ništa više.

Jeste vi uhapsili Miškovića, ali još ne možete da ga osudite i jedino ste njega uhapsili.

(Aleksandar Martinović: Osuđen je.)

Ljudi, mnogo buke oko ničega. Jel to Šekspir pisao? Ko je to pisao Martinoviću – mnogo buke oko ničega? Čije je to bilo?

(Vladimir Orlić i Aleksandar Martinović dobacuju.)

Šta? Da kažem šta imam sad.

(Aleksandar Martinović: Osuđen je.)

Dobro, ali to je sve sitno posle onolike halabuke. Koga ste još osudili osim Miškovića? Nikoga ozbiljnog. Sudili ste buraniji. Ovo što je Orlić sada nabrojao to su sitne ribe. Nijedna od ovih krupnih nije suđena. Jel Božo sam sebi čestitao i ovde govorio – Božo, majstore, kada ga je vaš isti Vučić napao u Narodnoj skupštini kao srpski radikal da je ukrao 11 miliona. Jel istina? Jel to baš Vučić uradio? Hajde da mu sudimo za tih 11 miliona sada.

(Vladimir Orlić dobacuje.)

Šta? Imamo slučaj, ali ja nisam vlast. Ja sam opozicija. Samo vaše greške kritikujem.

Vašim nastupom vi ćete naterati te ljude koji su se bespravno ili na pravni način obogatili, a ne mogu sada da dokazuju, da iznesu kapital iz zemlje, jer vi gonite bogatstvo, a ne gonite krivična dela, konkretna krivična dela. To je radio Đinđić i zato mu je sve propalo i zato je ojadio samo nekoliko političkih protivnika i ništa više.

Morao sam na svetskom tržištu da trgujem naftom da bi zaradio pare da pokrijem ekstra profit Tomislavu Nikoliću, Aleksandru Vučiću i Draganu Todoroviću, između ostalog. Uspešan sam kojim god se poslom bavim i iza mene nema prljavih tragova, Marijane. Jel tako bilo? Jedna iz toga isplivaše.

To je u vreme dok je Tomislav Nikolić bio pošten čovek. Hajde sada od njega krenite. Otkud mu crkva u Bajčetini, ona velika hacijenda, veliko imanje, pa dve kuće na obali Save u Beogradu, bespravno, na mestu gde je apsolutno svaka gradnja nedozvoljena, pa stan na Dedinju, pa dva stana na Novom Beogradu, pa redom tako? Hajde od njega krenite.

Lako je krenuti od Vučića koji nije hteo ni sam sebi molbu za stan da potpiše pa sam je ja potpisivao protiv njegove volje. Imate u Vladi taj dokument. Moj potpis.

Hajde zagrizite Tomislava Nikolića kada ste takvi mangaši. To uradite.
Mora sve to biti provedeno kroz odgovarajuće zakonske norme, a vi biste da vaše norme budu izraz samovolje, a ne pravnih principa.

Ja vam kažem, ja ne sumnjam u težinu optužbi protiv Đilasa, ali ono gde je najuočljivije da je on vršio malverzacije, to je most na Adi, jer taj most koliko je izneo na kraju miliona?

(Aleksandar Martinović: Četristo pedeset miliona.)

A koliko je kineski?

(Vladimir Orlić: Sto trideset.)

Sto trideset. E, tu isterajte gde je bio kriminal. Nađite konkretan kriminal. Ne zaboravite još jednu stvar, kod nas su poreske obaveze donedavno zastarevale za tri godine, a sada zastarevaju za pet godina. Ne možete goniti nekoga zbog utaje poreza na primer, kada istekne pet godina. Jel tako? Jedino ako su opomene uredno davane, pa može do 10 godina da se produži.

Ne možete, nemojte provoditi samovolju neko uhvatite kriminalce, uhvatite one kojima je to dokazano. Hajde istražite ovu fondaciju Dragice Nikolić. Nema većeg kriminala među naprednjacima od Tomislava i Dragice Nikolić, ja mislim, ili sam ja možda u zabludi, možda ima još većih od njih.

