PETA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.04.2009.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

24.04.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 20:15

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Jovan Palalić, posle njega narodni poslanik Zoran Ostojić.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovani predstavnici Vlade, poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, u ovom svom izlaganju želim da se fokusiram na jednu oblast koja je po meni izuzetno oštećena ovim predlogom rebalansa.
Naime, prvo da kažem da je sam rebalans, pratili smo svi to na koji način je došao na dnevni red Vlade, a potom i u Narodnu skupštinu, u stvari rebalans MMF.
I sasvim je sigurno da Vlada Republike Srbije ne bi došla u situaciju da uopšte razmišlja o ovakvim predlozima, niti bi se ikada setila, da nije bila u situaciji da se obrati MMF i u odsustvu predsednika Vlade možda bi neko od predsednika te međunarodne institucije bio kompetentniji da da odgovore šta se u stvari želelo sa ovako katastrofalnim rebalansom budžeta.
Kao što smo rekli u diskusijama u toku dana, pored činjenice da ovaj rebalans izuzetno negativno utiče na čitav niz društvenih oblasti, privrednih delatnosti, državnih institucija, želim da kažem da ovaj rebalans utiče katastrofalno na oblast lokalne samouprave.
Više puta smo ovde u Narodnoj skupštini, uoči najave da će biti smanjena transferna sredstva lokalnim samoupravama u iznosu od 15 milijardi, upozoravali i ovde prisutnu ministarku Dianu Dragutinović da je neophodno da razgovaramo prvo na Odboru za lokalnu samoupravu, kada je bio zakazan pre tri nedelje, pa se ministarka nije pojavila, pa se danas nije ponovo pojavila jer je bila na poslaničkoj grupi DS, da bismo razgovarali o tome kakve će posledice biti u lokalnim samoupravama u gradovima i opštinama u situaciji kada se smanjuju transferna sredstva za 15 milijardi.
Nije bilo dovoljno što su to ukazivali narodni poslanici, nego su se predstavnici Vlade i ministarka oglušili na Stalnu konferenciju gradova i opština, koja je vrlo kompetentno izvršila analizu toga šta će se desiti kada se usvoji ovaj rebalans i kada se ova mera primeni.
Ono što se pokazalo kao jedan neozbiljan odnos prema lokalnoj samoupravi jeste činjenica da smo od strane ove vlade mesecima slušali pompeznu najavu o racionalizaciji radnih mesta u lokalnim samoupravama, da bismo danas čuli da se i pored svih pritisaka koji su bili na lokalnu samoupravu, pritisaka prema zaposlenima da prihvate programe Vlade, neki ljudi su na osnovu toga projektovali svoj budući život, na osnovu otpremnina koje je trebalo da dobiju, sada Vlada odustaje od tog programa, odustaje jer navodno nema sredstava.
Ta neozbiljnost, koju pokazuje u svakom segmentu vođenja politike, pokazuje se pogotovo na one oblasti koje se odnose na lokalnu samoupravu.
Katastrofalno je da Vlada Republike Srbije ulazi u projekat smanjenja transfernih sredstava, a da nema nikakvu analizu prihoda u lokalnim samoupravama ili započetih investicija u lokalnim samoupravama, socijalne ugroženosti pojedinih nerazvijenih lokalnih samouprava, nikakav aspekt ozbiljne analize koji bi bio prava mera za to zašto se ulazi u smanjenje transfernih sredstava.
Vlada Republike Srbije u predlogu budžeta pokušava da ono što smo sve vreme ukazivali, da će to smanjenje ići linearno, da samo jedan mogući kriterijum ovde istakne kao eventualno ublaženje tog sasvim sigurnog linearnog smanjenja, a to je da samo broj stanovnika bude kriterijum na osnovu koga će se umanjivati transferna sredstva.
Zaista ne mogu da verujem da Vlada Republike Srbije nije mogla da nađe načine u ovoj situaciji, kada donosi ovaj rebalans, da odustane od smanjenja transfernih sredstava. Biće ugrožen ravnomerni regionalni razvoj i pozivam predstavnike Vlade Republike Srbije da prihvate amandmane koje je podnela DSS, da odustane od ove štetne i katastrofalne mere prema lokalnim samoupravama, da bi na sve moguće načine predupredili bankrote pojedinih lokalnih samouprava koji će se desiti u narednom periodu. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč je tražio ministar prosvete u Vladi Republike Srbije. Reč ima ministar Žarko Obradović.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

 Poštovane kolege narodni poslanici, ipak sam želeo da vam se obratim, da ne čekam onih sedam sati, pa da neko od vas nema priliku da odgovori, a ipak sam ceo dan s vama i mislio sam da ipak ima smisla da kažem nekoliko reči o Ministarstvu prosvete i strukturi budžeta Ministarstva prosvete, s obzirom da je to kolega Šami danas pomenuo i bilo je reči na sednici Odbora za prosvetu, koji se jutros izjasnio oko predloga rebalansa budžeta Republike Srbije za 2009. godinu.
