ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 14.04.2009.

10. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Aleksandra Jerkov, ovlašćena predstavnica Poslaničke grupe Za evropsku Srbiju.
...
Liga socijaldemokrata Vojvodine

Aleksandra Jerkov

Za evropsku Srbiju
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, moje pitanje je upućeno ministru energetike i premijeru gospodinu Cvetkoviću. Vezano je za vest da su "Srbijagas" i austrijska kompanija "Hit" u petak potpisali ugovor od 5,5 miliona evra za izgradnju proizvodne linije u podzemnom skladištu gasa Banatski Dvor.

Moje pitanje je – u kakvoj je vezi ovaj posao sa zakonom koji smo ratifikovali u Skupštini, energetskim sporazumom koji je, podsetiću, predvideo tri stvari. Prva stvar je bila izgradnja proizvodne linije u Banatskom Dvoru, druga stvar je bila izgradnja magistralnog gasovoda "Južni tok", a treća je bila prodaja NIS-a ruskoj kompaniji "Gasprom". Od ove tri stvari jedino je izvesno da je imovina AP Vojvodine, koja je oteta, poklonjena ruskoj strani za cenu koja je bila četiri puta manja od procenjene cene, a o ostale dve stvari smo dobili čvrsta uveravanja svih zvaničnika koji su glasali za sporazum, iako je Liga socijaldemokrata Vojvodine od početka bila protiv ovoga, da je potpisan nekakav memorandum koji je zbog važnosti državnika koji stoje iza njega izuzetno značajan.

Reći ću da se u tački 11. Memoranduma govori o ekskluzivnosti pregovora i kaže se da od trenutka potpisivanja ovog memoranduma "Srbijagas" dostavlja "Gasprom eksportu" ekskluzivno pravo u oblasti razmatranja mogućeg učestvovanja u projektu i neće voditi pregovore o učestvovanju sa drugim kompanijama.

Ukoliko se radi o istom poslu, to znači da je Republika Srbija prekršila odredbe ovog memoranduma i moje pitanje je – kakav je nama garant da, isto tako, i "Gasprom" neće prekršiti odredbe memoranduma? Očigledno je da će Južnog toka biti, jer izgleda da Memorandum ipak nije toliko značajan koliko su zvaničnici koji stoje iza gasnog sporazuma pokušali da ubede našu javnost.

"Srbijagas" će očigledno platiti 5,5 miliona za neki posao za koji nema para, s obzirom na to da čujemo svaki dan predsednika "Srbijagasa" u kolikim je dugovima ova kompanija i da će nakon tog obavljenog posla za 5,5 miliona evra "Srbijagas" i ležište Banatski Dvor pokloniti ruskoj strani, koje će ovog puta biti i opremljeno i plaćeno opet od novca građana Srbije, s obzirom na to da se ovi radovi finansiraju iz budžeta "Srbijagasa", koji nije ništa drugo nego novac građana Republike Srbije, pre svega građana Vojvodine, s obzirom na to da su oni najveći potrošači gasa.

Moje pitanje, na kraju, upućeno je i ministarki finansija – ukoliko to jeste istina, zbog čega onda i AP Vojvodina ima obavezu da iz Fonda za kapitalna ulaganja finansira izgradnju skladišta gasa u Banatskom Dvoru, ukoliko će to raditi "Srbijagas" i ukoliko je sve to istina, zbog čega onda i dalje neko zavarava srpsku javnost time da će Rusi nešto uraditi sa tim skladištem i na koji način će onda i to biti poklonjeno ruskoj strani? Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li se još neko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa javlja da zatraži obaveštenje i objašnjenje, u skladu sa članom 235. Poslovnika? (Ne.)
Ako ne, nalažem nadležnoj službi Narodne skupštine da, na osnovu stenograma izlaganja narodnih poslanika koji su danas učestvovali u raspravi koristeći svoje pravo iz člana 235, u toku dana, a najkasnije sutra, prosledi zahteve za pitanjima i objašnjenjima odgovarajućim nadležnim članovima Vlade ili predsedniku Vlade, sa posebnim uputstvom da se uz prosleđen zahtev narodnih poslanika za objašnjenje ili obaveštenje doda i citiranje člana Poslovnika Narodne skupštine kojim je svaki član Vlade i predsednik Vlade ograničen rokom da odgovori narodnom poslaniku koji zahteva objašnjenje ili obaveštenje.
Ako se više niko ne javlja za reč, a pre nego što pređemo na otvaranje rasprave u načelu, odnosno nastavak rada, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, pozivam Narodnu skupštinu da minutom ćutanja odamo počast Vladimiru Grandiću, pripadniku MUP-a koji je položio svoj život vršeći dužnost.
(Slava mu.)
Prelazimo na rad po dnevnom redu i obaveštavam narodne poslanike o odsutnosti narodnih poslanika. Današnjem radu sprečeni su da prisustvuju narodni poslanici Jelena Travar-Miljević i Nikola Novaković.
Obaveštavam vas da je predsednica Narodne skupštine Slavica Đukić-Dejanović, a saglasno članu 88. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, pozvala da sednici, pored predstavnika predlagača, prisustvuju Dejan Jovanović, državni sekretar u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Nebojša Ćirić, državni sekretar u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Vesna Arsić, državni sekretar u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Jelena Popović, pomoćnica ministra ekonomije i regionalnog razvoja, Nenad Ilić, savetnik u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Dejan Radulović, savetnik u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Vladislav Cvetković, savetnik u Agenciji za privatizaciju i Branka Radović iz Agencije za privatizaciju.
Prelazimo na zajednički načelni pretres 19, 20. i 21. tačke dnevnog reda – PREDLOZI ZAKONA O FONDU ZA RAZVOJ SRBIJE, IZMENAMA ZAKONA O PRIVREDNIM KOMORA I PRESTANKU VAŽENjA ZAKONA O FONDU ZA OSIGURANjE I FINANSIRANjE SPOLjNOTRGOVINSKIH POSLOVA
Obaveštavam narodne poslanike o vremenu koje je u raspravi u načelu na raspolaganju poslaničkim grupama: Poslanička grupa SRS – 35 minuta, Poslanička grupa ZES – 62 minuta, Poslanička grupa G17 plus – osam minuta i 30 sekundi i Poslanička grupa PUPS – šest minuta.
Ostale poslaničke grupe iskoristile su vreme koje im je na raspolaganju po prijavama u načelu, a vreme na raspolaganju predsednicima, odnosno predstavnicima poslaničkih grupa je: narodna poslanica Marina Raguš ima devet minuta, narodni poslanik Vlajko Senić, ovlašćeni predstavnik Poslaničke grupe G17 plus – sedam minuta, narodni poslanik Radojko Obradović, ovlašćeni predstavnik DSS - Vojislav Koštunica – šest minuta i 30 sekundi, narodni poslanik Tomislav Nikolić, Poslanička grupa Napred Srbijo – šest minuta, narodni poslanik Mladen Grujić, Poslanička grupa NS – šest minuta, narodni poslanik Siniša Stamenković, ovlašćeni predstavnik Poslaničke grupe PUPS – 15 minuta.
Reč ima, ako želi, narodna poslanica Marina Raguš u raspravi u načelu.
...
Srpska napredna stranka

Marina Raguš

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, gospođo Kalanović, dame i gospodo iz Ministarstva, drago mi je da se vidimo i danas. U poslednjem danu prošle nedelje u raspravi u načelu pokušala sam da konkretnim ekonomskim podacima prikažem ekonomsku sliku, konačno i socijalnu sliku, u okviru koje mi treba da usvojimo paket, set zakona koji bi trebalo da na neki način amortizuje efekte svetske finansijske krize.
Izražavamo sumnju da će ovaj set ekonomskih zakona biti u mogućnosti da prevaziđe efekte, sve veće i teže efekte za državljane Srbije, kada je reč o svetskoj finansijskoj krizi. Pokušaćemo da to nadalje potkrepimo konkretnim finansijskim i ekonomskim pokazateljima, trudeći se da se pridržavamo zvaničnih izvora i određenih statističkih podataka koje ipak potpisuje država Srbija.
Ne bih se ponavljala i samim tim trošila strpljenje i vreme svih nas, posebno građana Srbije, koji su, dozvolićete, ipak najvažniji u ovom poslu, jer tiče se njihovog svakodnevnog života. Dakle, iznela sam podatak koji su nama kao poslaničkoj grupi dostavili Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj, Ministarstvo rada, jer pitanja su pred kraj prošle godine bila takva da je nas zaista interesovalo da li su podaci o stopi nezaposlenosti i projekcije o broju ljudi koji će ostati bez svojih prihoda tačne, odnosno da li odgovaraju realnosti, a pojavljivali su se u sredstvima javnog informisanja. Onda su gospoda Ljajić i Dinkić nama uputili zvanični podatak po kom osnovu će određena preduzeća otpuštati radnike. Ta cifra je na kraju 2008. godine, sa projekcijom za prvi kvartal 2009. godine, bila oko 67.000 ljudi.
Ono što možemo da kažemo, političke korektnosti radi, jeste da projekciju efekata finansijske krize niko ne može da pretpostavi. To je novonastala situacija, koja nije nastala ponašanjem predstavnika Vlade Srbije (to je takođe činjenica), ali ono što je izostalo, to je naše političko uverenje, jeste odgovor Vlade Srbije i sada je već solidna kriza, iz koje mislim da ćemo teško svi izaći.
Ono što smo takođe, preciznosti radi, a opet na osnovu zvaničnog podatka, uputili resornom ministru (očekivali smo da će biti tu, pa da eventualno da možemo da postavimo još neko dodatno pitanje ili da tražimo dodatno objašnjenje) jeste i sledeće – na koji način se planira plan aktivnosti zapošljavanja u 2009. godini i šta je to što građani Srbije mogu da očekuju od menadžerskog tima Vlade, na koji način će uspeti da prevaziđu efekte finansijske krize i kako će se to odraziti na ono što ih najviše interesuje, a to je njihova ekonomska i socijalna sigurnost?
Tako smo mi 25. februara 2009. godine... Nažalost, prilika je bila takva da nikada nismo mogli da adekvatno odgovorimo na ovu temu, a sada, sticajem okolnosti, imamo dovoljno prostora i vremena da se pozabavimo ovim najozbiljnijim problemom za državu Srbiju.
Od Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja smo u zvaničnom odgovoru na poslaničko pitanje, od Sektora za zapošljavanje, dobili Predlog programa aktivne politike zapošljavanja u Republici Srbiji za 2009. godinu, koji predstavlja nacionalni akcioni plan zapošljavanja kojim se definišu prioriteti, ciljevi, zadaci, sredstva i nadležnosti za ostvarivanje politike zapošljavanja u 2009. godini.
Nama je ovo bilo potrebno da bismo videli na koji način Vlada razmišlja o strategiji prevazilaženja finansijske krize, da li je ta strategija, kao i planovi aktivnosti, zaista sprovodljiva, ili su ipak to pokušaji širenja državnog optimizma, na koji Vlada ima pravo, političke korektnosti radi, u ovakvim trenucima krize, ali mislimo da je mnogo bolje otvoreno reći da li sve ovo od prioriteta koje ću navesti, a što je državni, zvanični odgovor, može da se sprovede u delo.
Tada nam je rečeno da su prioriteti politike zapošljavanja u 2009. godini zadržavanje nivoa zaposlenosti iz 2008. godine, što mislimo da je potpuno nerealno. Vi ćete nas demantovati, naravno, ukoliko postoji neki svežiji podatak, u smislu da zaista postoji neka finansijska injekcija koja će zadržati nivo zaposlenosti iz 2008. godine. Vidimo da su čak i određena ministarstva, u stvari sva ministarstva Vlade Srbije, prinuđena da smanje broj zaposlenih, a da ne pričamo o ostalom delu javnog sektora. Sa ovim merama koje je Vlada iznela, čini mi se da će broj nezaposlenih biti mnogo veći. Takođe, rešavanje radno-pravnog statusa viška zaposlenih. Nije nam jasno, a volela bih da čujemo tokom ovog prepodnevnog dela, da li zaista postoji finansijska konstrukcija za rešavanje ovog problema, jer mislimo da će to takođe biti jedan od značajnijih problema. Svakog ko spada u taj red viška zaposlenih pomnožite sa tri ili četiri, koliko broji njegova porodica; taj problem će se, po sistemu spojenih sudova, umnožiti tri ili četiri puta, zato što najčešće u Srbiji prosečna porodica broji troje ili četvoro, koji su takođe u problemu, jer će verovatno spadati u red viška zaposlenih ili ljudi koji su ostali bez posla.
Da ne bude nikakve dileme, zaista mislimo da je državna administracija preopterećena. Broj ljudi koji su preuzeti od 2000. godine i koji se umnožio tokom ovih devet godina nedopustivo je veliki. Ali, sa druge strane, to bi bila populistička priča. U periodu finansijske krize, ono što nas može jedino da interesuje jeste šta ćete sa ljudima koji će morati da ostanu bez posla. Na koji način ćete vi napraviti mogućnost, a to jeste priča koja se odnosi na prvom mestu na Fond za razvoj, da ti ljudi ostvare, uslovno rečeno, svoju mesečnu egzistenciju?
