TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.11.2008.

9. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

9. dan rada

24.11.2008

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 20:00

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne)
Na član 91. amandman je podnela Vlada.
Odbor za pravosuđe i upravu prihvatio je amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 93. amandman je podnela Vlada.
Odbor za pravosuđe i upravu prihvatio je amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na naslov iznad člana 94. i na član 94. amandman je podnela Vlada.
Odbor za pravosuđe i upravu prihvatio je amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Pošto smo završili pretres Predloga zakona u pojedinostima, da li predstavnica predlagača, ministarka Snežana Malović, želi reč? (Ne)
Zaključujem pretres Predloga zakona u pojedinostima, a Narodna skupština će u danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu, pojedinostima i u celini.
Prelazimo na 2. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O SUDIJAMA (pojedinosti)
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici: Vladan Batić, Milan Avramović, Milorad Buha, Vladan Jeremić, Radiša Ilić, Vitomir Plužarević, Vlada Milojković, Milorad Krstin, Nataša Jovanović, Vjerica Radeta, Nikola Savić, Mirko Munjić, Gordana Pop-Lazić, Boris Aleksić, Dejan Mirović, Petar Jojić, Aleksandar Martinović, Filip Stojanović, Milan Veselinović, Dušanka Plećević, Momir Marković, Marina Raguš, Slađan Mijaljević, Zoran Krasić, Petar Jojić, Nenad Konstantinović, Ratko Ratković, Đura Mučenski, Mirko Čikiriz, Janko Veselinović, Pavel Marčok, Biljana Hasanović-Korać, Miletić Mihajlović, Zoran Bortić, Branko Ružić, zajedno narodni poslanici Judita Popović, Nataša Mićić i Slobodan Maraš, Jelena Budimirović, Gojko Radić, Tomislav Nikolić, Milan Lapčević, Milica Radović, Miroslav Petković, zajedno narodni poslanici Milutin Jeličić i Radoslav Mojsilović, zajedno narodni poslanici Aleksandra Ilić i Aleksandra Janković, zatim narodni poslanici Srđan Spasojević i Zlata Đerić.
Pisanim putem, amandmane su povukli narodni poslanici Milica Radović i Miroslav Petković, na član 79. stav 2, i Nenad Konstantinović, na član 100.
Primili ste mišljenje Vlade i izveštaje Odbora za pravosuđe i upravu i Zakonodavnog odbora o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, saglasno članu 140. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Na član 1, amandman je podneo narodni poslanik Vladan Batić.
Odbor za pravosuđe i upravu prihvatio je amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 1, amandman je podneo narodni poslanik Milan Avramović.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Reč ima narodni poslanik Milan Avramović.

Milan Avramović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS-a, podneo sam amandman na član 1. Predloga zakona o sudijama, u kome sam tražio da se, posle reči: "međunarodnih ugovora", dodaju reči: "Ustavu saglasnih", pa onda ide – opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava i po svojoj savesti.
Zarad javnosti i građana, tražio sam da se ispoštuju osnovne odredbe Ustava, koje su navedene u čl. 142, 145, 194. Ustava Republike Srbije itd.
Ono što je veoma zanimljivo, jeste obrazloženje Vlade da ne prihvata ovaj amandman, iz razloga što nije pravno moguće da sudija primenjuje međunarodne ugovore koji nisu saglasni Ustavu, budući da se radi o potvrđenim ugovorima, dakle, ugovorima koje je potvrdila Narodna skupština.
Narodna skupština nije mogla, baš zbog ovih članova Ustava koje sam naveo, da potvrdi nijedan međunarodni ugovor koji se kosi s Ustavom Republike Srbije. Zbog toga ću podsetiti na član 142. u kome se kaže da su sudovi samostalni i nezavisni u svom radu i sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata, kada je to predviđeno zakonom, opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava i potvrđenih međunarodnih ugovora.
Ovaj član 1. je prepisan iz člana 142. Ustava Republike Srbije, ali nije prepisana i ova preambula – kada je to predviđeno zakonom.
Ovde u članu 1. se ostavlja mogućnost da stvari koje nisu predviđene zakonom, ili nisu bile na ratifikaciji u Republičkom parlamentu, budu sastavni deo nečega čime će sudije da se vode i po tome donose svoju odluku, a kosi se sa Ustavom Srbije. Jasna je stvar da neke sudske odredbe ne mogu proizilaziti mimo okvira Ustava koji je predviđen.
Kaže se i u članu 145. Ustava Republike Srbije: ''Sudske odluke se zasnivaju na Ustavu, zakonu, potvrđenom međunarodnom ugovoru i propisu donetom na osnovu zakona''. Ovde je prvi član izgubio termin "zakon", na osnovu donetog zakona, što otvara mogućnost koju sam već naveo na samom početku svog izlaganja.
Druga stvar koju bih naveo jeste da je i članom 194. stav 2. Ustava Srbije određeno da je Ustav najviši pravni akt Republike Srbije, a stavom 3. istog člana – da su potvrđeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava deo pravnog poretka Republike Srbije. Ovde, u prvom članu, to nemamo.