Ono osnovno što vam želim reći u odnosu na strukturu budžeta i broj zaposlenih i ono što Ministarstvo prosvete zajedno sa Ministarstvom finansija servisira i što radi jeste sledeće.
Uprkos smanjenju obima sredstava koja pripadaju ovom ministarstvu, sa 108 milijardi i 804 miliona, koliko je bilo predviđeno u budžetu za 2009. godinu, ovim rebalansom je to 107 milijardi i 634 miliona, odnosno 1,15 milijardi je manje ili 1,1%.
Suština je da neće sistem obrazovanja biti doveden u pitanje iz prostog razloga što, kad posmatrate strukturu budžeta Ministarstva prosvete, najveći deo odlazi za lična primanja i izdvajanja za zaposlene, a za ostale stvari to je ionako malo sredstava u odnosu na potrebe koje postoje da objektivno, koliko god je taj iznos mali, on ne može ugroziti ionako objektivno tešku situaciju.
Ovo govorim vrlo iskreno, zato što kad posmatrate strukturu budžeta Ministarstva prosvete, sada imamo situaciju da je 96,92% budžeta Ministarstva prosvete opredeljeno za lična primanja zaposlenih i izdvajanje za tu namenu, a 3,8% za ostalo. Taj trend izdvajanja, nešto o čemu smo jutros govorili na Odboru za prosvetu, počeo je od 1998. godine, kada je odnos bio 88:12. U godinama koje su sledile do danas taj odnos se stalno povećavao i došli smo do ove situacije.
Danas imamo sledeću faktičku situaciju, da 96,92% sredstava se izdvaja za lična primanja, od toga plate i ostale nadoknade učestvuju sa 91,48%, a naknade za socijalnu zaštitu 5,44%. Tu su i stipendije, krediti, smeštaj i ostalo. Kada je reč o investicijama, za investicije u oblasti prosvete ove godine će biti sredstava u iznosu od 1.572.939.000 dinara, što iznosi 1,46% budžeta. To je jako, jako malo. Zašto malo? Zato što su različite ustanove sa svih nivoa obrazovanja u Republici Srbiji iskazale potrebu za investicijama u iznosu od 60 milijardi i onda sami možete pomisliti koliko je između 60 milijardi i ovog iznosa veliki raskorak u odnosu na iskazane želje. Čak i unutar toga, zajedno sa NIP-om smo predvideli da jedan veliki broj škola, objekata različitih i svega onoga što spada u oblast investicija, uradimo u ovoj 2009. godini. Naravno, od sopstvenih investicija 0,25% pripada nama, za Univerzijadu je izdvojeno 0,46%, a iz NIP-a smo dobili 807 miliona ili 0,75% i to ćemo sve ove godine realizovati. Kad kažem – za NIP – podrazumeva se da su preuzete obaveze iz 2008. godine, koje su sastavni deo strukture troškova NIP-a i za 2009. godinu, jer neki projekti idu sukcesivno.
Što se tiče ostalih rashoda za ustanove, takmičenja, usavršavanja, usluge, materijali, materijalni troškovi fakulteta, tu ćemo imati 1.742.871.000 ili 1,62%. Moram vam reći unapred da tu očekujemo određene probleme, jer to podrazumeva materijalne troškove svih institucija i tu smo u zaostatku.
U zaostatku smo odranije, a i u zaostatku smo od novembra prošle godine kada smo generalno, kao država, došli u problem sa stanovišta raspoloživih sredstava i od tada kasne određene isplate, i to je nešto što postoji sada i ne treba skrivati tu činjenicu. Treba o tome govoriti. Naime, kažem još jednom, budžet Ministarstva prosvete je toliki, učešće prosvete u društvenom bruto proizvodu ove godine je 3,59. To je manje nego prošle godine, mada me koleginica Diana teši da tu nije uračunato izdvajanje na nivou lokalne samouprave koje iznosi, po metodologiji, 0,09% i onda to izađe skoro 4,5%, što ima apsolutno svoju vrednost, ali je daleko od onoga što obrazovanju treba.
Moram da pomenem nešto što je neko od kolega malopre pomenuo vezano za investicije i moram da vam kažem da smo se i mi trudili da ova ograničena sredstva usmerimo.
