ČETVRTO VANREDNO ZASEDANjE, 20.07.2010.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTO VANREDNO ZASEDANjE

5. dan rada

20.07.2010

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 20:50

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Iskoristili ste 13 minuta vremena poslaničke grupe. Reč ima gospodin Miroslav Petković.

Miroslav Petković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospodine potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, kada sam bio mali radio sam u Nacionalnoj službi za zapošljavanje i mi smo u toj službi imali propisan jedan obrazac koji su popunjavali svi kandidati za određeno radno mesto, u kome je, između ostalih, stajala jedna rubrika koja je glasila – osobene karakteristike, osobeni znaci. Jedan od kandidata je, konkurišući za posao, napisao u toj rubrici – lep.
Da se ne zaboravi, mi danas ne raspravljamo o izboru novog guvernera zato što je kandidat za guvernera pametan i lep, već zbog toga što je prethodni guverner podneo ostavku. To smo saznali u martu, kada je gospodin Jelašić o svojoj ostavci obavestio predsednika Republike, predsednika Vlade i, naravno, gospodina Dinkića, rečenicom – ostavku dajem isključivo iz ličnih razloga i nije bilo nikakvih političkih pritisaka.
Da vas podsetim samo da je u januaru predsednik Vlade, gospodin Cvetković, kao jedan od krivaca za kurs dinara označio upravo gospodina Jelašića. Poslednjih meseci pred ovaj čin gospodina Jelašića, sve je ukazivalo da trpi određene pritiske.
Zbog politike kursa dinara, kritikovali su ga privrednici. Zbog insistiranja na kontroli potrošnje, došao je u sukob i sa gospodinom Dinkićem, i to je kulminiralo na čuvenom forumu na Kopaoniku. Zbog daljeg zamrzavanja plata i penzija došao je u sukob sa PUPS-om još u februaru 2009. godine. Bilo je pritisaka od gospodina Đilasa, od ministarke finansija Diane Dragutinović, čak i od Privredne komore Srbije.
U svom odgovoru gospodinu Bugarinu, gospodin Jelašić je rekao da je Bugarin čovek u službi tajkuna, a da bi Diana Dragutinović trebalo da zna da je u interesu Narodne banke Srbije da se održi stabilnost cena. U svom odgovoru, predsednik Privredne komore, gospodin Bugarin odgovara da tajkuni svoje strateške ciljeve realizuju preko privatnih veza u izvršnoj vlasti. Koliko znam, Narodna skupština i Ustavni sud nisu izvršna vlast, već je to Vlada Republike Srbije.
U aprilu ministar Dinkić kaže – guverner će najpre morati da obrazloži svoj program kada je monetarna politika u pitanju. Ove godine, 12. aprila, mi iz medija saznajemo da su se čelnici vladajuće koalicije složili da za upražnjeno mesto guvernera, da u fotelju u kojoj je do sada sedeo gospodin Jelašić treba da sedne gospodin Šoškić. Očigledno da je njima izneo program kako će voditi monetarnu politiku ove zemlje.
Nakon toga mi smo bili u prilici da se upoznamo samo iz novinskih članaka o nekom programu i nekim idejama koje zastupa kandidat za guvernera gospodin Šoškić, tako da je rekao da novac iz finansijskog sistema treba usmeriti na investicije u infrastrukturu i izvoz. S tim se u potpunosti slažem.
Kurs se najbolje stabilizuje izvozom i rastom konkurentnosti domaće privrede. Tačno. Postoji prostor za opreznu dalju relaksaciju monetarne politike. I to je moguće. Prodaja javnih preduzeća ne treba da bude u funkciji podrške deviznom kursu. Slažem se i s tim. Postojanje deficita je jasan signal da država više troši nego što uspeva da prikupi sredstava za svoju potrošnju. Veća potrošnja države podstiče inflaciju i smanjuje investiciona sredstva za privredni razvoj. Potpuno ispravno.
Međutim, svi su ovde danas isticali, a i prethodnih dana u medijima, da je potrebna bolja saradnja guvernera sa izvršnom vlašću. Da li guverner Šoškić zna s kim će sarađivati u budućem periodu? Kada je poslednji put bila u parlamentu ministarka finansija gospođa Diana Dragutinović, ona je u ovoj sali obrazložila kredite koje je Republika Srbija preuzela na sebe i onda sam joj rekao – ko živi na kredit, umire na rate i da je obaveza države da svoje dugove vraća, da se troškovi prevaljuju na buduće generacije.
Juče smo imali priliku da nas ministarka finansija obavesti da je Srbija zadužena za još 220 miliona evra. Nekada je gospođa Dragutinović govorila da je u toku krize privatni sektor smanjio dugove, a da se država dodatno zaduživala. Od juče smo čuli da je sad privatni sektor počeo da se zadužuje, a da je država počela da se razdužuje. Nije mi baš jasna ta logika, obzirom da je juče na ratifikaciju došlo još 220 miliona evra.
Pošto je gospodin Šoškić od danas sinonim za nezavisnost i samostalnost u ovoj zemlji, voleo bih od njega da čujem koliki je spoljni dug naše zemlje i kada će zbirna zaduženost dostići kritičnu granicu?
