Sedmo vanredno zasedanje, 29.08.2012.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Sedmo vanredno zasedanje

29.08.2012

Sednicu je otvorio: Nebojša Stefanović

Sednica je trajala od 10:15 do 17:10

OBRAĆANJA

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodna poslanica Mirna Kosanović.

Mirna Kosanović

Socijaldemokratska partija Srbije
Poštovano predsedništvo, poštovane kolege poslanici, povodom predloženog zakona o vanparničnom postupku želela bih da kažem da u Republici Srbiji živi zaista nepoznat broj ljudi bez pravnog identiteta. To su osobe koje ili nikada nisu bile upisane u matične knjige rođenih ili su matične knjige uništene i nestale, a oni ne raspolažu dokumentima ili drugim dokazima o tome da su bili upisani. Za pravni sistem države oni su nevidljivi i zbog toga ne ostvaruju građanska i druga prava.
Političku zajednicu i modernu državu omogućava pravo. Integracije modernog društva, upravljanje njime i regulisanje društvenih odnosa zasniva se na zakonu i on je konstitutivni temelj moderne države i politike.
Činjenica rođenja i određivanje imena kao osnove ličnog identiteta bi trebalo da budu nesporno priznati svakom novorođenčetu na teritoriji Republike Srbije. Na to nas obavezuje Konvencija o pravima deteta UN, u kojoj stoji da strane ugovornice ove konvencije moraju poštovati i obezbeđivati prava utvrđena konvencijom svakom detetu koje se nalazi pod njihovom jurizdikcijom, bez ikakve diskriminacije, bez obzira na rasu, boju kože, pol, veroispovest, političko ili drugo uverenje, nacionalno, etničko, socijalno poreklo, imovinsko stanje, onesposobljenost, rođenje ili drugi status deteta ili njegovog roditelja ili zakonskog staratelja. To ljudsko pravo nije na odgovarajući način dostupno deci čiji roditelji nemaju lična dokumenta, jer ona ne mogu biti upisana u matičnu knjigu rođenih u redovnom postupku upisa, a postojeći propisi im otežavaju ili onemogućavaju da ga ostvare u postupku naknadnog upisa i činjenice rođenja. Najčešće je reč o licima romskog porekla, a u javnosti postoje oprečni podaci o njihovom broju.
S obzirom na to da se o broju pravno nevidljivih raspravlja već duže od decenije, bilo bi dobro da se prikupi ta dokumentacija tokom popisa stanovništva. Međutim, taj popis koji je urađen 2011. godine nije zapravo učinio vidljivim ove stanovnike. Dugo vremena je vođena rasprava da li da se donese poseban zakon kao najefikasniji način za rešavanje problema pravno nevidljivih, a Vladin resor državne uprave ili lokalne samouprave je isticao dugo da problem može da se reši efikasnijom i kvalitetnijom državnom upravom. Međutim, brojevi predmeta koji su rađeni u prvostepenom i drugostepenom postupku i koji su razmatrani zapravo ne govore o tome šta je stvarno utvrđeno u ovim postupcima.
Nerešivi problemi se javljaju kada građani koji nemaju nikakav dokaz o činjenici u vezi sa svojim rođenjem, zato što pravni propisi Republike Srbije ne omogućavaju da se činjenica rođenja utvrdi ni u upravnom, a ni u sudskom postupku prema sadašnjem sadržaju propisa.
Zaštitnik građana je svojom inicijativom inicirao izmene dva zakona koja su prihvaćena od strane ove narodne skupštine, tako da je došlo do izmene Zakona o ličnoj karti i Zakona o prebivalištu i boravištu, kako bi se osobama bez stalne adrese omogućilo da dobiju privremena lična dokumenta. Međutim, to je tek početak rešavanja ovog problema. Razlozi zbog kojih problem priznavanja identiteta, odnosno pravnog statusa, pravno nevidljivih jeste činjenica da javna uprava ne preduzima sva raspoloživa pravna sredstva, niti uređuje jedan efikasan postupak u kome bi se dokazivala činjenica rođenja.
