TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 28.11.2011.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA

4. dan rada

28.11.2011

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:10 do 19:35

OBRAĆANJA

...
Srpski pokret obnove

Mirko Čikiriz

Za evropsku Srbiju
Izuzev ovog stava, koji ću sada izneti, više se neću javljati po ovim amandmanima, zbog činjenice da uvaženi kolega Omerović i SPO su u potpunosti što se tiče perspektive i budućnosti ove zemlje okrenuti poštovanju ljudskih prava. Mislim da ćemo verovatno naći zajednički jezik i u tom delu da treba ispraviti, da ova generacija političara treba da da svoj doprinos poštovanju ljudskih prava i ispravljanju nepravdi u onoj meri u kojoj je to moguće, koje su učinjene u našoj skorijoj prošlosti. Složili su se svi poslanici svih političkih stranaka da su nepravde bile mnogobrojne.
Ono što je nama posebno zasmetalo u obrazloženju ovog amandman je što se kaže da ono što je bio Kvinsling u Norveškoj, Peten je bio u Francuskoj, a Nedić, Ljotić i Mihajlović u Srbiji, kao i Pećanac u Srbiji. Zaista ne bih voleo da ovde vodimo ideološku raspravu, posebno da se bavimo istorijom, ali je činjenica da je ovaj parlament izjednačio pripadnike Jugoslovenske vojske u otadžbini ili pripadnike Ravnogorskog pokreta, priznao im da su antifašisti, to se već uči i u udžbenicima istorije za osnovnu školu, kao što nikada nismo činili spornim antifašizam pripadnika Partizanskog pokreta. Mislimo da je to u duhu nacionalnog pomirenja i da ne treba iskopavati stare rane i otvarati prostor za nove nesreće. U potpunosti smo bili svesni činjenice da je zarad bratstva i jedinstva u Titovoj komunističkoj diktatorskoj Jugoslaviji, pored Pavelića u Hrvatskoj, bratstvo i jedinstvo su tražili da bude i Pavelić srpski u Srbiji, pa je tako jedan veliki fašista Ante Pavelić izjednačen sa jednim od prvih vođa protiv fašističkog pokreta u Evropi sa Dragoljubom Dražom Mihailovićem.
Proces rehabilitacije, lične rehabilitacije Dragoljuba Draže Mihajlovića je u toku i sigurno da će on biti u duhu istorijskih činjenica. Naravno da ću samo podsetiti da je, nažalost, bratoubilački rat, a ne borba protiv fašizma partizanskih jedinica počeo 7. jula na taj način što je Srbin komunista pucao na Srbe žandare, ne na Nemce fašiste, ne na Italijane fašiste, ne na Bugare fašiste, ne na Albance fašiste, ne na Mađare fašiste, već na Srbina, sa pretežnom motivacijom ne da vodi borbu protiv fašizma, već da započne bratoubilački rat i da promeni sistem. To su komunisti uradili u svim zemljama Evrope, iskoristili su veliku nesreću da je Hitler napao mnoge zemlje sveta, da bi u mutnom lovu preuzeli vlast. Ali, zašto komunisti to nisu uradili, zašto nisu poveli borbu protiv fašizma na dan kada je Hitler napao Srbiju? Pa, jednostavno zbog toga što su tada Hitler i Staljin imali sporazum o saradnji, što su srpski komunisti tada pričali da će Hitler i Staljin zajedno da vladaju celim svetom i tek kada je 22. juna 1941. godine napadnuta komunistička najvažnija zemlja Sovjetski Savez, tek tada su se oglasili srpski komunisti.
Ali kažem, ne bih da mi otvaramo stare rane, ne bih da pričamo o onome što je opšte poznato, samo bih molio da se poštuju pozitivni zakoni ove zemlje, da ne iskopavamo stare rane i da svi, da ova generacija političara ne bude opterećena svim onim ideološkim raskolima kojim su bili opterećeni naši dedovi ili naši očevi i da mi zaista sa ove vremenske distance damo jedan realan pogled na teško kršenje ljudskih prava, a sigurno je da je Dragoljub Draža Mihajlović, jedan od onih Srbina kojima su najteže pogažena njegova ljudska prava.
Aleksandar Mišić i kapetan Ivan Hredl, Aleksandar Mišić je sin vojvode Mišića, su 1941. godine, kada su ih uhapsili Nemci na Suvoboru, na Ravnoj gori, jer su branili odstupnicu Draže Mihajlovića, pred nemačkim streljačkim strojem viknuli "živela Srbija". Zbog toga bih zaista voleo da svima nama, ovo što sam rekao bude dominantna ideja vodilja u raspravi o ovim temama. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Četiri minuta i 50 sekundi je iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Narodni poslanik Meho Omerović ima reč. Izvolite.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Meho Omerović

