1. OSNOVNE INFORMACIJE O SEDNICI
Odbor: Odbor za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo
Datum sednice: 28.03.2026.
Trajanje sednice: oko 3 sata i 13 minuta
Tema / naziv tačke dnevnog reda: Informacija o stanju na državnim univerzitetima u Republici Srbiji
Predsedavajući: formalno Marko Atlagić; glavnim delom rasprave moderirala Ana Brnabić
Broj prisutnih poslanika: 12 članova Odbora, prema uvodu sednice
Učesnici van poslanika: ministar prosvete Dejan Vuk Stanković, predstavnici ministarstava i MUP-a, rektori više državnih univerziteta, predstavnica SKONUS-a, kao i učesnici koji nisu članovi Odbora
Ko je koliko govorio:
Poslanici vladajuće većine: oko 59%
Poslanici opozicije: oko 24%
Član Vlade/gosti: oko 17%
Procena je rađena prema odnosu broja reči u transkriptu, po formuli 95 reči = 1 minut. Pauze i tehničke upadice nisu uračunate.
Ukratko sa sednice:**
Sednica je održana povodom tragične smrti studentkinje Filozofskog fakulteta, ali se rasprava brzo pretvorila u oštar politički sukob o odgovornosti za stanje na univerzitetima, blokade tokom 2025. godine i granice autonomije univerziteta. Predstavnici vlasti insistirali su na pitanju bezbednosti, zakonitosti i odgovornosti rukovodstava univerziteta, pre svega Univerziteta u Beogradu, dok su opozicija i deo akademskih predstavnika tvrdili da se tragedija koristi za politički pritisak na univerzitet. Na kraju je Odbor usvojio zaključak kojim traži istragu, pojačan nadzor i dodatne mere bezbednosti u visokoškolskim ustanovama.
2. STAVOVI UČESNIKA U RASPRAVI
Ana Brnabić, (vladajuća većina)
Glavni fokus njenog nastupa bio je na tvrdnji da su univerzitetska rukovodstva, posebno na Univerzitetu u Beogradu, propustila da obezbede zakonit rad i bezbednost studenata. Insistirala je na konkretnim odgovorima o noćnom boravku na fakultetima, kontroli ulaska, eventualnom unošenju pirotehnike i odgovornosti rektora, uz snažnu politizaciju i konfrontaciju sa opozicijom i rektorom Đokićem.
Marko Atlagić, (vladajuća većina)
Sednicu je otvorio i zatvorio u proceduralnom okviru, ali je pred kraj izneo politički oštar stav da je univerzitet doveden u ozbiljan poremećaj rada. Njegov fokus bio je na odgovornosti rukovodstva univerziteta, naročito u pogledu bezbednosti i poštovanja propisa.
Dejan Vuk Stanković, ministar prosvete
Ministar je tragediju postavio kao pitanje funkcionisanja pravne države i zakonske odgovornosti rektora i dekana. Naglasio je da Ministarstvo čeka završetak rada policije i tužilaštva, nakon čega će sprovesti inspekcijski nadzor, a ujedno je odbacio tvrdnje o finansijskom pritisku države na univerzitete i tvrdio da je problem nastao kroz politizaciju univerzitetskog prostora.
Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu
Izrazio je saučešće i insistirao da se tragedija istraži profesionalno, nepristrasno i bez političkih konstrukcija. Odbio je da na sednici odgovara na niz pitanja koje je postavljala Ana Brnabić, uz stav da nije na „optuženičkoj klupi“ i da odgovore već daje nadležnim organima; njegov nastup bio je usmeren na proceduru, institucionalni integritet i odbranu univerziteta od političkog pritiska.
Mirjana Nikolić, rektorka Univerziteta umetnosti u Beogradu
Apelovala je da se razgovor vrati na konstruktivan ton i ocenila da se rektori koriste kao scenografija u političkom sukobu. Ukazivala je na širi kontekst, osporavala deo tumačenja zakonskih obaveza rektora i otvorila pitanje institucionalnih uslova za upis buduće generacije studenata.
Dejan Madić, rektor Univerziteta u Novom Sadu
Odgovorio je na pitanje o bezbednosti tako što je rekao da rektor snosi ukupnu odgovornost, a dekani neposrednu na svojim ustanovama. Njegov nastup bio je kratak, fokusiran na organizacione procedure i formalni sistem kontrole pristupa.
Vladimir Ranković, rektor Univerziteta u Kragujevcu
Istakao je da o neposrednoj bezbednosti prvenstveno vode računa dekani fakulteta, dok rektor reaguje kada bude obavešten o problemu. Njegov nastup bio je tehnički i usmeren na podelu nadležnosti unutar univerziteta.
