TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 16.12.2008.

26. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

26. dan rada

16.12.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 18:35

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Po amandmanu reč ima gospodin Tomić.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Željko Tomić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana predsednice Skupštine, poštovano predsedništvo, kolege i koleginice narodni poslanici, što se tiče ovog amandmana, to je stav 2. u članu 11, gde kaže: "Pravni poslovi i pravne radnje iz stava 1. ovog člana mogu se pobijati ako su izvršeni u roku od šest meseci pre dana nastupanja pravnih posledica pokretanja stečajnog postupka, a u roku od godinu dana ako su ti poslovi izvršeni sa povezanim licem". Moje pitanje glasi – šta se do sada događalo sa povezanim licima i zašto se taj rok produžava na godinu dana? Zbog čega se ta, kako je rekao prethodni govornik, dubinska kontrola ne može obaviti za šest meseci? Po mom mišljenju, poverioci su zaštićeni i bez ovog amandmana.
U objašnjenju izmene i dopune ovog člana zakona piše da ''se produžava rok za pobijanje pravnih poslova i pravnih radnji kojima je stečajni dužnik stavljao u povoljniji položaj pojedine poverioce u smislu zakona kojim se uređuje stečaj privrednih društava sa dosadašnjih šest meseci na godinu dana ako su ti poslovi izvršeni sa povezanim licem''.
Ovo nije obrazloženje, nije nikakvo objašnjenje, ovo je samo definisanje onoga što piše. Znači, samo je preneto isto to sa dve-tri reči više u odnosu na izmenu i dopunu samog zakona, a samog objašnjenja nema.
Isto tako, zanimljivo je pročitati razloge za donošenje zakona po hitnom postupku. ''Razlozi za donošenje ovog zakona'', stoji ovde, ''po hitnom postupku ... proizilaze iz sagledavanja aktuelnih problema na finansijskom tržištu i neophodnosti adekvatnog uređenja uslova i načina poslovanja svih učesnika na tržištu kao i omogućavanja adekvatnog reagovanja regulatornih tela. Ovim zakonom, a u skladu sa Direktivama EU, ova oblast se postavlja u stabilnije, preciznije i konzistentnije regulatorne okvire koji će predstavljati deo seta mera kojim se ublažavaju posledice krize na finansijskom tržištu''.
Ovo su sve opšta mesta. Ovde nema nijedne konkretne rečenice u smislu – šta znači sagledavanje aktuelnih problema na finansijskom tržištu?
Naš narod je oduvek bio duhovit, imao je smisla za šalu, pa se tako sada pronosi vic ili pošalica na ulicama Srbije, pa te pitaju na ulici - šta je to ''seka''?, a ti ne znaš, pa kažu - svetska ekonomska kriza. Nama je guverner Radovan Jelašić rekao da ta ''seka'', svetska ekonomska kriza, još nije zakucala na naša vrata. Nadam se da će se u svetu naći neki ''bata'' koji će toj ''seki'' da stane na rep, ali se plašim da mi imamo jednu drugu ''seku'', a to je srpska ekonomska kriza.
Mislim da ovakvim uopštenim mestima, uopštenim frazama, odnosno administrativnim a ne razvojnim merama, kako smo već više puta napominjali ovde, ova vlada neće moći da izađe na kraj ni sa srpskom ekonomskom krizom ni sa svetskom ekonomskom krizom.
Aktivnost Vlade se svodi na jednu vrstu komentarisanja svetskih ekonomskih tokova, svetske ekonomske krize, jednu vrstu voajerske uloge, gde se stalno priča o nekakvim merama, hitnim i efikasnim, i onda se dovodi do apsurda sve time što se određeni zakoni, kao oni o kojima smo juče pričali i ovaj o kojem danas pričamo, neće stupiti na snagu osmog dana po objavljivanju, nego narednog dana. Sada će tih sedam dana da ubrza rešenje problema i da utiče na najpovoljniji mogući način? Od toga zaista nema ništa.
Juče smo pričali o Agenciji za osiguranje depozita, piše tamo ko su članovi upravnog odbora, ali nigde ne piše da i državni sekretar treba da bude u tom upravnom odboru. Ali dobro, to su stvari koje idu na dušu ovoj vladi Republike Srbije. O penzijama da ne govorim i o izneverenim obećanjima. Vlada neće imati odgovor zašto su građani povukli onoliko novca iz banaka širom Srbije i kojim će merama da odgovore na to.
Kada pričamo o stečajevima i likvidacijama banaka, vredi se podsetiti, i jučerašnja dnevna štampa je podsetila na jedan fantastičan slučaj, na jedan, kako piše, dirigovan stečaj. U pitanju je Beobanka, gde ni danas odgovori na pojedina pitanja nisu dati.
U Deligradskoj 16 je 1.566 kvadrata prostora Beobanke u leto 2003. godine čuveni Nemanja Kolesar dao u zakup Ministarstvu pravde po ceni od jedan i tri evra po kvadratu. Kolesar je u svojstvu ondašnjeg direktora Agencije za osiguranje depozita, sanaciju stečaj i likvidaciju banaka učinio to svom tadašnjem političkom istomišljeniku ministru pravde Vladanu Batiću, jer je Ministarstvo pravde dobilo taj prostor, ali do današnjeg-dana, znači posle više od pet godina, nema javnih podataka o ovom slučaju i bilo bi korektno da ministar izađe i kaže šta se to tada dešavalo i kakva je situacija danas. Da li je zakupac i dalje u tom prostoru i da li plaća kiriju?