Potvrđeni međunarodni ugovori, zbog svega ovoga, ne smeju biti u suprotnosti s Ustavom. Čitaću i član 194, koji preciznije definiše ovo: ''Ustav je najviši pravni akt Republike Srbije. Svi zakoni i drugi opšti akti doneti u Republici Srbiji moraju biti saglasni sa Ustavom. Potvrđeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava deo su pravnog poretka Republike Srbije. Potvrđeni međunarodni ugovori ne smeju biti u suprotnosti sa Ustavom''.
Ne shvatam odbijanje ovog amandmana, ako je Ustav do te mere precizan i ako u ovom članu 1. imate precizno definisanu nameru, moju, kojom sam želeo da van okvira Ustava sudija ne može donositi nikakve odluke, ili se ne može drugačije ponašati. Voleo bih da čujem kasnije, na kraju sednice, i usmeno obrazloženje o tom pitanju.
Ovim odredbama Ustava jasno je određeno da svi pravni akti, koji jesu sastavni deo pravnog poretka, moraju biti u saglasnosti s Ustavom. Jedino, navedenom odredbom nije rečeno da opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava moraju biti u saglasnosti s Ustavom, to je moja kritika, jer bi takva odredba bila besmislena, budući da ne može nacionalni Ustav određivati da li će pravila druge države prihvatiti kao opšteprihvaćena, ili će biti u saglasnosti s našim Ustavom ili ne.
Kod takvog stanja stvari, pošto, iz izvesnog razloga, nije bilo mesta takvom opredeljenju Ustava, trebalo bi u član 1. uneti reči: "Ustavu saglasnih". Time bi se razradila citirana odredba Ustava i otklonile buduće nedoumice u primeni zakona o sudijama.
Pravna shvatanja i načelni pravni osnov Vrhovnog suda i budućeg Vrhovnog kasacionog suda obično u našem pravnom sistemu predstavljaju izvore prava.
Dokaz, zakon o uređenju sudova, član 40. stav 3 – u pogledu sednice Vrhovnog suda Srbije, određeno pravno shvatanje, usvojeno na sednici Odeljenja, obavezuje sva veća u sastavu Odeljenja, dok je odredbom člana 42. stav 2. istog zakona normirano da načelni pravni stav usvojen na opštoj sednici obavezuje sva veća i odeljenja Vrhovnog suda Srbije i može se izmeniti samo na opštoj sednici. Dakle, istovetno je predviđeno i odredbom člana 43. stav 3. i člana 45. stav 2. Predloga zakona o uređenju sudova i u pogledu delokruga Vrhovnog suda.
Pored toga, običaj i u našem pravu je formalni izvor prava, kada zakon na to upućuje, a najočitiji primer je Zakon o obligacionim odnosima. Kod takvog stanja stvari, neophodno je, radi otklanjanja šarolikosti zakonitosti rešenja o istoj stvari, nedoumica kod sudija prilikom primene propisa, a radi stvaranja pravne sigurnosti i izvesnosti o primeni prava – precizirati da sudovi sude na osnovu pravnih shvatanja, načelnih pravnih stavova i običaja, kada je to samo zakonom određeno. U ovom članu to zakonom nije određeno i osnovna kritika je bila svedena na to.
Sada moram da vas podsetim na par primera, koji kažu da se ovaj član nije poštovao do sada i da se ne može ni poštovati, tačnije da se neće poštovati u narednom periodu i nakon usvajanja ovog zakona, iz raznoraznih razloga. Navešću samo jedan. Moram da se osvrnem, prvo, na ekspoze premijera, koji kaže – reforme pravosuđa će se ubrzati, sa ciljem da se izgradi efikasno i nezavisno sudstvo i tužilaštvo i uvrsti vladavina prava i pravna sigurnost. Posle ću vam, u dva primera, objasniti kako izgleda pravna sigurnost. Ostvarenje ovog cilja podrazumeva usvajanje niza zakona kojima će se pravosudni sistem urediti u skladu s evropskim standardima i interesima građana Srbije. Ovo je ta matična rečenica – evropskim standardima i interesima građana Srbije.
Prvo, interes građana Srbije nije preveden u Republički parlament. Znate koja stranka ima najveći broj poslanika, a nije na vlasti. Drugo, evropski standardi nas koštaju već poslednjih osam godina, koliko je DS na vlasti. Treće, evropski standardi mogu biti standardi nekog međunarodnog ugovora, koji mogu biti više na štetu građana Srbije, samo zato što nose naziv evropski standardi. O tome je govorio kolega Krasić.
Kaže – u okviru reforme pravosuđa, utvrdiće se nova mreža sudova i tužilaštava koji će upućivati prekršaje u apelacione sudove, kao Ustavi sud za celu teritoriju Srbije. Ovo je novi izbor i reizbor, koji najavljujete još u ekspozeu i ono zbog čega se osnovne funkcije ne mogu primenjivati u pravosuđu jeste novi reizbor i nova trka da se udvore, ili dodvore republičkoj većini, poziciji, kako bi sudije ostale na pozicijama na kojima jesu, ili kako bi još napredovale, s obzirom na njihovu političku angažovanost ili opredeljenost. Zato ću vam navesti samo dva primera.