Različita tumačenja zakona i postupanja organa, recimo u upravnom postupku, ali i u sudskim postupcima, odlučuju o dokazivanju činjenice rođenja doprinoseći pravnoj nesigurnosti i stvarajući nejednakost građana u jedinstvenom pravnom sistemu.
Ovaj neefikasan, nejasan i komplikovan postupak naknadnog upisa činjenice rođenja uslovljava to da nepoznat, ali po svim raspoloživim podacima, značajan broj građana, ne može da ostvari osnovna ljudska prava, što je teško građanima da shvate, pogotovo je teško da se suoče sa izazovima ukoliko su oni neuki, siromašni i ukoliko se ispred njih pojavi javna uprava. Često oni iz tih razloga i odustaju od vođenja komplikovanih upravnih i sudskih postupaka i ustuknu pred ovom društvenom nebrigom. Posledice su vidljive u ličnim dramama ovih ljudi i u povećavanju njihovog broja.
Problem površne zainteresovanosti uprave je veći ako se zna da je princip pravnog identiteta jedno osnovno ljudsko pravo koje je utvrđeno univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima UN i da je utemeljeno u međunarodnom Paktu o građanskim i političkim pravima i u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Reč je o međunarodnim dokumentima koje je naša država ratifikovala, a koje je Ustav Srbije iz 2006. godine usvojio i zajamčio građanima.
Donošenje i primene ovog zakona o vanparničnom postupku će omogućiti ostvarivanje ljudskih i drugih prava, sprečiće narastanje broja apartrida, a takođe će eliminisati i nedostatke u postojećim postupcima i omogućiti efikasno ostvarivanje ovog prava u sudskom vanparničnom postupku, ne isključujući mogućnost ostvarivanja ovih prava i u upravnom postupku, ukoliko za to budu postojali uslovi.
Kao Socijal-demokratska partija Srbije zalažemo se za navedene demokratske principe i poštovanje međunarodnih standarda koje je usvojila naša zemlja, koji su sadržani u Ustavu i predlažemo da se prihvati predložena izmena Zakona o vanparničnom postupku.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Đorđe Milićević. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem.
Gospođo predsedavajuća, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, kao što je, između ostalog, rečeno, pred nama su dva zakonska predloga. Reč je o Predlogu zakona o izmeni Zakona o javnom beležništvu i Predlogu zakona o dopunama Zakona o vanparničnom postupku. Reč je o zakonskim predlozima koji se tiču i pripadaju oblasti pravosuđa, oblasti koja je od izuzetnog značaja i važnosti u ovom trenutku za Srbiju.
Na samom početku, baš u tom kontekstu, želim da kažem da je jasna odlučnost i opredeljnost Srbije kada je reč o evropskim integracijama, kada je reč o onom našem krajnjem cilju – članstvu u EU. Na putu evropskih integracija, jedan od najznačajnijih preduslova, hajde da kažemo, najznačajnijih segmenata jeste upravo oblast pravosuđa, odnosno usklađivanje srpskog pravosuđa sa evropskim, odnosno reforma srpskog pravosuđa. Zato je veoma važno da sve što se čini i radi, i danas i u narednom vremenskom periodu, kada je reč o oblasti pravosuđa bude učinjeno i urađeno u dogovoru i konsultacijama sa našim partnerima iz EU.
Maločas je neko pomenuo izveštaj Evropske komisije. Sugestije i predlozi Evropske komisije zapravo jesu putokaz i pravac kojim srpsko pravosuđe treba i mora da ide u narednom vremenskom periodu.
Predlagač ova dva zakonska predloga je poslanički klub SNS i u tome ne vidim ništa loše.
Kada je reč o resornom ministru, on će sutra prisustvovati, po Poslovniku, sednici od 16,00 do 19, 00 časova, gde ćemo moći konkretno da razgovaramo na temu pravosuđa. Naravno, važno je , i to ponavljam, imajući na umu značaj i važnost ove teme u Srbiji danas, naravno da je važno pre svega za nas narodne poslanike, predstavnike najvišeg zakonodavnog tela, da od resornog ministra na početku ovog mandata, čujemo šta je to što mi konkretno možemo, moramo i treba da uradimo ovde unutar republičkog parlamenta, da bi Srbija ispunila svoje oblasti na putu evropskih integracija, a pre svega, u oblasti pravosuđa. Reforma pravosuđa, vladavina prava jesu osnovni preduslovi da bi jedna država bila članica EU.