Zaposleni u Beobanci ni danas ne mogu da se načude zbog čega je jedan takav objekat dat u zakup po izuzetno niskim cenama, pogotovo što se dobro prisećaju kako je njihovo iseljenje teklo te 2003. godine. Zaposleni u Beobanci svedoče: Sećamo se, izgledalo je kao da je ratno stanje, kao da smo bili blizu prve linije fronta. Iznosili smo stvari trčeći neprekidno dan i noć dok nije bilo sve ispražnjeno. Niko nije imao odgovor zašto se to tako radilo. Niko nije smeo nikoga ni da pita ko je to naredio. Zamislite samo koliko je dokumentacije izneseno. Trpalo se navrat-nanos u kamione. Sve je to oterano ne znamo gde. Ni danas ne znamo gde se sva ta dokumentacija nalazi.
Pedantni stručnjaci za nekretnine i finansije samo prvim ovlaš računanjem došli su do frapantnog podatka - da je ova zgrada od leta 2003. godine iznajmljivana po stvarnim cenama zakupa, do današnjeg dana bi zakupac inkasirao skoro milion evra. Nije bilo ničije kontrole. Agencija koja je trebalo to da kontroliše, odnosno Nemanja Kolesar, sigurno se nije time bavio jer je verovatno imao određenu računicu u svemu tome.
Pitanje glasi – ko i zbog čega taji sve podatke oko stečaja srpskih banaka? Da li su stečaji srpskih banaka transparentno predstavljeni građanima Srbije i da li će onda ta ''seka'', mislim na srpsku ekonomsku krizu, moći adekvatno da se stavi u najmanji mogući položaj jednoj velikoj ''seki'', za koju guverner Radovan Jelašić kaže da nastupa tek sledeće godine? Da li smo se mi za to spremili?
Penzije koje su realno manje, sumnjivi i nikad dorečeni stečaji banaka koji su ostali pod velom tajnosti za građane Republike Srbije i sva ta atmosfera u kojoj se sve ovo radi, ne obećava ništa dobro.
Najgora vlada koju ja za svog života pamtim jeste ova i ne vidim da će moći da odgovori ni na ova pitanja ali ni na sve ove izazove koji nas čekaju, kako u sledećoj godini, za kada nam je javno rečeno da ne možemo živeti bolje, a predizborna obećanja su govorila nešto sasvim drugo, nekakvih 200.000 novih radnih mesta, a imamo već na hiljade starih radnih mesta, imamo otvoreno laganje u vezi s povišicom penzija i sličnih stvari na desetine, da ne kažem da je već ta cifra od prevare stigla i trocifreni broj.
Ova vlada nije zaslužila ništa nego da ode, što ćemo na sledećoj sednici obrazložiti bolje nego ovih dana, a ovih dana je opozicija sasvim racionalno i argumentovano rekla, s pravom, da ova vlada ne zaslužuje dugi život. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 3. amandman je podnela narodna poslanica Gordana Paunović-Milosavljević.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodna poslanica Gordana Paunović-Milosavljević.

Gordana Paunović-Milosavljević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, podnela sam amandman u ime poslaničke grupe SRS na član 3. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o stečaju i likvidaciji banaka i društava za osiguranje.
Predložila sam u amandmanu da se u članu 3. reči "ministar nadležan" zamene rečima "ministarstvo nadležno".
Citiraću član 3. stav 2. Predloga zakona: ''Ministar nadležan za poslove finansija propisuje osnove i merila za određivanje nagrade za rad i naknade stvarnih troškova Agencije za obavljanje poslova stečajnog upravnika''.
U obrazloženju amandmana navela sam: "Prema stavu SRS, shodno pozitivnim zakonskim propisima Republike Srbije, ministarstvo, kao državni organ, ima pravo donošenja opštih, dok to pravo nema rukovodilac državnog organa."
Vlada Republike Srbije, ili oni koji su ovaj amandman gledali, odbili su ovaj amandman, sa sledećim obrazloženjem: "Amandman se odbija iz razloga što je Zakonom o državnoj upravi (''Službeni glasnik RS'', br.79/05 i 101/07) u članu 15. utvrđeno koje propise donose organi državne uprave, odnosno ministarstva i posebne organizacije, a to su pravilnici, naredbe i uputstva, dok je odredbom člana 23. istog zakona propisano da ministarstvom rukovodi ministar koji predstavlja ministarstvo, donosi propise i rešenja o upravnim i drugim pojedinačnim stvarima i odlučuje o drugim pitanjima iz delokruga ministarstva''.
Principijelni stav SRS je ovde potpuno opravdan. Ministar, odnosno rukovodilac državnog organa je osoba koja je smenjiva ili može sama da podnese ostavku, a ministarstvo je republički organ koji obavlja poslove državne uprave.
Po Ustavu i zakonu, ministarstvo, kao državni organ, postoji saglasno potrebama Republike Srbije. Takođe je stav SRS da u okviru ministarstva ne treba da postoje agencije, uprave i druge posebne organizacije, pa ni Agencija za obavljanje poslova stečajnog upravnika organizacije.
Moje pitanje za ovde prisutne predstavnike Ministarstva finansija je – šta će da se desi, kako će da se propisuju osnove i merila za rad i naknade troškova Agencije za obavljanje poslova stečajnog upravnika, ko će da podnosi pomenute radnje ukoliko ministar da ostavku, ukoliko ga Vlada smeni ili je na dužem bolovanju? Može da prođe i duži period do izbora novog ministra.
