Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Snežana Malović

Snežana Malović

Socijaldemokratska stranka

Govori

Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, na početku ove načelne rasprave dala bih nekoliko uvodnih napomena o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, koji je predložila Vlada Republike Srbije, a koji su zajednički pripremili Ministarstvo pravde i Agencija za borbu protiv korupcije. Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije je sistemski zakon kojim se, između ostalog, uređuje pitanje sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija.
Podsetiću vas da je ovim zakonom osnovana Agencija za borbu protiv korupcije, kao samostalan i nezavisan državni organ, sa svojstvom pravnog lica. Između ostalih poslova, najvažnije nadležnosti Agencije su: rešavanje o sukobu interesa, vođenje registra funkcionera, vođenje registra imovine i prihoda funkcionera, obavljanje poslova propisanih zakonom koji uređuje finansiranje političkih stranaka i pokretanje postupka zbog povrede ovog zakona.
Imajući u vidu da je ovaj zakon donet u oktobru 2008. godine, a da je počeo da se primenjuje od 1. januara 2010. godine, u prvim mesecima njegove primene ukazala se potreba da se pojedine odredbe ovog zakona preciziraju u cilju njegove pravilnije i efikasnije primene. Ovo se posebno odnosi na propisivanje postupka za prestanak funkcije u slučaju kada funkcioner obavlja dve javne funkcije suprotno odredbama zakona.
Pored toga, neophodno je dopuniti veoma važne odredbe zakona koje se odnose na obavljanje drugog posla ili delatnosti za vreme vršenja javne funkcije, zabranu osnivanja privrednog društva ili javne službe za vreme vršenja iste javne funkcije, prenos upravljačkih prava za vreme vršenja ove funkcije i zabranu zasnivanja radnog odnosa ili poslovne saradnje po prestanku javne funkcije.
Predloženim izmenama povećaće se efikasnost rada same Agencije, kroz sprovođenje i primenu preciziranih zakonskih odredbi, a sa druge strane, dopunjuju se one zakonske odredbe koje su u praksi stvorile određene nejasnoće i različita tumačenja u stručnoj javnosti.
Od najvažnijih novina koje su predložene, istakla bih da se proširuje krug funkcionera na koje se zakon primenjuje, na taj način što su pojmovi "funkcioner" i "javna funkcija" dopunjeni tako da se odnose i na lica i javne funkcije u organima privrednih društava čiji je osnivač ili član Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave, budući da Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave mogu da budu osnivači, odnosno članovi privrednih društava, a ne samo javnih preduzeća i javnih službi.
Takođe, dopunjena je odredba o nadležnosti Agencije na taj način što su dodate i dve nove nadležnosti, čime se jača njen položaj. Prema predloženom rešenju, Agencija će sarađivati sa naučnim organizacijama i organizacijama civilnog društva u sprovođenju aktivnosti prevencije korupcije i postupati po prijavama državnih službenika u postupku u kome se odlučuje da li postoje povrede ovog zakona.
Izmenjene su odredbe koje se odnose na zamenika direktora Agencije, koga će birati sam direktor Agencije posle sprovedenog javnog konkursa između tri predložena kandidata sa liste koju odredi Odbor agencije. Predloženo rešenje je celishodnije od dosadašnjeg, s obzirom da se zadržava postojeća odredba da za zamenika direktora mora biti sproveden javni konkurs, pri čemu se direktoru Agencije daje mogućnost da može izabrati lice koje će ga zamenjivati i kome će dati određena ovlašćenja, pri čemu se to lice bira sa liste kandidata koju je utvrdio Odbor Agencije.
Najznačajnije novine su vezane za član koji uređuje sukob interesa. Predloženim rešenjem daje se mogućnost da funkcioner može da obavlja više javnih funkcija na koje se bira neposredno od građana, bez saglasnosti Agencije.
Za sve ostale funkcije neophodna je saglasnost Agencije, pri čemu je Agencija obavezana da u zakonskom roku odluči po zahtevu funkcionera i dužna je da ukoliko utvrdi da postoji sukob interesa o tome donese obrazloženu odluku. Takođe, isti član je dopunjen i na taj način što je precizirano koji organ donosi odluku u slučaju da je funkcioneru kasnije funkcija prestala po sili zakona.
Pored toga, u istom članu, upravo zbog toga što se zakon odnosi na veliki broj različitih funkcija na različitim novinama vlasti, dodato je zakonsko ovlašćenje direktoru Agencije da može utvrditi pojedine javne funkcije koje se uz drugu funkciju mogu obavljati i bez saglasnosti Agencije.