Sa kolegom Bojanom Pajtićem sam se dogovorio još negde u početku septembra prošle godine da on pokuša da se sredstva koja imaju oni na raspolaganju vezano za obrazovanje upotrebe za razvoj infrastrukture, odnosno investicija u Vojvodini, a sa kolegom Draganom Đilasom da to učini isto u Beogradu, da bi mi ova sredstva, ionako skromna, pokušali da usmerimo na ostali deo Srbije i da pokušamo makar malo neki princip ravnopravnosti da ustanovimo, malo u odnosu na potrebe koje postoje.
Njihovu pomoć očekujem, i ja kao ministar i mi kao Ministarstvo, prilikom realizacije projekta izdavanja besplatnih udžbenika, s obzirom da znate da hoćemo da 80.000 prvaka dobije komplet udžbenika od države i da to bude besplatno. I realizovaćemo projekat – internet u svakoj školi, jer tu imamo veliku pomoć „Telekoma“. Moram reći da smo im beskrajno zahvalni na tome, jer konačno ćemo tu napraviti jedan veliki korak. Mislim da smo u godinama pre propustili šansu, kada je bilo novca od privatizacije, da značajnije investiramo u oblast prosvete, ali to je stvar koja je gotova i nećemo lamentirati, nego se moramo okrenuti onome što nam sledi.
Da u prosveti nije sve tako crno kao što može izgledati, mislim da govore i stvari koje ću vam sada pomenuti. Mi ćemo ovih dana kao država u oblasti visokog obrazovanja na konferenciji u Luvenu, koja se održava sledeće nedelje, dobiti ocenu za sprovođenje Bolonjskog procesa i ono što smo mi uradili u oblasti visokog obrazovanja, a i predvodiću delegaciju naše zemlje od ponedeljka do srede na toj konferenciji. Nezvanično smo informisani da smo dobili ocenu 3,86, znači da smo u gornjem delu evropskih zemalja koje primenjuju Bolonjsku deklaraciju, i po tom delu ćemo biti deo evropskog obrazovnog programa, ali još važnije, ta struktura ocene, 3,86 jasno govori gde smo odlični, gde imamo peticu, a gde smo imali negde dvojku ili trojku, i to će nam biti pokazatelj šta treba da radimo u oblasti visokog obrazovanja.
Sada da vam ne bih pričao sve šta se u obrazovanju radi, pomenuću samo da je pre dve nedelje, čini mi se deset dana, Nacionalni prosvetni savet, sa novim članovima koje ste vi izabrali, počeo da radi i oni su predstavili veoma ambiciozan plan koji podrazumeva promene u sistemu obrazovanja. Konačno će se usvojiti standardi znanja za osmi razred, a posle toga ti standardi treba da budu spušteni do nivoa prvog razreda. Očekujemo svi da se promeni u odnosu na standarde znanja i nastavni program i da se pripreme novi udžbenici, da se jednostavno napravi novi sistem koji će biti kvalitetniji, kvantitet biti manji, u drugom planu, u odnosu na kvalitet, da će način predavanja biti drugačiji, da će deca moći to znanje da primenjuju i u životu, i jednostavno da pokažu i kvalitet, a i u odnosu na nivo obrazovanja, da pokušaju kasnije da traže svoju životnu šansu.
Na jesen ćemo promovisati obrazovanje odraslih, jednu temu koja je bila nažalost u drugom planu kod nas. Mislim da će se u oktobru Narodna skupština Republike Srbije izjasniti o tom zakonu i onda ćemo konačno regulisati pitanje neformalnog obrazovanja, dodatnog stručnog obrazovanja i doživotnog učenja, obrazovanja koje je u Evropi svuda jako važno zato što pomaže privredu bilo koje zemlje.
Jer postoji razlika između ovog sistema obrazovanja koje postoji, osnovno, srednje i visoko, i ovog dodatnog ili doživotnog učenja, iz prostog razloga što ovo doživotno učenje i dodatno obrazovanje pomaže da se brže reaguje na zahteve tržišta, jer se stalno i nama spočitava da li mi kao zemlja imamo sistem obrazovanja koji reaguje na zahteve tržišta.
Znači, ima puno toga. Moram još samo jednu rečenicu i završiću, jer stvarno mislim da bi se o obrazovanju moglo mnogo pričati, ali sam želeo jednostavno da vam se obratim i da kažem ovih nekoliko reči. Ako bude pitanja, stojim vam na raspolaganju, s obzirom da iduće nedelje neću ovde biti, naravno, tu sam i dalje sa vama, ima mnogo tema, jer u obrazovanju ima mnogo toga, ali mislim da sam rekao ono najvažnije. Ako neko od kolega poslanika bude imao želju da pita tu sam, ali je suština sistem obrazovanja u RS, uprkos smanjenom budžetu će funkcionisati i ove godine.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč  ima narodni poslanik Zoran Ostojić. Vreme na raspolaganju poslaničke grupe LDP je četiri minuta.
...