Hajde to uradite, a ne da mu date još vilu od 800 kvadrata na Dedinju da uživa o državnom trošku, koliko pet, šest hiljada evra ili osam hiljada evra svaki mesec se iz budžeta plaća njeno održavanje. Pa još izmislite i to uredbom Vlade, to je korupcija u Vladi, izmislite funkciju apsolutno nepostojeću, dolaze kineski, dolaze ruski državnici, gde je Toma Nikolić, nema ga ni ispod stola negde, ne u četvrtom redu, nego nema ga nigde, jedno što su ga prepustili kada je ova akademija bila u „Sava centru“, pošto on voli partizanske pesme, pa eto malo da mu se učini.

Dakle, to su te stvari. Vi ste odgovorni pre svega za kriminalce u vašim redovima. Nemojte da tvrdite da ih nema, ima ih, i ja sam vam nabrojao nekoliko, ne mogu ih ja sve pohvatati, a i ustručavam se, tamo da započne prozapadna opozicija, ustručavam se da se umešam, da me ne bi neko s njima izjednačio, jer moja je pozicija najosetljivija ne smem biti s vama, a još manje smem biti s njima, a moram da klepim i jedne i druga, ali samo argumentovano.
Pa, ti meni skraćuješ vreme u odnosu na moje opomene.
Prvo, Tomislav Nikolić nije bivši. On je vama sadašnji, on je i sada nosilac visoke državne funkcije. Nije predsednika republike, ali je šef ovog koordinacionog tela za saradnju sa Rusijom i Kinom. To je organ državne uprave.

Ajmo prvo od vas, vi ste mi pri ruci ovde. Morate da priznate da ne štedim ni ove prozapadne, još sam gori prema njima. Vi sami koristite mnoge argumente koje sam prvi potegao protiv njih, jel tako.

Evo vam konkretnog primera, dajte na njemu dokažite principijelnost. Vi još ne smete da mu srušite dve vile na obali Save.

(Vladimir Orlić: Koje vile?)

Koje vile? Da te vodim sada da ti pokažem, jel znaš da plivaš Orliću?

(Aleksandar Martinović: Kada ih je napravio?)

Napravio ih je dok je bio predsednik republike.

(Aleksandar Martinović: I ništa nije imao pre toga? Bio je go i bos?)

Pre toga je imao …

Bio je go i bos dok ja nisam otišao u Hag. Imao je jednu kućiću u predgrađu Kragujevca i imao je stan što je dobio od Vlade Srbije u Beogradu. U Bajčetini nije imao ništa.

Dakle, to je imao dok nisam otišao u Hag, a posle kada su počeli da ga saleću razni, sa gomilama novca, tada se razboleo jadan od pohlepe, a to je najteža bolest. Gora je od raka. Ja rak savladah, ali se pohlepa ne može savladati. E to je vaš osnivač i prvi predsednik, na njemu dokažite principijelnost, pa onda krenite redom. Onda odmah i mene uzmite na tapet, pa ćete naći što i ovi iz Haga što su našli.

Dakle, to je ono što je među vama što morate da čistite, a vi to nećete. Ako hoćete da se dokažete kao borci protiv kriminala prvo počistite kriminalce iz vaših redova. Za Đilasa nađite dokaz o kriminalu, uz dokaz o kriminalu može se izvršiti ogromno oduzimanje imovine. Sve ono što se dokaže da je stečeno kriminalom može se oduzeti po zakonu, a ovako ako će tražiti da on dokazuje, vi ćete doći u situaciju da će vam to sve u Strazburu pasti, ne igrajte se sa tim. Neko vas navlači. Idite, držite se Krivičnog zakonika i gonite kriminalce po Krivičnom zakoniku. Ne izmišljajte vi pravne principe, nije vas Bog stvorio kao pravničke genije. Jeste Vučić bio od mene bolji pravnik, imao je sve desetke, bolji student, ali nije bolji pravnik. E, to imajte u vidu, to je razlika među nama.
Vi neumesno koristite tu ogromnu argumentaciju.