Poslednji put gospođa Dragutinović je rekla da državni dug iznosi 10 milijardi evra, spoljnji dug 22 milijarde evra – tada smo vam u raspravi govorili da će on vrlo brzo biti uvećan za dve i po milijarde i to se upravo i dogodilo – da smo mi nisko zadužena zemlja sa nekih 30% BDP. Gospođa Dragutinović je izjavljivala da je ta granica između 40 i 45%. Savetnik predsednika Vlade, kolega gospodina Šoškića prof. Bajec kaže da Srbija mora pažljivo da se zadužuje, a onda se pitam da li je to u Vladi Republike Srbije popustila pažnja.
Spoljnji dug Srbije iznosi 24 milijarde, to je nekih 32% BDP-a, a ako se doda i zaduženje po aranžmanu sa MMF, onda je to 37% BDP. Podsećam da je guverner Jelašić jasno rekao da ovaj aranžman sa MMF-om ulazi u spoljnji dug naše zemlje.
Takođe, kolega savetnik gospodin Bajec je rekao da je u 2009. godini spoljnji dug iznosio 35,5% BDP, da će u 2010. godini dostići 39%, a da će 2015. godine biti smanjen na 36%. Znači, za pet godina on će biti veći nego što je bio prošle godine.
Ono što je činjenica, jeste da prosečna neto plata u Srbiji iznosi 33.500 dinara i nominalno i realno je manja nego u aprilu, da su naše plate među najnižima u regionu, i ono što je najveći problem, opao je broj onih koji ih primaju. Od ukupnog broja preduzeća, samo 18% uredno isplaćuje zarade.
Najveća zarada je ostvarena u državnoj firmi, a najniža u privatnoj svojini. Onda dolazimo do apsurdne situacije da pojedini zaposleni u privatnim firmama zahtevaju da država preuzme brigu o njima. Prema statističkim podacima, zaposlenost u društvenoj svojini je opala za 40%. Potpuno šizofrena situacija i nemam odgovor na to, nismo ga čuli ni od gospodina Šoškića, a ni od ministra finansija.
Samo za tri poslednja meseca smo imali rast loših kredita i nelikvidnost veću za 11%, a svako treće preduzeće u Srbiji je nelikvidno. Dokaz da je kriza iza nas biće rast zaposlenosti, rast plata, rast standarda i kupovne moći građana, a to se ne može postići većim zapošljavanjem u državnoj administraciji ili javnim preduzećima, već upravo u privatnom sektoru.
U čuvenom Pismu o namerama, koje je upućeno MMF, naša Vlada je konstatovala da je privredni rast nedovoljan i neujednačen da bi oživelo tržište rada. Podsećam da je stopa nezaposlenosti u ovoj zemlji 19,2%. Oporavak naše privrede neće biti onako brz, kao da to nismo znali, ali su se oni ipak nadali.
Da je Vlada svesna rizika u pogledu negativnog uticaja grčke dužničke krize o tome smo mi ovde govorili, o tome je govorio i guverner Jelašić, pa je posle toga podneo ostavku zato što na njega nije vršen pritisak.
Nakon svega, predsednik Vlade gospodin Cvetković, inače bivši ministar finansija, zaključio je da smo ušli u postkrizni period i najavljuje ukidanje antikriznih mera do kraja godine i kreiranje novih radnih mesta. Voleo bih da znam da li je taj savet dobio od svog doskorašnjeg savetnika gospodina Šoškića da tako nešto izjavi.
Umesto da ova Vlada smanjuje troškove, ona u stvari smanjuje plate. Čuli smo od ministra finansija gospođe Dragutinović da su plate i penzije zamrznute, a od drugog ministra u Vladi, gospodina Dinkića, čuli smo da će one biti povećane već u oktobru. Mogu da zamislim da je omiljena serija na Javnom servisu gospodina Cvetkovića "Srećni ljudi", da je omiljena serija gospođe Dragutinović "Stižu dolari", a omiljena serija Mlađana Dinkića "Bolji život".
Prinuđen sam da gledam Javni servis odnosno "Dnevnik" da bih saznao iz njega ko je u pravu i kakva će biti politika zemlje, da li ono što kaže ministar finansija ili ministar ekonomije.
Ono što je činjenica, gospodinu Šoškiću neće biti lako u narednom periodu. Za razliku od guvernera Jelašića, kada je biran 2004. godine, Srbija ima manji priliv stranih investicija, ima minus u državnoj kasi, ima deficit u spoljnoj trgovini i ima problem sa servisiranjem svojih dugova.
Za prethodnog guvernera 2004. godine smo glasali. Danas nismo imali priliku da čujemo njegov program, čuli smo samo njegovu biografiju i niko nas danas nije ubedio da će NBS biti nezavisna i samostalna, tako da ne očekujte od poslanika DSS da podrže guvernera Šoškića, čak ni iz Bodruma, kako se to nekad radilo u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
 Iskorišćeno je devet minuta i 30 sekundi vremena poslaničke grupe. Reč ću sada da dam gospodinu Draganu Stevanoviću, pošto gospodin Antić i gospodin Arsić nisu trenutno tu.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, čini mi se da ova atmosfera u kojoj se raspravlja i posle koje će uslediti izbor prvog čoveka NBS u našoj državi u stvari govori šta mi od svega toga možemo da očekujemo.