Liberalno demokratska partija

Zoran Ostojić

Liberalno demokratska partija
Uvažena potpredsednice, uvažena ministarko, koleginice i kolege, gospođo Dragutinović, za šest meseci treći put se viđamo ovde i pričamo o budžetu ili rebalansu budžeta. Sama ta činjenica govori da nešto sa ovom zemljom i sa vašom Vladom nije u redu.
Možete sada da se vadite na pogrešne procene MMF-a, ali verujte mi, govorili smo vam u oktobru kada ste predložili onaj šokantno rasipnički rebalans za 2008. godinu – smanjite ministarstva, štedite, nema Srbija i ovi građani novca da sve to plate. Niste nas poslušali.
U decembru nismo podnosili amandmane jer nam je bilo stalo do sporazuma sa MMF-om, za koji se zalažemo od 2007. godine. Prosto, mislili smo, ako mi ne možemo da vas nateramo na ozbiljne reforme i štednju, valjda će to moći oni. Evo nas opet. Tražili ste 400 miliona u januaru. Jasno je bilo da je sve bilo nerealno. Sada nam trebaju novci, veliki novci, da to finansiramo.
Imamo puno primedbi na budžet, a imam samo tri minuta još. Ima nelogičnosti. Jedna je pomenuta, Ministarstvo vera, mi zalažemo da se ukine, postoji samo u Izraelu. Ako Izrael stavimo u Evropu, eto, samo postoji u Izraelu. Ima budžet koliko svih 250 poslanika. Zaista ne razumem da je to štednja. Vi kažete da su to mere štednje, ekonomske mere štednje.
Zaista, tim ekonomskim merama fale dva segmenta, em nije štednja, em fale dva segmenta. Zamislite, kažete da ste smanjili diskrecione rashode, a formirate poseban fond koji će se puniti od smanjenja plata, čije trošenje novca nije definisano, to će biti kasnije.
Nekako predviđam da će doći do fizičkih obračuna u vašoj Vladi kada dođe na dnevni red trošenje tog novca, a to je apsolutno u ovom trenutku krajnja diskrecija, pošto mi ne znamo kako će se trošiti, u koje svrhe i ko će trošiti. Kabinet potpredsednika Dinkića, predviđeno je osam miliona za plate, a 18 miliona za usluge po ugovorima itd.
Rekao bih da fale te druge ekonomske mere, znači, ne samo štednja, nego podsticanje privrede. Mi smo vam govorili svih ovih meseci – oporezujte monopoliste, dajete daha privredi. Da ste uveli plaćanje PDV po naplaćenoj a ne fakturisanoj realizaciji još u oktobru prošle godine sad bi mogli mnogo bolje da štelujete, a privreda ima više novca.
Sve u svemu, ako niste u stanju da napravite suštinski zaokret zbog toga što je takva koalicija i ovaj budžet najbolje pokazuje da partijska država opstaje pod ovom vladom, jer kada niste mogli da se dogovorite, linearno ste sve sekirom posekli. Probajte malo u politici da napravite otklon.
Dajte, relaksirajte odnose sa državama s kojima jedino imamo suficit, a to su Makedonija, Crna Gora i Bosna.
Dajte, izjasnite se. Govorim vama, a vidim Cvetkovića tu ili predsednika Vlade iz senke, gospodina Tadića, nemojte ovo lično shvatiti. Izjasnite se o iskrenom članstvu u evroatlantskim integracijama, izjasnite se o članstvu u NATO paktu. To možete, ako već ovo niste u stanju. Ili ne možete ni to.
Za kraj, da završim, štedi se onda kada se ima, a kada se imalo, rasipalo se. Sada kada se nema, znaćete da je teško štedeti. Indijanci, kada su im bledoliki otimali zemlju, govorili su da to nije njihova zemlja (Predsedavajuća: Četiri minuta.), da je to zemlja koja je pozajmljena od njihovih unuka.
Ekonomska politika vlade, nažalost, troši novac naših unuka, ali neproduktivno. Nek vam je Bog u pomoći. Gledamo urušavanje vaše Vlade, ali je mnogo nezgodno što se time urušava i ova zemlja.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Marina Raguš, posle nje narodni poslanik Zoran Bortić.
...
Srpska napredna stranka

Marina Raguš

Srpska radikalna stranka
Gospođo Čomić, dame i gospodo, ono što moram da vam prenesem, a pretpostavljam da verovatno svi već znate, ova rasprava danas u načelu zaista je izazvala veliku pažnju javnosti.
Drago mi je što ste imali prilike da čujemo od prisutnog ministra prosvete kakva je situacija, kakvi su planovi.
Nažalost, ne možemo da se radujemo skraćenju budžetskih pozicija koje su predviđene za Ministarstvo prosvete i nadamo se da u tom delu, koji je zaista vrlo osetljiv, ipak efekti finansijske krize neće da se osete u onolikoj meri.