Ono što želim da kažem jeste da, nezavisno od evropskog puta kojim Srbija treba uspešno da nastavi da ide, moramo nekako da se okrenemo i sami sebi, da neke stvari rešavamo, činimo i radimo ne zbog EU, nego zbog nas, zbog građana Srbije.
Srbiji je potreban moderan i efikasan pravosudni sistem. Srbiji je potrebno moderno i efikasno pravosuđe, stručno i nezavisno sudstvo, kako je to neko maločas rekao, sa potpunim integritetom. Srbija mora da ima pravosuđe u koje će građani Srbije da veruju. To treba da bude naš zajednički cilj, da povratimo poverenje građana u srpsko pravosuđe.
Ponavljam, veoma je važno da od resornog ministra, predstavnika resornih ministarstava na početku mandata ove vlade, čujemo realno gde je to Srbija danas kada je reč o reformi pravosuđa. Ne mislim i nije mi namera da govorim o onome što je bilo. Ne mislim da govorim o prošlosti. Prošlost danas ne možemo da promenimo i da hoćemo, ali možemo realno da sagledamo sadašnjost i da gradimo temelje budućnosti.
Ovo kažem iz jednog prostog razloga, jer sam ubeđen da u narednom vremenskom periodu nećemo imati prilike i ne smemo napraviti nijedan korak unazad kada je reč o putu evropskih integracija i posebno u oblasti pravosuđa moramo u kontinuitetu činiti jedan po jedan korak napred, s tim da svaki naredni korak mora biti daleko važniji i daleko značajniji od onog prethodnog.
Danas imamo dva zakonska predloga na dnevnom redu. Kada je reč o Predlogu zakona o izmenama Zakona o javnom beležništvu, to je Zakon koji smo usvojili maja 2011. godine u republičkom parlamentu i njegova primena je trebala da otpočne septembra 2012. godine. Između ostalog, ovaj zakon je bio obaveza republičkog parlamenta, koja je jasno definisana u Strategiji o reformi srpskog pravosuđa, koja je, opet, usvojena u republičkom parlamentu, čini mi se, 2006. godine.
Verujemo da će primena Zakona o javnom beležništvu značajno rasteretiti sudove prenošenjem dela nadležnosti na javne beležnike, odnosno notare.
Tokom izborne kampanje, uglavnom su sve političke partije govorile o jednoj izuzetno važnoj i značajnoj temi – decentralizaciji. Izborna kampanja je završena, izbori su završeni i sada, nakon konstituisanja parlamentarne većine, moramo i praktično pokazati šta smo mislili kada smo govorili o decentralizaciji. Mislim da je ovo jedan praktičan primer decentralizacije državne uprave, jer ovde državna uprava prenosi svoja ovlašćenja na javne službe.
Ovaj zakon treba da rastereti sudove, da poveća efikasnost i da, kako je to maločas rečeno, pojača pravnu sigurnost i da ubrza sudske postupke. Verujemo da će primena ovog zakona omogućiti da nemamo više one dugačke redove u sudovima u kojima građani moraju da čekaju i po nekoliko časova da bi overili jedan potpis. Građani trebaju za istu cenu, da to tako formulišem, da dobiju kvalitetniju, bolju, efikasniju, operativniju uslugu.
Kada je reč o konkretnom zakonu, a o tome je maločas bilo reči, sam Zakon o javnom beležništvu sadrži prava, ovlašćenja javnih beležnika ili notara, i naravno, pokretanje disciplinskih postupaka, njihovu organizaciju, udruživanje.
Ono na čemu smo mi insistirali u trenutku kada smo unutar republičkog parlamenta govorili o tada zakonskom predlogu, odnosno Predlogu zakona o javnom beležništvu, jeste da moramo jasno definisati, odnosno da se moraju jasno definisati pravila za polaganje ispita.