Najpre smo potrošili nekoliko dana u raspravi o Zakonu o NBS, koji je morao da stvori preduslove da naš veliki predsednik, Boris Tadić, predloži novog guvernera, a onda nas taj veliki predsednik nije udostojio ni da dođe da brani svoj predlog, da pošalje nekoga da u njegovo ime to radi, a kada se osvrnete na poslaničke klupe, svega nekoliko poslanika upravo njegove stranke sedi i sluša ovu raspravu, ako je uopšte sluša i ako ih uopšte interesuje.
Onda neko u Srbiji danas ko ima priliku da prati ovu raspravu treba da stekne utisak da će novi guverner u smislu funkcionisanja i tog bankarskog sektora, uopšte u monetarnoj politici ove države, finansijskoj politici ove države, dati neke promene, možemo da očekujemo određene efekte. Ponavljam, atmosfera u kojoj sve to radimo ukazuje da nas u najboljem slučaju očekuje sve ono što do danas imamo sa bivšim guvernerom, sa Vladom RS, sa svima onima koji su odgovorni za naš život.
Gospodine Novakoviću, zato sam prinuđen da razgovaram s vama, nadam se da vam to ne smeta, jer, ponavljam, ispred vas nažalost nema nikoga.
Na početku ove rasprave nekoliko uvodnih reči je rekla gospođa Ljiljak, koja je čini mi se potpredsednik Odbora za finansije, a samo pre nekoliko nedelja mi smo slušali da Odbor za finansije NSRS ne treba da predlaže kandidata, da mu to po takozvanoj evropskoj praksi nije funkcija ili u najvećoj meri nije posao i obaveza, pa su nas ubedili da to treba da radi predsednik, ali eto ponavljam, predsednik Boris Tadić opet niti je tu, niti je nekoga poslao.
Ova karijera i biografija, neću da budem nekorektan pa da kažem da nije impozantna, ali se postavlja pitanje da li je za sve ono što NBS i guverner treba da pruže i ponude državi to dovoljno? Mi profesionalni kredibilitet gospodina Šoškića ne želimo da osporavamo, ali postoje neke stvari o kojima ću da govorim i koje zaista otvaraju sumnju da li je Srbija i do sada imala koristi od profesionalnog kredibiliteta gospodina Šoškića i da li će to Srbija imati posle njegovog izbora na mesto guvernera NBS.
Evo zašto. S obzirom da njegov profesionalni, ukoliko ga ima, a piše da ga ima, kvalitet jeste bio važan, on ni na jedan način nije uticao na rad i funkcionisanje ili u najmanjoj meri je uticao na rad i funkcionisanje NBS. Problemi koji su u toj sferi i u toj oblasti nicali, nicali su zato što su se drugi segmenti držane uprave mešali u to, odnosno Vlada RS nije bila spremna da obezbedi samostalnost NBS. Zato je njegov kredibilitet ozbiljno doveden u pitanje.
Ako pogledate šta sve ovde piše, videćete da 2000. godine, znači od 5. oktobra pa naovamo, gotovo da ne postoji period u kojem gospodin Šoškić nije bio prisutan u javnosti i različitim forumima, što stručnim, što bankarskim, što Vladinim.
Postavlja se pitanje da li je gospodin Šoškić svih tih godina ili gotovo celu deceniju u stvari ili indirektno podržavao politiku, što onu koju je vodila NBS, što politiku koju je vodila Vlada. Prosto pitanje – kakvu korist su Srbija i bankarski sektor, odnosno javne finansije imali od činjenice da je gospodin Šoškić sa svim svojim kvalitetima bio prisutan u javnom, odnosno političkom životu u Republici Srbiji?
To i ovde piše – specijalni savetnik za finansijska tržišta u NBJ od 2000. do 2002, savetnik za ekonomsku politiku u Savetodavnom centru za ekonomska i pravna pitanja EU, opet isti period, od 2002. do 2003., član Saveta NBS od 2003. do 2004, član Ekonomskog Saveta predsednika Vlade RS 2009. i predsednik Saveta NBS.
Sve je to gospodin Šoškić bio, a mi jako dobro osećamo na našoj koži kakva je ekonomska situacija, kakvo je stanje javnih finansija, kakva je naša monetarna politika, kakva nam je politika kursa, kakav nam je režim kursa itd. To je nešto što ozbiljno ovakav profesionalan kvalitet dovodi u pitanje – da li je gospodin Šoškić dovoljno kredibilan da se odupre pritiscima iz Nemanjine 11? Svakako da nije, gospodo poslanici, jer da jeste ne bi bio kandidat. I to je naš problem.
Postoje papiri i dokumenti koji nisu stav SRS, ali koji ga u ovom kontekstu ozbiljno diskvalifikuju. Pogledajte sada ovo, opet ponavljam, ovde smo se polomili raspravljajući o personalnoj, finansijskoj i svakoj drugoj samostalnosti NBS.
Uzeli smo iz nadležnosti odbora, ponavljam, predlog kandidata da ga poverimo velikom predsedniku, a onda se neposredno posle ostavke guvernera Jelašića, zamislite ni manje ni više javlja premijer. Pazite šta kaže, izvor RTS: "Predsednik Vlade Mirko Cvetković juče je predložio predsednika saveta NBS Dejana Šoškića za novog guvernera centralne banke. Šoškić je stručan, nije član ni jedne političke partije i zato je kandidat", rekao je premijer.