Postoje određeni poslovi, kao što su poslovi stečajnog dužnika, koji ne trpe odlaganje, koji treba da budu rešeni brzo, pa je mnogo celishodnije rešenje predviđeno mojim amandmanom, odnosno Srpske radikalne stranke, da se reč "ministar" zameni rečima "nadležno ministarstvo".
Nadam se da ćete u Danu za glasanje prihvatiti ovaj amandman i glasati za njega. Svojim obrazloženjem pokušaću da vas ubedim u to, podsećajući se na događaje iz januara 2002. godine, kada su Mlađan Dinkić i Božidar Đelić likvidirali četiri najveće srpske banke i na taj način ne samo uništili srpsko bankarstvo i ostavili bez hleba i posla na hiljade građana Srbije, nego su svojim radnjama ponizili i Ministarstvo finansija.
Posle Petooktobarske revolucije dosovska vlast godinu dana ništa nije preduzela da bi se rešio problem velikih državnih banaka, pa onda, odjednom, sprovodi se dirigovana likvidacija banka. Ono što je posebno iziritiralo sve građane Srbije a ne samo zaposlene u bankama je što se po nekom unapred napisanom scenariju prvo govorilo o sanaciji banaka, zatim se ništa nije preduzimalo, da bi se krajem godine raširila priča u javnosti kako će se 3. januara 2002. godine likvidirati četiri najveće srpske banke.
Samozvani reformatori su odlučno negirali da će doći do likvidacije banaka pod pritiskom MMF i Svetske banke, tvrdeći da se radi o čaršijskim pričama. Međutim, dan uoči likvidacije (koja je bila 5. januara), znači 4. januara 2002. godine, pojavili su se obučeni u crno, vodeći samozvane reformatore, da sahrane nacionalno bankarstvo.
Savet Agencije za sanaciju i likvidaciju banaka (znači ne ministarstvo, nego Agencija) predložio je NBJ da otvori stečaj nad Beogradskom bankom, Jugobankom, Investbankom i Beobankom. Tadašnji predsednik Sindikata finansijskih organizacija Milan Alimpijević saopštio je, obraćajući se radnicima Investbanke, da je njihov zahtev da se stečajni postupak prekine i da se do daljnjeg uvede moratorijum na zatvaranje banaka.
Radnici su tražili da se formiraju ekspertske grupe koje će prvo da analiziraju pravno stanje u bankama, a da se u međuvremenu uradi koncept srpskog bankarstva. Mlađan Dinkić je izjavio - "stečajni postupak ne može da se prekine", a Božidar Đelić da je to ''jedino moguće rešenje, jer Vlada nema 8,3 milijarde maraka za sanaciju srpskog bankarstva''.
Tadašnji savezni ministar, u SRJ, Jovan Ranković je naglasio da je situacija dramatična, sa nesagledivim posledicama. Agencija za sanaciju banaka trebalo je da organizuje ozbiljne diskusije, da se sačini ozbiljna analiza svake banke ponaosob i da se utvrdi mogućnost saniranja, kao i svi aspekti u vezi sa eventualnim stečajem.
Od 10. januara 2002. godine servisiranje tekućih računa, žiro računa i dinarskih štednih računa preuzela je Poštanska štedionica, čiji je početak rada glamurozno označio niko drugi nego Mlađan Dinkić. Tada je izjavio da je likvidacija banaka bolna, ali najbolje rešenje. SRS pita – za koga je likvidacija banaka bolna, a za koga je najbolje rešenje? Najbolje rešenje je, najverovatnije, za gospodina Dinkića i za G17 plus, a bolna za porodice građana koji su ostali bez posla.
Dinkića i Đelića su najverovatnije ucenili "daljom podrškom reformama". Banke su žrtvovane, a da pomenuti ništa ozbiljno nisu uradili. Dosovsko-demokratska vlast je poslušna i dan-danas. Servilno izvršavaju naredbe zapadnih mentora. Njih ne interesuje naše nacionalno bankarstvo, njih ne interesuju nacionalni interesi građana Srbije. Oni strahuju za svoju poziciju kod međunarodne administracije. Zato su i doveli trećerazredne stranke banke, koje prikupljaju deviznu štednju po stopi 2-5% na godišnjem nivou da bi ta sredstva plasirali po stopama 15-17%.
Zar nije bilo logično da državne banke imaju državne budžete u svom depozitu? Izgleda, dragi građani, dragi gledaoci, da nije. Za dosovske samozvane reformatore Đelića i Dinkića je bilo logično da se bez ozbiljne analize nezavisnih stručnjaka likvidiraju državne banke, njih četiri, koje su pokrivale 80% plasmana velikih privrednih sistema. Za njih je logično bilo da se ta preduzeća oslobode realnih dugovanja i onda rasprodaju inostranim mentorima. Tada su rasprodate cementare i stotine hiljada kvadratnih metara poslovnog prostora tih banaka na najboljim lokacijama u Beogradu i u Srbiji.
I danas kadrovi G17 plus caruju srpskim bankarstvom. Iako Srpska banka već šest meseci posluje sa gubitkom od 25 miliona dinara, rukovodioci te finansijske institucije ne osećaju efekte ekonomske krize. Naprotiv, rukovodstvo banke, prema saopštenju zaposlenih radnika, prima platu unapred. Dobro ste čuli - unapred!