Za evropsku Srbiju
Uvaženi gospodine Čikiriz, zaista ne znam šta biste vi voleli, to je vaše privatno pravo da nešto volite ili ne volite, da nešto želite ili ne želite, naprosto, mi ovde govorimo o istorijskim činjenicama. Ja ne želim ni na koji način, i tu se slažem sa vama, da iskopavam neke stare rane, kako vi kažete, hoću samo da vas podsetim na rezultat Drugog svetskog rata, na istorijske činjenice, a one govore da je u Drugom svetskom ratu pobedila ona koalicija koju su činili velika Crvena armija Sovjetskog Saveta, SAD, Velika Britanija odnosno Engleska, deo Francuske i predstavnici Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije, na čelu sa maršalom Titom, kada je u pitanju prostor bivše Jugoslavije.
Dakle, to su istorijske činjenice. E sad, što biste vi voleli da to nije tako, ja vam tu ne mogu pomoći. Ali, ono u čemu vam mogu pomoći, nudim vam povlačenje svih mojih amandmana, ako vi sada u direktnom TV prenosu građanima Republike Srbije jasno kažete u kojim su to bitkama četnici Draže Mihajlovića učestvovali protiv Nemaca i koliko su Nemaca pobili? To tražim od vas i onda ćemo mi rešiti taj istorijski nesporazum, kako ga vi nazivate.
Ali, da bi bili ozbiljni i jasni i da bi se držali onoga što sam rekao na početku replike, dakle istorijskih činjenica, još jedanput predstavnici četničkog pokreta na čelu sa Dragoljubom Dražom Mihajlovićem, imali su priliku 12. septembra, kada je onaj kome su se zakleli na vernost, mislim na kralja Petra, izdao naredbu "da se sve četničke jedinice stave pod komandu maršala Tita i priključe Narodno-oslobodilačkom pokretu, svi oni koji su to učinili biće amnestirani, a oni koji to nisu učinili odgovaraće za učinjeno delo, kruna im neće biti opravdanje". To je citat naredbe kralja Petra.
Inače, kad govorimo o amnestiji i o rehabilitaciji, svi ti predstavnici svih tih formacija imali su priliku 3. avgusta 1945, dakle, kada je završen rat Ukazom o opštoj amnestiji: "amnestirani su svi četnici, Nedićevci, domobrani, muslimanska milicija, bela garda, balisti, pripadnici kvinslinškog civilnog aparata, nezavisno da li su u zemlji ili inostranstvu za učešće u kvinsliškim vojnim formacijama za saradnju sa fašističkim okupatorom i za učešće u borbama protiv Narodno-oslobodilačkog pokreta, osim lica koja su učinila ratne zločine, zaključno sa 1946. godinom, amnestirani su i dezerteri iz Narodno-oslobodilačke vojske, jedino nisu nikada amnestirani pripadnici ustaškog i Jotićevskog fašističkog pokreta".
Dakle, svi su oni imali priliku, šansu i mogućnost da se čak i na kraju Drugog svetskog rata stave na pravu stranu, oni to nisu hteli i na kraju rata su izabrali Hitlera kao vrhovnog komandanta i ostali su dosledni njemu.
Dozvolite mi onda da ih ostavimo tamo gde su od početka bili zajedno sa Hitlerom, u istoriji, koja je poražena u Drugom svetskom ratu. Dakle, u politici nacizma i fašizma, oni koji su bili saradnici ostaju saradnici. Džaba vam sva ljubav prema njima i džaba vam svo zalaganje da ih stavite u red pobednika. Oni koji su izgubili nikada ne mogu biti pobednici, poraženi nikada ne mogu biti pobednici u Drugom svetskom ratu, naprosto Drugi svetski rat je završen. Istorijski rezultati su dobro poznati svima vama, a evo ja sam tu da vas malo podsetim na njih.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Tri minuta i 50 sekundi je iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Narodni poslanik Mirko Čikiriz ima reč. Izvolite.
...
Srpski pokret obnove