O kakvoj personalnoj nezavisnosti mi pričamo danas ovde? Čoveka je predložio premijer, pa je posle toga skupštinska većina ili u ime skupštinske većine izjavu dao ponovo premijer da je skupštinska većina prihvatila Dejana Šoškića, odnosno da je on za nju prihvatljiv. Na kraju ga je predložio predsednik Republike Srbije.
Mi danas govorimo o nezavisnosti, izbor Dejana Šoškića treba da nam pruži garanciju da će NBS i u narednom periodu navodno da odoleva pritiscima iz Vlade. Pitao sam, ako se sećate, ovde gospodina Radovana Jelašića – šta znači, gospodine Jelašiću, vaša izjava da ste slušali političare ne biste ostali ni ovoliko dugo? Na to pitanje gospodin Jelašić nije hteo da odgovori.
Čak ni u javnosti niste mogli da čujete direktno odgovor na tako nešto da su pritisci uopšte postojali. Zbog čega gotovo na pola mandata ostavka? A činjenica je da će iz Vlade pritisaka biti, potpuno je saglasan i gospodin Šoškić.
Gospodin Šoškić još kao kandidat pazite kakvu izjavu daje – verujem da ću uspeti da se odbranim od uticaja, inače se ne bih prihvatio ove funkcije. On i neizabran za guvernera Narodne banke Srbije zna šta ga čeka, ali očigledno je čovek sa većim pragom tolerancije, mnogo je ''fleksibilniji'' od gospodina Jelašića, pa je spreman da ''trpi'' da sarađuje sa Vladom Republike Srbije.
Da sam u krivu ne bi bilo ispisano 10 godina njegovog direktnog i indirektnog učešća u kreiranju ekonomske politike ove države.
Sad mi treba da shvatimo da će posle gospodina Jelašića doći nešto drugo. Treba da shvatimo da će Vlada promeniti svoj odnos prema Narodnoj banci, Vlada koja unutar sebe nema saglasnost, Vlada koja ne može da dogovori politiku poreskih reformi u narednom periodu, suštinskih reformi koje treba da opredele ekonomski i svaki drugi život u ovoj zemlji u narednih pet, odnosno 10 godina.
Pa vi ste sinoć u raspravi o izmenama i dopunama Zakona o poreskom sistemu i poreskom postupku mogli da čujete disonantne tonove. Predstavnici jedne političke stranke vladajuće većine koriste to da napadnu ministarku finansija oko strukture poreza u Srbiji.
Jedni kažu – nije dobro, ministarka se brani i kaže da se ne slaže, a i jedni i drugi 10 godina vode i fiskalnu politiku i poresku politiku ove države. Šta je ostalo, ponavljam pitanje od sinoć, za nas iz opozicije? Kakva pitanja mi da postavljamo? Onda se oko nekih stvari posle opet slože i sve to tako ide.
Čitate izveštaj Narodne banke Srbije za prethodnu godinu. Čitate izveštaj Vlade Republike Srbije. Ne možete da nađete nijednu kritičku reč i kritički osvrt na rad tih organa. Mi se pitamo u SRS ko je kriv za ove probleme koje danas ovde imamo? Ne postoji izazovi na koje Vlada i NBS nisu odgovorile.
Mi znamo da se zaduživali kreditima indeksiranim u evrima, kada je evro bio 80, a danas ih vraćamo kada je evro 104 najmanje.
Znamo, takođe, da su se razlike u kamatama na plasmane i na depozite kretale u Srbiji od tri do 18%. Nas iz Vlade i iz Banke ubeđuju u stabilnost bankarskog sektora. Pa samo ludak koji ovde ima banku ne može da bude stabilan i ne može da posluje sa profitom u Srbiji kad su uslovi plasmana odnosno depozita takvi kakvi jesu. Gde je tu bila uloga NBS da se zainteresuje za to?
Predstavnici NBS se hvale kako je stabilnost bankarskog sektora obezbeđena, između ostalog, što su veliki posao pravili u trgovini državnih zapisa hartija od vrednosti. To je nešto čega bi i Banka i Vlada trebalo da se stide.
Zašto su obezbeđivali, odnosno nudili zapise u toj meri, i hartije od vrednosti? Zato što su tim sredstvima dinarskim koja su obezbeđivali i pokrivali budžetski deficit, a budžetski deficit zato što imate javnu potrošnju koju proizvodnja u Srbiji ne može da trpi. Umesto da se toga stidimo i da to krijemo, nama to služi za ponos.
Naravno, banke su trgovale hartijama od vrednosti zato što im se to isplati, a nisu prodavale svoje kredite, što je osnovna funkcija i posao. Zašto nisu prodavali kredite? Zato što su u Srbiji građani kreditno nesposobni. Ne mogu više da povlače kredite.
Postoji nešto što se zove kreditni biro, pa se u Vladinim krugovima sada i dalje razmišlja da unaprede kreditni biro u Srbiji, pa da u kreditni biro uđu i naši dugovi za komunalne usluge, za telefon, za struju, za jedno, za drugo, za treće i da nas sve to u kontekstu kreditnog zaduživanja opterećuje.
To je slika Srbija u kojoj danas živimo, slika Srbije koju crtaju ili kreiraju ljudi koji predlažu Dejana Šoškića, ljudi koji su 10 godina saradnici Dejana Šoškića, a Dejanu Šoškiću sve to nije smetalo, uz svo poštovanje njegovih profesionalnih kvaliteta, ukoliko ih ima, a piše da ih ima.