Danas imamo jedan, to i danas želim da kažem, ubeđen sam dobar zakon. Njegovu primenu ćemo na žalost moći da sagledamo tek tokom naredne godine. Imamo zakon koji je usvojen maja 2011. godine. Njegova primena je trebala da otpočne septembra 2012. godine, ali nije moguće jer nisu ostvareni oni osnovni preduslovi, kako je to između ostalog rekao i predlagač ovog zakonskog predloga. Nema prvih 100 javnih beležnika i nema javno-beležničke komore koja treba da definiše ona važna podzakonska akta.
Ako su ove činjenice, a jesu tačne, one su navedene u obrazloženju ovih zakonskih predloga, onda je potpuno logičan i razuman predlog i namera predlagača ovog zakonskog predloga da se primena ovog zakona odloži u određenom vremenskom periodu.
Zaista želimo da verujemo da je predlagač ovog zakona najracionalnije sagledao sve relevantne činjenice i da je dao jedan najrealniji rok kada bi mogla da otpočne primena ovog zakonskog predloga, jer ako bi opet neposredno pred mart naredne godine morali da govorimo o odlaganju primene ovog zakona onda bi, čini mi se, dezavuisali jednu jako dobru i kvalitetnu ideju, a to nije interes, ubeđen sam, ni jednog poslaničkog kluba. Podržaćemo predložene izmene Zakona o javnom beležniku.
Što se tiče drugog zakonskog predloga, Predlog zakona o dopuni zakona o vanparničnom postupku, podržavajući ga zapravo želimo da podržimo cilj koji se želi postići usvajanjem zakonskog predloga, a to je da se reši pitanje 6.750 lica pravno nevidljivih u Srbiji koji u 21 veku u Srbiji na žalost nisu mogli da ostvare svoje osnovno ljudsko, elementarno pravo da izvade lična dokumenta. Ovim zakonom je definisano da svaki pojedinac jeste priznat pred zakonom. Preko 6.500 osoba koje su bile pravno nevidljive postaju jednake sa svim građanima Srbije i nema više pravno nevidljivih lica u Srbiji. To je potpuno opravdano.
Sa druge strane, ovde imamo dva elementa. Jedan je poštovanje osnovnih ljudskih prava. Drugi je sistem jednakih šansi za sve u državi Srbiji. To su principi i načela koja su potpuno logična da budu podržana od strane modernog i autentičnog predstavnika levice na političkoj sceni Srbije, kao što je poslanički klub SPS. Zahvaljujem.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima dr Dragoljub Mićunović.
...
Demokratska stranka

Dragoljub Mićunović

Demokratska stranka
Poštovane kolege poslanici, slušajući ovu raspravu danas imamo nekoliko problema i pitanja koja mi se danas postavljaju.
Naime, nije novo u političkoj praksi da politički akteri promene svoja uverenja i da jedno vreme zastupaju jedna uverenja, recimo antievropska, pa se predomisle i počinju da prihvataju evropska uverenja. To je jedna evolucija koju bih ja lično pozdravio. Naravno, ovde se ne radi, rekao bih, o takvom slučaju, o plagiranju takvog uverenja, jer uverenje je nešto što čovek može sam da ima. Međutim, kada se radi o aktima, pisanim stvarima, onda nije uputno plagirati neke već završene ideje i zakonske projekte koji su već bili ovde u proceduri, pa kozmetički promeniti jedan član ili nešto i onda se pojaviti kao autor jednog proevropskog zakona. To je, rekao bih više smešno nego nekorektno.
Normalno je da se ova Vlada sastoji od delova bivše Vlade i delova ljudi koji su došli iz jedne opozicione partije i sada su u nekom bloku. Umesto da Vlada kaže – mi smo zatekli u tim arhivama, fiokama niz zakonskih projekata, pa kao što kaže – mi ćemo uvažiti ono što je do sada prethodna Vlada na međunarodnom planu, recimo, po pitanju Kosova ili sa EU, itd. prihvatiti … ona prihvata i kandidaturu za EU. Dakle, ona ide putem prethodne Vlade, čak sa političkim uverenjima i želi punu saradnju sa EU, harmonizaciju propisa, zakona i svega ostalog. Zašto onda Vlada nije podnela predlog ovih zakona, ili uopšte u autorstvo ne ulaziti jer je Vlada nasledila jednu prethodnu Vladu, nego se pojavljuje jedna politička stranka koja jedan takav zakon koji se tiče ljudskih prava iza koga mora stajati autoritet države, već kao inicijatora, a naravno kao izvršioca svakako? Verovatno zato što ta partija ima potrebu za tom evropskom legitimacijom pa treba baš ona da stavi do znanja da je ona inicijator najveće moguće harmonizacije evropskog zakonodavstva i našeg. To je politička upotreba prava.