Ono što nama zaista nije jasno, analizirajući sve ove finansijske iznose koji su opredeljeni za određene oblasti, a trebalo bi da unaprede ili bar održe nivo razvoja u državi Srbiji, mi zaista izražavamo sumnju da će ovakav rebalans budžeta moći da isprati ekonomsku aktivnost tu do maja-juna. Bojimo se da će vrlo verovatno, ipak bez obzira na taj čuveni član 8. doći do rebalansa rebalansa budžeta.
Ne radujemo se toj činjenici. Najiskrenije, ne vidimo način na koji će moći da se izađe iz velikih problema sa kojima će se Srbija susresti, a pokušavam na dostojan način da predstavim moje kolege koje su dale značajan doprinos ovoj raspravi. Jedan od tih, na tu mladu ekipu smo vrlo ponosni, jeste i mladi kolega Ivan Ninić, koji redovno učestvuje u antikorupcijskom timu SRS i za ovu priliku je analizirao određene pozicije budžeta za koje mislimo da će građane Srbije da interesuju, a pretpostavljam da će gospođa Dragutinović da uzme učešće, naravno, odgovarajući na ovo što mi, kao poslanički klub SRS, ovde predstavljamo.
Dakle, ukoliko izvršimo analizu budžetskih prihoda i rashoda za prvo tromesečje ove godine, dolazi se lako do zaključka zašto je Vlada Srbije morala da predloži ovaj rebalans budžeta, za koji mi, kao SRS, mislimo da je rebalans budžeta naručen od MMF i da je dobrim delom ova međunarodna finansijska institucija uslovila ovakav rebalans budžeta.
Podaci govore da su prihodi budžeta u prvom tromesečju manji za 7,2% nominalno, a za 15,2% realno u odnosu na isti period prošle godine, dok su sa druge strane, izdaci ili rashodi u budžetu u navedenom periodu manji za 0,6 % nominalno, a 9,3% realno, ako poredimo samo prvo tromesečje ove i prošle godine.
Tako su budžetski prihodi, izraženi na kraju marta, iznosili 140,8 milijardi, a rashodi 154,3 milijarde dinara, što definitivno i nedvosmisleno ukazuje na to da je deficit budžeta u prvom tromesečju ove godine iznosio čitavih 13,5 milijardi dinara.
Ovaj deficit prvenstveno je nastao kao posledica povećanja budžetskih transfera organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja, i to za 28,9% ili čak 113 miliona evra više od planiranog, a odgovor na pitanje zašto je nastala ova budžetska rupa, ako znamo da su penzije zamrznute, krije se u činjenici da Fond PIO nije mogao samostalno da obezbedi dovoljno sredstava za isplatu penzija, jer je u prvom tromesečju 2009. godine drastično smanjen obim uplata doprinosa od strane poslodavaca u Srbiji.
O tome su kolege iz opozicije danas govorile. Ne bih da ponavljam ono što su rekli, ali je vrlo značajno da se ponovo apstrahuje da ovaj fond svakako treba da se oslanja na privredu, koja je, nažalost, sve više devastirana. Ova činjenica takođe govori i nama nalaže da postavimo sledeća pitanja: zašto je, recimo, u proteklom periodu smanjen priliv doprinosa u Fond PIO od strane poslodavaca; da li je to posledica otpuštanja radnika ili su to poslodavci počeli da isplaćuju zarade na crno, bez pripadajućih poreza i doprinosa? Onda već govorimo o sivoj ekonomiji. Ono što je, takođe, značajno, s obzirom na ove dve činjenice, a verujem da ćemo čuti odgovore i na ova pitanja, šta onda povodom ovog slučaja preduzimaju nadležni inspektori rada, šta preduzimaju inspektori Poreske uprave Srbije? Jednostavno je nemoguće da državne institucije nemaju odgovor na pitanje šta se to dešava sa prilivom sredstava u Fond PIO, ako znamo da puna tri meseca ovaj problem proizvodi budžetski deficit.
Takođe, ono što je neuporedivo, pa samim tim daje i vrlo male nade, zapravo, malog intenziteta, tiče se svih onih obećanja koja su napravila pravu revoluciju s početka 2000. godine, u šta je narod zaista poverovao - da će doći do reforme sistema, da će Srbija biti ekonomski oporavljena. Mi smo sada u 2009. godini i vrlo mali broj preduzeća je ostao da se proda ili rasproda.