Takođe, izmenjene su odredbe koje se odnose na obavljanje drugog posla ili delatnosti za vreme vršenja javne funkcije, odnosno na situaciju kada funkcioner koji već obavlja posao ili delatnost stupa na javnu funkciju. Predloženo rešenje je efikasnije od postojećeg budući da se predviđa odgovarajući mehanizam u slučaju da Agencija utvrdi da se obavljanjem posla ili delatnosti ugrožava nepristrasno vršenje javne funkcije, ali daje mogućnost funkcioneru da ukoliko se to ne utvrdi nastavi sa obavljanjem dotadašnjeg posla ili delatnosti.
Od ostalih novina istakla bih i da je predloženo da se izveštaj o imovini funkcionera dopuni i podacima o pravu svojine na pokretnim stvarima koje podležu registraciji kod nadležnog organa u inostranstvu.
Pored toga, veoma je bitna i dopuna odredaba koje se odnose na lice na osnovu čije je prijave pokrenut postupak za utvrđivanje povrede ovog zakona. Predložena je izričita zakonska odredba da državni službenik, odnosno drugi zaposleni u državnim organima, koji u dobroj nameri podnese Agenciji prijavu, ako opravdano veruje da postoji korupcija u organu u kome radi, zbog toga ne može trpeti štetne posledice. Takvom licu Agencija je ovlašćena da pruži neophodnu pomoć i obavezna je da štiti njegovu anonimnost.
Takođe, predloženo je da se donese odgovarajući podzakonski akt kojim će postupak pružanja pomoći ovakvom licu biti bliže uređen. U odnosu na plan integriteta koji donose državni organi i organizacije, organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, predloženo je da navedeni plan sadrži i podatke o poslovima ili delatnostima, odnosno funkcijama koje funkcioner ne može da obavlja za vreme vršenja javne funkcije, kao i način njihove kontrole.
Takođe, predlaže se uvođenje obaveze za sve navedene organe da na zahtev Agencije dostave izveštaj o planu integriteta, kao i obaveza dostavljanja kvartalnih izveštaja o sprovođenju strategije akcionog plana i sektorskih akcionih planova.
Predloženo je da se povećaju iznosi novčanih kazni za prekršaje predviđene ovim zakonom. Navedene izmene su predložene zbog povećanja raspona novčanih kazni određenih zakonom o izmenama i dopunama Zakona o prekršajima, ali i zbog težine i posledice prekršaja predviđenih ovim zakonom, kao i lica koja mogu biti izvršioci ovih prekršaja.
Takođe, predloženim izmenama uređuje se i situacija nastala posle početka primene zakona i predlaže rešenje u odnosu na funkcionere koji su obavljali funkciju na dan početka primene ovog zakona, a nisu se opredelili koju će javnu funkciju nastaviti da obavljaju. Ovim članom utvrđuju se obaveze tih funkcionera da obaveste Agenciju o svim funkcijama, ali i o poslovima ili delatnostima koje vrše i obavljaju do 1. septembra 2010. godine.
Po prijemu obaveštenja, Agencija će utvrditi da li vršenje više javnih funkcija, odnosno obavljanje drugog posla ili delatnosti predstavlja sukob interesa. Ukoliko predstavlja, Agencija će doneti odluku kojom će odrediti rok u kom je funkcioner dužan da prestane sa obavljanjem javne funkcije, odnosno obavljanjem drugog posla ili delatnosti.
Na kraju, još jednom bih istakla važnost ovog zakonskog predloga za stvaranje preciznog i efikasnog normativnog okvira koji je neophodan u daljoj borbi protiv korupcije, ali i stvaranju sistemskog mehanizama za njeno sprečavanje.
Podsetila bih i da je borba protiv korupcije jedan od osnovnih prioriteta Vlade Republike Srbije i jedan od najznačajnijih koraka u procesu evropskih integracija i stvaranju modernog društva usklađenog sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti.
Baš zbog važnosti ove teme, očekujem da će povodom ovog zakonskog predloga u nastavku rasprave u načelu, a i kasnije u pojedinostima uslediti sveobuhvatna i kvalitetna rasprava.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, poštovani građani, želim da se zahvalim svim predstavnicima političkih stranaka koji su izlagali vezano za ovaj predlog zakona.
Takođe, želim s vama da podelim jedno svoje zapažanje da, za razliku od prethodnih predloga zakona koji su se nalazili pred ovim uvaženim domom, rekla bih da je ovaj predlog zakona od većine predstavnika poslanika prihvaćen, što mi ukazuje na činjenicu da svi zajedno želimo da se borimo protiv korupcije, nevezano za to da li se u potpunosti slažemo sa svim rešenjima koja se nalaze u ovom predlogu zakona.
I ako je bilo predloga za povlačenje zakona, rekla bih da su oni više izraz nerazumevanja i da su podlegli pisanju nekih medija, koji pred sobom nisu imali sam tekst predloga zakona, već su proizvoljno tumačili šta će se naći u njemu ili šta se nalazi u njemu.