Prvi primer jeste u gradu Beogradu, kako jedno preduzeće čiji je osnivač grad, Javno preduzeće "Parking servis", puni budžet DS-a, puni budžet Skupštine grada Beograda protivzakonito, kako sudije znaju da je to protivzakonito, ali opet donose presudu u korist tog preduzeća, jer se budžet, tobože, mora puniti.
Dakle, napravljena je Odluka o javnim parkiralištima, ili član 19, po kojoj su svi vozači koji ne plate kartu za parkiranje dužni da plate doplatnu kartu. O čemu se ovde radi? Kada ne platite kartu, jer vam je istekao vremenski period za zakup ili za stajanje vašeg vozila na parking prostoru, vi dobijete kaznu od 1.500 dinara u Beogradu, 1.000 u Novom Sadu, u Nišu je malo niže itd. Ovde se taj ''Parking servis'' poziva na ovu odluku, s obrazloženjem da je to doplatna karta.
Ja sada moram da vas obavestim o sledećem, da po članu 277. Zakona o obligacionim odnosima, onaj ko kasni s ispunjenjem svoje novčane obaveze duguje jedino zateznu kamatu, pored nje, duguje i naknadu štete, ukoliko je ta šteta veća od iznosa obračunate zatezne kamate, ali samo ako se ta šteta dokaže.
Dakle, član Odluke o javnim parkiralištima ne može biti ispravan, samim tim ''Parking servis'' nema pravo da građanima naplaćuje doplatne karte. Po članu 270. Zakona o obligacionim odnosima, doplatna karta predstavlja klasičnu ugovorenu kaznu i ona se ne može primenjivati u slučaju kašnjenja u ispunjavanju novčanih obaveza. To ''Parking servis'' opet radi protivustavno.
Jasno je da ''Parking servis'' na ovaj način ne može da kažnjava korisnike, jer u Zakonu o prekršajima neplaćanje usluga parkiranja nije definisano kao prekršaj, pa onda Zakon o prekršajima ne reguliše oblast koja se odnosi na nepropisno parkiranje, jer svi znamo da to radi saobraćajna policija – dođe pauk, podigne vam vozilo, odete na parking, platite i, naravno, po Zakonu o prekršajima, imate sumu koja je za to već predviđena. U tom zakonu se nigde ne navodi da je neko, ako ne plati kartu za parkiranje, učinio prekršaj. Stoga je ovo protivpravno i neosnovano obogaćivanje jednog preduzeća, u ovom slučaju, "Parking servisa".
Dakle, šta se ovde radi? Sve sudske presude, kada je "Parking servis" tužio građane Srbije koji nisu hteli da plate ovu kaznu, išle su u korist "Parking servisa", protivzakonito.
Ovaj predlog je na oceni u Ustavnom sudu, mislim da će to i pasti i onda ćemo mi postaviti pitanje s ove govornice – šta je s onim novcem što ga je "Parking servis" uzeo građanima nepravilno, protivzakonski naplaćujući nešto za šta nije nadležan?
Druga stvar koja je dobra za poređenje jesu, svakako, mandati u Okružnom sudu u Beogradu.
Dakle, onog trenutka kada je počelo da se priča o novom setu pravosudnih zakona, kada su počeli ponovo da govore o lustraciji i reizboru sudija, došlo je do promene sudske prakse vezano za vraćanje mandata SRS-u, iako je prethodnih mesec dana doneto stotine presuda širom Srbije od strane apsolutno svih okružnih sudova, koji su, u skladu sa Zakonom o lokalnim izborima, vratili mandate SRS-u, one koje smo osvojili na izborima 11. maja.
U poslednjih sedam dana, Okružni sud u Beogradu je počeo da donosi potpuno suprotne odluke onima koje je do sada donosio. Dakle, odbijene su žalbe u Beogradu, u opštinama Novi Beograd, Surčin, Barajevo, Palilula, Zvezdara i Savski venac, zbog čega je SRS, primorana, podnela krivične prijave protiv sudija Okružnog suda u Beogradu Mirjane Aranđelović, Mirjane Riđički, Dušice Marinković; to je jedno veće, i Drugo veće Okružnog suda – protiv sudija Drugog veća Slađane Bojović, Željka Škorića i Živane Đukanović.
Podsetiću vas i na to da su neki eksperti, kako ih možemo nazvati, evo, recimo, s ove strane, Omer Hadžiomerović, zamenik predsednika Društva sudija, izjavio je da je svaki sudija nezavisan i samostalan u svom odlučivanju. On odluku donosi prema svesti i uverenju. Zamislite, prema svesti i uverenju.