Radnici banke tvrde da član Izvršnog odbora već četiri godine unazad prima platu od preko 400.000 dinara, ostali članovi Izvršnog odbora banke zarađuju oko 300.000 dinara mesečno, 13 direktora sektora imaju po 220.000 dinara, a njihovi pomoćnici u proseku oko 150.000 dinara.
Na kraju, moram da spomenem još jednu od ucena zapadnih mentora. Guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić je pre neki dan izjavio da je mogućnost spajanja banaka u državnom vlasništvu predviđena kao jedna od ključnih opcija u ugovoru sa MMF. Smatram da bi Ministarstvo finansija i Vlada morale da se pozabave ovim pitanjem, jer to nije pitanje samo za ministra ili guvernera, nego za nadležno ministarstvo. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Šormaz. Narodni poslanik Dragan Šormaz se javio za reč odmah nakon javljanja za reč narodne poslanice Gordane Paunović-Milosavljević. Narodni poslanici dobijaju reč redosledom kojim se prijavljuju za raspravu u pojedinostima. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Šormaz

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Dame i gospodo narodni poslanici, ja se, za razliku od ministarke, obraćam vama, pošto je ministarka sinoć, imam ovde stenogram njenog kompletnog govora, u dva navrata rekla da ono što govori sa govornice ne govori zbog nas kao narodnih poslanika, nego zbog javnosti.
Podsetio bih je da je ona (mi to već znamo) ministar, a reč ministar je u izvornom značenju sluga naroda, a narodni poslanici, ili kako se nekada u Srbiji govorilo - izabranici, predstavnici su naroda. Oni su za vas narod. Znači, jedina javnost kojoj se vi obraćate je 250 poslanika Narodne skupštine.
Ali dobro, pošto ste vi iz DS-a, i taj "know how" pristup, mislite da je sve marketing. Jednostavno, to mogu da razumem, ali molim vas, zbog toga, ako već želimo evropske vrednosti, da kao ministar poštujete Narodnu skupštinu na način na koji to Narodna skupština zaslužuje, jer ona jeste izraz narodne volje, svidelo se to nekom ili ne. Sve partije koje su ovde ušle sa svojim predstavnicima su izraz narodne volje i ona mora da se poštuje.
S druge strane, mislim da će predsedavajuća uvažiti ovo, bolje nego da se javljam po Poslovniku. Naravno da ću govoriti i o amandmanu, ali sve je vezano za ovo o čemu pričamo. Na primer, evo sada sam gledao, ne znam da li je u prenos išla koleginica koja je govorila o ovom amandmanu ili generalni sekretar Narodne skupštine, jer je RTS izveštavao ovde iz sale, gde je on govorio.
Pridružio bih se pozivima poslanika koji govore da građani treba da gledaju prenos ako žele da budu dobro obavešteni. Neka ne gledaju izveštavanja, neka ne obraćaju pažnju na njih, nego na ono što se govori za skupštinskom govornicom. Jer, ako ćete gledati izveštaje, sinoć je RTS u izveštaju rekao da Narodna skupština do 31. decembra neće usvojiti sve ono što je bila obavezna, a naročito je apostrofirano usklađivanje Poslovnika Narodne skupštine sa Ustavom Republike Srbije.
Svi mi znamo da treba da se donese zakon o Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ako se podvodi Poslovnik pod ono što u Ustavnom zakonu piše - i ostali akti, ako su ostali akti bitniji od zakona, onda zaista ne znam šta radi Javni servis. U stvari se priključuje manipulaciji koju vrši vladajuća većina, koja govori o opstrukciji opozicije, iako mi radimo normalno, po zakonima.
Da li smo mi krivi što Vlada predlaže ovde loše zakone, pa se ulažu amandmani na te loše zakone? Uostalom, to i jeste posao narodnih poslanika. Pa ispadne da zbog navodno lošeg Poslovnika budžet kasni. Četrdeset dana je Vlada Republike Srbije, i nadležna ministarka, kasnila sa predlogom budžeta, a tu sad dolazim i na ovaj amandman, i umesto da je taj isti Javni servis, kao pravi javni servis, upozoravao Vladu svakog dana da kasni sa Predlogom budžeta...
Ne sa budžetom, jer Vlada ne donosi budžet, Vlada donosi samo predlog budžeta, Narodna skupština donosi budžet. Tako je svuda, u svim savremenim, demokratskim državama u svetu. Svi oni koji žele da ponište značaj Narodne skupštine i da je spuste ispod izvršne vlasti u zemlji, kao zakonodavnu vlast i kao zakonodavnu granu, u stvari nisu demokrate, pa mogu da imaju prefiks demokratska ispred imena stranke koliko god hoće. A na taj način i neće Srbiju uvoditi u EU, niti će nas Srbija takve prihvatiti.
Zašto kažem da, iako mi često podržavamo amandmane opozicije, ovaj amandman uvažene poslanice Gordane Paunović-Milosavljević mi iz DSS nećemo podržati? Zato što mi smatramo da reči "ministar nadležan" umesto "ministarstva nadležno" upravo treba da stoje. Neke od ovih stvari koje sam rekao pre, za koje se možda mislilo da nemaju veze sa amandmanom, a zaista imaju, jer treba da se zna ko je odgovoran i pojedinačno.