Mi smo u 2009. godini, u kojoj nemamo preciznu informaciju gde su otišla sredstva iz privatizacionih fondova, na koji način su ta sredstva trošena? Iskreno, možda bi sva priča o budžetu, rebalansu budžeta i trošenju para budžetskih obveznika trebalo da počinje i završava sa činjenicom da mi nemamo završni račun, niti revizije završnih računa, tako da mi nemamo transparentan finansijski tok koji se odliva iz budžeta, odnosno narod ne zna na koji način se troše njegove pare.
Da je to izuzetno značajno svedoči ono što je moj kolega Ninić priredio za ovu priliku, a jeste primer, možda i odgovor zašto mi nemamo reviziju završnih računa, zašto mi ne znamo gde se troše budžetska sredstva koja su na teretu građana države Srbije, jeste činjenica da, recimo, situacija koja se desila 2006. godine, a koju je vrlo detaljno analizirao antikorupcijski tim SRS.
Dakle, budžetska inspekcija je u junu 2007. godine okončala četvoromesečnu budžetsku kontrolu. Ovo je vrlo važan primer koji bi nama mogao dati odgovore zašto mi kasnije i nemamo završne račune i revizije završnih računa, na koje sve načine su se trošila ogromna sredstva. Tu je dr Obradović u potpunosti u pravu, okasnilo se sa svim reformama u vremenu koje je ipak bilo mnogo srećnije i koje je imalo određenu finansijsku podršku da se provedu reforme, a sada smo u situaciji gašenja požara pred izbijanje ozbiljnih socijalnih konflikata. To je činjenica.
Dakle, primera radi, nalaz budžetske inspekcije iz juna 2007. godine, tiče se Ministarstva finansija, dakle, kontrola poslovanja Ministarstva finansija za 2006. godinu, da vas podsetim, tada je gospodin Dinkić bio ministar finansija, o ovoj kontroli je sačinjen zapisnik, da neko ne bi pomislio, ne daj bože, da je reč o zloupotrebi, službeni broj tog zapisnika je 401-00294/2007, koji sasvim sigurno može poslužiti kao vrlo plastičan primer trošenja budžetskih sredstava.
Pri tom, ono što mora da se kaže, tom prilikom budžetskim inspektorima na uvid nadležni iz Ministarstva finansija, recimo, nisu dali finansijski plan za 2006. godinu, koji je morao da bude sačinjen u skladu sa zakonom, niti su završni računi za 2005. i 2006. godinu bili sačinjeni u propisanoj formi, a na njima nije bilo ni potpisa odgovornih lica Ministarstva.
Dakle, ako jedan državni organ, poput Ministarstva finansija, nema finansijski plan i završni račun, kako se onda može očekivati od preostalih 10.000 budžetskih korisnika da imaju ove bazične dokumente o projekcijama i izvršenju budžetskih rashoda u toku godine?
Međutim, da se vratimo na nalaz budžetske inspekcije.
Takođe, mi ćemo kasnije tokom rasprave da damo jedan primer nenamenskog trošenja budžetskih sredstava, recimo, za grad Beograd, kroz odluku Vrhovnog suda Srbije da se određena sredstva vrate u budžet grada, ali o tom potom.
Dakle, mi danas govorimo o rebalansu budžeta, a imamo ovakve konkretne primere o kojima se nije govorilo i mi treba da poverujemo da će i ovo što je predviđeno rebalansom budžeta ići na pravi način.
Ono što je inspekcija tada utvrdila jeste da je samo na jednoj ekonomskoj klasifikaciji, reč je o 2006. godini, ministar finansija probio budžet za čak dve milijarde i 579 miliona dinara, jer je Zakonom o budžetu za 2006. godinu, za poziciju - nabavka domaće finansijske imovine Ministarstva finansija, bilo predviđeno i odobreno četiri milijarde 623 miliona dinara.
Ono što treba reći, tada je potrošeno čak sedam milijardi 383 miliona dinara.
Vrlo značajna stavka koja je tada uočena jeste 59,5 miliona dinara za čuvene usluge po ugovoru, u šta spadaju usluge informisanja za potrebe Ministarstva finansija. Samo da podsetim, u maju 2006. godine ministar finansija je uplatio "Euromoney'' magazinu - usluge informisanja javnosti u iznosu od 4,2 miliona dinara.
Dakle, faktura bez ikakvog prethodnog sprovođenja postupka koji je propisan Zakonom o javnim nabavkama.
Dakle, još jedna činjenica - inspekcija je utvrdila da je ministar finansija za budžetsku stavku - ostale stručne usluge u Ministarstvu finansija utrošio 66,4 miliona dinara, a da je iznos od 44,5 miliona dinara za ovu namenu utrošen iz sredstava primljenih od inostranih zaduživanja kod međunarodnih organizacija. Pri tom je Ministarstvo finansija na teret ove stavke Agenciji "Fitch ratings" iz Londona u martu 2006. godine platio čak 35 hiljada evra i to na ime godišnje naknade za održavanje kreditnoj rejtinga.