Dakle, jedan je problem prekobrojna državna administracija i broj zaposlenih u javnim preduzećima. To je ogroman problem iz perspektive svih finansijskih institucija koje ulaze u pregovore sa nama. Ogromno preopterećenje za ovako malu, nerazvijenu državu, koja, uslovno rečeno, čak i nema privredu. Međutim, sada se pred sve nas, zaista ljudski i humano, postavlja i najvažnije pitanje – šta sa ljudima koji će ostati bez svog hleba? Čujemo da je Ministarstvo poljoprivrede već 25 ili 29 ljudi, izvinjavam se zbog broja, moralo da otpusti. To će biti trend za sva ostala ministarstva. To će biti trend za mnoga javna preduzeća, za mnoge firme u Srbiji.
Šta sa ljudima koji ostaju bez posla? Na koji način ćete obezbediti radna mesta? Mi moramo da razmišljamo o dugoročnim rešenjima. Nemojte nam samo reći da su predviđena sredstva za doškolovanje, jer dok traju seminari, dok traju obuke u okviru Nacionalne službe za zapošljavanje ili bilo kojih drugih institucija, ti ljudi treba da žive od nečega, treba da hrane svoje porodice, deca treba da se školuju, stariji članovi domaćinstva treba da se leče. To su sve problemi koji su svakodnevni i tu nema odlaganja.
Naprosto, mi bismo zaista voleli i nadam se da će nadalje svi predstavnici Vlade ovde ipak da dolaze sa setom analiza stanja u resoru nudeći konkretna rešenja, pa ćemo moći adekvatno da se pripremimo i da uđemo u interaktivnu komunikaciju, jer, priznaćete, ovo je jedini način, jedino mesto gde se opozicija i vlast susreću, konačno, jedni drugi kontrolišemo sa jednim jedinim ciljem u ovom trenutku, u ovom zaista važnom istorijsko-političkom trenutku, a to je prevazilaženje finansijske krize, što je prioritet svih nas. Nije vreme za ubiranje jeftinih političkih poena, niti za posezanje za određenim represivnim merama kako se nezgodna pitanja ne bi postavljala.
Dakle, želja nam je da ozbiljnom kritikom stanja u kojem smo zatečeni pronađemo najbolji mogući put, koji će obezbediti ma kakvu finansijsku ili socijalnu sigurnost ljudi koji su sada sve više i više uplašeni.
Ono što jeste činjenica, u Srbiji se ljudi više boje ostanka bez posla, nego smrti, to je činjenica. Ako to nije značajan podatak za Vladu Srbije, onda ne znam šta bi trebalo da bude značajnije.
Očekujem konkretne podatke na koji način mislite, sa određenom finansijskom konstrukcijom koju imate, da nadomestite sve ovo što će vam definitivno biti problem u narednih nekoliko meseci.
Sledeću stavku koju je Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja iznelo tada, u tadašnjem odgovoru, to je februar 2009. godine, jeste najava povećanja formalne zaposlenosti u privatnom sektoru i smanjivanje regionalnih razlika. Zaista jeste lepo formulisano ovde, ali mislimo da potpuno odstupa od realnosti zato što se smanjivanje regionalnih razlika nije desilo u mnogo boljim periodima, uslovno rečeno od 2000. pa naovamo, da ne idem dalje, zbog najrazličitijih mogućih okolnosti. Čini nam se da su te regionalne razlike od regiona do regiona rasle.
Onda imate pojavu internih, uslovno rečeno, migracija, zato što samo veliki gradski centri nude mogućnost ljudima koji ostaju bez posla, koji pokušavaju na sve moguće načine da prehrane svoju porodicu. Oni dolaze u Beograd, Novi Sad i još u poneki centar koji može da im odgovori na pitanje u smislu zapošljavanja. Onda imate situaciju da ih prvi ljudi tih centara vraćaju u ona mesta odakle su došli.
Zašto ovo napominjem kod svake stavke? Hoću da vidim da li postoji strategija konkretnog razmišljanja u smislu – ovo je prioritet, hajde da tu usmerimo najveće snage, dajte da tu mobilišemo najbolja moguća sredstva. Mislim da je linearno kresanje budžeta svih ministarstava potpuno pogrešan pristup, to je naše političko uverenje. Negde mora da se odredi prioritet i ovu krizu zaista ne moraju svi na podjednak način da podnose, ali moraju svi da doprinesu rešavanju.
Treća stavka koju je nama takođe ponudilo Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja je usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada realizacijom mera aktivne politike zapošljavanja.
Četvrto je unapređivanje socijalnog dijaloga, povećanje efikasnosti Nacionalne službe zapošljavanja. Mislimo da sve ovo može da se uradi samo ako ima para, to je naše uverenje, a pokušavamo da vidimo gde će te pare da se nađu, za ove zaista užasne probleme.
Zakonom o budžetu Republike Srbije za 2009. godinu, opredeljen je iznos od tri milijarde dinara za mere aktivne politike zapošljavanja koju realizuje Nacionalna služba za zapošljavanje, iznos od 7.210.000.000 dinara za rešavanje viška zaposlenih kod tranzicionih fondova. Kurs evra u odnosu na dinar je tada, priznaćete, bio potpuno drugačiji od kursa evra sada, tako da je nominalna vrednost pala i ova sredstva apsolutno nisu dovoljna za ono što sada jeste već vrlo, vrlo ozbiljan problem.
Između ostalog, resorno ministarstvo je ovde navelo – uzimajući u obzir stanje na tržištu rada, prioritete politike zapošljavanja, opredeljena sredstva za 2009. godinu, na koji način, kojim subvencijama.
Međutim, ono što je nama bilo posebno važno jeste – u okviru projekata koji se sprovode u Republici Srbiji obezbeđena su dodatna sredstva za mere aktivne politike zapošljavanja, kao i jačanje institucionalnih kapaciteta Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, odnosno sektora za zapošljavanje i Nacionalne službe za zapošljavanje.
Onda imamo nabrajanje nekoliko projekata i određenu finansijsku konstrukciju, pa tako projekat UNDP-a "Otpremninom do posla"... On nam se čini, pošto mi projekat nemamo... Rok trajanja bi trebalo da bude 2007 - 2009. godina, finansijska sredstva predviđena za ostvarivanje ovog projekta su dva miliona evra. Bilo bi lepo da imamo ovaj projekat ili da makar dobijemo od resornog ministarstva, pa da vidimo na koji način ovaj projekat utiče na ovo što Ministarstvo kaže da jeste prioritet rešavanja ovim projektima.
Onda projekat TR-a, Podrška nezaposlenima i razvoju ljudskih resursa, "Radimo zajedno do posla", takođe dva i po miliona evra, dakle, vreme trajanja je 2007 - 2009. godina. Mi bismo voleli da vidimo koji su rezultati u prvoj godini realizacije projekta; bilo bi mnogo lakše da vidimo da bar postoji trend, ne može odjednom da bude jako dobro, ali da postoji trend da će biti bolje.
Treće, to je projekat promocije zapošljavanja mladih u Srbiji, a mi ćemo kod jedne od tačaka dnevnog reda koja nam svakako dolazi da govorimo baš o zapošljavanju mladih u Srbiji.
Imali smo jedan frapantan primer, recimo, sinoć na jednoj od beogradskih televizija, koji je, moram da vam kažem, izazvao zgražavanje mlade populacije na prvom mestu, primer momka koji je završio medicinski fakultet sa prosekom ocena iznad devet, koji je morao da upiše srednju medicinsko-tehničku školu, ali ne zato da bi našao posao u Srbiji, nego da bi posao našao negde u zemljama zapadnoevropskih demokratija.
Na to je predsednik Srbije gospodin Tadić rekao: "Evo, to je pozitivan primer, pogledajte kako ne sedi skrštenih ruku, rešava svoj problem". Veći autogol nisam videla. Vi imate situaciju da deca koja ostvaruju izvanredan prosek... Hajde da ne pričam o proseku, momak je završio medicinski fakultet, koji definitivno jeste fakultet koji znači da se odričete svega, ne možete da radite uz to apsolutno ništa. Došao je u situaciju da završi srednju medicinsko-tehničku školu, ne bi li otišao iz zemlje i negde trbuhom za hlebom pokušao da nađe posao i zaradi za svoje preživljavanje.
Zašto ovo pričam? Nije to situacija od juče ili prekjuče, to je klima u okviru koje smo mi dočekali krizu u Srbiji.
Četvrti projekat, "Podrška razvoju nacionalne politike zapošljavanja", takođe, vreme trajanja je 2007 - 2009. godina. Milion i po evra je finansijska konstrukcija ovog projekta. Konačno, peti projekat UNDP-a, UNICEF-a – "Podrška nacionalnim naporima za promovisanje zapošljavanja mladih i upravljanje migracijama". Ovo je meni vrlo interesantan projekat. On bi trebalo da traje od 2009. do 2012. godine. Finansijska konstrukcija je 6.143.148 američkih dolara.
Dakle, ono što očekujemo u nekom narednom periodu jeste da vidimo konačno efekte ovih projekata, da li je ipak reč samo o seminarima, obukama, jačanju institucionalnih kapaciteta ili je to konkretna podrška otvaranju radnih mesta, razvoju malih i srednjih preduzeća, a sve to u kontekstu ove teme, a to jeste Fond za razvoj.
Meni su moje kolege, bez kojih svakako ne bih mogla da učestvujem u ovoj načelnoj raspravi i u raspravi uopšte, kolega Buha, Dragan Stevanović i mr Dejan Mirović, koji je trebalo da iznesu ovu raspravu, pripremili značajan materijal, u smislu konkretnih podataka i argumenata o kojima možemo konačno i da pričamo, a da ne bi zvučalo kao jedna užasna politička fraza, jer niko nema ni moralnog kapaciteta za to, niti ima želju da na taj način razgovara o ovom predlogu zakona.
Gospodin Buha je, uslovno rečeno, u razmišljanju o Predlogu zakona o Fondu za razvoj Republike Srbije postavio nekoliko dilema koje ću sada predstaviti i javnosti i vama, a to su određeni, konkretni podaci. Čini mi se da sam to pitanje postavila i u četvrtak, kada smo započeli raspravu na ovu temu, a pitanje je: šta je bilo sa Fondom za razvoj do danas, šta je Fond za razvoj konkretno ostvario do današnjeg dana, u smislu lepeze svih onih nadležnosti koje Fond za razvoj ima?
Voleli bismo da čujemo konkretnu analizu ili makar konkretne podatke, jer, kao što gospodin Buha kaže, stiče se utisak da je Fond za razvoj bio marginalizovan. Na osnovu čega on tvrdi da je Fond za razvoj bio marginalizovan? Upravo na osnovu onoga što jesu finansijska sredstva. Dakle, odnos institucija ili države prema određenoj oblasti ili određenom problemu na prvom mestu možete videti na osnovu toga kolika sredstva opredeljuje za rešenje ovog ili onog problema.
Tako je gospodin Buha ovde naveo, između ostalog, zbog javnosti, da su se sredstva Fonda obezbeđivala iz vlastitih sredstava, budžetskih sredstava, donacija i sl. Koliko je stvarno obezbeđena finansijska konstrukcija, on je dao jednu tabelu, to su određeni podaci za period 2007 - 2009. godina. Godina 2007 – sopstvena sredstva Fonda bila su 14.000.000.000 dinara, budžetska sredstva dve milijarde dinara, sredstva koja su ukupno realizovana bila su 16.000.000.000 dinara, a zakonom je bilo predviđeno jedan i po posto od bruto domaćeg proizvoda. Dakle, sredstva koja su bila predviđena, a nisu otišla Fondu za razvoj, bila su 35.430.000.000 dinara za 2007. godinu.
Mi smo u ovu situaciju užasnih problema, u situaciju svetske finansijske krize došli zato što nije sprovođen reformski kurs koji ste obećali 2000. godine. Iz kojih razloga? Mi ćemo se truditi da tokom ovog redovnog zasedanja to bude vrlo transparentno srpskoj javnosti, i to nema apsolutno nikakve veze sa opozicijom; pokazaće se da su sredstva nenamenski trošena, da ono što zakon predviđa nije urađeno, da su se izbori raspisivali zbog svađa u koaliciji a ne zbog problema sa opozicijom, a da sve to sada jeste ogroman problem za državu Srbiju i za njene građane.
Dalje, 2008. godine sopstvena sredstva Fonda su bila 7.000.000.000 dinara, budžetska sredstva 2.780.000.000 dinara, ukupno je realizovano 9.780.000.000, a sredstva predviđena zakonom, opet je jedan i po posto bruto društvenog proizvoda trebalo da ide za Fond za razvoj, za 2008. godinu bila su 41.100.000.000 dinara.
Za 2009. godinu sopstvena sredstva Fonda 11.000.000.000, budžetska sredstva 3.100.000.000, ukupno realizovana u momentu do kada je gospodin Buha pisao ovo su 14.100.000.000, a sredstva predviđena zakonom, opet jedan i po posto bruto domaćeg proizvoda, jesu skoro 45.000.000.000 dinara.
Dakle, ovi podaci jasno pokazuju da je u Fond za razvoj ulagano nekoliko puta manje nego što je to predviđeno odredbama zakona, pa bismo voleli da čujemo zašto je to bilo tako, s obzirom na to da je Fond za razvoj imao i imaće vrlo značajnu ulogu u razvoju malih i srednjih preduzeća, pa samim tim u politici zapošljavanja i u privrednom razvoju, u konačnom zbiru.