Ne treba se zavaravati i misliti da su sudije bezgrešni ljudi, što mi u ovom slučaju tvrdimo, jer ponekad i različita sudska veća unutar jednog suda mogu da donesu drugačiju odluku u nekom predmetu. Ja sada postavljam pitanje, jer je ovaj čovek otišao malo do Palate pravde i video onu bistu cara Dušana i Dušanov zakonik koji on nosi i pročitao u tom zakoniku osnovne odredbe koje su donesene još 1354. godine, u kojima se kaže da sudije sude po znanju, po zakonu, pravo kako piše u zakonima, a ne po strahovima carstva. Ovde je, izgleda, ovaj strah preovladao.
Moram, gospođo ministre, da vas podsetim na kriminal koji se desio vezano za Treći opštinski sud, kada je službenik u Opštinskom sudu overio sporazum o raskidu ugovora sa licem koje nema ovlašćenje da bude potpisnik s te jedne strane, koje koristi falširano ovlašćenje koje je namenjeno za opštinu Vračar, a potpisao je sporazum za opštinu Zvezdara.
Radi se o Dušanu Stuparu, koji je imao svojevremeno ovlašćenje da zaključi ugovor, a ne i da ga raskine. Moram još jedno da napomenem da je ovo ovlašćenje za opštinu Vračar, za zaključenje, ali ga je isto koristio i uspeo da overi raskid ugovora u Trećem opštinskom sudu za opštinu Zvezdara. Na osnovu overe tog suda, ovo sudsko veće koje sam naveo, sudije Slađana Bojović, Živana Đukanović i Željko Škorić, donelo je negativnu odluku i odbilo žalbu odbornika sa Zvezdare, zbog falsifikata koje je dozvoljeno u sudu.
Sada mi moramo pokrenuti sudski postupak da utvrdimo da je ovo falsifikat, što nije sporno, jer je i Treći opštinski sud izdao takav dopis, gde je svestan te činjenice, i da krenemo u vraćanje svojih mandata.
Da je sudija tada radio posao kako treba, da nije bio politički opredeljen, da je ispoštovao odluku koju je poštovao prilikom prvih donošenja presuda u korist SRS-a, kao što je to, recimo, na Vračaru, po istom osnovu, danas ne bismo govorili o depolitizaciji suda.
Izvinjavam se, samo još jednu sekundu. Vezano za depolitizaciju suda, jedan poslanik DS-a je podneo amandman u kome traži da sudije imaju pravu da budu članovi RIK-a, izborne komisije autonomne pokrajine, ili jedinice lokalne samouprave, i ovaj amandman je usvojen; radi se o Konstantinoviću.
Sudija ne treba da bude predložen od strane nijedne političke stranke, ni za šta, a ne za opštinsku izbornu komisiju, Republičku, ili bilo šta drugo. Ovaj amandman je Vlada prihvatila s obrazloženjem da će nagraditi sve one sudije koje su radile u njenom interesu, jer znamo koji su novčani iznosi vezani za RIK. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Šesnaest minuta i 30 sekundi. Narodni poslaniče, vreme na raspolaganju vašoj poslaničkoj grupi je iskorišćeno.
Da li još neko želi reč? (Ne)
Na član 3. amandman je podneo narodni poslanik Milorad Buha.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Reč ima narodni poslanik Milorad Buha.

Milorad Buha

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman u ime SRS-a na član 3. stav 1 Predloga zakona, pa ću ga i pročitati.
U članu 3. stav 1. kaže se – sudija je dužan da u svakoj prilici održi poverenje u svoju nezavisnost i nepristrasnost.
Na ovaj predlog zakona uputio sam amandman i zatražio sam da se član 3. stav 1. briše. Zbog čega? Zbog toga što je neodređen i suvišan. Zašto neodređen i suvišan? Zbog toga što je nezavisnost i nepristrasnost sudije predviđena i regulisana Ustavom Republike Srbije i nepotrebno je ponavljati odredbe koje su predviđene našim ustavom.
Da vidimo šta kaže Ustav. U članu 142. stav 2. kaže – sudovi su samostalni i nezavisni u svom radu i sude na osnovu Ustava, zakona i drugih opštih akata, kada je to predviđeno zakonom, opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava i potvrđenih međunarodnih ugovora. Član 149. kaže – sudija je u vršenju sudske funkcije nezavisan i potčinjen samo Ustavu i zakonu.
Odredba koju je predlagač dao u Predlogu je stvarno nepotpuna i nejasna, jer kaže – sudija je dužan da u svakoj prilici održi poverenje u svoju nezavisnost i nepristrasnost. Šta će se desiti ukoliko on ne ispuni tu svoju dužnost? Šta se dešava u toj situaciji? Da li taj princip važi, ili ne važi? Da li to ustavno načelo važi, ili ne važi?
Ono uvek važi, mora uvek da važi, bez obzira na to da li je to ispoštovano, poštovano od strane sudije ili ne. Radi se o ustavnom načelu koje sudija poštuje, ili ne poštuje, ali ustavno načelo je ustavno načelo i mi ga ne možemo menjati.
Dalje, da se upustim malo u dublje analize. Kaže – sudija je dužan da u svakoj prilici ...