Ja sam prvi izneo za Jeremića podatke kako je pokrao novac iz državne kase putujući širom sveta i trošeći po najskupljim hotelima. Ja sam izneo na televiziji celu knjigu o tome dok ste vi ćutali, dok niste imali pojma. Ne morate mene to da učite. Ja sam onoga razotkrio da je ljotićevac. Ja sam napadao Đilasa zbog mosta.

Ali, nemojte moju kritiku kvalifikovati kao moj lični odnos prema nekome, jer kada ja kažem da je korupcionaška afera Vlade Srbije, slučaj Tomislava Nikolića, nije to moj lični odnos. Je li Vlada Srbije donela uredbu da on koristi državnu vilu od 800 kvadrata i nakon što mu je istakao mandat predsednika Republike? Hoće li svaki predsednik Republike po jednu vilu od 800 kvadrata na kraju da uzima? Hajde da se to unese u zakon ili u Ustav.

To je uredba Vlade Srbije. Evo, podaci se objavljuju i po štampi o kriminalnim aferama fondacije njegove žene i nema traga ko je davao novac za fondaciju, niti traga gde je sve novac potrošen. Ona sad formira novu fondaciju na koju će prebaciti imovinu iz te stare kako bi likvidirala staru i uništila dokumentaciju stare.

Je li Vlada Srbije izmislila funkciju koordinatora, kako mu je ta funkcija, Nacionalnog saveta za koordinaciju odnosa sa Kinom i Rusijom? Jesu li ovde nedavno bili kineski funkcioneri u Beogradu, ruski funkcioneri najvišeg ranga, je li učestvovao Tomislav Nikolić u tome? Ima li on uopšte neku ulogu u tome? Nema nikakvu. Tamo je zaposleno 20, 30 ljudi, primaju lepe plate i to je to. Tako se rasipa novac iz budžeta. Je li to korupcija? Naravno da jeste.

Hajde očistite sebe od takvih afera. Očistite sebe i onda ste mirni. Ovako mi se samo nameštate i moram da vas preslišavam na ovaj način, jer to jeste korupcionaška afera, to znaju i ovi u Đorđevićevom Ministarstvu, je li tako ministre? Ti da si nadležan, ti bi preduzeo mere.
Ko je najhrabriji među živim Srbima to srpski narod zna dobro. Pa, ne glasa za njega? Ne glasa uvek za najhrabrijeg, nego onaj koji mu da najlepša obećanja – za njega glasa. U najhrabrijeg se uzda samo u kritičnim momentima, a na izborima glasa onome ko daje najprijemčivija obećanja i ko ima propagandna sredstva u rukama.

Orliću, znaš da ja nisam vesla sisao, da ja imam neko znanje valjda za sve ove godine koje sam stekao i dobro utvrdio. Imamo mi slučaj Tomislava Nikolića koji je 2007. ili 2008. dobio milion evra za predizbornu kampanju od Stanka Subotića, pa je taj novac stavio u džep, a stranku zadužio ogromnim kreditom deviznim sa 19% godišnje kamate. To zna Martinović vrlo dobro.

(Aleksandar Martinović: Što ste ga kandidovali?)

Pazi, kad sam ja saznao da se on zadužio bilo je kasno. Retko ste vi meni dolazili Martinoviću da bih ja imao baš sve brze informacije.

(Aleksandar Martinović: Što ste ga kandidovali za predsednika?)

Saznao sam nakon što je to uradio.

Nije tačno, nije istina. To pitaj Vučića je li istina ili nije, nemoj napamet da govoriš.

Drugo, znate jednu stvar, evo da budem iskren, ja kad najviše hoću da naljutim Vučića, ja kažem da je on politički sin Tome Nikolića i to je Toma Nikolić izjavljivao, najviše ga tad naljutim, ali ne reaguje javno. A vi ste ga sad još više naljutili, zapravo Orlić, kad je izjavio da se Aleksandar Vučić uvek konsultuje sa Tomom Nikolićem kad učvršćuje veze sa Rusijom i Kinom. Kad me u tom trenutku nije strefio infarkt, živeću bar 100 godina, toliko je to duhovito bilo. Kako ćeš ti to objasniti kad prvi put vidiš Vučića, to je sad drugo pitanje. Kaži da sam ja kriv, da si se zaleteo mojom krivicom. Da, zaleteo si se mojom krivicom.