Dalje, članom 61. Zakona o privatizaciji predviđeno je da će se 50% sredstava od prodaje kapitala preduzeća izdvojiti za finansiranje, restrukturiranje i podsticanje privrednog razvoja. Nacionalnom strategijom privrednog razvoja od 2006. do 2012. godine planirana su ogromna sredstva za ubrzan privredni razvoj, povećanje bruto društvenog proizvoda sa velikim učešćem realne privrede. Sredstva za ubrzani privredni razvoj biće obezbeđena iz sledećih izvora: budžeta, sredstava Fonda za razvoj, privatizacionih prihoda, bankarskih sredstava, ino-kredita, kreditnih sredstava međunarodnih finansijskih ustanova, donacija i drugih izvora.
Tada je rast privrede, u navedenom periodu, planiran u rasponu od 6,5 do 12%, što predstavlja stope koje spadaju u sam vrh u svetskoj privredi. Iz navedenih podataka, kako konstatuje gospodin Buha, jasno se vidi odstupanje od zakonskih odredaba. Postupajući po instrukcijama, očigledno, nekih stranih centara moći, ljudi koji potpisuju monetarnu i kreditnu, odnosno finansijsku vlast u državi Srbiji ipak su svesno kršili zakonske odredbe.
Sredstva koja su morali da plasiraju u Fond za razvoj, usmeravana su u budžet, fondove PIO i zdravstvenog osiguranja, dakle u javnu potrošnju.
Ovim merama čuvan je socijalni mir i to je ono sa čime se slažu i o čemu su već govorili mnogi ekonomski stručnjaci, da im ne navodim ovde prezimena, ali jedan od onih koji konvergira, uslovno rečeno, ljudima okrenutim zapadnom ekonomskom načinu mišljenja jeste profesor Zec. Ono što jeste njegova konstatacija, sa kojom moramo da se složimo, bez obzira na to za koju školu bio opredeljen profesor Filozofskog fakulteta, jeste sledeće – da se, zapravo, nijednog momenta država Srbija nije pozabavila sistemskim promenama; da je javna potrošnja iz godine u godinu rasla; da privreda nije stala na noge, niti se vidi trend da će privreda u Srbiji oživeti; da, što se tiče malih i srednjih preduzeća, nema u Srbiji osobe koja ne zna kakva je sudbina preduzetništva u Srbiji i da je, zapravo, jedini trend kupovina glasova uoči izbora, ostvarivanje jeftinih političkih poena. I, naravno, imate glomazni državni aparat, zato što u Srbiji jedino što funkcioniše, jedino što redovno ostvaruje prihode, u smislu da vi redovno ostvarujete svoje mesečne zarade, jesu država i paradržava.
Ukoliko bismo i dalje slikali, samo poređenja radi, industrijska proizvodnja beleži kontinuirani pad, a razlozi su brojni: od privatizacije, drastičnog pada produktivnosti rada, pada konkurentnosti, investicija u proizvodnju, nedostatka strukturnih reformi, slabe prilagodljivosti privrednog sektora.
Primera radi, industrijska proizvodnja u 2007. godini jeste 50% industrijske proizvodnje, na primer, 1990. godine. Industrijska proizvodnja u 2008. godini po obimu odgovara proizvodnji iz 1968. godine. U prvom kvartalu 2009. godine industrijska proizvodnja smanjena je za 25% u odnosu na prosek 2008. godine. Ako bi ostao ovaj obim proizvodnje iz prvog kvartala 2009. do kraja, taj bruto produkt industrijske proizvodnje odgovarao bi onom obimu industrijske proizvodnje iz 1962. godine. Zatim, sve procene stručnjaka iz ove oblasti govore o nastavku pada industrijske proizvodnje, a taj obim nas vraća na onaj iz pedesetih godina prošlog veka!
Želim da vas podsetim na izjavu guvernera NBS gospodina Jelašića, odnosno na njegov autorski članak (naslov je "Ne može se više živeti od kredita"), napisan 1. februara 2009. godine i objavljen u jednom dnevnom listu. On je tada napisao: "Da bi se finansirao tekući platni deficit od planiranih 16,1 % bruto domaćeg proizvoda, Srbiji je u 2009. godini potrebno stranih direktnih investicija u visini od 1,7 milijardi evra, zatim dodatno neto zaduženje od 3,9 milijardi evra. Pošto Srbiji u 2009. dospeva 3,6 milijardi evra duga, da bi se finansirala naša preterana potrošnja potrebni su krediti od ukupno 7,5 milijardi evra". Iza ovoga stoji guverner NBS.
Ono što smo pokušavali da dobijemo redovnim putem, kao zvanični podatak, bilo bi zanimljivo, pokušavala sam da istražujem lutajući sajtom NBS, s obzirom na to da znam da sve ino-uplate moraju da idu preko računa NBS, koje su donacije, kojim institucijama, po kojim projektima, recimo, išle od 2000. godine naovamo. To je frapantna analiza i imaću dovoljno slobode da vam je predstavim u raspravi u pojedinostima. Samim tim, govori o tome kakva je priroda projekata, kako se realizuju određeni projekti i šta u konačnom zbiru oni donose instituciji ili delu društva, a to su značajna sredstva koja su posle 2000. došla kao podrška demokratskim vlastima od strane najrazvijenijih zemalja sveta.
Isto bi tako bilo značajno da nam je, recimo, guverner NBS uputio analizu šta je konačno država uradila da ta ogromna sredstva iskoristi na najbolji mogući način u smislu ostvarivanja privrednog rasta, otvaranja malih i srednjih preduzeća. Trudim se da govorim najprihvatljivijim rečnikom i izbegavam stručne izraze zbog javnosti u Srbiji. Recimo, da je poradio na uvećanju broja radnih mesta i na stvaranju klime, u smislu da konačno oni koji se visoko edukuju ili na bilo koji način edukuju mogu u državi Srbiji da pronađu adekvatno radno mesto, da se ne dešava da dete sa prosekom od 9,6 na medicinskom fakultetu mora da završi srednju medicinsko-tehničku školu da bi pobeglo glavom bez obzira iz ove zemlje.
Dakle, pred tim primerom bi trebalo svi da pognemo glavu, a na prvom mestu oni koji su vlasni da ovakve stvari rešavaju. Taj primer pobija svaki mogući argument. Radi se o mladim ljudima koji su dali sve od sebe i nemaju više šta. Uglavnom potiču iz porodica koje ipak krpe kraj sa krajem. Dali su sve od sebe i na kraju nemaju za uzvrat ništa od države Srbije, pa čak ni nadu.
Ono što je ovde značajan podatak, gospodin Buha se potrudio da do tog podatka dođe, podaci o privatizacionim prihodima najbolje govore o razmeri propale privatizacije. U postupku privatizacije prodato je, putem Agencije za privatizaciju, 1900 preduzeća. Ostvarena su sledeća privatizaciona sredstva: dva i po miliona evra vrednosti kapitala, milion i po evra kroz investicioni program, 320.000.000 evra za socijalni program.
Ono što jeste zaključak, a jeste i pitanje – gde su otišla sva ova sredstava i da li se uopšte zna gde su otišla sredstva iz privatizacionih fondova i da li su sva ta novčana sredstva otišla tamo gde je zakon predviđao? To je jako važno. Ako smo društvo koje se trudi da prati zakonske regulative, da poštuje proceduru, onda je ovo najznačajnije pitanje.
Stiče se utisak, na osnovu svega ovog, da umesto da bude okosnica privrednog razvoja, ne okosnica nego vrlo važan faktor, Fond za razvoj je bio skrajnut u stranu. To je odnos države prema privrednom razvoju Srbije. To je naš utisak, to je naše uverenje. Pretpostavljam da imate druge podatke koji nas mogu da uvere u suprotno. Mi ćemo prihvatiti svaki podatak koji je utemeljen.
Takođe, nastaviću, značajno je, i navešću makar veći deo, ako ne i sve, koji slika ekonomsku i socijalnu klimu, a opet u skladu sa ovim što guverner NBS govori da se ne može više živeti samo od kredita. To su najnoviji podaci vezani za dogovor sa Međunarodnim monetarnim fondom, koji je za Vladu Srbije 26. marta 2009. godine, posle deset dana tajnih pregovora, a mi smo uglavnom o tome bili obaveštavani na osnovu medija... Dakle, zaključili su sporazum o uzimanju kredita od oko tri milijarde evra. Prema izjavi guvernera NBS, sporazum traje do aprila 2011. godine. U prve dve godine Srbija će dobiti oko 2,2 milijarde evra.
Ono što je zanimljivo, prvi deo ove sume će biti odobren oko 15. maja ove godine, pod uslovom da bord direktora MMF-a odobri mere koje će Vlada Srbije sprovesti na osnovu zahteva MMF-a. Drugi deo će biti odobren u 2010. godini. Guverner je izjavio da će kamate na ovaj kredit biti u rasponu od 1,47 do 3,47%.
Dakle, pre zaključivanja ovog sporazuma sa Međunarodnim monetarnim fondom... A, magistar Mirović, koji se bavi ovom problematikom, čini mi se da će mu to biti oblast za doktorsku disertaciju, ovde predstavlja određene podatke koji su značajna slika ekonomske situacije u Srbiji. U januru 2009. godine Vlada Srbije je zaključila još jedan sporazum sa MMF-om. Samo da vas podsetim, tada se Srbija preventivno zadužila za oko 400.000.000 evra. Ta suma nije bila iskorišćena do marta ove godine i završetka novih pregovora sa MMF-om, iako je Srbija plaćala kamatu i na ovaj kredit.
Ukoliko se uzmu u obzir sve ove činjenice, dolazimo do zaključka da se Srbija u martu mesecu ove godine zadužila za oko dodatnih tri milijarde evra, iako nije iskoristila ni evro od prethodnih kredita od 400.000.000 evra.
Neshvatljivo je što Vlada Srbije sprovodi ovako, naše je uverenje, besmislenu ekonomsku politiku u trenutku kada je zemlja na ivici ekonomskog sloma. Na primer, samo u 2009. godini treba otplatiti 4,5 milijardi evra duga za kredite koje su od inostranih banaka uzela preduzeća i banke u Srbiji. To je cifra koja prevazilazi 50% ukupnih rashoda u budžetu Srbije za 2009. godinu. Znamo da ide rebalans, ali prema Zakonu o budžetu to je tako.
Prema zvaničnim podacima NBS koji su dostavljeni Narodnoj skupštini, ukupan broj privrednih subjekata čiji su računi u blokadi na dan 24. februara iznosio je oko 57.000. Broj evidentiranih zaposlenih kod njih iznosi oko 152.000, a ukupan iznos blokade skoro 215.000.000.000 dinara, što će reći 2,3 milijarde evra prema zvaničnom kursu NBS na dan 7. aprila 2009. godine.
Međutim, ono što je zanimljivije za javnost Srbije jeste šta konkretno MMF traži od Srbije u ovako teškoj ekonomskoj situaciji. On zahteva da srpski budžetski deficit bude manji od dve milijarde evra, traži da srpski budžetski deficit bude oko 967.000.000 evra ili ispod 3% bruto domaćeg proizvoda Srbije, ispravićete nas ukoliko ovaj podatak nije relevantan.
Dakle, oko 967.000.000 evra dozvoljenog srpskog deficita će se očigledno nadoknaditi iz sredstava dobijenih prodajom velikih srpskih preduzeća, pretpostavljamo, kredita MMF-a ili ostalih zapadnih kreditora povezanih sa ovom prestižnom međunarodnom finansijskom institucijom.
U tom kontekstu, predstavnik MMF-a Albert Jeger izjavio je za „Glas Amerike“, da vas podsetim, da će kredit MMF-a biti iskorišćen i za otplatu stranog duga sa kojim će se Srbija suočiti u 2009. i 2010. godini.
Srpski ministar finansija gospođa Dragutinović je izjavila da će se deficit od 3% finansirati od nepotrošenih prihoda od privatizacije, od oko 550.000.000 evra očekivanog kredita Svetske banke, od oko 300.000.000 dolara IPA fondova, sa oko 100.000.000 evra, a ostalo će se obezbediti komercijalnim zaduživanjem u zemlji i inostranstvu. Ostatak od preko milijardu evra, koliko nedostaje srpskom budžetu za 2009. godinu na osnovu ove vrlo jasne računice, prema zahtevima MMF-a mora se prikupiti od građana Srbije.
U tom kontekstu se postavlja pitanje zašto MMF nije Srbiji u 2009. godini dao kredit koji bi u potpunosti pokrio deficit od oko dve milijarde evra, ili zašto MMF tako uporno traži od Srbije da deficit bude ispod 3% bruto domaćeg proizvoda, kada je to nemoguć uslov čak i za mnogo razvijenije zemlje u situaciji finansijske krize?
Mi moramo da razumemo kako će ovaj set ekonomskih zakona da ublaži efekte svetske finansijske krize. Dakle, ova pitanja su posebno interesantna, ukoliko se uzme u obzir da MMF za Srbiju primenjuje potpuno drukčije uslove, recimo, od onih koji se primenjuju u SAD. Prema najavama iz Amerike, planirani budžetski deficit za 2009. godinu biće najveći u istoriji i iznosiće oko 13% bruto domaćeg proizvoda, a od nas se traži 3%.