Šta znači – u svakoj prilici? U sudu, u životu, u kafani, na godišnjem odmoru itd.? Ako je na godišnjem odmoru, da li ga obavezuje, ili ga ne obavezuje, kad je u restoranu, kad je u autobusu? Malo banaliziramo, ali samo ...
Pomešali ste ovde i prava i ustavna načela, i prava i obaveze. Vi ste to dali kao obavezu sudiji. Nije to obaveza, to je princip koji se ne može narušiti. U obrazloženju, Vlada kaže – amandman se ne prihvata iz razloga što se radi o osnovnim dužnostima sudije koje su Ustavom proklamovane, koje, u suštini, definišu njegov položaj i omogućavaju sprovođenje načela sudijske nezavisnosti i samostalnosti u praksi.
Opet dužnost. Ne radi se o dužnosti, radi se o ustavnom načelu i ustavnom pravu. U celokupnoj reformi koju predlažete ovde, bitno je napomenuti da ste, kad ste već ušli u ustavnu reformu, pre reforme pravosuđa, morali da sačinite novu nacionalnu strategiju reforme pravosuđa. Naime, mi imamo zvaničnu reformu pravosuđa iz 2006. godine. Ona je bila van funkcije do ove reforme, ali pre nego što se ulazi u svaku reformu, moramo imati nacionalnu strategiju koja će obuhvatiti organizacione, tehničke, društvene, sociološke, finansijske, administrativne i sve druge aspekte ove reforme. Svaki od ovih aspekata je vrlo bitan i on mora biti sastavni deo ove reforme i nacionalne strategije.
Vi ulazite u ovu reformu samo zato što je to bio nalog EU. Evropska komisija vas je kritikovala, kritički se osvrnula na nezavršenu reformu pravosuđa i vi ste krenuli ubrzano, pa zbog toga imamo situaciju da smo kod Predloga zakona o uređenju sudija imali ukupno 51 amandman, s tim što je Vlada prihvatila 23, a 28 nije prihvaćeno. Da ste se malo više udubili u materiju, onda biste prihvatili daleko više amandmana.
Ako se prihvati 45% podnetih amandmana, to nešto govori. Šta je to? Govori o tome da nismo dovoljno sagledali materiju i da nismo sačinili adekvatan i kvalitetan zakon koji će u praksi pokazati sve ono što treba da pokaže.
Kod ovog zakona, ukupno je podneto 63 amandmana, 22 su prihvaćena, 41 nije, što znači, 35%. Opet ogroman broj amandmana, što jasno govori da je Predlog zakona, u ovom slučaju, o sudijama, neadekvatan i da ga nismo u potpunosti skrojili onako kako treba da izgleda.
Srpska radikalna stranka je iskoristila svoju mogućnost da amandmanima popravlja zakone, kao i sve druge opozicione stranke, vidimo da su čak i poslanici pozicije podneli amandmane, pa je i Vlada izašla sa
Amandmanima, što jasno govori da je nesavršen zakon, da je skrojen onako kako nije smelo da se skroji i da smo morali daleko ozbiljnije da uđemo u ovu oblast.
Sada je ovde prisutan ministar pravde, pa postavljam pitanje u skladu s odredbama člana 15. Ustavnog zakona – kada će se izvršiti usklađivanje svih ostalih zakonskih propisa koji su u nadležnosti Ministarstva pravde?
U pravnom sistemu, imamo između tri i po i četiri hiljade zakonskih propisa i, u skladu s odredbama ovog ustavnog zakona, svi državni organi su bili u obavezi da predlože i usklade odredbe svih zakonskih propisa s odredbama Ustava. Nažalost, mi smo do sada dobili možda desetak do 15, ili, čak, tridesetak zakona s usklađivanjem, a pitam vas, šta će se desiti s ostalim zakonskim propisima koji nisu usklađeni?
To je tipično za rad pozicije, koja ne uvažava čak ni odredbu Ustava. Ko mari za zakone? To vam je bila zakonska obaveza i moraće neko da odgovara za to što to nije usklađeno. Radi se o hrpi zakonskih propisa koji su morali biti završeni. Bar zakoni, ako podzakonske akte ne stižemo, ali zakone moramo. Imali smo sasvim dovoljno vremena, Ustav je stupio na snagu u jedanaestom mesecu prošle godine, znači, sasvim dovoljno vremena, dve godine, da izvršimo korekciju usaglašavanja svih zakonskih projekata.
Da se malo vratimo na Nacionalnu strategiju reforme pravosuđa. Ona je usvojena u petom mesecu 2006. godine i jasno su date obaveze prema Vladi, prema Ministarstvu i prema drugim državnim organima, vezano za provedbu Nacionalne strategije i reforme pravosuđa.
U opštim odredbama ove nacionalne strategije predviđene su određene aktivnosti svakog državnog organa. Nažalost, ništa od toga nije napravljeno.