Šta je on tu mogao da doprinese? Ništa. Mi znamo šta je on bio u Srpskoj radikalnoj stranci svojevremeno, samo zamenik predsednika sad ono što je znao dobro standardnu političku retoriku stranke da iznosi u javnost i ništa više, čim je počeo samostalno da razmišlja, sve je uprskao i vi ste morali vrlo brzo da ga se otarasite, jer je izjava izjavu sustizala, narod vam se smejao. Morali ste da ga se otarasite, jel istina? Jeste. E, sad, kao vid neke socijalne pomoći, nekog vašeg humanizma, vi mu date vilu od 800 kvadrata na neograničeno uživanje. Ne treba mu tamo da ostane dalje od smrti. Niste ograničili do kada će on tamo biti. Drugo, što se tiče funkcije, lepo pare kaplju iz Vlade svakog meseca, iz budžeta, sve je sigurno, zapošljava po svojoj volji koga hoće, niko mu se u to ne meša.

To je to, to je vid korupcije. Hajde, naučite nešto, naučite nešto od boljeg pravnika od sebe, to je vid korupcije.
Znate, vi ste još uvek na vrhuncu popularnosti, to je tačno, ja to ne sporim, ali malo vam je ta popularnost sada uzdrmana, upravo zbog ovakvih slučajeva, na koje vi sami nećete blagovremeno da reagujete i da takve ljude odstranite iz vaših redova i precesuirate. Pazite, vodite računa, ničije nije do zore dogorela. Trošite malo, pomalo i Vučićev autoritet. To se pokazuje u javnosti.

Što se tiče odnosa između njega i mene, na političkoj pozornici, ja sam svestan da je on sada jači, neuporedivo jači, ja to nikada nisam ni sporio. Jednom sam napravio grešku što sam poverovao njegovom obećanju da se neće kandidovati za predsednika Republike, pa sam udario po Tomi Nikoliću iz sve snage, razbio ga potpuno i onda se Vučić kandidovao.

Još jednu stvar, da sam ja znao da će predsednik Putin da ga podrži, dva, tri dana pred izbore, ne bih ja podneo kandidaturu ni mrtav. Dakle, to su bila ta dva faktora zašto sam uopšte istrčao na teren. Ja u principu ne istrčavam na teren ako nemam neke šanse i da pobedim. To je to. Ali, ničija nije do zore dogorela.

Drugo, iz Vučićeve duše je izbilo ono u Novom Sadu, mi srpski radikali, kako reče. Mnogi od vas to nosite u svojoj duši.

Treće, od mog povratka iz Haga, Vučićevi javni nastupi i politička orijentacija su se postepeno menjali. Nije to onaj Vučić koga sam zatekao da vodi kampanju da se Amerikancima budzašto proda smederevska Železara. Ovo je Vučić koji je opet u priličnoj meri srpski patriota, sve više. Jel tako? Ne može se više od dva mandata provesti na toj funkciji. Ja sam u odličnoj fizičkoj kondiciji do stote godine teram. Za mene je Mićunović malo dete koliko ću ja da teram u politici.

Što se tiče Đilasa, svo vreme Orliću iznosiš teze kao da ja branim Đilasa. Pa, ja sam potezao pištolj na Đilas 1992. godine, kada je doveo rulju pred Narodnu skupštinu da me linčuje. Imaju sve televizije taj snimak kako ja dižem pištolj i Đilas prvi beži koliko ga noge nose i rulja za njim, naravno.

(Aleksandar Martinović: Nisi dobro nanišanio.)