Jednom sam već rekao, da ne ponavljam, citirajući Kanta, da to nije dobro. Treba pustiti pravo da napreduje, a političke igre su poseban posao.
Da se vratimo na to, glasaćemo za zakon koji smo pripremali. Bili smo i onda spremni za njega da glasamo. Bili bismo veoma čudni ljudi koji menjaju svoja uverenja preko noći, pa smo jednom bili za jedan takav zakon, a sada kada nismo na vlasti, mi iz opozicije ćemo glasati protiv iz sopstvenih uverenja protiv tog zakona. Nećemo. Rekli smo da ćemo da podržavamo Vladu ukoliko ona ide našim putem, putem evropskih integracija i putem harmonizacije našeg zakonodavstva sa evropskim zakonodavstvom.
Imamo jedan problem koji je malo dublji i tražio bih razumevanje ne samo za bivšu Vladu i bivše vlade nego i za buduće vlade. Normalno je, da ne citiram opet nekog, izvinjavam se, jer mi je to uvek u glavi, od velikih ljudi Rcoa koji je rekao – pođimo od ljudi kakvi jesu i od zakona kakvi bi mogli da budu. Ovo – kakvi ljudi jesu malo je preširoko. Rekao bih – pođimo od našeg društva kakvo jeste i od zakona kakvi bi mogli da budu. Ali, ovde imamo dodatni problem – kakvi moraju da budu ako želimo da budemo u EU. Sve to treba da uzmemo u obzir.
Ovi zakoni se tiču materije ljudskih prava. To je temelj Saveta Evrope i tu nema mnogo kompromisa da li će se moći tolerisati bilo kakvi izuzeci od toga. Međutim, mi imamo jedan istorijski problem. Lako je Nemačkoj da ima beležnika. Kad god hoćete možete da nađete i u Nemačkoj i u Holandiji podatak kada je neko kupio neku pekaru, od koga i koliko je platio. Nađite kod nas dokument. Pored ostalog istorijskog nasleđa postoji nesklonost ka dokumentu. Videli ste da su na tavanu crkve "Svetog Marka" pojeli miševi toliku arhivu, a šta je tek sa našim arhivama uopšte. Ne poštujemo pisani dokument. Kod nas se sa dva svedoka dokazivalo dugo godina šta je ko manje više hteo. To je jedna usmena kultura. Više smo verovali na reč nego na pisani dokument. To treba promeniti, naš otpor prema vladavini prava koji govori, samo da ne pominjem ništa drugo, o bespravnoj gradnji koja je enormna i nezamisliva gde ljudi neće da poštuju zakon, ali ćemo morati da poštujemo zakon.
Dakle, kao jedna usmena kultura više smo verovali na reč, nego na pisani dokument. To treba promeniti. Naš otpor prema vladavini prava, koji govori samo da, ne pominjem ništa drugo, osim bespravne gradnje koja je enormna i nezamisliva, gde ljudi neće da poštuju zakon. Ali ćemo morati da poštujemo zakon. Tu sad imamo problem.
Dobro je, evo rekli su nam iz Evropske komisije, moramo uvesti beležnike, a i naravno moramo imati i zemljišne knjige. Doneli smo Zakon o restituciji, ali u jednom dobrom delu zemlje mi nemamo zemljišne knjige i ne znamo u stvari šta je čije. Onda država prodaje, javlja se vlasnik da država uopšte nije vlasnik. Ni vlasnička pitanja nismo rešili. Ali nije ovo pitanje samo mentaliteta, ovo je istorijsko pitanje. Lako je državama koje nisu menjale poredak i koje jednostavno imaju određene okvire u kojima žive, itd. Kod nas su se te granice i društveni sistemi menjali, koliko su hteli. Bilo je nacionalizacija, denacionalizacija, pitanja elementarna, kao što su svojinska pitanja, i dalje su izuzetno kod nas teško dokaziva i koja predstavljaju veliki problem.