Mirko Čikiriz

Za evropsku Srbiju
Obećavam javnosti da se zaista više neću javljati, jer ne treba raspravu da usmerimo u ovom pravcu, ali ne možemo ni da dozvolimo da se ovako krupne neistine izreknu u Narodnoj skupštini.
Naime, to ko će da u ratu u Srbiji 1945, godine, koji će sistem da ostane, to nisu odlučivali ni pripadnici Ravnogorskog ni Partizanskog pokreta, već su to odlučili dogovori na Teheranu i na Jalti, kada su se velike sile podelile oko svetskih interesnih zona. Tadašnja Srbija i kraljevina Jugoslavija su pripadale sovjetskoj interesnoj zoni, uplašen Josip Broz Tito je tokom akcije operacije na Neretvi, poslao delegaciju u sastavu Milovan Đilas, Vladimir Velebit i čini mi se Koča Popović u zgradu Okružnog suda u Zagrebu da vode razgovore sa Nemcima u Zagrebu, pošto se spremalo savezničko iskrcavanje, jedna od verzija je bila da će se saveznici iskrcati na Jadran, uplašen od toga da će Jugoslavija ostati u interesnoj sferi zapadnih saveznika, Tito je bio spreman da sa Nemcima brani iskrcavanje saveznika jer se uplašio da će ga zadesiti sudbina grčkih partizana, jer kao što je poznato Grčka je posle Drugog svetskog rata ušla u interesnu sferu zapada i nisu Srbiju od fašista oslobodili partizani, oslobađali su i četnici i grad Kruševac i jedan od gradova koji su četnici oslobodili od Nemaca, već su sa pripadnicima crvene armije partizani ušli u Srbiju, oslobodili Srbiju od fašista, nesporno, ali počinili strašne zločine što je tema ovog zakona o rehabilitaciji. Slična sudbina je zadesila i Tadeuša Bora Komarovskog u Poljskoj, pre tri meseca sam bio u Memorijalnom centru koji se zove "Tadeuš Bor Komarovski" i verujem da će doći dan, bez obzira na ideološke prepreke koje postoje u glavama mnogih ljudi, kada će Srbija dobiti takođe memorijalni kompleks pod nazivom, verovatno – Dragoljub Draža Mihajlović i kada će Srbija u potpunosti priznati pripadnicima Ravnogorskog pokreta da su bili antifašisti.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Dva minuta i 30 sekundi je iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Nikola Žutić. Izvolite.