Juče sam u govoru tražio da kamera snimi sadašnjeg predsednika Upravnog odbora Agencije za osiguranje depozita, čisto da se zna ko je čovek. Bilo je juče čak i reči kolika je naknada za to mesto. Po mom mišljenju nije velika, čak se slažem i sa gospodinom Krasićem da je to toliko ozbiljan i odgovoran posao da mi se čini da je naknada mala. Ako hoće ozbiljno da radi posao, trebalo bi da ima bolju naknadu. Za svaki slučaj, da se zna o kom čoveku se radi i da se zna ko je odgovoran.
Kolektivna odgovornost za mene lično nikada nije bila prihvatljiva. Ako napišemo da je ministarstvo nadležno, tu se opet može naći izlaz iz situacije. Može ispasti kriv za određenu grešku neki referent, neki sekretar u ministarstvu. Može biti kriv i pomoćnik ministra, može ispasti medijskom manipulacijom, a vidi se da su ljudi iz ove vlade tome skloni, da onda nije kriv ministar za nešto.
Ne, bolje je da piše da je ministar nadležan. Kad je nadležan, onda je i odgovoran, i za dobro i za loše. Zbog toga, po mišljenju nas iz DSS, ne treba prihvatiti ovaj amandman. Nikada nismo ovakav tip amandmana ni prihvatali. Dobro, mi poštujemo viđenje SRS cele stvari, ali mislimo da individualna odgovornost mora da bude i mora da se zna ko je za šta odgovoran, ko je za šta nadležan, i da se ne sme ni u jednom trenutku niko ne sme kriti iza kolektivne odgovornosti nekog organa, u ovom slučaju ministarstva.
Pošto dolazim iz Smedereva, vezano za ovaj zakon i banke, već je jedan kolega pročitao da je "Sartid" u trenutku uvođenja u stečaj... Inače i dan-danas postoji, pored toga što postoji "Ju-Es Stil Srbija", evo, već peta godina, i preduzeće "Sartid" u stečaju, kao pravno lice. Ne znam da li su to svi poslanici znali. Mi u Smederevu imamo ogroman problem sa "Sartidom" u stečaju.
Imamo i sa "Ju-Es Stilom", zbog zagađenja životne okoline i zbog toga što ne znamo kakav je ugovor. Verovali ili ne, taj ugovor nije nađen u Vladi. Neka se ministarka potrudi da ga nađe. Mlađan Dinkić nije uspeo da ga nađe. Mlađan Dinkić je javno izjavljivao da nije uspeo da nađe ugovor o kupovini "Ju-Es Stila", ugovor koji je napravio, da li Trgovinski sud u Beogradu, Privredni sud, kako li se već tada zvao. Država i "Ju-Es Stil" - taj ugovor apsolutno u Vladi ne postoji.
Tražili su ga i ministar Ilić i ministar Dinkić svojevremeno i nisu ga našli. Mi zbog toga u Smederevu imamo ogromnih problema. ''Sartid'' u stečaju je sada vlasnik neke zemlje, nekog zemljišta, nekog prostora koji je u samom centru grada, stečajni upravnik tim raspolaže, on to prodaje. A znate li kako je došao ''Sartid'' do, čak ne ni do vlasništva, nego prava na korišćenja određenih parcela u gradu?
U centru grada imamo veslački klub, gde se nalaze sportski klubovi, sa jednim veoma lepim zemljištem pored Dunava koji je, očigledno, primamljiv. Stečajni upravnik je više puta pokušavao, ali ko god da je bio na lokalnoj vlasti u Smederevu, uspeo je u tome da ga spreči. Pokušavao je da proda taj deo i da iseli sportske klubove i veslački klub, koji je jedan od najstarijih i najčuvenijih u zemlji, koji je dao mnogo reprezentativaca i medalja ovoj našoj zemlji.
Sve je to nakaradno urađeno, vezano i za ''Sartid'' i za banke. Sećate se da sam pre neki dan, kada smo govorili o područjima sudova, rekao da je Smederevo trebalo i da mora da ima privredni sud. On se za smederevske privredne subjekte nalazi u Požarevcu, iako je Podunavski okrug... Od 10 najvećih izvoznika, ima tri sa teritorije Podunavskog okruga u Srbiji, jedan među njima je i taj "Ju-Es Stil".
Zbog čega je sumnjiv taj posao vezan za ''Sartid''? Prebačen je iz nadležnosti Trgovinskog suda u Požarevcu u nadležnost Trgovinskog suda u Beogradu, pa je onda tako Investbanka, kojoj se dugovalo milijardu dolara, ostala kratkih rukava i likvidirana, Beogradska banka - 180 miliona dolara, Jugobanka – 24 miliona dolara itd.
''Sartid'' je prodat, rekao sam, za samo 23 miliona dolara, iako je „Diloit i Tuš“, čuvena kuća koja je procenjivala NIS - podsetiću vas, sa procenom da će u decembru cena sirove nafte na svetskom tržištu biti 130 dolara, ona je pala skoro na 40 dolara, toliko im je bila dobra procena šta će se desiti u decembru - pa je onda tako izračunato da NIS vredi dve milijarde evra, umesto 50%, pa milijardu i sto, pa je onda na osnovu toga izmišljena priča od 400 miliona evra kao maloj ceni za NIS, ali to smo valjda prošli. Ali, isti taj „Diloit i Tuš“ je procenio vrednost ''Sartida'' na 470 miliona dolara, a prodat je za 23 miliona dolara.