Dakle, iako je budžetska inspekcija imala nameru i želju da prekontroliše sve troškove, to im nije pošlo za rukom, jer su inspektori dobili odgovor da nadležna služba Ministarstva finansija ne raspolaže traženim dokumentima za navedene rashode.
Dalje je inspekcija utvrdila da je Ministarstvo finansija imalo rashod od 115,2 miliona dinara na teret specijalizovanih usluga, dakle, u ukupnoj sumi to ne može da se vidi po strukturi pozicija budžeta. Ali, evo primera kako su se trošile pare do sada i zašto smo mi sada u ovoj situaciji.
I da je pod nerazjašnjenim okolnostima, u cilju sprovođenja zaključka Vlade Srbije 00/198/2006. od 27. jula 2006. godine koji nosi oznaku, zaključen poslovni odnos sa preduzećem "Barbour, Griffith and Rogers" iz Vašingtona, a čime su ovom preduzeću iz budžeta plaćene usluge u iznosu od čak 368.000 američkih dolara.
Pri tom budžetska inspekcija u svom nalazu ne navodi o kakvom je angažmanu ovde reč, ali se ističe da nije bilo moguće utvrditi da je ovaj posao dodeljen u skladu sa procedurom koju propisuje Zakon o javnim nabavkama. Pored toga, naknada za ove usluge je plaćena uglavnom unapred, a u kontrolisanoj dokumentaciji se nisu nalazili dokazi da su ugovorene i plaćene obaveze zaista izvršene.
Nama ovakvi primeri daju odgovore na pitanja i dileme koje postavljamo sve vreme, zašto nema završnog računa i zašto nema revizije završnih računa.
Takođe, na teret budžetske pozicije – specijalizovane usluge ispred Ministarstva finansija, koje je ministar zastupao kod firme, a nadam se da ću ovo dobro pročitati, jer je reč o švedskoj firmi "Krebfrol agatan", koju je kao izvršilac zastupao izvesni gospodin Danel, potpisan je veoma zanimljiv ugovor.
Predmet ovog ugovora, kako se navodi u inspekcijskom nalazu, pružanje savetodavnih usluga Republike Srbije u pregovorima sa EU i SAD, članovima Kontakt grupe, međunarodnim finansijskim institucijama, Pariskim klubom poverilaca, kao i susedima u regionu, a naročito o budućem statusu Kosova, evropskim integracijama Republike Srbije, regulisanje duga Republike Srbije, a u cilju postizanja značajnih ušteda za Republiku Srbiju.
Jedna od ugovorenih obaveza izvršilaca bila je pružanje taktičke podrške za sastanke sa ključnim međunarodnim sagovornicima. Period angažovanja ove firme bio je jul-decembar 2006. godine. Cena posla, koju je tadašnji ministar finansija ugovorio na teret budžeta Srbije, iznosio je čak 120.000 američkih dolara, ali mesečno, odnosno 720.000 američkih dolara za celokupni šestomesečni angažman, što je u dinarskoj protivvrednosti građane Srbije koštalo više od 40 miliona dinara.
Budžetska inspekcija je utvrdila da u delokrugu delovanja ministra finansija nije bilo zaključivanje ovakvog ugovora, a da stvar bude još gora i pored ugovorene obaveze da naručilac izvrši i dostavi pismeni izveštaj o realizaciji ugovora, inspektori na uvid nisu davali takav dokaz iz koga bi se videlo da li je i kako je posao izvršen.
Takođe, ono što je inspekcija utvrdila je da je ministar finansija 2006. godine na teret specijalizovanih usluga za realizaciju usluga Festivala "Egzit" 2006. transferisao sredstva istoimenom udruženju, i to u iznosu od 12 miliona dinara. To je urađeno preko Ministarstva finansija koje nije bilo nadležno za poslove kulture, a urađeno u suprotnosti sa odredbama Zakona o budžetskom sistemu i pri tom ministar finansija nije doneo odgovarajuće rešenje, niti je sklopio ugovor o pravdanju i utrošku od 12 miliona dinara.
Ovo su tek samo neki od primera kako su se budžetska sredstva trošila i, takođe, vrlo plastičan, jasan i konkretan odgovor na redovno insistiranje opozicije zašto mi nemamo uvid u trošenje budžetskih sredstava i zašto građanima Srbije nije nikada dat precizan državni odgovor, na koji način su se sve vreme trošila budžetska sredstva po određenim pozicijama.
Takođe, ono što smo mi kao poslanička grupa SRS tražili, počev od 2000. godine pa naovamo: koliko je konkretno donacija ušlo u državu Srbiju i na koji način su sredstva dobijena iz donacija utrošena? To bi nama bio odgovor ko je zapravo zakočio reforme u državi Srbiji i čiji interes određeni deo izvršne vlasti sprovodi. Na osnovu ovakvih primera mi možemo da zaključimo da ne sprovodi interes srpskih građana.