Slično tome, dvostruki standardi MMF-a su očigledni kada se uporedi Srbija sa bogatim zemljama iz EU. Tako, na primer, budžetski deficit od preko 3% bruto domaćeg proizvoda imaju Francuska, Španija, Irska i Velika Britanija. Međutim, ovim zemljama je Evropska komisija ostavila rok do 2012. i 2013. godine za dovođenje deficita do granice ispod 3%. Znači, njima tolerišu zbog finansijske krize mnogo veći procenat deficita, a nama ne. Zaista bismo voleli da dobijemo odgovor na pitanje zašto je to tako. Pretpostavljam da ipak znate detalje pregovora sa MMF-om i da imate neku drugu informaciju, jer ovo je naprosto dilema koju mi ne možemo da razrešimo, a vrlo je značajna.
Dakle, ono što MMF, ne znam da li sam baš najjasnija, traži od Srbije jeste da za nekoliko nedelja svede svoj budžetski deficit na nivo ispod 3% bruto domaćeg proizvoda, što znači radikalne rezove i što znači zaista veliki problem. Mi bismo zaista voleli da znamo na koji način se ušlo u te pregovore i šta je bio kontraargument. Vi treba da otpustite ogroman broj ljudi, između ostalog. To je tek dodatni problem.
Mi na osnovu ovoga možemo da smatramo da MMF i oni koji ulivaju pare u ovu finansijsku instituciju, a definitivno tako i utiču na mnoge zemlje, zaista imaju želju da na neki način stvore užasnu socijalnu i ekonomsku krizu u Srbiji. Čekamo argument koji će nas razuveriti, ali na osnovu svega ovoga i na osnovu podataka koji su nama bili dostupni možemo da zaključimo samo ovo.
Dakle, da za Srbiju MMF primenjuje nerealne kriterijume posebno priznaje srpski ministar finansija. Dakle, ona kaže – treba pogledati kolike deficite generišu druge zemlje, od minimalnih 3%, najčešće 6 - 7%, do skoro 15%. To je skoro realno za sve zemlje o kojima je ovde reč, uporedne prakse radi, zato što je ova kriza nezapamćena posle velike krize iz 1929. godine.
Zašto MMF (mi i dalje možemo, naravno, da obrazlažemo) ovo radi može se razumeti samo kada se analiziraju mere Vlade Srbije donete upravo na zahtev MMF-a. Prvo, zamrzavanje plata i penzija u praksi će dovesti do njihovog pada zbog stope inflacije. I nominalna vrednost svih naših primanja je pala, bez obzira na to što se trudi da se targetira kurs evra, samim tim i inflacija, na način koji vidimo da je teško kontrolisan – jedan dan nema učešća na internom bankarskom sektoru i vi vidite divljanje evra, na primer.
Drugo, smanjenje davanja opštinama u Srbiji u vrednosti od oko 160.000.000 evra će dovesti do još većih socijalnih problema u najsiromašnijim opštinama u Srbiji. Toliko o ravnomernom regionalnom razvoju ili smanjenju tih razlika u regionalnom razvoju koje zavisi od budžeta Srbije.
Imali smo priliku da medijski pratimo zaista opravdan protest svih prvih ljudi tih opština čiji su transferi bili značajno umanjeni, zato što se oni suočavaju sa problemima koje neće moći da reše, a da pri tom nemaju užasne ekonomske i socijalne probleme. Dakle, ono što se tada videlo jeste i konkretno, najlogičnije moguće, pitanje – da, mi ćemo da smanjimo broj zaposlenih, samo nam recite na koji način finansijski možemo da ispratimo sve sudske sporove koje će oni dobiti protiv lokalnih uprava?
To je zaista jedan od vrlo značajnih problema. Lako je reći – smanji, a kada se to konkretno odnosi… Ne znam da li ste ikada u životu osetili šta znači biti na birou rada (ja jesam) ili ostati bez posla političkom odlukom. Pretpostavljam da većina jeste. To je najužasniji mogući osećaj na ovom svetu, pogotovo kada ste u situaciji da ne možete da ostvarite, da se prvo ne ostvarujete kao osoba koja je sposobna da svojim radom prihoduje, pa nadalje. Govorim vam sad o situaciji gde će u porodici čak nekoliko njih da ostane bez prihoda. To takođe može da bude jedna od projekcija.
Dakle, ono što bi takođe trebalo da bude još jedna od elaboracija ovoga šta zapravo MMF traži od Srbije i kakav je odnos Fonda prema Srbiji…
(Predsedavajuća: Narodna poslanice, vreme koje je na raspolaganju vašoj poslaničkoj grupi je iskorišćeno, i kao ovlašćena predstavnica i za raspravu u načelu.)
Ukoliko dozvolite, samo bih još jednu rečenicu, da bi dobilo na smislu ovo prethodno izlaganje.
(Predsedavajuća: Ali, jednu rečenicu, molim vas.)
Samo jednu rečenicu. Hvala vam. Svi ovi podaci, a ima ih, verujte, zaista toliko, trebalo bi nama da odgovore da li postoji strategija, da li postoji dijalog o tome na koji način treba da se prevaziđe kriza i, na prvom mestu, finansijska konstrukcija koja treba da zadovolji ekonomsku i socijalnu sigurnost, a u kontekstu zakona koji su na dnevnom redu, ukoliko to mogu samo da svedem na ovu jednu rečenicu. Mi bismo bili zaista zahvalni da dobijemo konkretne podatke na tu temu. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, a pre zaključivanja zajedničkog načelnog pretresa, pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 93. Poslovnika Narodne skupštine? (Ne.)
Ako ne, zaključujem zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o Fondu za razvoj Republike Srbije, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama i Predlogu zakona o prestanku važenja Zakona o Fondu za osiguranje i finansiranje spoljnotrgovinskih poslova.
Prelazimo na zajednički načelni pretres 22 - 25. tačke dnvnog reda – PREDLOZI ZAKONA O SPOLjNOTRGOVINSKOM POSLOVANjU; STANDARDIZACIJI; TEHNIČKIM ZAHTEVIMA ZA PROIZVODE I OCENjIVANjU USAGLAŠENOSTI; I TURIZMU
Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički načelni pretres o predlozima zakona iz dnevnog reda pod tačkama 22, 23, 24. i 25, a pre otvaranja zajedničkog načelnog pretresa, podsećam vas da, shodno članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Pošto ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, konstatujem da je vreme rasprave po poslaničkim grupama sledeće: Poslanička grupa Za evropsku Srbiju – jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa SRS – jedan sat, osam minuta i 24 sekunde; Poslanička grupa G17 plus – 28 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa DSS - Vojislav Koštunica – 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa Napred Srbijo – 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa SPS - JS – 18 minuta; Poslanička grupa LDP – 14 minuta i 24 sekunde; Poslanička grupa Nova Srbija – 10 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa manjina – osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS – šest minuta.
Saglasno članu 93. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanik Vladan Batić, koji nije član nijedne poslaničke grupe, ima pravo da govori jednom do pet minuta.
Molim poslaničke grupe da podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika, ako to već nisu učinile, za raspravu u zajedničkom pretresu po tačkama 22, 23, 24. i 25.
Obaveštavam vas da su poslaničke grupe ovlastile da ih po ovim tačkama dnevnog reda predstavljaju: narodni poslanik Siniša Stamenković Poslaničku grupu PUPS, narodni poslanik Milutin Jeličić Poslaničku grupu NS; narodni poslanik Zoran Kasalović Poslaničku grupu SPS-JS, narodni poslanik Mićo Rogović Poslaničku grupu Napred Srbijo, narodni poslanik Arsen Đurić Poslaničku grupu DSS, narodni poslanik Milan Đokić Poslaničku grupu G17 plus, narodna poslanica Marina Raguš Poslaničku grupu SRS.
Saglasno članu 142. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju, Predlogu zakona o standardizaciji, Predlogu zakona o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti i Predlogu zakona o turizmu.
Pošto je Narodna skupština obaveštena da su ovlašćeni predlagači, odnosno predlagači u ime Vlade Republike Srbije za ove tačke dnevnog reda Mlađan Dinkić, potpredsednik Vlade i ministar ekonomije i regionalnog razvoja, i Jasna Matić, ministarka za telekomunikacije i informaciono društvo, molim potpredsednika Vlade da uđe u salu Narodne skupštine i pitam da li gospodin Mlađan Dinkić, potpredsednik Vlade, ministar ekonomije i regionalnog razvoja, želi reč, pošto je po Poslovniku ovo trenutak kada možete da se obratite? (Da.)
Molim vas da pritisnete na poslaničkoj jedinici ispred vas taster za prijavu za reč, da bih mogla da vam dam reč, gospodine Dinkiću. Izvolite.

Mlađan Dinkić

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, imam zadovoljstvo da obrazložim predloge četiri zakona koji su važni i za pristupanje Srbije Svetskoj trgovinskoj organizaciji, ali su i sami po sebi značajni za oblasti koje regulišu.
Pre nego što krenem sa obrazlaganjem ova četiri zakona, a to su Predlog zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju, Predlog zakona o standardizaciji, Predlog zakona o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti i Predlog zakona o turizmu, želeo bih da kažem zašto je članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji važno za Srbiju.
Najpre, članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji je bitno zbog ulaska u EU. Ne možete biti član EU ako prethodno niste postali član Svetske trgovinske organizacije. Osim toga, članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji omogućava preferencijalni ulazak na tržište 153 zemlje, uz tretman najpovlašćenijih nacija, odnosno uz odgovarajuće preferencijale u spoljnoj trgovini.
Takođe, obezbeđuje stabilnost uslova privređivanja u zemlji, koji se ne mogu naknadno menjati sa promenom političkih stranaka na vlasti, odnosno kada se jednom postane član Svetske trgovinske organizacije uspostavlja se stabilnost, predvidivost u donošenju odgovarajućih zakonskih akata i u ekonomskom razvoju.
Takođe, član Svetske trgovinske organizacije uživa zaštitu od nelegalnih ekonomskih mera drugih zemalja, odnosno postoji poseban sistem rešavanja sporova u Svetskoj trgovinskoj organizaciji. I konačno, kada ste u Svetskoj trgovinskoj organizaciji automatski vam skače investicioni rejting zemlje i strani investitori vas posmatraju kao stabilniju zemlju.
Srbija je krenula u pregovore sa Svetskom trgovinskom organizacijom 15. februara 2005. godine. Održano je do sada šest multilateralnih pregovora. Što se tiče multilateralnih pregovora, taj kolosek je sada već pri kraju.
Nakon usvajanja odgovarajućih zakona, a čak 54 propisa u Srbiji treba da se prilagode standardima Svetske trgovinske organizacije, istovremeno i EU, gde su standardi istovetni da biste postali član... Kada se svi ovi zakoni usvoje, najveći broj je njih inače trenutno u Skupštini Srbije, Vlada ih je usvojila, onda se ubrzavaju bilateralni pregovori. U Svetskoj trgovinskoj organizaciji pregovara se na dva koloseka: multilateralnom i bilateralnom. Za multilateralne pregovore, već sam rekao, najvažnije je uskladiti zakona sa zakonodavstvom EU i standardima Svetske trgovinske organizacije, a što se tiče bilateralnih pregovora, uvek neka zemlja ima neke svoje predloge, zahteve u spoljnoj trgovini i onda se u pregovorima dolazi do rešenja koja su kompromisna i povoljna za sve zemlje.
Srbija je do sada završila pregovore sa Švajcarskom i Norveškom. Naravno, završili smo i pregovore sa EU, s obzirom na to da smo potpisali Sporazum o pridruživanju EU, ali ostali su i pregovori sa drugim zemljama van EU, kao što su Japan, Ukrajina, SAD i Brazil. U ove pregovore se ide paralelno sa multilateralnim pregovorima.Dakle, želeo sam samo ukratko da kažem kako se odvija proces pregovora sa Svetskom trgovinskom organizacijom.
Ukoliko svi zakoni koji su predloženi u Skupštini budu usvojeni tokom ove godine, realno je očekivati da Srbija može da postane član Svetske trgovinske organizacije u prvoj polovini sledeće godine. Nažalost, imali smo jedan set izbornih ciklusa, tako da neki zakoni koji su ranije pripremljeni nisu dolazi u Skupštinu, odnosno Skupština ih nije usvajala i u tom smislu se rok za učlanjenje Srbije u Svetsku trgovinsku organizaciju stalno pomerao. Međutim, verujem da će ova skupština raditi efikasno, da će Vlada takođe raditi efikasno, slati zakone u Skupštinu i da ćemo sve ove zakone usvojiti tokom ove godine.
Napominjem još jednom, u pitanju su 54 zakona. Najveći broj se već sada nalazi u skupštinskoj proceduri, a na ovoj sednici je osam zakona koje ja izlažem, tu su i zakoni koje je ministar Dulić izložio, iz oblasti zaštite životne sredine.
Što se tiče konkretnih zakona, najpre zakon o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti – vidite i sami da ima jedan rogobatan naziv, međutim, ovaj zakon je ključan za uspostavljanje tzv. unutrašnjeg tržišta po standardima EU. Ovaj zakon zapravo daje tehničke propise za svaki pojedinačni proizvod koji neka država proizvodi i proizvodi moraju biti tehnički usaglašeni sa normama Svetske trgovinske organizacije i EU da bi mogli nesmetano da se izvoze, odnosno prometuju u tim zemljama. Dakle, razlozi za donošenje ovog zakona jesu usaglašavanje sa pravilima Sporazuma o tehničkim preprekama u trgovini Svetske trgovinske organizacije, kao i usaglašavanje sa tehničkim zakonodavstvom EU.