Zdravko Mladenović, (vladajuća većina)
Govorio je iz izrazito kritičke pozicije prema rukovodstvima univerziteta, tvrdeći da su fakulteti pretvoreni u političke punktove, hostele i prostore van obrazovne namene. Njegov nastup bio je kombinacija političkih optužbi, pozivanja na zakon i zahteva za odgovornošću, uključujući i moralnu odgovornost rukovodilaca.
Dunja Simonović Bratić, (vladajuća većina)
Tvrdila je da je stanje na fakultetima već duže vreme takvo da je zahtevalo raniju reakciju države. Njen fokus bio je na bezbednosti, kontroli prostora i tezi da su fakulteti korišćeni za političko organizovanje, uz poziv da se izvrši preventivna provera i na drugim fakultetima.
Biljana Ilić-Stošić, (vladajuća većina)
Vrlo kratko je postavila pitanje kakvu poruku rektor šalje roditeljima budućih studenata u pogledu njihove bezbednosti. Fokus joj je bio isključivo na odgovornosti za sigurnost studenata.
Đorđe Pavićević, (opozicija)
Osporavao je samu logiku sazivanja sednice i tvrdnju da je tragedija direktna posledica ranijih dešavanja na univerzitetu. Njegov nastup bio je usmeren na proceduru, kritiku političke instrumentalizacije sednice i odbranu univerziteta od, po njemu, unapred pripremljenog političkog napada.
Peđa Mitrović, (opozicija)
Tražio je da se sednica prekine i da se sačeka ishod istrage, uz ocenu da je čitav događaj postavljen kao medijsko-politička predstava. Posebno je problematizovao curenje ličnih podataka o stradaloj studentkinji u tabloide i fokusirao se na politizaciju i medijsku zloupotrebu tragedije.
Stefan Janjić, (opozicija)
Nastupio je izrazito polemično i napadački prema Ani Brnabić i ministru, sednicu nazvao „Mekartijevskom komisijom“ i tvrdio da je sazvana radi političke kampanje protiv univerziteta. Njegov fokus bio je gotovo u potpunosti na politizaciji i diskreditaciji motiva vlasti.
Milica Marušić Jablanović, (opozicija)
Ukazala je da bi rasprava pre trebalo da bude posvećena mentalnom zdravlju mladih i sistemskim merama podrške nego optužbama bez utvrđenih činjenica. Njen nastup bio je usmeren na institucionalne propuste države, odnos prema Filozofskom fakultetu i upozorenje da bi tragedija mogla biti iskorišćena za dodatni pritisak na fakultet.
Ana Jakovljević, (opozicija)
Optužila je vlast da tragediju koristi za politički obračun sa Univerzitetom u Beogradu i da se sednica pretvorila u napad na visoko obrazovanje. Njen fokus bio je na odbrani autonomije univerziteta, osporavanju interpretacija vlasti i širem političkom kontekstu protesta i blokada.
Slobodan Cvejić, (opozicija, nije član Odbora)
Tvrdio je da sednica nije iskreno posvećena bezbednosti, već pritisku na visoko obrazovanje i posebno na Univerzitet u Beogradu. Kao profesor Filozofskog fakulteta pokušao je da odgovori sadržinski na neka pitanja o radu fakulteta, psihološkoj podršci i protivpožarnim procedurama, ali je veći deo nastupa ipak bio usmeren na odbranu fakulteta od političkog napada.
Margareta Smiljanić, predsednica SKONUS-a
Ukazala je na neujednačen tretman studenata i na to da plenumi na mnogim fakultetima koriste dodatne prostorije, a ne one namenjene studentskim parlamentima. Fokus joj je bio na studentskoj perspektivi, proceduralnim problemima u radu univerziteta i tvrdnji da su određene odluke i komunikacija sa studentima izostajale.
3. ZAKLJUČAK SEDNICE
Odbor je jednoglasno usvojio zaključak kojim konstatuje potrebu za dodatnim unapređenjem bezbednosti, kontrole i prevencije rizičnih situacija u visokoškolskim ustanovama. Pozvani su rektori, dekani i saveti visokoškolskih ustanova da se striktno pridržavaju propisa i preduzmu dodatne mere, a Ministarstvo prosvete da bez odlaganja započne nadzor nad radom visokoškolskih ustanova.
Otvorena su ostala ključna pitanja odgovornosti za konkretan događaj na Filozofskom fakultetu, jer su predstavnici univerziteta insistirali da se sačekaju rezultati istrage, dok su predstavnici vlasti tražili političku i institucionalnu odgovornost već tokom same sednice.