Zbog brzine samo ću reći nekoliko bitnih ciljeva reforme pravosuđa. Kaže se – nezavisnost, transparentnost, odgovornost i efikasnost, onda za svako od ovih načelnih načela, kod nezavisnosti: nezavisno upravljanje, nezavisan budžetski organ, nezavisno utvrđivanje opšteg okvira i unutrašnjeg uređenja rada sudova; kod transparentnosti: otvoren proces izbora, napredovanje odgovornosti u prestanku sudijske funkcije itd.; utvrđeni su vremenski rokovi u kojima će se odvijati sama reforma.
Imamo kratkoročne okvire – 2006/2007. godine, imamo sređene račune u okviru 2008/2009. godine i imamo dugoročne okvire reforme –2010/2011 godine. Nažalost, ništa od ove nacionalne strategije nije ispoštovano. Nadalje, mi nemamo nacionalnu strategiju, ovo je samo parcijalno rešavanje celokupnog sistema u oblasti pravosuđa. Znate da to ne sme, da to ne može.
Obaveza je vaša da prvo napravite nacionalnu strategiju i da tek onda krenete u pravu reformu, reformu pravosuđa, ali, očito je da je od svih naših ustava, zakona i nacionalnih strategija jača direktiva koja stiže iz Brisela i kaže – završite ovo za mesec-dva, i po tom nalogu to izvršavate.
Ovih dana govorimo o podnošenju protivtužbe na hrvatsku tužbu za, prema njihovim navodima, "genocid, etničko čišćenje Hrvata u Republici Hrvatskoj".
S obzirom na to da ćete učestvovati u kreiranju ovoga, obraćam se vama, ministre. Čujemo ovih dana da je, zvanično, Vlada donela odluku da se ide na izradu protivtužbe, zaduženi su određeni organi koji će učestvovati, a vi ćete biti aktivni sudionik u svemu ovome.
Moram obavestiti javnost da ono što stiže iz EU zabrinjava mene, a vi ćete postupiti onako kako ćete postupiti. Znam kako ćete postupiti, vi ćete odustati od ove protivtužbe i na kraju ćete prihvatiti uputstva koja ćete dobiti od Evropske komisije i drugih evropskih institucija, uvićete to u određenu formu i nikakva protivtužba neće biti.
Zašto neće biti? Zato što smo kroz istoriju, na prostoru Republike Hrvatske, odnosno bivših država, imali više puta genocid nad srpskim narodom – koncem 19. veka, u Prvom svetskom ratu, u Drugom svetskom ratu, koncem 20. veka. Nijedna tužba, nijedan ozbiljan prigovor, čak, nije došao, ne ni tužba, nego prigovor nije došao sa srpske strane da je učinjen genocid nad srpskim narodom.
Verovatno, u vašem ministarstvu imate deo materijala o genocidu nad srpskim narodom, ali to je nepotpuno, to je sklonjeno, to je bilo pre 15 godina, ko će to više držati i tako dalje, to je u nekim fiokama. Dostaviću vam ovde jedan od materijala koji su sačinila udruženja Krajišnika, o genocidu koji su pokazani u određenim tabelama, gde se može videti jasno koliko je žrtava, koliko je poginulih, koliko je nestalih, koliko ranjenih, zatim o razorenoj, uništenoj i oštećenoj imovini, pokretnoj i nepokretnoj.
Samo zbog javnosti, pročitaću vam da je, prema podacima Udruženja građana i Vlade Republike Srpske Krajine u progonstvu, na prostoru Hrvatske poginulo, oni koji se identifikovani, 4.461, nestalo –2.381, što ukupno čini 6.842.
Imamo još 15 neidentifikovanih i još nekoliko lokacija gde nismo iskopali, ne znamo tačno koliko ima poginulih, ali smo mi to zaokružili za 7.000, znači imamo 13.500 poginulih, nestalih – 2.381 i 13.500 ranjenih.
Za oštećenu i razorenu imovinu, pokretnu i nepokretnu, evo, imamo podatke za oko 12.500 stanova, kuća za stanovanje – 24.752, gospodarskih objekata – 12.341, zadružnih domova – 182, ambulanti – 56, crkava – 78, muzeja – 29, grobalja – 181, trgovina – 325, vodovoda – 113, trafostanica – 96, industrijskih pogona – 167, spomenika – 3.200, ugostiteljskih objekata – 311, zanatskih radnji – 410, skladišta – 118. Zatim, sva niskonaponska elektromreža na prostoru Banije, Like, Dalmacije, Korduna, zapadne Slavonije, sva telefonska mreža sa pomoćnim telefonskim centralama i tako dalje.
Uništavanje grobalja, paljenje kuća, seča šuma plemenitog drveća nastavili su se i posle završetka ratnih sukoba, sve do danas. Evo, ovde ću stati, vreme je isteklo. Ovo je za vas.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Jovan Palalić.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana predsedavajuća, gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, zaista, jedan od najvažnijih članova u Predlogu zakona o sudijama, u kojem se na neki način objedinjuju sva načela i teme koje smo imali priliku da razmatramo prilikom rasprave u načelu. Činjenica da je u stavu 1. navedeno da je sudija dužan da u svakoj prilici održava poverenje u svoju nezavisnost i nepristrasnost jeste ono što je najvažnije kada je u pitanju odnos sudija i sudstva prema građanima.