Nikola Žutić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, da se i ja kao istoričar uključim u ovu polemiku. Pre svega, Englezi, Čerčil, su direktno proizveli satanizaciju Draže Mihajlovića i jugoslovenske vojske u otadžbini od leta 1943. godine. Poznato je da su d početka rata zajedno sa Amerikancima svojski podržavali antifašistički liberalni pokret Draže Mihajlovića. Englezi su, čak, od 1943. godine počeli satanizovati četnike i na kraju podržali montirani proces protiv Draže Mihajlovića i njegovih najbližih saradnika. Oni, nažalost, do dana današnjeg u većini nisu rehabilitovani.
Mnogi od ideologa i boraca Ravnogorskog pokreta bili su učesnici Prvog svetskog rata i kao takvi dali su veliki doprinos pobedi saveznika, na čelu sa Englezima i Francuzima. Učesnici su bili Kosta Pećanac, Draža Mihajlović i drugi. Da je ravnogorska ideja pobedila 1945. godine, danas bi se slavio 27. mart 1941. godine kao veliki antifašistički praznik. Toliko o nacifašizmu ravnogoraca, kako tvrdi kolega Omerović. A vođe ideolozi ravnogoraca bili su inače ključni akteri antifašističkih demonstracija od 27. marta, npr. braća Knežević, pravnik Slobodan Jovanović, Dragiša Vasić, Niko Bartulović, sa sokolima, itd.
Inače, u istorijskoj nauci je poznato da su Englezi projektovali 27. mart i preko Srba ga izveli, a Srbe uvukli u strašno krvoproliće Drugog svetskog rata. Međutim, Englezi su vrlo brzo zaboravili srpske ratne usluge i žrtve naroda i odbacili Srbe, ali Jugoslavene u četničkim redovima.
Vlada i Skupština bi zbog nevino osuđenih stradalnika, zbog njihovih patnji i patnji njihovih porodica, trebalo da donesu pošten, pravno utemeljen zakon o rehabilitaciji svih nevino optuženih državljana Kraljevine Jugoslavije i Republikanske Socijalističke Jugoslavije. Pošto istorijska pravda otkriva da su mnogi od optuženih, satanizovanih, a potom pobijenih, nevino optuženih, sledom logike treba posthumno osuditi i sudijama koji su do svoje smrti uživali sve blagodeti diktatorskog pobedničkog režima Josipa Broza.
Zato, treba pokrenuti, po meni, sudski postupak protiv kompletne sudske ekipe koja je sudila u postupku protiv Draže Mihajlovića i njegovih najbližih saradnika, na čelu sa pukovnikom Milošem Minićem, kapetanom Milošem Jovanovićem, pukovnikom Mihajlom Đorđevićem, predsednikom Vojnog veća Vrhovnog suda i drugima. Naravno, posthumno treba osuditi stvoritelja svih optužnica i progona protiv Srba i nekadašnjeg najvećeg sina svih naših naroda Josipa Broza Tita.
Posthumno treba pokrenuti nove procese zbog saradnje, kolaboracije Broza i njegovih komunista sa Nemcima, pa čak i sa ustašama. Kada je već stvorena izmišljena propaganda o Dražinoj kolaboraciji, koju nam ovde iznosi i kolega Omerović, treba istoriografski u potpunosti rekonstruisati komunističku saradnju sa okupatorima. O toj saradnji svedoče arhivski dokumenti, emigrantska i domaća literatura, navešću neke primere.
U srpskom kulturnom klubu na čelu sa predsednikom Jugoslovenske vlade Slobodanom Jovanovićem i ravnogorcem, književnikom Dragišom Vasićem, tokom rata su bili ubeđeni da sporazum sklopljen između četnika i komunista u sremsko-mitrovačkoj kaznionici, potpisnik Moša Pijade u ime komunista i Stipe Javor u ime ustaša, nije raskinut. Cilj tog sporazuma bio je rušenje Jugoslavije. Prvenstveno njene vojske kao i razbijanje nacionalnih srpskih snaga. Dragiša Vasić, ideolog Ravnogorskog pokreta, književnik, ne navodi godinu tog sporazuma sa ustašama, ali prema dokumentima iz Arhiva Jugoslavije, koji ja lično u posedu, pominje se godina 1937. i Stipe Javor, kao potpisnik, što potvrđuje emigrantski istoričar Karapančić iz Klivlenda. Pravnik dr prof. Milan Petrović, pominje 1935. godinu i Mošu Pijade i Milu Budaka, dok Veselin Đuretić pominje Mladena Lorkovića, kao supotpisnika. Dakle, dugo skrivani događaj, što je najvažnije polako se faktografski utemeljuje i izbija na svetlost dana.