Prema tome, što se nas tiče, da apstrahujemo priču o personalnim profesionalnim kvalitetima Dejana Šoškića, Dejan Šoškić ništa novo u politici neće doneti. Hvali se da će se zadržati režim plivajućeg kursa. To nije nešto što su oni smislili. Gospoda iz Narodne banke su na to prinuđeni.
Prinuđeni su da više ne podržavaju uvoznički lobi, pa kurs evra nije sintetički fiksan, nego su bili prinuđeni da ga puste, da postane plivajući. Danas je plivajući, takav kakav jeste. Održava se samo zahvaljujući intervencijama iz NBS, ali i to ne može doveka, zato što ste u tom kontekstu limitirani, zato što su vam devizne rezerve limitirane i u najvećoj meri zavise od toga koliko su strane banke koje ovde imaju svoje ekspoziture deponovale novca kod NBS.
To ste do sada mogli da radite zbog činjenice da strane banke nisu povlačile novac zbog Bečkog sporazuma, ali ukoliko se u narednom periodu desi da im pare leže mrtve u trezorima i bankama ovde, povući će taj novac, topiće nam se devizne rezerve.
Prostora za intervenciju za očuvanje kursa neće biti i onda ćemo ponovo ući u jedno sivilo i jedno ekonomsko ništavilo, koje svi dobro znate šta predstavlja kada kurs krene da divlja, ne daj bože.
Prema tome, sve ove priče vaše, hvalospevi na račun novog guvernera koje su se mogle čuti u javnosti, NBS, politike kursa itd, zbog atmosfere kakva jeste, o kojoj sam govorio na početku, zaista padaju u vodu.
Srbija neće moći da očekuje ništa od ovih personalnih promena u NBS, zato što u Srbiji ne postoji politička volja da se ekonomski, politički i svi drugi odnosi promene, postave na zdrave noge kako bi svi mogli da očekujemo izvesniju i srećniju budućnost. Sa vama, vašim političkim profilima, u najboljoj meri ostaće isto kao što je i do sada bilo..

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Iskorišćeno je 15 minuta i 25 sekundi vremena poslaničke grupe. Reč ima gospodin Miloš Radulović. Vreme koje vam je na raspolaganju je četiri i po minuta.

Miloš Radulović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Danas imamo na dnevnom redu predlog o razrešenju guvernera i izbor novog guvernera, a da pri tome ne znamo razloge zbog kojih je guverner, bivši već, Radovan Jelašić, podneo ostavku.
Rekao je da je to uradio iz ličnih razloga. Međutim, pre svega, mišljenje javnosti, a i nas ovde je da je to učinio zbog toga što je, ceneći politiku Vlade i uopšte šta ova vlada radi, rekao da zbog prevelikog zaduživanja nama predstoji grčki scenario.
To su mnogi u Vladi ocenili kao jednu preoštru i neodgovornu izjavu. To bih poredio sa epitafom koji stoji na grobu Branka Miljkovića, čuvenog pesnika – ubila ga je prejaka reč. Zato očigledno danas biramo novog guvernera.
Ono što je tužno je broj ljudi u Skupštini kada govorimo guverneru, a znamo da je guverner najznačajnija funkcija u državi, jer on je čuvar kase narodnih para.
Danas biramo guvernera na osnovu predloga odnosno ova dva papirića. Na jednom papiriću je biografija budućeg guvernera Dejana Šoškića, a na drugom papiriću je predlog Nade Kolundžije, narodne poslanice, da se ta tačka uvrsti u dnevni red. Pri tome, guvernera biramo bez podnošenja predloga programa tog budućeg guvernera, gospodina Dejana Šoškića.
Demokratska stranka Srbije je svojim amandmanima pokušala da poboljša Predlog Zakona o Narodnoj banci Srbije, međutim nije bilo sluha da se ti amandmani DSS prihvate. Zato biramo na ovakav način guvernera, gde je obrazloženje jednog predsednika iz vladajuće većine bilo – birajmo ga zato što je lep i dobar dečko.
Osnovni cilj Narodne banke Srbije je postizanje stabilnosti cena, a pored toga je cilj i očuvanje finansijske stabilnosti. Do sada se u više navrata isticalo da je najveća zasluga ove vlade i Narodne banke Srbije upravo stabilnost cena. Slikovito ću da vam objasnim kakva je ta, poštovani građani Srbije, stabilnost cena.
Projektovana inflacija je 6,2%. Ove godine već imamo 5,2%. Pri tome, ono što sve građane Srbije brine, a zbog vremena moraću brzo da pročitam, to je da one cene koje Vlada kontroliše su porasle: kilovat struje poskupeo je 11,6%, grejanje, poštovani građani Srbije, poskupelo 61%, telefonski impuls 56,6%, međugradski 58,7%, komunalije su samo od januara do danas poskupele za čitavih 15%.
Znate li zašto je, građani Srbije, inflacija takva kakva je? Upravo zbog toga što nisu građani Srbije u stanju da kupuju robu široke potrošnje, nemaju dovoljno para, zato padaju cene jer je mnogo veća ponuda, tražnja je mnogo manja. Vlada i vladajuća većina čini sve da oteža život tim građanima.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima, ovim redosledom, gospođa Lidija Dimitrijević, pa gospodin Milorad Buha i na kraju gospodin Vladan Jeremić. Gospođo Tabaković, izvinjavam se, ako sam dobro razumeo, gospodin Antić i Arsić neće biti tu. Gospođo Dimitrijević, izvolite.