Pitanje uspostavljanja poverenja i poverenje u pravosuđe, poverenje u sudije, u primenu zakona, u pravilno utvrđivanje činjenica, donošenje presuda koje će biti zasnovane samo na zakonu i na utvrđenim činjenicama, jeste nešto što predstavlja osnovni i najvažniji segment onoga što se zove poverenje u pravosuđu.
Kada bi se pogledala rešenja u ovom zakonu, i rešenje koje se odnosi na materijalnu nezavisnost, i rešenje koje se odnosi na pravo na stručno usavršavanje i obuku, i disciplinski postupak, sve je to, na neki način, sublimirano u ovome – nezavisnost i nepristrasnost.
Naravno, ne možemo a da ovaj zakon ne dovedemo u vezu sa zakonom o područjima i sedištima sudova, gde se, u stvari, pojavljuje problem koji ovih dana pratimo u javnosti, problem koji može da se pojavi, pogotovo kada se zakoni počnu primenjivati, kada se nove sudije izaberu – pitanje nezavisnosti. Prosto, ne možemo ignorisati činjenicu da su sudije uplašene, da su sudije uplašene ne samo iz razloga što će biti podvrgnute reizboru, nego, nadasve, jer ne vide u ovom trenutku jasne kriterijume na osnovu kojih će biti vršen ovaj postupak.
Promena mreže sudova, ukidanje velikog broja sudova, činjenica da će veliki broj sudija ostati, de fakto, bez posla, jeste nešto što može u velikoj meri da utiče na nezavisnost onih sudija koji budu prošli ovo sito i rešeto reizbora sudija. Zaista je veliko pitanje, na koji način i kojim kriterijumima tu vrstu reizbora izvršiti? Bojim se da to ne bude na štetu vrlo važnog ustavnog načela, kako je definisano u članu 3. stav 1, jer se ovde zahteva da sudija održava u svakoj prilici poverenje u svoju nezavisnost.
Apelujem, kada se budu utvrđivali kriterijumi, da se vodi računa i da se nađe način. Ne vidim u ovom trenutku kako, ali, verovatno, svi oni u Visokom savetu sudstva, u Ministarstvu pravde, moraju o tome da vode računa, da se vodi računa o tome da se biraju jake, karakterne ličnosti, na koji ni na koji način neće moći da se vrši pritisak prilikom donošenja odluka.
Što se tiče nepristrasnosti, ona je povezana sa nekoliko stvari. Može biti povezana, a u velikom broju slučajeva, u praksi, povezana je i s velikom nestručnošću jednog broja sudija, činjenicom da nije bilo dovoljno obuke, edukacije, iskustva da bi se primenjivao zakon. Iz tog razloga, dolazi se u situaciju da se, kada se vodi postupak, utvrđuju činjenice, izvode dokazi, predlažu dokazi, pojavi pristrasnost. Pristrasnost se pojavljuje iz raznih ličnih razloga. Svi koji su u praksi su mogli da vide da se događa da sudije sude na osnovu simpatija, antipatija, na osnovu činjenice da ih je neki poznanik preporučio, a zanimljivo je da se čuje od ministra pravde statistika – u kojoj meri predsednici sudova donose rešenja o izuzecima.
Ima raznih razloga iz kojih se podnose zahtevi za izuzeće, ali u velikom broju slučajeva, i kada su u pitanju opravdani razlozi, takva rešenja se donose zato da se predsednici sudova ne bi zamerili svojim kolegama iz istog suda, a to, verujte, utiče na pristrasnost.
Materijalni položaj, takođe, može da utiče na nezavisnost i nepristrasnost. U stvari, ovaj član 3. stav 1. treba, u praktičnoj primeni, da stvori da dobijemo odlučnog, kvalitetnog, hrabrog, nepristrasnog, obrazovanog sudiju.
Iz ovog člana 3. stava 3. treba da izađe budući srpski sudija, koji će na pravi način da povrati poverenje građana u sudstvo, koje je u potpunosti poljuljano.
Kada sve ovo dovedemo u vezu, novi zakon o sedištima i područjima sudova, koji u velikoj meri zabrinjava sudije da će ostati bez posla, dovodi sudije u situaciju da se uplaše za svoju egzistenciju, da moraju da se dodvoravaju onima koji će o njima odlučivati, a videli smo na koji način će taj visoki savet sudstva, faktički, nepromenjeno o tome odlučivati.
Kada vidimo deo koji se odnosi na disciplinsku odgovornost, tu moram da pohvalim zakon, zaista ga je detaljno i dobro razradio, ali svi ostali aspekti koji se ovde pominju – materijalna nezavisnost, naravno, nije razrađeno ni pravo na stručno usavršavanje, na obuku, bojim se da neće u dovoljnoj meri uticati da se ovakav srpski sudija kvalitetno formira.