Srpski kulturni klub je znao i za zajednički zbog ustaša i komunista održan u Plaškom početkom 1943. godine. Za njih nije bila nikakva tajna sporazum ustaških bojnica i komunističkih brigada. Upravo zbog iznošenja istine o komunističkom, antisrpskom delovanju tokom rata, optužene su vođe Srpskog kulturnog kluba, Slobodan Jovanović i Dragiša Vasić, koji je inače ubijen od strane komunista 1945. godine. Srpski kulturni klub je optuživao nacionalno nesvesne i naivne prostodušne srpske partizane.
Ja sam u porodici, da se ne bi pomislilo da sam iz neke ekstremno četničke porodice, inače moj brat i sestra od strica su poginuli u partizanima, rođeni ujak je takođe poginuo na Sremskom frontu, tako da nemam nikakav razlog da iz nekog ideološkog razloga govorim nekakve izmišljene stvari, upravo se radi o istorijskoj fotografiji koju su dokumenti potvrđivali.
Nikada pre 1941. godine nije se desilo da je neko izložio svoj narod stradanju kao što su to učinili boljševici sa srpskim narodom u zapadnim oblastima. Srbi su jednostavno rečeno služili kao topovsko meso u partizanskim redovima za stvaranje pogubne po srpski narod Federativne Jugoslavije, samostalne Republike Hrvatske Jugoslaviji ili bolje rečeno u velikoj hrvatskoj Jugoslaviji. Josip Broz i komunisti planski su radili da srpski narod u Bosni i Kordunu, kao nacionalno najsvesniji bude razbijen, po mogućnosti potpuno uništen.
Da se vratim na Srpski kulturni klub, već 1943. oni su predvideli da će hrvatski i srpski komunisti falsifikovavši nacionalnu borbu srpskih i jugoslovenskih četnika, preko srpskih partizana, pošto je hrvatskih do jeseni 1943. bilo svega 1% u partizanskim redovima, da će ostvariti pobedu Tita Broza i Vlaške ulice u Zagrebu, kako je to govorio Vasić. Za ovaj sramni blef, kako navodi književnik Vasić, trebalo je porušiti pola Beograda, popaliti Mačvu, pobiti svu omladinu Kraljeva i Kragujevca i stotine Srba u NDH. Sve ove žrtve koje se ističu u Srpskom kulturnom klubu, na kraju bi trebalo da budu krunisane trockističkom ustavotvornom skupštinom, instalacijom Broza i Moše Pijade.
Definitivna i potpuna izdaja dešava se 1943. godine, pa do Vlade Slobodana Jovanovića u julu 1943. srpski jugoslovenski četnici u Jugoslaviji dolaze u nezavidnu situaciju, zbog sve većeg favorizovanja komunističkog i Brozovog pokreta od strane Engleza i Čerčila. Engleska propaganda preko Josipa Broza u sledećoj meri stvara od balkanskog antifašističkog Robina Huda, kako su popularno zvali Dražu Mihajlovića i četničkih antifašista, sluge okupatora, kao što ovde ističe kolega Omerović, pa će ideolozi i srpski ministri iz Vlade Kraljevine Jugoslavije biti suđeni kao ratni zločinci zajedno sa Dražom Mihajlovićem u sudskom procesu 1946. godine.
Čelnik Srpskog kulturnog kluba, Dragiša Vasić, koji je bio inače masovni jugoslovenski nacionalista i liberal, zahteve i politiku Engleza 1943. nazvao je ciničnim i besprimernim zahtevima našeg bezdušnog saveznika koji su jednostavno po njemu bili obična ucena. Engleski nezakoniti zahtevi i ucene koje su morali prihvatiti Srbi u jugoslovenskoj Vladi, po oceni Dragiše Vasića, više su ponižavali od ispunjenja uslova austrijskog ultimatuma 1914. godine, pa čak i više od onoga što je sama Nemačka tražila od Jugoslavije u martu 1941. godine.