Nisam ja hteo ni da pucam, hteo sam malo da ih poplaši. Rulja odmah ustukne. Nisam ja, čak ni držao prst na obaraču, to se vidi na snimku nego niko nije primetio, toliko su se uplašili. Eto, to je to. Nemoj meni Đilasa ovde. Ja sa Đilasom nikada nisam hteo nikakvu saradnju.

(Aleksandar Martinović: A sa Milovanom?)

Ne, nego sa ovim vašim Draganom Đilasom što ste mu dali da bude, jel predsednik Košarkaškog saveza, gde je bio? Tada vam je bio dobar.

S Milovanom Đilasom sam se solidarisao dok je bio politički progonjen.

(Aleksandar Martinović: A što je pobio 5.000 Srba u Crnoj Gori?)

Čekaj, polako. Mnogi su komunisti ubijali, a on je jedan od retkih pokajnika. Ali, čim je mogao slobodno da javno nastupa i objavljuje, pa se još priklonio antisrpskoj koaliciji, ja sam ga opet napadao 1990. i 1991. godine, pa do smrti ja sam ga napadao. To bi trebao da znaš Martinoviću.

(Aleksandar Martinović: Znam, zato te i pitam.)
Čitav niz tema, vašom krivicom, doduše, ali ja moram dati odgovor, bar na ove osnovne.

Kad sam postao predsednik opštine 1996. godine, u Zemunu, mi srpski radikali smo imali apsolutnu većinu, bez prethodne, ali kad smo formirali upravne odbore javnih preduzeća i druge neke opštinske organe, mi smo proporcionalno pozvali pripadnike svih drugih partija da uzmu učešća. Iz svih partija su bili predstavnici, čak i Građanskom savezu smo prvi mi dali kancelariju, do tada je nikada nisu imali.

Naš je princip i danas ovo o čemu govorite. To se desilo dok sam ja još bio Hagu, ali sa mojom saglasnošću, kada nam je bilo ponuđeno da učestvujemo upravnim odborima na nivou grada, ja sam rekao - prihvatite. Prvo, naši kadrovi će tu dosta da nauče. Drugo, kontrolisaćemo šta radi vlast.

Danas smo u raznim mestima u Srbiji u koaliciji sa vama, sa demokratama na Starom gradu, pa su Bastaća izbacili iz stranke zbog toga što je sa nama ušao u koaliciju, jer su imali striktan nalog da ne smeju sa radikalima, to postoji još od Tadića. Pa, sa Šabićem imamo na Novom Beogradu, pa sa još raznim strankama u nekim delovima Srbije.

Na lokalnom nivou, a polazimo od toga kakav je ko čovek, naravno, ja se ne solidarišem sa Bastaćem, u njegovim političkim nastupima koji su van brige za opštinu Stari grad, a na opštini Stari grad dobro funkcionišemo, u Užicu isto dobro funkcionišem, tamo smo sa socijalistima i sa naprednjacima, nama je cilj da naši sposobni ljudi uđu na lokalni nivo vlasti gde god je to moguće da je moguća uspešna saradnja. Vodimo strogo računa da neko ne uđe u kriminal.

Vi, koji ste bili među radikalima, pogotovo oni koji su bili ministri, znate kakva je bila disciplina među našim ministrima. Rada Trajković je smenjena sa svih funkcija i otišla iz stranke zato što sam je sprečio da svog brata unapredi i zvanja sudije Opštinskog suda u sudiju Okružnog suda u Nišu, to je bio razlog.

Onaj Blažić iz Kikinde, njega smo nagrdili na predsedničkom kolegijumu zato što je njegovo ministarstvo sponzorisalo neki seoski fudbalski klub tako što im je kupilo dresove. Takva je kontrola bila.

Jedino što sam u policijskom dosijeu posle našao i neku malverzaciju Jorgovanke Tabaković, što je nisam otkrio u Vladi.

Svi radikalski ministri su, dakle, bili besprekorni.