Lidija Dimitrijević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, usred ekonomske krize u martu 2010. godine Narodna banka Srbije ostala je bez guvernera usled podnošenja ostavke iz, kako je navedeno, ličnih razloga. Doduše, to da smo usred ekonomske krize mnogi naši zvaničnici demantuju, kažu da izlazimo iz krize, međutim, stvarnost demantuje njih.
Narodna skupština je nedavno usvojila izmene i dopune Zakona o Narodnoj banci Srbije, puno smo govorili o tome, raspravu smo vodili sa bivšim guvernerom, a sada je na dnevnom redu Predlog za izbor guvernera Narodne banke Srbije.
Narodni poslanici su dobili biografiju kandidata, međutim, u pismenoj formi plan, program rada budućeg guvernera nije dostavljen. Smatramo da je to ipak bilo potrebno. Novi guverner bira se na mandat od šest godina i svakako je bilo potrebno predstaviti namere o načinu na koji će se sprovoditi monetarna politika u Srbiji.
Nekoliko dana nakon podnošenja ostavke prethodnog guvernera, od tadašnjeg predsednika Saveta Narodne banke, a sada i kandidata za guvernera profesora Šoškića, imali smo prilike da čujemo da ne treba očekivati bilo kakve bitnije promene u monetarnoj politici, da Narodna banka Srbije ima precizno definisane zakonske nadležnosti i interne propise i da ne treba očekivati bilo kakve nestabilnosti u njenom radu.
Mi u SRS želimo da verujemo da će to zaista i biti tako, međutim, mišljenja smo da je ipak jednim kratkim planom rada trebalo udostojiti Narodnu skupštinu, koja na predlog predsednika Republike bira prvog čoveka Narodne banke.
Napraviću sada jedno poređenje. Znate, ako u nekoj jedinici lokalne samouprave iole imate ozbiljniju vlast, da bi neko bio imenovan za načelnika neke uprave, on mora da napravi plan rada, da definiše šta to planira da uradi u toku trajanja svog mandata. O značaju institucije kakva je Narodna banka Srbije zaista nema potrebe da posebno govorimo.
Puno se govorilo, nakon odluke gospodina Jelašića da podnese ostavku, o određenim pritiscima i neslaganjem sa Vladom Republike Srbije kojoj je bio partner u kreiranju ukupne ekonomske politike. O tim nekim razmimoilaženjima u sprovođenju ekonomske politike svedoče izjave bivšeg guvernera - da je pad dinara rezultat državne potrošnje koja prevazilazi mogućnosti države, da na kurs dinara mora uticati to što krojite budžetske deficite od 4 do 4,5% BDP i trošite sto do sto deset milijardi više no što zarađujete, da su to morali da znaju svi prilikom donošenja budžeta i da ne mogu da kažu da je kriv guverner jer neće da troši rezerve.
Ovo dovoljno govori da je bilo neslaganja između sprovođenja monetarne i ukupne ekonomske politike, uprkos činjenici da jesu u dobroj meri potrošene devizne rezerve.
Poslednji podaci govore da je u toku ove godine 1.496.000.000 evra prodato na međubankarskom deviznom tržištu u cilju odbrane kursa dinara. U junu smanjene su za 238,1 milion evra i na kraju tog meseca iznosile su 10.492.800.000 evra, dok su neto devizne rezerve bile 5.682.000.000. U junu je, inače, dinar prema evru nominalno depresirao za 1,6%, pad je nastavljen i u julu, tako da današnji srednji kurs iznosi 104,89 dinara za jedan evro.
Ono što je bitno za poslanički klub SRS, a što nismo imali prilike da budemo upoznati, jeste to kakve su namere budućeg guvernera po ovom pitanju. S obzirom na to da je prethodni izrazio neslaganje sa određenim pritiscima da se prodaje još više deviznih rezervi od ovih iznosa koje sam pomenula, nas zanima kako će novi guverner tretirati ovo pitanje.
Da li će se donositi odluke slične kao odluke koje je donosio prethodni ili će se korigovati u odnosu na određene zahteve predstavnika Vlade, koji opet, sa druge strane, imaju zahteve od pojedinih uticajnih ljudi koji traže da njihovi interesi budu stavljeni u prvi plan?
Još neke stvari bitne su za predstavnike SRS. Jedna od njih je, recimo, stav budućeg guvernera o osnivanju razvojne banke. Razvojne banke su, po pravilu, vezane za državni budžet, ne prikupljaju depozite ni privrede, ni stanovništva i daju povoljne kredite za projekte koji doprinose privrednom rastu, porastu izvoza i razvoju malih i srednjih preduzeća.
Vlada Srbije naručila je studiju opravdanosti osnivanja razvojne banke. Ova studija naručena je od nemačke razvojne banke KFV, a pored rezultata analize studije da li će banka biti osnovana i kada bi mogla biti osnovana, zavisi od toga da li će država moći da obezbedi početni kapital. Takođe je bitno, ukoliko ova banka bude osnovana, da li će se raditi o potpuno novoj banci ili će neka postojeća banka, u kojoj je država akcionar, biti transformisana u razvojnu banku.