Takođe, ono što bismo voleli da čujemo u svetlosti SSP jeste kome će ići na korist potencijalna primena jednostranog trgovinskog sporazuma sa EU. Ono što mi znamo jeste da se gubitak Srbiji beleži kroz 267 miliona evra.
Postavlja se pitanje, na osnovu ovakvih ekonomskih poteza i na osnovu ovakvog trošenja sredstava, šta je zapravo bila smernica ekonomske stabilnosti i šta je bila smernica ekonomske politike? Svi ovi primeri potvrđuju jedno: da je ovde reč o sistematskom i kontinuiranom urušavanju srpske privrede, a mislim da ćemo ubrzo svi saznati u korist čijih interesa. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Bortić, a posle njega narodni poslanik Zoran Nikolić.

Zoran Bortić

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministri i predstavnici Vlade, uvažene kolege narodni poslanici, set zakona o kojima raspravljamo na ovoj sednici predstavlja skup nužnih i restriktivnih mera koje će omogućiti Republici Srbiji da se odupre narastajućoj ekonomskoj krizi s kojom se suočava ceo svet.
Ovi zakoni treba da obezbede osnovno funkcionisanje cele države i da obezbede održivi razvoj srpske privrede, kako bi se stvorili uslovi za izlazak iz krize.
S pravom se može reći da će ove mere promeniti dosadašnju svest o načinu trošenja budžetskih sredstava i čestoj nedomaćinskoj politici koja je vodila ka dupliranju institucija sa nekontrolisanim primanjima zaposlenih i enormnom povećanju državnog aparata.
Postoji istina i opravdana bojazan da će privremeno ograničavanje primanja zaposlenih dovesti od odlaska stručnjaka, koji će vođeni ekonomskim razlozima napustiti državni posao.
Međutim, i ova šteta manja je od koristi koju će Srbija imati primenom ovih mera, koji će nam omogućiti da brže prevaziđemo krizu i da taj teret pravedno raspodelimo na sve slojeve stanovništva.
Smatram da je neophodno sve potencijale staviti u oživljavanje privrede i to onih njenih grana koje će imati brz koeficijent obrta kapitala, kako bi se omogućio što brži priliv novca u budžet.
Svima je poznato da se stabilnost i razvoj obezbeđuju bržim obrtom finansijskog kapitala i ulaganjem u one grane privrede koje mogu angažovati veliki broj radne snage i pokretati razvoj drugih privrednih grana. Zato ulaganjem u poljoprivrednu proizvodnju i u prehrambeno-prerađivačke potencijale za duži period otvaraju perspektive da naša zemlja od sirovinskog izvoznika postane izvoznik visoko kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda po najvišim evropskim standardima.
Za pravilno usmeravanje i razvoj privrede potreban je novac, ali je mnogo potrebnije vrhunsko znanje i angažovanje stručnjaka kojima mi raspolažemo. Zato je jedna od najznačajnijih mera ukidanje dupliranih institucija i kreiranje politike razvoja sa jednog mesta.
Drugim rečima, mi imamo na desetine agencija i instituta koji su formirani, a većinu njihovih poslova mogu da obavljaju nadležna ministarstva.
Kada je reč o inostranim kompanijama, bankama i osiguravajućim društvima koje posluju na našem tržištu, neophodno je insistirati da njihovo poslovanje bude u skladu sa zakonima Srbije.
Ovo se posebno odnosi na banke i na osiguravajuća društva kod kojih se nalazi novac naših građana i naše privrede.
Ove institucije ne bi smele da u periodu krize novac iznose iz Srbije i zato bi možda bilo dobro za njih uvesti i stimulativnu meru kojom bi se sredstva koja ulože u srpsku privredu oslobađala dažbina, a ona sredstva koja iznose iz Srbije bila oporezovana po stopi od sto posto.
U narednom periodu zbog nestašice novca dolaziće i do multilateralnih kompenzacija između privrednih subjekata i prebijanja međusobnih potraživanja transferom robe za robu. Vlada nikako ne bi smela dozvoliti da ove transakcije ostanu izvan budžetske kontrole, jer svaka od tih roba ima novčani izraz svoje vrednosti. Ukratko, ove mere omogućiće funkcionisanje države, ali je posebno važno da se transfernim sredstvima iz budžeta omogući ravnomerno funkcionisanje svih lokalnih samouprava na celoj teritoriji Republike Srbije.
Na samom kraju, želim da napomenem da će poslanička grupa SPS-JS glasati u danu za glasanje za ovaj zakon. Hvala.