Trenutno imamo važeći Zakon o tehničkim zahtevima još iz doba bivše državne zajednice Srbija i Crna Gora, koji je donet 2005. godine, međutim, nije primenjiv u pravnom sistemu Srbije, a ima i nekih drugih suštinskih manjkavosti.
Šta je predmet ovog zakona? Najpre, propisivanje tehničkih zahteva za proizvode, donošenje tehničkih propisa, ocenjivanje usaglašenosti proizvoda sa propisanim tehničkim zahtevima, obaveza isporučioca proizvoda i vlasnika proizvoda u upotrebi, važenje inostranih isprava o usaglašenosti i znakova usaglašenosti, obaveštavanje o tehničkim propisima i postupcima u ocenjivanju usaglašenosti i vršenje nadzora nad sprovođenjem ovog zakona.
Ovaj zakon se primenjuje na sve proizvode, osim na proizvode za koje su tehnički zahtevi uređeni posebnim zakonima i propisima koji su doneti na bazi tih posebnih zakona.
Šta je to zapravo tehnički propis? Tehnički propis je svaki propis kojim se za pojedinačni proizvod, odnosno grupe proizvoda uređuje najmanje jedan od sledećih elemenata: postupci u ocenjivanju usaglašenosti, tehnički zahtevi, zahtevi za bezbednost proizvoda, redovni i vanredni pregledi proizvoda, isprave koje prate proizvod, znak i način označavanja proizvoda, zahtevi koje mora da ispuni telo za ocenjivanje usaglašenosti, zahtevi u pogledu pakovanja i obeležavanja.
Drugim rečima, to su propisi kojima regulišete sve što je vezano za život bilo kog proizvoda iz ma koje oblasti, u ma kojoj zemlji koja želi da bude član EU. Zbog čega se donose tehnički propisi? Osnovni razlog je zaštita bezbednosti, života i zdravlja ljudi, jer tehnički propis je taj koji garantuje kvalitet proizvoda, garantuje da je on bezbedan za život i zdravlje ljudi, ali tehnički propisi se donose i radi zaštite životinje i biljaka, zaštite životne sredine, zaštite potrošača i drugih korisnika, zaštite imovine.
Što se tiče postupka ocenjivanja usaglašenosti, prema ovom zakonu taj postupak sprovodi proizvođač, imenovana tela za ocenjivanje usaglašenosti. To su razne laboratorije, sertifikaciona tela, kontrolne organizacije i organi državne uprave koji su određeni zakonom.
Opšta obaveza proizvođača koja proizilazi iz ovog zakona jeste da se proizvod stavlja na tržište, odnosno isporučuje se na tržištu samo ako je usaglašen sa ovim propisanim tehničkim zakonima i ako je to usaglašavanje izvršeno na zakonit način.
Postoji i inspekcijski nadzor kojim se vrši kontrola da li su proizvodi proizvedeni u skladu sa zakonskim tehničkim propisima. Inspekcijski nadzor vrše nadležna ministarstva preko inspektora, u zavisnosti od vrste proizvoda i delatnosti koje svako ministarstvo obavlja.
Ovaj zakon stupa na snagu osam dana od objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije" i nakon njega imamo pravni osnov za podzakonske akte, tehničke propise koje će donositi ne samo Ministarstvo ekonomije već i druga nadležna ministarstva.
Suštinski, nama predstoji period za transponovanje evropskih direktiva i donošenja nacionalnih tehničkih propisa. Moram da kažem da se očekuje donošenje hiljadu sektorskih direktiva za različite proizvode, koje će raditi ministarstva, za sve moguće proizvode, od mašina, niskonaponske opreme, elektromagnetne kompatibilnosti, za liftove, ličnu zaštitnu opremu, merne instrumente, drvo, tekstil, obuću, bukvalno za sve proizvode.
Ovo je nešto za šta ljudi u Ministarstvu smatraju da je dosadna materija, ali bez ovoga ne može da se proizvodi i živi, jer bez tehničkih propisa nijedan proizvod ne može da pređe granicu, da se izveze u EU. Zbog toga je ovaj zakon mnogo važniji nego što po svojoj formi izgleda i mnogo posla zahteva, posebno u procesu primene direktiva. Suštinski, Srbija postaje članica EU kada zadovolji mnoge standarde EU, ali ovo je osnovni preduslov – tehnički propisi za svaki pojedinačni proizvod iz svih oblasti. Zato taj proces uopšte nije kratak.
Drugi zakon je Predlog zakona o standardizaciji. Reći ću vam nešto što je i mene iznenadilo – za razliku od bivše Jugoslavije, gde su standardi bili obavezni a tehnički propisi dobrovoljni, zakonodavstvo EU je potpuno obrnuto. Drugim rečima, standardi nisu obavezni, a tehnički propisi su ono što je obavezno.
Ovaj zakon o standardizaciji se prilagođava pravilima Svetske trgovinske organizacije i EU, pri čemu se uvodi neobaveznost standarda, odnosno može se doneti neki standard, ali to više nije zakonska obaveza. Ovo stupa na snagu već sredinom ove godine. Od sredine ove godine standardi na kakve smo navikli do sada, po našem Zakonu o standardizaciji, više neće biti obaveza privrednih subjekata, ali tehnički propisi hoće.
Ovaj zakon uređuje i ciljeve standardizacije, kako se vrši delatnost nacionalnog tela za standardizaciju (to je institut za standardizaciju) i definiše na koga se sve primenjuje.
Takođe, ova rešenja zakona omogućavaju: nastavak preuzimanja međunarodnih i evropskih standarda u sistem srpskih standarda; zainteresovanim stranama za standardizaciju da učestvuju u kreiranju politike standardizacije i radu instituta za standardizaciju; bolje informisanje u oblasti standardizacije, kao i prodaju međunarodnih, evropskih i standarda drugih razvijenih zemalja. Ovo su neke osnove zakona o standardizaciji.
Treći u nizu zakona je zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju. I kod njega se vrši usklađivanje sa pravilima Svetske trgovinske organizacije, ali ću pre nego što iznesem osnovne novine u ovom zakonu u odnosu na prethodne da vas obavestim o nekim poslednjim kretanjima u oblasti spoljne trgovine u Srbiji, usled posledica globalne krize i mera Vlade koje smo preduzeli radi njihovog rešavanja.
Kao što znate, jedna od posledica manjeg kreditiranja na globalnom svetskom nivou jeste da je i tražnja za proizvodima pala, pa tako i tražnja za proizvodima iz Srbije. Srbija je u prva dva meseca ove godine ostvarila 27% niži izvoz u odnosu na isti period prošle godine, dok je uvoz bio za oko 30% niži. Otprilike je nivo spoljnotrgovinske robne razmene u prva dva meseca na nivou iz 2007. godine. Definitivno ćemo imati znatno niži izvoz, ali još više uvoz, u ovoj godini u odnosu na prethodnu. Verovatno će se nova ravnoteža naći na nivou koji je ostvaren 2007. godine. Iako je izvoz 27% manji, zbog većeg pada uvoza spoljnotrgovinski deficit se, rekao bih, prinudno smanjio za 30%.
Koje mere smo preduzeli do sada i koje mere ćemo preduzeti da se u ovako teškim uslovima podstakne izvoz? Prvo, to su finansijske mere, drugo, to su ugovori o slobodnoj trgovini koje smo zaključili sa nekim zemljama van EU.
Što se tiče finansijskih mera, Vlada je lansirala program finansiranja izvoznika, 162.000.000.000 dinara je stimulativni paket Vlade za ovu namenu. Od toga je do sada realizovano 20.000.000.000 dinara u prvih mesec i po dana, tako da je naša procena da će 162.000.000.000 dinara biti dovoljno do kraja godine.
Juče smo imali sastanak sa najvećim izvoznicima Srbije, sa najvećim bankama, odnosno najaktivnijim bankama u ovom trenutku na srpskom tržištu. Došli smo do zaključka da treba duplirati iznos kredita koji se odobravaju izvoznicima i da postoji prostor da se od maja meseca snizi kamatna stopa na bankarske kredite. Zašto postoji taj prostor? Iz dva razloga: prvo, pala je referentna kamatna stopa Evropske centralne banke, snizile su se federalne rezerve, snizila je i britanska centralna banka. Sada je ta referentna kamatna stopa između 1,25 i 1,5% na godišnjem nivou. To je najniži, istorijski nivo kamatnih stopa.
Kod nas, međutim, ta kamatna stopa do sada nije pala. Zaista je krajnje vreme da se ona obori. Očekujem da će jedna za drugom banke do maja meseca obarati tu kamatu. Realno je očekivati da kamatna stopa, koja danas iznosi za kredite za likvidnost od 5,5%, bude 4% od narednog meseca.
Takođe, uvešće se dinarski krediti, s obzirom na to da je centralna banka Srbije snizila referentnu dinarsku kamatnu stopu i očekujemo da u narednom periodu dalje pada kamatna stopa NBS. U tom smislu, jako je važno da se onima koji izvoze, koji imaju izvozne ugovore obezbede duplo veća sredstva od onih na koja su do sada mogli da računaju.
Što se tiče zakonskih propisa, osim ovog zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju, mislim da je jako važno što je Vlada nastavila sa zaključivanjem ugovora o slobodnoj trgovini, jer naša strategija je sledeća – ne znamo kada će EU biti spremna da primi Srbiju u svoje članstvo, imajući u vidu da je sada suočena sa sopstvenim problemima usled globalne finansijske krize. Međutim, strategija Srbije treba da bude da, sebe radi, uvede evropske standarde, radi građana Srbije, a da istovremeno sklopi ugovore o bescarinskom izvozu sa što većim brojem zemalja. Srbija je trenutno jedina zemlja u Evropi koja istovremeno ima ugovor o slobodnoj trgovini sa EU i zemljama bivše Jugoslavije, odnosno Ceftom, uključujući i neke druge zemlje kao što su Moldavija i Albanija.
Zaključili smo i potpisali ugovor o slobodnoj trgovini sa Belorusijom pre dve nedelje, koji se odmah primenjuje. Takođe smo pregovarali o ugovoru o slobodnoj trgovini sa Turskom; on je asimetričan, primenjivaće se po sadašnjem dogovoru sa Vladom Turske od 1. januara sledeće godine. Međutim, inicijativa srpske vlade je da počne primena odmah nakon potpisivanja (planiramo da se potpiše do sredine ove godine) zato što on omogućava odmah bescarinski izvoz srpske robe na tursko tržište, dok će uvoz iz Turske ka Srbiji biti postepeno liberalizovan u narednih šest godina. Potpuna liberalizacija biće ostvarena 2016. godine sa naše strane ka Turskoj, a oni nama daju bescarinski izvoz odmah. Taj sporazum liči na SSP sa EU, odnosno mehanizam je isti: imamo odmah bescarinski izvoz, a mi snižavamo postepeno carinske stope, pri čemu ostaju više carinske stope za one osetljive proizvode koje Srbija želi da zaštiti.
Takođe, u maju mesecu ćemo imati mešoviti komitet i krećemo u pregovore o slobodnoj trgovini sa Iranom. Iran je veliko tržište, kao što je i Turska. Zapravo želimo da, kao što je Kipar svojevremeno bio platforma za bankarstvo, pre nego što je postao član EU, da Srbija bude platforma za proizvodnju po nižim troškovima radi izvoza na treća tržišta, jer nijedna druga zemlja u Evropi ni sada nema ovoliko zaključenih ugovora o slobodnoj trgovini. Mi ovo ne radimo samo radi srpskih proizvođača, kojima svakako ovim omogućavamo veći izvoz na strana tržišta, već na ovaj način želimo da privučemo i mnogo više stranih investitora koji bi proizvodili ne samo za potrebe srpskog tržišta, nego pre svega za izvoz. To je jedini način da Srbija na srednji rok značajno poveća svoj izvoz.
Naravno, ne možemo biti zadovoljni nivoom izvoza iz Srbije. Kada smo lansirali paket mera Vlade za subvencionisanje potrošačkih kredita videli smo da je svega oko deset miliona evra tih potrošačkih kredita realizovano, najviše za "punto", a mnogo manje za neke druge proizvode.
Moramo pomoći da naša privreda bude efikasnija i da ima kvalitetniju robu koja može da se koristi i na domaćem tržištu i da se izvozi.
Što se tiče samog zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju, osnovne izmene su preciznije definisanje pojedinih kategorija koje su preuzete iz Svetske trgovinske organizacije radi nastavka procesa pristupanja. Takođe se uvode i neke nove procedure, a to je automatsko izdavanje uvoznih dozvola.
Takođe, izvršena je racionalizacija teksta i usaglašavanje zakona sa novim carinskim i deviznim zakonom.
Osim toga, ovaj zakon je dopunjen i time što se stvara pravni osnov za formiranje Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza. Ona i danas postoji, dakle, to neće biti osnivanje novog tela, ali trenutno je to služba Vlade. Kao nezavisna agencija SIEPA će imati daleko veći obuhvat delovanja i mogućnost da pomogne kako našim izvoznicima, tako i stranim investitorima u Srbiji.