Još jedna bitna stavka koja nas interesuje jeste mišljenje novog guvernera o platama u NBS. Svi se sećamo burnih reakcija prethodnog guvernera na zamrzavanje plata. Za njega je to bilo foliranje i populizam. Imali smo utisak da on NBS doživljava kao ustanovu pod staklenim zvonom, koja ne treba da deli sudbinu čitave privrede u Srbiji i zbog tog našeg utiska nam je bitno kako na to gleda budući guverner.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Sedam minuta i 10 sekundi iskorišćeno je vremena poslaničke grupe. Reč ima gospodin Buha. Preostalo vreme je trideset pet i po minuta.

Milorad Buha

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, pre tri meseca dobili ste informaciju od guvernera Narodne banke Srbije da podnosi ostavku iz ličnih razloga. U obrazloženju ove ostavke reče da nije bilo političkih pritisaka.
Međutim, već sledećeg dana i sledećih dana, bili smo svedoci kroz medije, kada je davao izjave guverner je rekao da je bilo mnogo političkih pritisaka, i čak je išao u određivanje svih onih političara koji su vršili pritiske.
Sada nemam vremena da elaboriram ko je sve učestvovao u vršenju političkih pritisaka, ali je bitno naglasiti da je politički pritisaka bilo. Ako je politički pritisaka bilo, onda ne stoji izjava guvernera da tu ostavku podnosi iz ličnih razloga. Neki drugi razlozi su u pitanju. Znači, guverner nije bio iskren kada je podnosio ostavku.
Prevashodno su bili bitni politički i drugi pritisci na guvernera, Savet Narodne banke, Monetarni odbor i sve druge institucije Narodne banke. Njemu je bilo mesto danas ovde da da obrazloženje ''ličnih razloga'' i političkih pritisaka koji su bili prisutni u ovih šest godina njegovog stolovanja na mestu guvernera Narodne banke.
Nadalje, uobičajeno je u praksi u savremenom svetu, pa i kod nas, da se za tako odgovornu funkciju pripremi i adekvatan program. Ako je to uobičajeno, da predsednik saveta mesne zajednice podnosi određeni program za rad u savetu mesne zajednice, predsednik udruženja golubara da podnese neki program, tim pre je bila obaveza guvernera koji dolazi, koji će biti izabran od većine, da sačini program, da ga mi ovde saslušamo i da ga kao takvog ocenimo i ocenimo u svetlu svega onoga što on predlaže.
Nažalost, mi danas nemamo ni program, nemamo ni guvernera, uz vrlo lošu praksu da mi u ovoj Narodnoj skupštini do sada, koliko znam pet-šest godina sam u ovom parlamentu, nismo razmotrili nijedan izveštaj o radu Narodne banke Srbije. To jasno ukazuje da Narodna banka živi kao posebna biljka, koju zalivaju pojedini političari i koji imaju od nje koristi.
Šta je bitno u ovoj oblasti? Bitno je da smo posle 2000. godine, a posebno posle gašenja četiri velike banke, izgubili mnogo. Izgubili smo cvet bankarstva, izgubili smo prave bankarske stručnjake, koji su zajedno sa one četiri velike banke i sa gašenjem drugih banaka nestali iz rada u bankarskom sektoru.
Kako nestali? Došle su nove banke gde su u pravilu, to smo svedoci svaki dan, kada odemo u banku onda vidimo ko tamo radi, radnici starosti do 30-ak godina, neiskusni, mladi, ali dobro edukovani za onaj segment posla koji oni obavljaju. Starih kvalitetnih kadrova, koji su bili nosioci bankarskog sistema više u bankama nema. To je ovaj novi bankarski sistem koji smo mi dobili posle 2002. godine, posle teranja u stečaj gotovo svih državnih banaka koje su poslovale u bankarskom sistemu Republike Srbije.
Danas imamo 34 banke koje deluju i rade, i zanimljivo je da malo kažemo nešto o rezultatima njihovog rada. Dvadeset banaka je poslovalo sa dobiti i 14 banaka sa gubitkom. Dobit ovih banaka je bila, koje su poslovale sa dobiti, 30 milijardi dinara, a gubitak ovih 14 banaka je oko 13 milijardi dinara.
Kad govorimo o poslovnom rezultatu, moramo napraviti paralelu sa položajem privrede i položajem građana. Kad govorimo o položaju privrede, posebno SRS već godinama ukazuje na ogromne probleme u poslovanju privrede i ogromne probleme u poslovanju sa bankama.
Zašto je to bitno? Nema prave privrede bez dobrih banaka. Šta smo mi napravili? Napravili smo zdrave banke, vrlo dohodovne banke, banke koje posluju sa velikom dobiti i imamo privredu koja grca, koja se davi. Imamo ogroman broj blokiranih preduzeća, imamo ogroman broj preduzeća koja smo oterali u stečaj. Tako da imamo zdrave banke i bolesnu decu. To je rezultat rada vlade, a i Narodne banke.
Kada pratimo razvoj bankarskog sistema, evo ja ću tu sa nekoliko podataka ukazati na osnovne karakteristike razvoja ovog bankarstva posle 2002. godine. I onda vidimo aktive banaka su rasle u rasponu od 25 do 40 posto, tako je rastao i kapital, gotovo tako je rasla i dobit bankarskog sistema, a deca koja treba da uživaju u koristi od bankarskog sistema grcaju u problemima, i građani i privreda.