Sve to stoji i kada vodimo rasprave, moramo da vodimo računa o tome da u okviru celokupnog napora, da koliko toliko dovedemo do vladavine prava, budemo svesni i svih ovih nedostataka. Sad uprkos njima, umesto da to sve onako nekako zabašurimo, moramo znati ako hoćemo da uđemo u red, ne samo EU, nego u red, razvijenih, slobodnih demokratskih zemalja, moramo pravno da se uredimo kao zemlja. Tu politički trikovi, ko će biti tu, neće tu mnogo pomoći. Mi ćemo ako dođe, jednoga dana, videćemo, do tog trenutka da počnemo pregovore sa EU, odmah na početku imati upravo ova pitanja ljudskih prava u koje naravno spadaju pravosudni zakoni i sve ostalo. To ćemo morati da sinhronizujemo. To je prva glava s kojom će se krenuti u tu raspravu.
Dobro je da se to priprema. Ne vredi nam nikakvo odlaganje, neće nam to pomoći, to ćemo mi morati da uradimo. Ako želimo. Ako pak mislimo da ćemo zakačiti bedž, tu nekakav proevropski, pa ćemo ga mi onda nastaviti po starom, onda se varamo. Otišao je kolega da mu kažem, pazite, to korak po korak evropski. Ova vlada je donela dva, predložila, izglasala, zakona, bar dva, koja su korak nazad u odnosu na evropsku sinhronizaciju. To je ugrožavanje, političko ugrožavanje nezavisnih institucija Narodne banke što su nam odmah skrenuli pažnju svi međunarodni, i što je najvažnije finansijski krugovi i drugi ugrožavanje nezavisne administracije u Zakonu o ministarstvima po kome ministar može sada ljude, koji su položili državni ispit, koji predstavljaju stručnjake u oblasti uprave, po svojoj volji posle mesec i nešto dana, da on sada arbitrirao, koga će otpustiti, a ko će ostati.
To su koraci unazad. Ako, Vlada sadašnja, vladajuća koalicija misli da će moći da i dalje čini korake unazad u mnogo čemu, upravo u ugrožavanju prava, šta ćete reći ugrožavanje prava da vi proglašavate kriminalcima koga god hoćete, a zna se šta je presunkcija, zna se da se ne može bez dokaza i sudskog potvrđivanja odluke bilo ko diskvalifikovati. Zloupotreba medija u tom smislu je dostigla enormne razmere, stvarajući jednu klimu zastrašivanja. To su sve te stare stvari, niko tu nema više tu ne može uplašiti, niko više ništa ne može raditi u ovoj zemlji a da mu niko ništa ne primeti. Grdno se vara ko to misli i svaki oblik zastrašivanja, revanšizma, brzog političkog rešavanja pitanja neće nam pomoći.
Nalazimo se pred ogromnim teškoćama kao društvo. Finansijski, videćemo, doći će sada taj susret sa realnošću, biće on traumatičan duh. Imamo ogromne prirodne nepogode, veliku besparicu, ogromno siromaštvo, štrajkove, milion stvari. Kako ćemo mi tu kao društvo opstati bez elementarnog poštovanja i ljudskih prava, i dostojanstva, i nečega što se zovu slobode. Sloboda se ne primećuje kao i vazduh kad je ima, ali kad je nema, kad je ugrožena, onda ona ljudi reaguju žešće nego u bilo kojem drugom slučaju. Prema tome, ako budete donosili zakone koji su u skladu sa evropskim zakonodavstvom, intencijama našim, 22 godine sam ovde zastupao evropske ideje, mi ćemo uvek glasati za to, ali za svaki korak koji činite unazad, računajte na našu najoštriju kritiku. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Gospodin Cvijan ima reč. Izvolite.