Četvrti, poslednji zakon koji želim da vam predstavim jeste Predlog zakona o turizmu. Turizam je dugo bio zapostavljena oblast. Moram da vam kažem da je 2004. godine Srbija imala svega 300.000.000 dolara prihoda od turizma. Prošle godine Srbija je ostvarila blizu milijardu dolara prihoda od turizma. Mislim da je to dobar napredak za ovih nekoliko godina. Zašto? Zato što Srbija, kao što znate, nema more, međutim, milijardu dolara napraviti u zemlji sa osam miliona stanovnika, gde svest o razvoju turizma još uvek nije dovoljno razvijena, jeste dobar pomak, kojim ne možemo i nećemo biti zadovoljni.
Rast prihoda od turizma prošle godine iznosio je 9% u odnosu na prethodnu godinu. Srbija je prošle godine ostvarila ukupno 7.334.000 noćenja, od čega je 1.398.000 bilo inostranih turista. Prosečna dužina boravka turista u Srbiji je relativno kratka i iznosi samo 3,24 dana. Dakle, prosečan turista, uključujući i domaće i strane, boravi svega 3,2 dana u nekom mestu, što je nešto što bi trebalo da se u narednom periodu popravi.
Što se tiče turista iz inostranstva, najviše ih je iz bivših jugoslovenskih republika, a onda iz Italije i Nemačke, po 40.000. Već sam rekao, ukupno smo prošle godine imali 646.000 turista iz inostranstva, koji su imali 1.398.000 noćenja.
Koje su destinacije koje posećuju strani turisti? Ubedljivo je na prvom mestu Beograd. Beograd ima najveće prihode od turizma i to je jedno veliko pitanje za sve ostale. Uvreženo mišljenje da prirodne lepote, gostoprimstvo znače i mogućnost većih prihoda od turizma potpuno je pogrešno. Veći prihodi od turizma se ostvaruju samo ukoliko se mnogo radi.
Dakle, prirodna lepota bez dobre organizacije, bez dobrog marketinga, bez dobrog rada ništa ne znači u turizmu. To je pokazalo naše iskustvo.
Navešću vam primer. Beograd je prošle godine imao 672.000 stranih turista. Na drugom mestu je Vrnjačka Banja – 122.000 stranih turista, verovatno su to uglavnom ljudi iz bivših jugoslovenskih republika. Na trećem mestu je Zlatibor sa 103.854, na četvrtom Novi Sad sa 100.209 stranih turista i na petom Kopaonik – 90.499, verovatno su i to većinom bili turisti iz bivših jugoslovenskih republika. Međutim, vidite i sami da Beograd ima skoro sedam puta više stranih turista od ma koje turističke destinacije u Srbiji. Ubedljivo najveći generator prihoda u Srbiji je trenutno grad Beograd, što znači da ni izbliza nisu iskorišćeni potencijali drugih mesta.
Ako pogledate rezultate po banjama, imate samo četiri banje koje mogu da se pohvale u Srbiji većim brojem gostiju: na prvom mestu Vrnjačka Banja sa 122.000 gostiju, na drugom mestu Sokobanja sa 66.000 gostiju, na trećem Niška Banja – 26.000 i na četvrtom Banja Koviljača – 22.400 gostiju. Svi ostali imaju prilično manji broj gostiju u odnosu na ove banje.
Moram da priznam da se te stvari neće brzo promeniti ukoliko se ne promeni i svest u našem društvu. Kod nas se banje posmatraju kao mesto rezervisano za odmor samo penzionera, za rehabilitaciju bolesnih. Uopšte se ne gleda mogućnost atrakcije ljudi, da dolaze u banje zbog rekreativnog turizma.
Kada se predlaže omogućavanje partnerstva privatnog i javnog sektora, gde bi privatni investitori investirali u modernizaciju tih banja, u izgradnju bazena modernog oblika, hotela koji su moderni, i na neki način odvajanje zdravstvenog turizma od rekreativnog, onda vi nailazite u našem društvu na otpore. Buni se PIO fond, bune se razne organizacije i onda imate stajanje. Kažem vam, banje na bazi prirodnih izvora i lepote ne mogu više od ovoga što imaju sada. Bez ozbiljnih investicija u modernizaciju banja, banje će tavoriti i ne mogu se približiti drugima.
Naravno, zadatak je mog ministarstva i Vlade da neke stereotipe u ovoj oblasti promeni. Nadam se da ćemo uskoro imati makar prvu banju koja će iskoristiti investicije i izgledati modernije, jer teško je objasniti ljudima da nije dovoljno da samo imate prirodni izvor i da imate lepu prirodu. To zaista jeste preduslov, ali nije dovoljno da se postignu veći rezultati. Ako Srbija želi da napreduje brže u razvoju turizma, ovaj zakon može pomoći, ali ljudi na terenu su ti koji zajedno sa Vladom moraju da pomognu da se neka od ovih rešenja koja zakon nudi u praksi i realizuju.
Što se tiče samih odredaba zakona, on u svom predmetu obuhvata planiranje i razvoj turizma, turističke organizacije za promociju turizma, detaljno reguliše rad turističkih agencija, ugostiteljske delatnosti, nautičke delatnosti, drugih usluga u turizmu; takođe, reguliše pitanje taksi, naknada i penala u turizmu i uvodi registar turističkih organizacija.
Novina ovog zakona, za razliku od prethodnog, jeste što ima jedan jasan pojmovnik svih važnih kategorija u turizmu.
Važna stvar u ovom zakonu jeste da on predviđa planiranje i razvoj turizma. Ukoliko se ne planira u turizmu, ukoliko se baziramo na prirodnim lepotama, nema velikih prihoda. Dakle, samo sa integralnim planiranjem, realizacijom strategije razvoja turizma, izradom master planova koji se onda u praksi realizuju može se doći do boljih rezultata i većih prihoda od turizma.
Novina u ovom zakonu jeste i strategijski master plan, koji predstavlja polaznu osnovu za izradu prostornih i urbanističkih planova u prioritetnim turističkim destinacijama i turističkom prostoru. Naravno da svako misli za svoju sredinu da je ona najatraktivnija u pogledu turizma, međutim, Ministarstvo ekonomije je angažovalo u prethodnim godinama konsultante iz najrazvijenijih turističkih zemalja i oni su otprilike ocenili da u Srbiji ima deset turističkih destinacija gde mogu ozbiljnije da se ostvare prihodi od turizma.
Naravno, ne želim da sve to nabrojim, možda i ne znam napamet. Osim Beograda i Novog Sada koji imaju veliku šansu u tzv. „siti brejk“ turizmu, koji uglavnom i koriste do sada, u planinskom turizmu šansu imaju Kopaonik, Zlatibor, Stara planina, Tara, Golija, Beljanica, odnosno Kučevske planine u istočnoj Srbiji. To su destinacije koje su objektivno određene kao neke koje mogu više da donesu. Međutim, potencijali su i u Dunavu, kako u gornjem, tako i donjem Podunavlju. Naše Ministarstvo je uradilo oba master plana, a od efikasnosti lokalnih samouprava zavisiće brzina realizacije. Što se tiče drugih, u Vojvodini je najatraktivniji Palić, a zatim Fruška gora, uz gornje Podunavlje. Dakle, to su tri destinacije u samoj Vojvodini.
Naravno, na lokalu postoje određene destinacije, međutim, nacionalni prioritet će biti ove o kojima sam govorio i za šta je Vlada već napravila master planove. Zato je važno planiranje razvoja turizma.
Što se tiče poslova koji su od posebnog značaja za razvoj turizma, definisani su ti poslovi i propisano ovlašćenje za osnivanje nacionalne turističke korporacije, kao institucije koja bi trebalo da sprovodi u delo master planove koji su urađeni. To je rešenje koje smo preuzeli od nekih drugih zemalja koje su imale uspeha u razvoju turizma i povećanju deviznih prihoda od turizma.
Takođe, ovaj zakon reguliše rad turističkih organizacija za promociju turizma. Postoji Turistička organizacija Srbije, AP Vojvodine, kao i turističke organizacije lokalnih jedinica, lokalnih samouprava. Međutim, novina je da smo smanjili broj članova Upravnog odbora Turističke organizacije Srbije i to je nešto što se radi u cilju racionalizacije.
Što se tiče registracije turista, to više neće raditi Ministarstvo ekonomije, odnosno sektor za turizam, već će to raditi Agencija za privredne registre, s obzirom na to da ima daleko bolju bazu podataka i može efikasnije da obavi te poslove.
Ovaj zakon definiše dve vrste turističkih agencija: one koje organizuju putovanja, kao i posrednike u prodaji turističkih putovanja. Šta su to organizatori? Organizatori su oni koji osmišljavaju aranžman, a posrednici su oni koji ga prodaju. Trenutno, po sadašnjem zakonu, u Srbiji postoji veliki broj agencija koje se bave turizmom, 700 turističkih agencija.
Potpuno je jasno da neke od njih ne obavljaju taj posao na kvalitetan način. Zbog toga je zakon predvideo davanje licenci za turističke agencije, koje se izdaju na period od tri godine. Licencu zapravo izdaje institucija koja vodi evidenciju, to je registar turizma.
Takođe, uvodi se obaveza da svaka agencija mora da ima osiguranje od odgovornosti. Šta to znači? Ukoliko neka turistička grupa bude ostavljena u nekoj stranoj zemlji ili na ma kom mestu zbog nekog, ma kog propusta, onda osiguravajuća kuća snosi troškove povratka te grupe iz inostranstva, kupovinu autobusa, neka noćenja koja nisu bila predviđena. Sada je uvedena obaveza osiguranja, kako bi turisti bili zaštićeni od nekih neprijatnih situacija i taj trošak osiguranja pada na leđa turističke agencije.
Znači, osiguranje se vrši unapred, najpre ga plaća osiguravajuće društvo, ali na kraju se to naplaćuje od same turističke agencije.
Što se tiče drugih odredaba, imaćemo priliku da razgovaramo o njima tokom rasprave.
Želeo bih još da istaknem da zakon podrazumeva tri vrste različitih naknada. Boravišna taksa ostaje kao osnovna naknada, koja je 80% prihod lokalne samouprave i koju plaćaju sami turisti, međutim, novina je da je proširen krug lica koja su oslobođena od plaćanja boravišne takse i, takođe, da lokalna samouprava može svojom odlukom da proširi krug lica koja oslobađa od plaćanja ove naknade i da naplatu, pored davalaca smeštaja, vrše i pravna lica preko kojih se pružaju usluge smeštaja (to je u slučaju kada su fizička lica ona koja su davaoci smeštaja).
Uvodi se jedna novina, to je turistička naknada. Dakle, do sada su samo turisti plaćali boravišnu taksu, a sada se uvodi i turistička naknada. Nju plaćaju hotelijeri, ugostitelji i svi oni koji imaju neki biznis u turističkoj destinaciji koja je u okviru zaštićenog prirodnog ili kulturnog dobra od izuzetnog značaja, što znači da kada su u pitanju Lepenski vir, Gamzigrad, Zlatibor i neke druge destinacije neće samo turisti biti ti koji plaćaju boravišnu taksu, već će i vlasnici hotela, vlasnici restorana, oni koji organizuju zabavni život plaćati turističku naknadu.
Četrdeset posto sredstava ostvarenih od turističke naknade privrednog subjekta, dakle ovih preduzeća, ide onome ko upravlja zaštićenim prirodnim ili kulturnim dobrom, što znači, u slučaju Sirogojna, Sirogojnu ide 40%, etno-parku, 40% ostaje lokalnoj samoupravi, a 20% budžetu Srbije. Dakle, u slučaju zaštićenih prirodnih ili kulturnih destinacija onaj ko upravlja tom destinacijom dobija 40% od onoga što se plaća, 40% lokalna samouprava, 20% Republika.
Još jedna novina se uvodi – Vlada će posebnim aktom, na osnovu ovog zakona, utvrditi zone, lokacije i kategorije objekta u mestima za odmor i turističkim mestima u prioritetnim turističkim destinacijama. Naime, mi smo svedoci da danas na nekim vrlo atraktivnim mestima postoje ruine od hotela koje sadašnji vlasnici nemaju nameru da renoviraju, da podignu kategoriju, i da su zauzeli suštinski neka mesta; često su neki od tih hotela kupljeni po relativno niskim cenama. Mi ovim zakonom uvodimo mogućnost plaćanja penala u vrednosti od dva miliona evra za svakog vlasnika hotela koji se nalazi na destinaciji koja je atraktivna ukoliko ga u roku od dve godine ne kategorizuje u skladu sa odgovarajućim podzakonskim aktom.
Šta to konkretno znači? Ukoliko hotel „Jugoslavija“ ostane bilbord, znači, nije hotel, još naredne dve godine, moraće da plaćaju svake godine po dva miliona evra, dok im ne padne na pamet da krenu da ga renoviraju. Ako hotel „Lepenski vir“, takođe na jednoj izuzetnoj lokaciji u donjem Podunavlju, ostane u ovom stanju, bez renoviranja, moraće da plati dva miliona. To je renta. Naša ideja nije da to naplatimo. Naša ideja je da podstaknemo vlasnike hotela da ulože novac i da renoviraju hotel, ako mogu, a ako ne mogu da ga prodaju i da to uradi onaj ko može.