Evo da vidimo, šta se dešava sa aktivom banaka. Godine 2006. 1.169 milijardi dinara, 2007. godine 1.564 milijarde dinara, 2008. godine 1.777, 2009. godine 2.160 i evo u trećem mesecu 2010. godine 2.237 milijardi dinara je aktiva bankarskog sistema.
E sada, da imamo takve pokazatelje u oblasti privrede dobro bi bilo da napravimo paralelu i da vidimo koliko propada privredni sistem Republike Srbije, a korist izvlače banke.
Kod kapitala je slična situacija. Recimo, 2006. godine kapital bankarskog sektora je bio 216 milijardi dinara, a 2010. godine u prvom mesecu je 470 milijardi dinara. Nešto sam rekao oko dobiti banaka, evo samo još 2006. godine dobit banaka je bila 200 miliona evra, 2009. godine takođe 200 miliona evra, zbog ovih problema koje su imale banke u naplati itd., zbog toga što se deo te dobiti sakriva i prebacuje u određene druge tokove.
Šta je tu bitno još naglasiti kod bankarskog sistema? Ogromna visina kamata i marži koje se naplaćuju u bankarskim poslovima. Srbija spada u red država koje imaju najviše kamate. Kažu ekonomski i bankarski stručnjaci da je Moldavija prva, mi smo drugi po veličini kamata. Ovako osiromašeno stanovništvo, ovako osiromašena privreda plaća tako visoke kamate, to je krajnje neprihvatljivo.
Šta čini Narodna banka i Vlada da ovaj odnos menja, da ovu činjenicu izmeni i da se kamatne stope koje plaćaju građani i privreda iznivelišu bar na 50% onog što je u zapadnoj Evropi. Mi znamo kolike su tamo kamate. Reći ću vam jedan podatak, nije prvi put da to govorim ovde, ali mora da posluži kao činjenica o tome da ni Vlada, ni Narodna banka ne čine ništa da ove utvrđene činjenice, ove negativne pojave što se tiče marži i visine kamatnih stopa menja, prilagodi i da ih koriguje.
Premijer ove države je krajem prošle godine učestvovao na jednom forumu o svetskoj ekonomskoj krizi u UN i tamo je upotrebio ovu rečenicu koju ću sad izgovoriti – marže koje strane banke, odnosno pojedine banke sa stranim akcionarima naplaćuju u Republici Srbiji su šest do sedam puta veće nego što su u matičnim državama.
Tu rečenicu je upotrebio u UN, ali nije upotrebio ovde u ovom parlamentu. Nije upotrebio u aktivnoj politici ove Vlade. Ako je to stvarno problem, a on jeste, onda je zadatak premijera, zadatak predsednika Vlade, zadatak ministra finansija i NBS da učine sve da te marže svedu bar na dva puta više nego što je to u matičnim zemljama, ne šest do sedam puta.
Banke su zaključile ugovore i preuzele devizna sredstva od naših građana u iznosu od 6,5 milijardi evra. Kolike su kamate, pasivne kamate to se zove u bankarskom sistemu koje građani dobijaju od banaka? Negde oko 6%, neke banke više, ali to je negde oko 6%. Pošto banke prodaju devize privredi, građanima i trećim licima? Bar dva puta više od toga, pa i tri puta. Lagano je onda poslovati i lagano je onda imati dobit.
Slična je situacija, to vidimo svaki dan, kod prodaje deviza koje banke kupuju na deviznom tržištu u organizaciji NBS. Kada pogledate kursne liste, onda ćete videti da je neki srednji kurs po kojima bi NBS trebala da prodaje devize. Mi to ne znamo. Mi ne znamo po kom kursu NBS prodaje devize onima koji kupuju.
Ko kupuje? Kupuju banke i kupuju uvoznici. To su naše pretpostavke, ali taj podatak je tajna. Ne sme da bude tajna. Radi se o državnim sredstvima i svaki građanin Srbije i svaki građanin ovoga sveta bi morao da zna ko kupuje te devize.
Vi ste to sakrili. To ste namerno sakrili. To je katastrofalna greška ove Vlade, ali zna se zbog čega je to napravljeno. Zbog tajkuna i svih onih koji učestvuju u tom dilu.
Znači, kada banka kupi tu devizu, evo danas je kurs negde oko 105 za evro, blizu 105, to je srednji kurs, to može svaki građanin danas da proveri na kursnim listama banaka, banke te devize prodaju po 107,5 do 108, pa čak i preko 108 dinara.
Lagano je tu opet biti pametan. Znači, banke imaju na gomili dinare, kupe devize i prodaju te devize sa razlikom od oko tri dinara. Sad uzmite da banka jedna danas kupi 10 miliona evra, pa puta tri, to je 30 miliona. Kupi 100 miliona, to je 300 miliona itd. Evo kako se banke bogate. Evo kako akcionari imaju ozbiljne dividende.
Zbog vremena vrlo kratko. Ovde se mora što pre pojaviti guverner da donese program, da jasno kaže koja je perspektiva bankarskog sistema, koji su zadaci guvernera u nastupajućem periodu, kako prevazići sve ovo što muči prevashodno u oblasti privrede, prevashodno u oblasti finansiranja, u oblasti razvoja itd. Bez toga imaćemo ponovo ovakvu situaciju: ogroman deficit, ogromne gubitke i sve akutne probleme koji muče i građane i privredu.