Što se mene tiče, mogao je da bude prodat i za jedan dolar, nije morao ni za ovih 23 miliona dolara, ali je neko morao da vodi računa o ovim dugovima. Verovali ili ne, svi ti dugovi su prebačeni na javni dug države Srbije, na svakog od nas, svakog građanina Srbije pojedinačno su prebačeni dugovi i plus su ove četiri banke likvidirane. Jedan od razloga je sasvim sigurno i pritisak koji je vršen da se na takav način, preko stečajnog postupka, a ne tendera, ''Sartid'' proda "Ju-Es Stilu", jer je ''Ju-Es Stil'' imao veliku konkurenciju u nekim drugim kompanijama u svetu.
Sami znamo da je pokojni premijer Đinđić prvo putovanje kao predsednik Vlade načinio upravo u Nemačku, ''Tisen Krupu'', i da je upravo razgovarao o prodaji ''Sartida'' ''Tisen Krupu''. Bila je jedna indijska kompanija sa sedištem u Londonu, koja je daleko jača od ''Ju-Es Stila'' na svetskom tržištu čelika, zainteresovana da učestvuje na tom tenderu i da kupi smederevsku železaru. Inače je pobedila ''Ju-Es Stil'' na tenderima u Poljskoj i Bugarskoj te godine u nadmetanjima za železare.
Tako da je sve ovo što se dogodilo oko ''Sartida'' veoma sumnjivo. I likvidacija tih banaka i na koji način je učinjena prodaja. Sasvim je sigurno da su te naše banke i likvidirane zbog toga da bi se napravio prostor za ove druge banke, koje su došle iz inostranstva, jer ko bi... Ako bi Investbanka uspela kroz prodaju ''Sartida'' da naplati barem pola od ovoga što joj je dugovao ''Sartid'', ili Beogradska banka, koja je sigurno mogla ovih 180 miliona dolara da naplati da je to rađeno na transparentan, pravi način ili da su one učestvovale u prodaji ''Sartida'', sigurno ne bismo imali danas ovakvu situaciju i u bankarskom sektoru.
Sigurno bismo imali domaće jake banke, ili sada već privatizovane od strane nekih stranih banaka, ali sa mnogo jačom pozicijom i mnogo jačim uticajem na privredna događanja i na tržišta u Srbiji. Ovako, dolazi 2009. godina, preliva se ekonomska kriza na Srbiju. Iako su neki ministri u Vladi govorili da će nas zaobići, ne zaobilazi nas. Dolaze problemi.
Ističe petnaesti minut, želeo sam samo da pitam – koliko „Zastava“ iz Kragujevca duguje nekim bankama? Da li i „Zastava“ iz Kragujevca na takav način duguje? Da li će banke i zbog toga što sada država postaje preduzetnik i ulaže novac da bi se napravio posao sa „Fijatom“, a „Fijat“ šalje na prinudni odmor 48.000 radnika u Italiji, videćemo šta će i od tog posla na kraju biti.
Smatramo da ova vlada zaista teško može da se odupre izazovima koje imamo, bez obzira na onaj nadahnuti govor ministarke od sinoć, koja se, podsećam, nije obraćala nama.
Zamolio bih je da se ubuduće obraća nama, znali mi nešto ili ne, jer nismo mi ovde bitni, nas 250, nego je bitna institucija Narodne skupštine, koju svi moramo da čuvamo, i ministri, i poslanici, a najviše poslanici, to se slažem, i Javni servis, i mediji, ako već želimo da imamo kredibilnu državu i ako želimo da idemo na ozbiljan način u EU. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Petar Jojić. Vreme na raspolaganju poslaničkoj grupi SRS je tri minuta i 30 sekundi.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, kada su u pitanju banke, kada je u pitanju Privredna banka Pančevo, koja je pod ingerencijom državnog sekretara, gde je predsednik Upravnog odbora... ja sam tražio obaveštenje, molio bih da se ne brani ćutanjem jer nije kriv. Onaj ko ćuti, on je kriv, a onaj ko nije kriv, on i govori, on se brani barem. A vi nemate razloga. Hoćete li pokrenuti krivični postupak za pljačku u Privrednoj banci Pančevo?
Molim vas, obraćam se i vama i ministru finansija, nije primereno da dođete pred narodne poslanike i sedite, a po vašoj želji i izboru izađete da odgovorite na poneko pitanje. Ovo su predstavnici naroda i Srbije, evo, ovde što sede. Onda ste dužni da izađete i odgovorite – hoćete li pokrenuti krivični postupak s obzirom da je banka utvrdila odgovarajući krivični postupak? Ne da samo vrate pare i da ih kaznite novčano, jer to nije primereno.
Kada neko ukrade bicikl koji vredi pet-šest hiljada dinara, on ide na sud i odgovara krivično, a ovaj ovamo koji je zajedno sa svojom grupom... 13 miliona dinara iz Privredne banke Pančevo je uzeto na ime izvršnog odbora. E pa, neko za to mora da odgovara.
Dalje, kada su u pitanju Beogradska banka, i ove četiri banke, želeo bih samo da vas pitam – da li je tačno da se troškovi stečaja kreću i do milijardu dinara, na četiri banke, ili ne? Molio bih vas da date odgovor.