Drugim rečima, neće se dozvoliti da na ovim nacionalnim, prioritetnim lokacijama budu objekti koji ne odgovaraju kvalitetu turističke usluge koja treba da se pruži na takvim lokacijama. Zbog toga se uvodi penal od dva miliona evra, ali rok za prilagođavanje je dve godine. Za dve godine dovoljno je vremena za sadašnje vlasnike ili da prodaju hotele onima koji mogu da investiraju ili da sami investiraju i modernizuju ih i dobiju odgovarajuću kategoriju.
Naravno, neće se na Đerdapu tražiti hotel sa pet zvezdica, ali treba da bude hotel daleko veće kategorije - sa četiri zvezdice, dok će na nekim drugim lokacijama koje su turistički atraktivne morati da se dostigne odgovarajući standard. Srbija nema dovoljno dobrih hotela i zbog toga ne možemo očekivati veće prihode od turizma, ukoliko i na ovaj način na podstaknemo modernizaciju hotela.
Naravno, ovaj zakon značajno pooštrava i proceduru kategorizacije hotela i sankcije koje se sprovode ukoliko se ne vrši kategorizacija na propisani način.
Dame i gospodo, želim da kažem da su od vas narodnih poslanika stizali i neki vrlo dobri i korisni amandmani. Što se tiče zakona o turizmu, mi smo prihvatili osam amandmana različitih poslaničkih grupa, DS, DSS, SNS i SPS, dakle svih onih za koje smo smatrali da su kvalitetni. Prihvaćeni su na Vladi i biće ugrađeni u ovaj zakon.
Poslanici su predložili čitavu novu glavu koja reguliše lovni turizam, koju smo mi sa zadovoljstvom prihvatili, jer smo propustili da to regulišemo ovim zakonom.
Što se tiče drugih zakona, takođe nismo vodili računa od čije poslaničke grupe dolazi amandman, nego da li je sa aspekta Ministarstva kvalitetan i prihvatljiv.
U nadi da ćemo imati dobru diskusiju, zahvaljujem se na pažnji i nadam se da ćemo usvojiti ove zakone kada dođe red za glasanje. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pre nego što, na osnovu člana 142. stav 2, pitam da li žele reč drugi koji po proceduri imaju pravo, obaveštavam Narodnu skupštinu da je narodni poslanik Zoran Ostojić ovlašćeni predstavnik Poslaničke grupe LDP.
Da li želi reč izvestilac Zakonodavnog odbora narodni poslanik Vlatko Ratković? Ne.
Da li želi reč izvestilac Odbora za razvoj i ekonomske odnose sa inostranstvom narodni poslanik Miloš Jevtić? Ne.
Da li izvestilac Odbora za nauku i tehnološki razvoj narodni poslanik Pavel Marčok, zamenik predsednika Odbora, želi reč? Da.
Reč ima narodni poslanik Pavel Marčok. Izvolite.

Pavel Marčok

Za evropsku Srbiju
Poštovana gospođo predsedavajuća, poštovani potpredsedniče Vlade, uvažene kolege poslanici, Odbor za nauku i tehnološki razvoj razmotrio je dva od predloženih zakona, zakon o standardizaciji i zakon o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti.
Treba reći da ovaj zakon o standardizaciji konačno definiše nacionalno telo za standardizaciju, definiše donošenje i objavljivanje srpskih standarda, primenu srpskih standarda. Treba reći da odredbe dosadašnjeg Zakona o standardizaciji, kao i prethodnih zakona iz oblasti standardizacije, pored aktivnosti koje se odnose na donošenje standarda, obuhvataju i poglavlja koja se odnose na tehničke propise, utvrđivanje tehničke usaglašenosti, akreditaciju, sertifikaciju, ispitivanje proizvoda, kontrolu usaglašenosti, tehnički nadzor, deklarisanje, označavanje i pakovanje proizvoda, inspekcijski nadzor i dr.
Znači, ovim zakonom se konačno definiše posebna oblast. Do sada je za obavljanje navedenih aktivnosti za ovu oblast bilo nadležno više organa, a ovim zakonom je konačno definisano jedno jedino telo koje će se baviti ovom oblašću.
Takođe, odredbama važećeg Zakona o standardizaciji prvi put je ustanovljena organizacija za standardizaciju Srbije i Crne Gore, osnovana kao samostalna neprofitna organizacija van sistema državne uprave. S obzirom na to da je neposredno posle donošenja Uredbe o osnivanju Instituta za standardizaciju SCG prestala da postoji državna zajednica SCG, nije došlo do obrazovanja organa Instituta za standardizaciju SCG i njegovog upisa u registar. Uredbom o položaju pojedinih institucija bivše SCG i službi Saveta ministara Institut za standardizaciju SCG konačno je promenio naziv u Institut za standardizaciju Srbije.
Osnivanje Instituta za standardizaciju Srbije izvršeno je prema opšteprihvaćenim principima na kojima su organizovana nacionalna tela za standardizaciju u zemljama EU. Osnovni cilj transformacije nacionalnog tela za standardizaciju od organa državne uprave do ustanove jeste da se stvore mogućnosti da Institut u narednom periodu, kada ispuni ostale postavljene uslove, stekne status punopravnog člana u evropskim organizacijama za standardizaciju, što je jedan od preduslova za priključenje Republike Srbije EU. Iz istih razloga, identičnu ili vrlo sličnu rekonfiguraciju svojih nacionalnih organizacija za standardizaciju morale su da izvrše i ostale zemlje u našem okruženju.
Imajući u vidu novonastalu situaciju posle prestanka postojanja državne zajednice, kao i potrebe ispunjavanja zahteva za članstvo Republike Srbije u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i EU, pokazalo se kao neophodno da Republika Srbija, kao samostalna i suverena država, donese svoj zakon o standardizaciji. Prema tome, potrebe Republike Srbije za donošenjem ovog zakona su usklađivanje sa pravnim sistemom Republike Srbije i unapređenje uloge standardizacije u osavremenjavanju tehničkog zakonodavstva Republike Srbije.
Takođe, postoji potreba usaglašavanja s pravilima Sporazuma o tehničkim preprekama trgovinske organizacije i usaglašavanja uloge standardizacije u zakonodavstvu RS sa ulogom koju standardizacija ima u zakonodavstvu EU.
Takođe, treba naglasiti nove odredbe kojima se ovaj zakon razlikuje od prethodnog, a to je da ovaj zakon preciznije uređuje odnos prema granskoj standardizaciji, kao što je železnički, avio, rečni saobraćaj, odbrana i slično; takođe, pravni položaj i organizaciju Instituta, gde se uvode neki novi organi i nova tela, i prvenstvenu upotrebu međunarodnih standarda, kao osnovu za izradu srpskih standarda.
Takođe, novina je postupak donošenja srpskih standarda i proglašenja da su doneti. Jedna od novina je dobrovoljna primena standarda, što je do sada bilo obavezno. Znači, svi standardi su bili obavezni, a ovaj zakon određuje dobrovoljnost u tim standardima, a tehnički propisi će se baviti odredbama koje su obavezne. Ovaj zakon preciznije uređuje i ocenjivanje usaglašenosti proizvoda, procesa i usluga sa standardima.
Rešenja ovog zakona omogućavaju nastavak preuzimanja međunarodnih i evropskih standarda u sistem srpskih standarda. Može se reći da se samo tokom sprovođenja SSP očekuje preuzimanje 80% evropskih standarda, kao izričita obaveza Republike Srbije.
Takođe, omogućava stranama zainteresovanim za standardizaciju da učestvuju u kreiranju standardizacije i u radu Instituta sa standardizaciju. Ovaj zakon omogućava informisanje u oblasti standardizacije, kao i prodaju međunarodnih, evropskih i standarda drugih razvijenih zemalja.
Ovaj zakon uređuje načela i ciljeve standardizacije Republike Srbije, organizovanje i delatnost nacionalnog tela za standardizaciju, donošenje, objavljivanje i primenu srpskih standarda i srodnih dokumenata. Zakon se primenjuje na sve standarde i srodne dokumente koje donosi i objavljuje nacionalno telo za standardizaciju u Republici Srbiji, kao i na međunarodne standarde i srodne dokumente priznatih međunarodnih i evropskih organizacija za standardizaciju.
Ovim zakonom su propisana načela standardizacije, a to su: pravo na dobrovoljno učešće svih zainteresovanih strana prilikom donošenja srpskih standarda, konsenzus zainteresovanih strana, sprečavanje prevladavanja pojedinačnih interesa nad zajedničkim interesom zainteresovanih strana.
Sledeće načelo je preglednost postupka standardizacije i dostupnost javnosti srpskih standarda; zatim, međusobna usklađenost srpskih standarda; uzimanje u obzir stanja razvijenosti tehnike i pravila međunarodnih i evropskih organizacija za standardizaciju i relevantnih međunarodnih ugovora.
Jedno od načela je i jednak tretman inostranih proizvoda i usluga i istih ili sličnih domaćih proizvoda ili usluga, u skladu sa potvrđenim međunarodnim sporazumima čiji je potpisnik Republika Srbija.
Ciljevi standardizacije su: unapređivanje zaštite života, zdravlja i bezbednosti ljudi, životinja i biljaka i zaštite životne sredine; poboljšanje kvaliteta proizvoda, procesa i usluga; utvrđivanje njihove namene; njihova tipizacija, kompatibilnost i zamenljivost; obezbeđivanje jedinstvene tehničke osnove; razvoj i unapređivanje proizvodnje i prometa proizvoda, izvođenja radova, odnosno vršenja usluga kroz razvoj međunarodno usklađenih standarda radi efikasnog korišćenja rada, materijala i energije. Još jedan cilj je unapređenje međunarodne trgovine i sprečavanje ili otklanjanje nepotrebnih tehničkih prepreka.
Na kraju, treba reći da ovaj zakon ne iziskuje nikakva dodatna sredstava iz budžeta Republike Srbije. Imajući u vidu da je Republika Srbija ratifikovala SSP, za prijem u Svetsku trgovinsku organizaciju neophodno je ispuniti obaveze koje iz toga proizilaze, pre svega u delu koji se odnosi na dobrovoljnu primenu standarda i prestanak važenja odredaba pravilnika, odnosno rešenja o jugoslovenskim standardima, koji su doneti do dana stupanja na snagu Zakona o standardizaciji, a koje propisuju obaveznost jugoslovenskih standarda.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, vreme koje vam je kao izvestiocu na raspolaganju je iskorišćeno.)
Završavam. Takođe, ovaj zakon predstavlja materijalno-pravni osnov za preuzimanje međunarodnih i evropskih standarda kao preduslova za transponovanje EU zakonodavstva, kao i rešenje problema vezanog za standarde sa obaveznim primenama, na čemu insistira Svetska trgovinska organizacija.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Zahvaljujem. Da li izvestilac Odbora za trgovinu i turizam narodni poslanik Milan Đokić, predsednik Odbora, želi reč? Ne.
Da li želi reč narodni poslanici koji su izdvojili mišljenje, narodni poslanik Zoran Šami i narodni poslanik Srboljub Živanović, na sednici Odbora za nauku i tehnološki razvoj povodom razmatranja Predloga zakona o standardizaciji i Predloga zakona o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti? Ne.
Da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa?
Prijavom se za reč javio narodni poslanik Zoran Kasalović. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Zoran Kasalović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovano predsedništvo, uvaženi zameniče predsednik Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, usvajanje i primena odredaba Predloga zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju, Predloga zakona o standardizaciji i Predloga zakona o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti, koje su i vremenski usklađene, kao i Predloga zakona o turizmu, predstavljaće bitan preduslov za što brže pristupanje Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a o značaju članstva u STO smo čuli u uvodnom izlaganju gospodina potpredsednika Vlade. Takođe, daće značajan doprinos harmonizaciji našeg zakonodavstava u ovoj oblasti sa zakonodavstvom EU kroz preuzimanje međunarodnih i evropskih standarda. Što je najbitnije, taj proces nije sam sebi cilj, već ujedno predstavlja osnov za realan napredak za ove veoma značajne oblasti za Republiku Srbiju.
Predlogom zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju predlažu se pojedina rešenja kojima se preciznije definišu određeni termini i procedure. Pre svega, stvaraju se zakonske pretpostavke da Vlada Republike Srbije svojim aktivnostima u godinama pred nama i znatno povoljnijim ekonomsko-razvojnim ambijentom značajno doprinese poboljšanju izvoza i prilivu preko potrebnih stranih ulaganja u Republiku Srbiju, jer se Predlogom zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju u članu 42. daje ovlašćenje Vladi Republike Srbije da, u cilju promocije izvoza i stranih ulaganja u Republici Srbiji, osnuje agenciju za strana ulaganja i promociju izvoza, sa ciljem obavljanja stručnih poslova: ukazivanje na komparativne prednosti Republike Srbije u osnovnim ciljnim sektorima; pružanje stručne pomoći privrednim subjektima u razvoju njihovih izvoznih mogućnosti; predlaganje mera i aktivnosti za unapređenje imidža i brendiranja Republike Srbije; predstavljanje poslovnih mogućnosti; pružanje pomoći stranim ulagačima i dr.