Kad je ta Vlada propala, posle tri godine, mi smo svi izašli, dosmanlije su nebo i zemljo prečešljali i nisu mogli da nađu nikakav kriminal, nikakvu korupciju. Nikada i nigde. E, to je taj uzor na koji se mi pozivamo i smatramo da s tog aspekta moramo da kritikujemo i vašu Vladu. Jer, u vašoj sadašnjoj Vladi nisu sve takvi ljudi. Ali, ne generalizujem. Ne kažem da su svi lopovi.

Što se tiče Vučića i optužbi za izdaju, te su optužbe bile zato što je izdao stranku u određenom momentu. Mi smo napadali oba paketa briselskih sporazuma, tražili da ih poništi Ustavni sud, znate kakva je bila odluka Ustavnog suda, da to nisu pravni nego politički akti, ali donose pravne posledice. A što se tiče ovih njegovih sadašnjih poteza na odbrani suvereniteta Srbije, teritorijalnog integriteta, za ovih četiri-pet godina ga sa naše strane glava nije zabolela. Jel to istina?
Da vas volimo, ne volimo vas, ali…
Ako Maja postane ministar, ja ću predložiti da ti budeš predsednik Narodne skupštine.

Što se Bastaća tiče, ja već rekoh. Godine 2016. su bili izbori. On je isključen iz Demokratske stranke zato što je sa nama ušao u koaliciju.

(Vladimir Orlić: Šta je on sada?)

Jel mi učestvujemo u njegovim aktivnostima van opštine Stari grad?

(Vladimir Orlić: Vlast mu držite na Starom gradu.)

Ako ima kriminala u opštini Stari grad, zašto ne pošaljete inspektore da to ustanove? Ustanovite to. Ja na reč nikome ne verujem, pogotovo ne političarima i novinarima.

Drugo, vi nama zamerate što smo sa Bastaćem u koaliciji, a vi ste u koaliciji u Novom Sadu, slušaj Martinoviću, pusti ga da sluša, vidiš da mu se zanebesalo već, vi ste u Novom Sadu u koaliciji sa Nenadom Čankom.

(Aleksandar Martinović: Da li mogu ja malo da se umešam?)

Ne možeš ti, ja sa njim polemišem, ne sa tobom, tebi sam se usput obratio.

Sa Nenadom Čankom, ej, sinonimom zla u Srbiji, po ideologiji koju zastupa, po političkom programu.

Vi ste u koaliciji sa Čedomirom Jovanovićem, još ste mu oprostili šest miliona evra dugova na ime neke pšenice koju je uzeo iz državnih rezervi.

(Aleksandar Martinović: Gde smo u koaliciji?)

U koaliciji ste po tome što ste mu oprostili krivično gonjenje i on vam ovde služi kao dokaz da jednu opozicionu stranku u Skupštini imate više.

(Aleksandar Martinović: Gde je on sada?)

Šta ja znam gde je, nisam mu ja dadilja.

(Aleksandar Martinović: Pa, kažeš da je u Skupštini.)

Onda ste u koaliciji opštine sa Sulejmanom Ugljaninom, a onda ste u koaliciji sa simbolom svih zala, sa Vukom Draškovićem i veštački održavate u životu njegovu stranka koja je najviše zla Srbiji nanela. On ima još dva poslanika u Narodnoj skupštini, da li je tako, zahvaljujući vama. Davno bi se ugasio da nije bilo vas. Đinđić ga nije hteo ni 2000. godine.

Ja sam pričao u više navrata kada smo imali tu večeru u Jagodini, nakon našeg televizijskog duela i zamalo Vučić nije izmlatio Đinđića, pa se jedva nekako smirio, kada je Đinđić pričao da je Vuk izmislio atentat u Budvi i da je Vuk Drašković kofa govana. Tako je rekao tim rečima. Aleksandar Vučić mi je svedok i Dragan Marković Palma i Čeda Jovanović koji je bio prisutan.