Vrlo je važno da građani, na osnovu ovih novih zakona o kojima se sada u Skupštini raspravlja, pokušaju da poveruju da će sudstvo u Srbiji, u budućnosti, moći biti nezavisno i nepristrasno.
Ali, kada se donese tako velika i krupna greška, kao što je novi zakon o sedištima i područjima sudova, onda ni od Ustavom proklamovanih načela nezavisnosti i nepristrasnosti i dobre želje da se takav jak i karakteran sudija stvori, da on u svakom trenutku odražava to poverenje kod građana i stranaka u tom postupku, bojim se, u praksi neće ostati ništa.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne)
Na član 3. amandman je podneo narodni poslanik Vladan Batić.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu su prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 3. amandman je podneo narodni poslanik Milan Avramović.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu su prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 3. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Judita Popović, Nataša Mićić i Slobodan Maraš.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu su prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Vladan Batić.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu su prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 4. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Judita Popović, Nataša Mićić i Slobodan Maraš.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Reč ima narodna poslanica Judita Popović.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Poštovano predsedništvo, gospođo predsedavajuća, gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, LDP je podnela još jedan korektiv putem ovog amandmana na član 4. zakona o sudijama, jer smatramo da je potrebno da se dopune ti kriterijumi koji određuju nagrađivanje sudija.
Naime, u članu 4. stav 2. kaže se – plate sudija moraju biti u skladu sa dostojanstvom sudijske funkcije i teretom odgovornosti.
Mi se slažemo s tim da sudijska funkcija mora da ima određeno dostojanstvo. Slažemo se s tim da ona nosi određeni teret odgovornosti. Međutim, tu nedostaje još jedan princip, a taj princip bi, u stvari, bio – rezultati rada. LDP stalno ističe taj princip, jer ako je neko dostojanstven, ako je neko odgovoran u tom svom poslu, valjda bi trebalo da pokaže određene rezultate u obavljanju rada, da bi zaslužio tu nagradu, tu naknadu za taj svoj rad.
Nije dovoljno samo da konstatujemo da se radi o jednoj dostojanstvenoj funkciji, da konstatujemo da ona nosi određeni teret odgovornosti. Bilo bi dobro da se posebno naznači da sve to zajedno može da funkcioniše samo ukoliko daje i rezultate. Ta dva principa ne mogu bez trećeg – rezultata, onog zbog čega i rade sudije, onog zbog čega postoje sudovi i zbog čega sude sudije, a to je, čini mi se, najvažniji princip, koji je izostavljen iz ovog stava 2. To vam je isto kao kada govorimo o jednom stolu i proizvedemo ga sa tri noge. Očekujemo da on bude stabilan, da stoji, očekujemo da on nosi određeni teret. Međutim, bez te četvrte noge, taj sto je veoma labilan i veoma lako pada.
Prema tome, ukoliko u ovom zakonu o sudijama insistiramo i na tome da se sudije povrgavaju određenim kontrolama, da se svake tri godine, bukvalno, proverava sposobnost tog sudije da obavlja funkciju sudije, to radimo tako što kontrolišemo putem određene statistike. Kontrolišemo i ostalo, da li je on zaista podoban i zaslužan, odgovoran, i da li je pružio određene rezultate rada. To je ono što merimo statistikom.
Dakle, sve ostalo je podložno nekim diskrecionim ocenama, ali rezultati rada su oni konkretni, koji imaju brojkama tačno označene vrednosti. Cifre su te koje govore da li je i koliko predmeta urađeno, koliko je predmeta, parničnih, krivičnih, izvršnih i bilo kojih, potvrđeno od strane drugostepenog organa, da li je to sve u funkciji stvarnih potreba građana, zbog čega se oni i obraćaju sudu.
Ukoliko mi već imamo ova dva kriterijuma, ova dva principa kojima se plate sudija određuju, ne vidim razlog zašto se i ovaj treći, najbitniji, ne bi dodao. Prema tome, mi i dalje ostajemo pri predloženom amandmanu i predlažemo da se Vlada pozitivno izjasni o njemu, jer smatramo da je on veoma bitan činilac za određivanje sudijske plate.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Određujem pauzu, a rad u popodnevnom delu, u 15 časova, nastavljamo raspravom u pojedinostima na isti amandman na član 4. Prva prijavljena za reč je narodna poslanica Vjerica Radeta. Hvala vam.
(Posle pauze, 15,00)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Nastavljamo rad u popodnevnom delu sednice, raspravom u pojedinostima o amandmanu na član 4, koji su zajedno podneli narodni poslanici Judita Popović, Nataša Mićić i Slobodan Maraš.
Pre nego što dam reč narodnoj poslanici Vjerici Radeti, obaveštenje, na osnovu člana 85. stav 5, da ćemo danas raditi i posle 18 časova. Predsednica Narodne skupštine gospođa Slavica Đukić-Dejanović će u toku popodnevna doći i, u dogovoru sa šefovima poslaničkih grupa, precizirati tok današnjeg popodnevnog dela do kraja.
Reč ima narodna poslanica Vjerica Radeta.