Vladimir Cvijan

Dame i gospodo narodni poslanici, ne bih danas ovde debatovao o temi promena političkih uverenja. Siguran sam da neki od govornika pre mene imaju mnogo više iskustva, menjali su uverenje i po deset puta. Moram da se osvrnem na jedan deo izlaganja, i reći ću otvoreno imenom, pa ću time omogućiti i repliku, ako ima potrebe, gospodina Mićunovića i na jednu izjavu koju je nedavno bivša ministarka Snežana Malović dala pred kamerama, a to je da je ovaj zakon plagijat.
Kao pravnik sam užasnut tom izjavom, jer svako ko je završio pravo zna da zakon nije autorsko delo. Zakon se ne štiti kao autorsko delo i zakon ne potpada pod Zakon o autorskim i srodnim pravima, pa samim tim ne može ni biti plagijat. Pod jedan.
Pod dva, nije nikakav problem i ranije smo već rekli da je pređašnji režim imao tu i tamo želju da donese ovakav zakon, da je bivši režim jednom i stavio jedan sličan zakon, ne isti, u proceduru. Hajde da se ne lažemo i taj zakon, kao i ovaj koji smo mi napisali, je pisan na prvom mestu zahvaljujući stručnim konsultacijama sa stručnjacima iz ove oblasti i sa nevladinim organizacijama. Meni nije nikakav problem da javno izgovorim danas da smo konsultovali nevladine organizacije poput "Praksisa", nevladine organizacije poput Centra za unapređivanje pravnih studija. Čak sam i brošuru "Praksisa", mnogo dobro napisanu, doneo danas na ovu diskusiju. Dakle, zakoni nisu svojina i zakoni nisu autorsko delo.
S druge strane mnogo važnije činjenica je da smo mi ovaj zakon stavili u proceduru i on će biti usvojen. Postojalo je mnogo vremena da bivši režim taj zakon usvoji. Imali su dobru nameru, ali složićemo se da između dobre namere i konkretnih koraka nije ista stvar. Mi smo zakon stavili u proceduru, a zaista bih zamolio bivšu ministarku pravde i moju dragu koleginicu Snežanu Malović, pa evo čujem i da je gospodin Mićunović to rekao, dakle, zakon nije autorsko delo, ne može biti plagijat. Ni pređašnji režim nije svoje nacrte zakona pisao, nadam se, sam, nego je pisao u saradnji sa stručnjacima. Samo što ga niste usvojili. Mi ćemo usvojiti zakon i nije nas sramota da kažemo da smo koristili usluge stručne javnosti, nevladinih organizacija, ljudi koji znaju ovu materiju. Svakako, ovaj zakon je drugačiji od zakona koji je svojevremeno predložila DS da će ovaj zakon biti usvojen. I nije plagijat, jer ponavljam još jednom zakon nije autorsko delo. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala. Snežana Malović, replika. Izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Snežana Malović

Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, vrlo stidljivo je u uvodnom izlaganju rečeno na koji se način došlo do predloga zakona koji je podneo 61 poslanik SNS. Znači, nije bila istaknuta činjenica koja je prethodila izradi ovog zakona.
Naime, zbog građana Srbije i na temu onoga što je rekao moj kolega Cvijan, reći ću da je ovaj zakon Vlade Republike Srbije na predlog Ministarstva pravde podnela 31. januara ove godine. Pre toga je Zaštitnik građana gospodin Saša Janković uputio inicijativu za izmenu Zakona o vanparničnom postupku, jer je zaista bilo potrebno urediti oblast tzv. pravno nevidljivih lica. Vlada Republike Srbije kada je formirana je povukla sve zakone, a potom ono što je potpuno neuobičajeno zakon je podnela poslanička grupa SNS. Ja i ovog puta pitam predlagača zakona, pošto aktuelnog ministra pravde i državne uprave ne mogu da pitam, jer on nije prisutan, predlog nije podnela Vlada Republike Srbije, zašto je to učinila poslanička grupa, šta se krije iza toga, da li je u pitanju strah, da li to ministar ne može da dođe ili je nešto drugo? Takođe, imaćemo prilike da i u današnjoj diskusiji u načelu više o tome kažemo, ali naravno i diskusiji po amandmanima.