Naime, zbirni ukupni troškovi odvojenih stečajnih postupaka u tri banke, Investbanci, Jugobanci, bez Beogradske banke (za koju se raspolaže podacima samo za prvih šest meseci ove godine) unazad sedam godina, do kraja 30. juna 2008. godine, iznosili su preko 3,5 milijarde dinara, od čega na teret njihove stečajne mase pada 1.233.000.000. Sudeći po projekciji troškova stečaja Beogradske banke za 2008. godinu od preko 140 miliona dinara, a naslućuje se da bi ukupni sedmogodišnji troškovi stečaja mogli da budu barem u nivou troškova ostalih banaka koji za svaku godinu prelaze preko milijardu dinara.
Da li je ovo tačno ili nije? - molim vas da date odgovor Skupštini, da bismo mogli da postavimo pitanje – da li neko vrši kontrolu stečajnih upravnika i tih stečaja, a Ministarstvo za finansije je odgovorno?
Još jedno pitanje – da li ćete staviti van snage ovaj pravilnik o nagradama i naknadama stečajnih upravnika? Molim vas, to je kriminalni pravilnik. Stavljajte to van snage, to je pljačka naroda!
Nisam dobio odgovor da li je tačno da je stečajni upravnik na ime stečaja "Robnih kuća Beograd" primio 460 miliona dinara? Molim vas, ti troškovi su enormni.
Drugo, ne dobijamo odgovore od ministra finansija – koliko je uskraćen republički budžet zbog toga što su mafijaši ušli u posed na stotine hiljada hektara državnog zemljišta, a država je oštećena za desetine milijardi jer niko ne kontroliše izvršenje ugovora o davanju državnog zemljišta u zakup?
Najnovija moda jeste: nije platio, zaključujemo vansudsko poravnanje, ali u vansudskom poravnanju ne učestvuje veštak.
Prema tome, gospodo, budžet je oštećen, država je oštećena. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 3. amandman je podnela narodna poslanica Jorgovanka Tabaković.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodna poslanica Jorgovanka Tabaković.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Poštovane kolege poslanici, građani Srbije, državni sekretaru i gospođo ministar, govorimo o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o stečaju i likvidaciji banaka i društava za osiguranje i amandmanu koji sam podnela na član 3. stav 2, gde izvorni tekst glasi: "Ministar nadležan za poslove finansija propisuje osnove i merila za određivanje nagrade za rad i naknade stvarnih troškova Agencije za obavljanje poslova stečajnog upravnika."
Amandmanom sam tražila da se posle ovih reči tačka izmeni zapetom i dodaju reči: "i daje pisanu saglasnost na tako određene nagrade i naknade".
U obrazloženju zašto je moj amandman odbijen rečeno mi je da visinu naknade, odnosno nagrade stečajnom, odnosno likvidacionom upravniku, koju propisuje ministar, rešenjem potvrđuje stečajni, odnosno likvidacioni sudija u postupku.
Ključni deo obrazloženja je napomena da sredstva stečajne mase nisu javna sredstva, već pripadaju poveriocima.
U bežanju od odgovornosti da se za nagrade stečajnim upravnicima stane iza visine, a ne samo merila, imenom i prezimenom, potežu se argumenti koji se, kao i mnogo toga, dvostruko koriste. Kažete da to nisu javna sredstva, nego sredstva poverilaca.
A čija su sredstva kada vi u banke želite da uđete kupovinom akcija, bez sudske zaštite, bez kriterijuma zašto kupujete akcije nekih banaka u kojima država nije već akcionar? Tu ne važi pravilo poštovanja postojećih vlasnika ili poverilaca, ako se otvori stečajni postupak.
Da li poštujete poverioce kada za to određujete hitan postupak, preki sud, kada u Zakonu o Agenciji za osiguranje depozita ulazite u vlasništvo banaka na način kako smo to juče razgovarali? Da li tako isto tretirate sredstva kada ste 2002. godine donošenjem Zakona o javnim nabavkama propisali kriterijum za (ja sam s tim saglasna), korišćenje dela javnih sredstava? Pa neka ih ima samo 10%, pa neka je i samo polovina od upravnog odbora predstavnika države, mora se primenjivati Zakon o javnim nabavkama.
Stojim iza tog stava da svuda gde postoji ijedan procenat državnih sredstava, javnih sredstava, država mora da obezbedi kontrolu korišćenja.
Vaša priča da se branite interesima poverilaca i da nećete iza toga da stanete imenom i prezimenom, odnosno potpisom - stali ste imenom i prezimenom kada određujete pravila i merila za određivanje nagrade, ali sami znate da nije dovoljno da propišete kriterijume. Iskustvo sa naknadama za članove upravnog i nadzornog odbora u javnim preduzećima i platama direktora dovoljno govori o tome da preporuke i savest nisu dovoljni. Tu ne mogu da ne pomenem jučerašnju informaciju.
Dobro je, gospođo Dragutinović, što ste rekli da vam je gospodin Ilić rekao kolika je naknada članovima Upravnog odbora Agencije. Verovatno vam je saopštio podatak koji je prilagođen novim kriterijumima, odnosno preporukama Vlade, jer sigurno vam ne bi Agencija imala manje plate i naknade nego što ih je imala "Železnica", koja je, po jutrošnjoj informaciji, tri puta smanjila naknade članovima i dovela ih do golog republičkog proseka.