Slobodan Jovanović je pao sa vlasti 1943. jer je ostao dosledan uz legitimnu vojsku Draže Mihajlovića, tj. uz jugoslovensku vojsku otadžbine. Zato su engleski zahtevi bili ne legitimni, protivustavni. Naime, Englezi crveni optuživali su pokret Draže Mihajlovića da je izraz reakcionarne struje u Kraljevini Jugoslavije, a sam pokret Draže Mihajlovića ciničnim tvrđenjem je sveden na borbenu snagu koja je delovala na jednoj vrlo ograničenoj teritoriji Jugoslavije. Od Broza i komunista stvarana je fama o fašističkom i nedemokratskom diktatorskom režimu protivnim tendencijama njegovim.
Kralj dete na prestolu, kako su ga zvali, inače Petar II Karađorđević, inače je bio vrlo ljut na Slobodana Jovanovića jer se protivio njegovoj ženidbi i to je doprinelo da se kralj još više okrenuo protiv njega, pored ovih ključnih razloga – što je podržavao četnički pokret Draže Mihajlovića.
Mislim da je ovo dovoljno argumenata da bi se doznala prava istina. Na kraju, još bih napomenuo da zbog ovog upravo terorističkog i jednoumnog karaktera suda iz 1946. godine treba da budu rehabilitovani svi jugoslovenski ministri, pre svega Slobodan Jovanović, koji je već rehabilitovan, Momčilo Ninčić je rehabilitovan, ali nisu rehabilitovani državnici i ministri: Petar Živković, dr Lazar Marković, dr Milan Gavrilović, dr Božidar Purić, predsednik Vlade u egzilu, zatim ideolozi, intelektualci i književnici kao što su bili: Dragiša Vasić, on je rehabilitovan, zatim dr Živko Topalović, koji nije rehabilitovan, braća Knežević, Živan i Radoje, Dalmatinci književnici Vilović i Bartulović, Bosanci dr Stevan Voljević, pravnik istoričar, Mustafa Mulalić i drugi. Od 24 osuđenih na procesu, rehabilitovani su samo dvojica – Slobodan Jovanović i Momčilo Ninčić.
Na kraju da istaknem da su nepravedno osuđeni svi Srbi po istom zakonu i shodno tome treba rehabilitovati sve nevino optužene, bez obzira u kom delu bivše Jugoslavije su živeli. Svi su bili državljani jedne države i imali su jedinstveno jugoslovensko državljanstvo, pošto do Ustava iz 1974. godine republička državljanstva nisu ni postojala.
Nečuveno je da je imovina oduzimana na neustavan način, mimo propisa Kraljevine Jugoslavije, koji su važili do početka 1946. godine, i to na osnovu odluka AVNOJ-a, revolucionarnih zakona iz 1945. godine. Pošto znamo da je Ustav nove vlasti donesen početkom 1946. godine, svi ovi prethodni zakoni su, dakle, bili neustavni. Tako na primer – Zakon o konfiskaciji imovine, 1945. godine, Odluka o ustanovi suda za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti.
Kolega Omeroviću, toliko o fašizmu pokreta Draže Mihajlovića. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 13 minuta od vremena poslaničke grupe.
Narodni poslanik Dušan Marić ima reč. Posle njega narodni poslanik Meho Omerović.
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, uzeću samo jedan minut vremena da se uključim u ovu polemiku da li su se četnici borili protiv okupatora, da li su oslobodili neki grad i da li su ubili nekog švapskog vojnika.
Navešću jednu istorijsku činjenicu – prvi oslobođeni grad u okupiranoj Srbiji, prvi oslobođeni grad u okupiranoj Evropi bila je Loznica. Loznica je oslobođena 31. avgusta 1941. godine. Loznicu su oslobodile četničke jedinice pod komandom potpukovnika Veselina Misite. Potpukovnik Misita i njegovi vojnici su opkolili nemački garnizon, postavili ultimatum da se predaju, kad su ovi odbili da postupe po ultimatumu, usledio je juriš. Garnizon je pao u četničke ruke. Ubijeno je 17 švapskih vojnika a negde oko 90 je zarobljeno. Znači, to je istina koja se dugo krila i koja se i danas pokušava sakriti. Tu istinu 90-ih godina je prvi otkrio dr Vojislav Šešelj i istoričar Miroslav Samardžić, a neke druge primere će vam navesti koleginica Nataša Jovanović.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćen je jedan minut od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Meho Omerović.

Whoops, looks like something went wrong.