Vi ste Vuka Draškovića sve ove godine održavali u političkom životu. Upropastio nas je u Hagu pred Međunarodnim sudom pravde. Za glavnog zastupnika postavio je Radeta Stojanovića, koji je opet izdajnik takođe i koji uopšte nije insistirao da je Haški tribunal nelegalan, a Međunarodni sud pravde se pozivao isključivo na jednu presudu Haškog tribunala kao dokaz da se desio genocid u Srebrenici. Umesto da kaže da je taj sud formiran protivno Povelji UN, on je ćutao. On je hteo da sav teret padne na Republiku Srpsku, jer je od Vuka Draškovića dobio direktivu – možeš da braniš Srbiju, ali gledaj da upropastiš Republiku Srpsku.
To što je Bastać 2016. godine prkosio rukovodstvu DS koja mu je pretila isključenje, to je za nas bio hrabar čin i mi ga cenimo zbog toga. Nama vlast ni jednog trenutka nije zaškripala. Vi ste ovde izneli čitav niz optužbi. Gde su vam dokazi? Što ne pošaljete budžetsku inspekciju da ona ustanovi tamo da li je to tačno ili nije, kako su pare trošene i zašta su trošene? To radi budžetska inspekcija, to ne radim ja niti to neko može od naših članova opštinskog veća ili nekog drugog organa.

Pošaljite budžetsku inspekciju i preduzimajte mere, jer vi ste vlast. Vi ne možete da se izgovarate da negde postoji kriminal, korupcija, krađa, pronevera, a ništa ne preduzimate povodom toga. To možemo mi opozicionari, jer mi nemamo ministarstva sile u svojim rukama, a vi imate vojsku i policiju, Žandarmeriju i carinike i poštari. Jesu li poštari naoružani? Nisu još.

(Vladimir Orlić: Vi ste vlast, niste opozicija.)

Mi smo samo vlast na lokalnom nivou, mi smo opozicija u državi, ali nismo opozicija državi.

Ako vi imate dokaze o proneverama dajte, iznesite ih. Dajte budžetsku inspekciju, ali Vuk Drašković nikada nije prihvatio vašu politiku. On je samo prihvatio da ostane u životu kao parlamentarna stranka sa dva-tri poslanika. Sada mu se i to smanjilo. Imao je tri, pa sada dva, a on i danas objavljuje tekstove u „Danas“, gde napada sve one koje brane Kosovo u granicama Srbije, gde napada sve one koji su za prijateljstvo sa Rusijom, gde se suprotstavlja svim srpskim nacionalnim interesima, napada Republiku Srpsku. To on radi i dalje. Nikada se on nigde nije pojavio da podrži vašu politiku, osim što je izjavi, eto, podržava to što je Vučić za članstvo u EU, pa je kao to bio njegov razlog da uđe u koaliciju.

Na svim tačkama vaše politike, on vam se javno suprotstavlja i kada sam to pitanje direktno ovde Vučiću postavio, on je rekao da ima neki razlog, na neki način da se oduži, jer jednom nije bio baš prema Vuku Draškoviću možda korektan ili neki izraz je upotrebio. Ne može to tako.

Prema tome, možete vi nama zameriti što smo bili sa raznima u koaliciji, ali vi ste bili i još uvek ste sa mnogo gorima. Ne može se Bastać porediti nikako sa Vukom Draškovićem, ma koliko je tamo znakova oblepio, blata istovario pred Skupštinom itd. Vuk Drašković nas je oblatio pred celim svetom. Ja se sećam koliko je on brigada rasturio svojom subverzivnom delatnošću 1990. i 1991. godine.

Mi smo išli da sastavljamo te tek raspuštene brigade koje su trebale da idu da štite srpsku zemlju i srpski narod. Ja sam u Hagu ležao zbog zločina Vuka Draškovića. Meni je u optužnici stajalo sve ono što je njegova garda radila na području Boračkog jezera – ubijanje civila, žena, dece i čak držanje mladih muslimanki u seksualnom ropstvu dve-tri godine. Eto, ja sam zbog toga u Hagu visio.
Orliću, ja sam mislio da je ovde samo, kako mu beše ime, Borisav Kovačević zreo za gerontologiju, a za trenutak pomislih da si i ti. Ti sad reče, meni pripisa…
Nije to ništa uvredljivo, to postoji kao institucija. To može sve da nas čeka.