Ako mi nemamo informaciju kolike su vaše naknade u Agenciji, koja je, po mom sudu i po sudu SNS, poslaničkog kluba "Napred, Srbijo", rak-rana nedostatka kontrole javnih sredstava Agencije za privatizaciju i Agencije za osiguranje depozita, zašto tim podatkom niko ne raspolaže? Ne možete me uveriti da ste skromniji od drugih i ne možete me uveriti u taj podatak, jer ekipa koja je bila u Trezoru, ekipa gospodina Dinkića iz Narodne banke, Trezora i Agencije za privatizaciju, i dan-danas sedi u Upravnom odboru Agencije za sanaciju depozita.
Bilo bi neobično da su te naknade manje u odnosu na druge, ali tvrdim da nije dovoljno da samo odredite kriterijume i merila, već treba da lično potpišete. Jer, zašto, kada određujete način plaćanja poreza, kao država, za sve korisnike i obveznike poreza, ipak postoji kontrola tih sredstava?
Znači, postoje načini obračuna, postoje merila, postoje propisane metode, softveri za obračun, pa se ipak odlazi u kontrolu poreskih obveznika da se vidi da li je državi pripalo onoliko koliko joj treba po zakonu dati.
Zašto država sa svoje strane ne pokaže istu meru odgovornosti prema sredstvima koja troši, da unapred potpiše rešenja o visini naknade, jer nema mnogo onih na koje će se primenjivati? Koliko ima banaka i osiguravajućih društava - to je zanemarljivo mali broj i ne možete se braniti time da ćete biti zatrpani poslom.
Znači, zakonitost ubiranja sredstava, pravilnost prometa i zakonitost trošenja su osnovni postulati državnog upravljanja novcem. Da bismo mi znali da se ovi postulati poštuju, mora da postoji nadzor javnosti, ali i nadzor odgovornih lica. Višak? Od viška nikada glava ne boli. Od potpisa na tridesetak rešenja vi biste imali miran san, a mi poverenje u vas da su vaša merila primenjena.
Ono što mene iznenađuje je to da se jedan deo javnosti i poslanika koji ovde sede zalaže da se sa čoveka odgovornost preseli na instituciju. Znate, jedna tekovina, jeste ona civilizacijska, ali da se korporacija, kompanija, preduzeće i firma čini odgovornom u krivično-pravnom smislu, u stvari je vrlo vešto smišljena da zaštiti lica koja u stvari predstavljaju tu korporaciju.
Korporaciju, firmu ne možete da smestite u zatvor, ne možete da odredite kaznu koja bi bila primerena bilo kom njenom nesavesnom radu. Korporacije, crkve, države - to su samo ideje. Njih predstavljaju sasvim konkretni ljudi, skloni zloupotrebama i oni koje mi moramo da učinimo odgovornim.
U preduzećima i u državi profit uvek sedi ispred savesti i mi na tu savest ne možemo da računamo. Moramo zakonom da obavežemo one koji, u ime korporacija, države i bilo koje organizacije, troše javna sredstva, za šta ovde polažu račun.
Jednostavno, tu odgovornost, da bi ona bila nešto više od retorike, moramo zakonom da preciziramo i amandman koji sam podnela upravo to traži. Znači, odgovornost države za troškove, za naknade upravnim odborima će ostati na nivou retoričkog pitanja i odgovornosti prema javnim sredstvima ako ga ovako ne definišemo zakonom.
Osobina onih koji vode državu jeste da u stvari stvore iluziju o svojoj odgovornosti, ali da time što je vezuju za organ i instituciju u stvari izbegnu odgovornost. U tom smislu je uvek važno da za naknade članova upravnih odbora, plate stečajnih upravnika, nagrade i naknade za troškove koji se realizuju sasvim konkretno lice preuzme odgovornost. Kada vi potpišete dokument o tako određenoj naknadi, na vama više ne stoji odgovornost. Onda nastupaju inspekcijski organi, kontrolni organi, koji mogu da utvrde prekršaj pravila.
Znači, minimum odgovornosti koja se očekuje i podrazumeva u državi koja nema dovoljno sredstava i koja svaki dinar mora da koristi i upotrebljava kao dobar domaćin, jeste usvojiti ovaj amandman gde potpis na 30 i nešto rešenja vama zaista ne oduzima vreme, a građanima mnogo doprinosi. Jer, država koja priča o štednji i o pozivanju na red, a svojim činjenjem, naprotiv, poziva na haos, poput zakona o agenciji gde možete kupiti akcije bilo koje banke, bez zakona o bankama, bez sudske zaštite, ne poziva na red.
Još jedan deo koji je vezan, izvinjavam se što govorim o amandmanu koji je već prošao, ali pogodovanje pravnih lica iz prethodnog člana, znači činjenja onima koji su od stečajnog dužnika... Kada se već banka nađe u stečaju, mora da bude provereno da nam se nikada više ne desi Poštanska štedionica, uništavanje Službe društvenog knjigovodstva i prepuštanje poslovnog prostora bez naknade ili ispod svake cene zato što je tu reč o pogodovanju stečajnih poverilaca, odnosno na štetu poverilaca, i mi moramo sa takvom praksom jednom da započnemo.
Ne možemo se braniti lošom praksom, lošim nasleđenim stanjem, istorijom, nego jednostavno moramo od ovakvih, vrlo važnih detalja početi da se ponašamo odgovorno prema svakom državnom dinaru. U tom smislu, mislim da zaista nije nikakav problem preciziranje vaše lične dobre namere da se obezbedi kontrola nad trošenjem sredstava koja jesu javna. Hvala.
(Sve vreme govora narodnog poslanika Jorgovanke Tabaković narodni poslanici SRS lupaju o klupe.)