Sadašnji trenutak, sa izraženim elementima krize, svakako na najbolji način razotkriva određeni broj agencija u raznim oblastima koje nisu našle svoje utemeljenje i čije postojanje hitno treba preispitati, ali Poslanički klub SPS-JS smatra da to nije razlog i opravdanje za eventualni zaključak da agenciju u ovom trenutku nije potrebno podržati. Naprotiv, za oblast promocije izvoza i stranih ulaganja zbog njihovog značaja treba podržati agenciju odgovarajuće organizacione i kadrovske strukture. U tom slučaju, uvereni smo da je moguće obezbediti poboljšanje izvoznih potencijala, bolji priliv investicija u Republiku Srbiju i na taj način otvaranje preko potrebnih novih radnih mesta.
Važeća rešenja, u smislu definisanja spoljnotrgovinskog poslovanja, zasnivaju se na tzv. teritorijalnom principu. Zbog čega? Zbog svoje prirode pojedine usluge koje su pružane na teritoriji Republike Srbije nisu mogle da dobiju odgovarajući tretman.
S tim u vezi, u članu 1. stav 2. pristupa se izmeni definicije spoljnotrgovinskog poslovanja i propisuje da se takvom vrstom poslovanja smatra spoljnotrgovinski promet roba i usluga i obavljanje privrednih delatnosti stranog lica u Republici Srbiji i domaćeg lica u drugoj državi ili carinskoj teritoriji. Na taj način se prevazilazi ova nepreciznost.
Mogućnost uvođenja automatskih dozvola i procedura za njihovo izdavanje nije predviđena sadašnjim rešenjima, pa je članom 21. propisana mogućnost izdavanja dozvole, isprave za uvoz ili izvoz ili tranzit pojedine robe, automatski, na zahtev podnosioca, u slučajevima kada je uz zahtev za njeno izdavanje podneta propisana dokumentacija. To je značajna novina.
Predloženim rešenjima u članovima 12 – 16. prevazilazi se neprecizna formulacija koja je upućivala na nekakve mere ograničenja trgovine. Reč je o merama koje se donose na osnovu ovog zakona, a dozvoljene su samo u slučajevima kada je to neophodno za postizanje ciljeva predviđenih ovim zakonom i izričito propisano zakonom. Stepen, obim i trajanje mera srazmerni su njihovoj svrsi, što je propisano članom 12. Predloga zakona.
Uz odredbe člana 13. stav 1, kojima se predviđa da mera koja se uvodi u skladu sa ovim zakonom ne sme da ima za cilj ili posledicu narušavanje slobode trgovine i konkurentnosti učesnika u određenom spoljnotrgovinskom poslu, dodatno se utvrđuje opredeljenje predlagača u tom smislu.
Naravno da svaka ozbiljna država u svetu sa posebnom pažnjom prati tokove u trgovini i teži da eventualne poremećaje uoči i preduzme određene zaštitne mere u cilju njihovog otklanjanja. Ova materija regulisana je članovima 29 – 39. Predloga zakona. U njima je obezbeđen pravni osnov za sprovođenje antidampinških, kompenzatornih, mera zaštite od prekomernog uvoza i mera za zaštitu ravnoteže platnog bilansa. Procedura za primenu istih regulisana je podzakonskim aktima za svaku meru pojedinačno.
Mere uvodi Vlada Republike Srbije, na predlog ministarstva, i po okončanju postupka ispitivanja koje sprovodi ministarstvo, u slučajevima nedvosmislenog utvrđivanja kumulativnih uslova za njihovo uvođenje predviđenih za svaku meru ponaosob u članovima 31, 33, 34. i 35. Predloga zakona.
Predložena rešenja su racionalna, obezbeđuju efikasno otklanjanje eventualnih poremećaja u trgovini i u skladu su sa relevantnim sporazumima Svetske trgovinske organizacije.
Što se tiče odredaba Predloga zakona o standardizaciji, moglo bi se reći da one možda i ne odstupaju značajnije od dosadašnjih rešenja u važećem zakonu, ali ipak smatram da je neophodno spomenuti nekoliko bitnih, dobrih novina kao što su, pre svega, mogućnost da Vlada Republike svojom odlukom (predviđeno u članu 6. Predloga zakona) osnuje institut za standardizaciju Srbije kao nacionalno telo za standardizaciju, pri čemu je sada institut ustanova (dakle, ne više organ državne uprave), što su iskustva iz drugih zemalja u regionu sa istim strateškim ciljevima.
To će stvoriti pretpostavke da institut u narednom periodu dobije status punopravnog člana u evropskim organizacijama za standardizaciju.
Zatim, kao osnova za donošenje srpskih standarda koriste se, po pravilu, međunarodni standardi i srodni dokumenti, čime se daje prednost međunarodnim standardima u odnosu na regionalne standarde kao osnovi za donošenje nacionalnih standarda.
Srpski standardi i srodni dokumenti se označavaju skraćenicom koja počinje oznakom SRPS, u skladu sa pravilima instituta, a prema odredbi u članu 16. stav 1. Predloga zakona srpski standardi se sada objavljuju u štampanom, ali i u elektronskom obliku.
Kao što je već rečeno, predloženo je rešenje u članu 17. gde je primena srpskih standarda i srodnih dokumenata dobrovoljna, a samo je izuzetno obavezna primena u slučaju kada se tehnički propis ekskluzivno poziva na srpski standard.
Naravno da dosadašnja regulativa iz oblasti Predloga zakona o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti utvrđena na nivou državne zajednice Srbija i Crna Gora nije adekvatna za ostvarivanje ciljeva Republike Srbije i sigurno je da će se predloženim odredbama novog zakona obezbediti uređivanje tržišta, što je jedan od osnovnih uslova pristupanja EU, na način da se na tržište Republike Srbije u promet stavljaju samo proizvodi koji su usaglašeni sa jasno i precizno propisanim tehničkim zahtevima.
To će obezbediti zadovoljavajući nivo zaštite života i zdravlja ljudi, zaštitu životne sredine, životinja i biljaka, kao i imovine, i zbog toga ga, bez ambicije da se u načelnoj raspravi bavim detaljnijim obrazlaganjem predloženih odredaba, smatram neophodnim i dobrim.
Predlog zakona o turizmu po treći put ulazi u skupštinsku proceduru, sa predlozima rešenja koja su predmet rasprave u stručnoj javnosti već izvesno vreme, što je svakako proizvelo da ovaj predlog zakona, uz određena preuzeta važeća rešenja koja su se pokazala u praksi kao dobra, predloži i nekoliko novih rešenja, uvažavajući činjenicu da turizam ne poznaje granice, da je neophodno koristiti iskustva nama konkurentnih zemalja, ali i zadržati prepoznatljivost i autentičnost bogatstva novih oblika turističke ponude Republike Srbije.
Samo uvažavanjem takvog koncepta moguće je značajne turističke potencijale Republike Srbije u potpunosti staviti u funkciju ekonomskog razvoja, pogotovo u novonastalim uslovima krize i pripreme za znatno povoljnije uslove razvoja turizma u budućnosti.
Kao jedno od načela za uređenje odnosa u oblasti turizma istaknut je partnerski odnos privatnog i javnog sektora i civilnog društva kod planiranja, oblikovanja i plasmana turističkog proizvoda na tržištu, u članu 2. stav 1. tačka 6). Ali, kada je reč o državi i njenoj ulozi, smatram da je neophodno naglasiti da izražene isključive preduzetničke ambicije države u ovom trenutku možda i ne bi dale najbolje rezultate, a da bi država kroz stvaranje dobrog pravnog okvira i stvaranje ambijenta i preduslova, kroz izgradnju i razvijanje moderne infrastrukture ili opšte bezbednosti, na primer, podigla nivo atraktivnosti za investiranje u turističku ponudu Republike Srbije i na taj način bi je učinila atraktivnijom i poželjnijom turističkom destinacijom. Smatram da bi država takvim svojim aktivnostima u ovim okolnostima dala najveći i najbolji podsticaj razvoju turizma Republike Srbije.
Registar turizma vodi Agencija za privredne registre, što je propisano članom 111. Ta materija se izmešta iz ministarstva, usled čega će se evidentno obezbediti brži i efikasniji postupak registracije, jer se sada i u članu 42. Predloga zakona propisuje, na primer, da se turistička agencija registruje u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata i ovim zakonom.
Predlogom zakona preciznije se definišu odredbe koje se tiču uslova za kvalitetnije pružanje usluga, kao i obezbeđivanje veće zaštite korisnika turističkih usluga. Tako, kada je reč o turističkim agencijama, potrebno je reći da su nešto jasnije precizirani uslovi poslovanja, jer se propisuje posebno organizovani poslovni prostor koji zadovoljava tehničke uslove (član 49. stav 1), kao i potrebna kvalifikovana kadrovska struktura, odnosno najmanje jedno zaposleno lice sa punim radnim vremenom u sedištu, i to kod organizatora putovanja sa višom stručnom spremom, a kod posrednika sa srednjom stručnom spremom, uz skraćenje trajne licence na tri godine, što je u skladu sa evropskim tendencijama.
Značajna i interesantna novost je da se ponovo predlaže obaveznost agencije da angažuje turističkog pratioca. Na taj način će se izbeći situacije o kojima često slušamo, pogotovo u špicevima sezone, da o turistima brinu samo vozači, što im svakako nije posao, ili neko drugo nestručno lice. Uz uvođenje polise osiguranja od odgovornosti iz delatnosti, čime se na mnogo bolji način obezbeđuje šteta koja se prouzrokuje putniku neispunjenjem obaveza, odnosno neobezbeđivanjem nužnog smeštaja, ishrane ili povratka putnika, što je predviđeno članom 53. Predloga zakona, apsolutno se predupređuju neželjene i neprijatne situacije i istovremeno obezbeđuju korisnici usluga.
Procedura za proglašenje turističkog prostora uređena je članovima od 14. do 16. Bitno je reći da je sastavni deo predloga za proglašenje studija opravdanosti i izveštaj o izvršenom javnom uvidu, čime se ostvaruje mogućnost da se o predlogu izjasni lokalna samouprava na čijoj teritoriji se nalazi turistički prostor.
Treba dalje istaći da je u članu 99. Predloga zakona značajno proširen krug lica koja su oslobođena od plaćanja boravišne takse, uz odredbu u stavu 4. istog člana da lokalna samouprava može svojom odlukom da proširi krug lica oslobođenih od plaćanja ove naknade, pre svega za učenike i bolesna lica, što će svakako stimulativno delovati na ciljne grupacije. Ali, smatram da ovu odredbu treba da prati i pojačana aktivnost inspekcije na terenu i rad u skladu sa zakonom, u cilju suzbijanja i primene kaznenih mera za neprijavljene i sve one koji svoju delatnost ne obavljaju u skladu sa zakonom, čime bi se svakako obezbedio zadovoljavajući priliv prihoda od boravišne takse budžetima lokalnih samouprava. Potrebno je istaći i uvođenje obaveze plaćanja penala za korišćenje prioritetne turističke destinacije koju će plaćati vlasnici i korisnici ugostiteljskih objekata za smeštaj neodgovarajuće namene, čiji će prihod biti prihod budžeta Republike Srbije i iznosiće, kao što smo čuli, dva miliona evra.
Ovaj predlog zakona ima ambiciju da odstrani određene deklarativne norme koje nisu našle svoje uporište u praksi i proizvele određene efekte, poput, na primer, kongresnog turizma ili, u Predlogu zakona u proceduri, lovnog turizma. Ideja je potpuno korektna, ali isključivanje lovno-turističke delatnosti iz Predloga zakona svakako nije imalo uporište iz više razloga, te želim da kažem da je Poslanički klub SPS-JS, prihvatajući inicijativu i predloge više zainteresovanih subjekata, stručne javnosti, ljudi iz sveta lova, predložio i podržao amandmane kojima se u članu 1. Predloga zakona uređuje i lovno-turistička delatnost, a posle člana 87. predviđa novo poglavlje VII Lovno-turistička oblast, koja se reguliše novim članovima od 87a do 87đ, uz predviđene kaznene odredbe za neprimenjivanje odredaba koje regulišu ovu oblast.
Mogućnosti i potencijali lovišta Srbije su dokazani, a svima su nam bliska vremena kada su naša lovišta bila jedna od najatraktivnijih u Evropi. U Srbiji egzistira oko 100.000 lovaca i oko 1.000 pratećih raspoloživih objekata, a samo Autonomna pokrajina Vojvodina raspolaže sa 2.152.635 hektara lovnih površina i sa 91 ustanovljenim lovištem.
Ali, lovni turizam je posebno osetljiva grana i svaki propust je ogroman rizik da se poremeti ravnoteža i time nanese daleko veća šteta od koristi. Zato samo stručno i organizovano gazdovanje raspoloživim resursom može obezbediti značajnije prihode, pre svega od pratećih usluga, kako pansionskih, tako i vanpansionskih, te da se i u ovom sektoru stvore uslove za nova radna mesta.
Izražavam zadovoljstvo što su predstavnici predlagača imali razumevanja za argumentaciju, kao i većina članova Odbora za trgovinu i turizam, te su ovi amandmani Poslaničkog kluba SPS-JS postali sastavni deo Predloga zakona o turizmu.
Uvažavajući navedenu argumentaciju predloženih zakonskih rešenja poslanici SPS-JS podržaće u načelu ovaj set predloga zakona. Zahvaljujem.