Takođe, na početku ovog mog sadašnjeg izlaganja želim da kažem i da podsetim da je Ministarstvo pravde ovaj predlog zakona u potpunosti uradilo sa Agencijom za borbu protiv korupcije, da je postojala radna grupa i da se ovaj tekst ne razlikuje mnogo od teksta koji je povučen iz Narodne skupštine pre nekoliko dana.
U Ministarstvu pravde smo smatrali da je on tehnički. Priznajemo propust da nismo tražili mišljenje Agencije za borbu protiv korupcije. Stoga je taj tekst i povučen i ovaj sadašnji, koji se nalazi pred vama, urađen je zajedno sa Agencijom za borbu protiv korupcije. Postoji njihovo mišljenje koje se nalazi takođe zajedno sa Predlogom zakona.
Takođe, želim da istaknem da tekst nije povučen zbog toga što je bio pritisak u medijima, pritisak javnosti. On je povučen mnogo pre nego što se uopšte to našlo u javnosti. Zato, kao što sam rekla, prihvatili smo stav Agencije da čak i ove tehničke izmene i dopune ne treba da radimo bez njihove saglasnosti.
Svakako da smo imali nameru da menjamo tekst zakona, zbog toga što se u svakodnevnom radu Agencije pojavila potreba da se određene odredbe preciziraju, da se određene odredbe dopune, ali hitnost u postupanju je bila zbog odluke Ustavnog suda, koju poštujemo, u koju nećemo zalaziti, nevezano za to da li se sa tim intimno slažemo ili se ne slažemo.
Ministarstvo pravde nije želelo da postupa, kao što je bilo primera u određenim slučajevima, pa i sa samim Zakonom o lokalnoj samoupravi, gde se znalo kakva će biti odluka Ustavnog suda. Vlada na vreme nije reagovala i sami ste svesni i mnogo bolje od mene znate kako sada izgleda primena tog zakona na nivou lokalne samouprave.
Kao ministar pravde nisam želela da dozvolim da reaguje Ustavni sud, jer ovako moguća odluka Ustavnog suda bi bila kasiranje ove odredbe i zbog toga smo i želeli da izađemo pre toga.
Što se tiče same pojave korupcije, to je složena pojava. Sama borba protiv korupcije je jedna veoma kompleksna stvar. Tokom 90-tih godina smo imali da je korupcija redovno stanje u društvu, da je koruptivno postupanje bilo jedna normalna pojava i da svest o tome da se neko nalazi u koruptivnom delu nije ni postojala, počev od onih famoznih menjanja deviza na ulici, pa nadalje.
Posle 2000. godine su postojali različiti pravci u borbi protiv korupcije, od onog represivnog, do preventivnog. Borba protiv korupcije ima nekoliko svojih dimenzija. Ona je s jedne strane preventivna, sa jedne strane je represivna, kada dođe do same koruptivne pojave, da li će se ona sankcionisati putem rada pravosudnih organa ili npr. ako govorimo o sukobu interesa od strane same Agencije.
Međutim, ono što je najvažnije je da postoje jasno osmišljeni mehanizmi za borbu protiv korupcije. Verujem da to i činimo. Nemamo problem s tim da kažemo da u određenim momentima možda dovoljno dobro nismo osmislili rešenja i da treba da ih menjamo. Uostalom, sam kriminal, sama korupcija nisu statična pojava. Svakodnevno ima svoje metamorfoze. Kao vlast ili kao neko ko je odgovoran za vođenje države moramo da tu borbu prilagođavamo.
Što se tiče same odlučnosti Vlade Republike Srbije za borbu organizovanog kriminala ili korupcije, mislim da smo to pokazali, da ta svest i volja postoje i da svakodnevno u svojim istupima upravo to i činimo. Naglasiću vam samo da od oduzete imovine Srbija raspolaže sa vrednošću višom od 100 miliona evra, koja će se distribuirati onima od kojih je oduzeta, samim građanima.
Očekujem kvalitetnu raspravu, kao što je do sada i bila.
Trudiću se da na sva vaša pitanja dam jasne odgovore.
Još jednom zahvaljujem na raspravi koja mislim da može da doprinese još boljem Predlogu zakona, i ono što je još važnije, ako govorimo o ovoj temi, to je da se određene nejasnoće u javnosti, koje su vezane za ovu temu, mogu najzad otkloniti. Zahvaljujem svima na tome.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo, uvaženi narodni poslanici, gospođo Vojić Marković, upravo smo razgovarali o ovom vašem amandmanu i iako se vama činilo da vas ne slušamo.
Kao Vlada smo prihvatili amandman narodnog poslanika Judite Popović u kome je upravo pisalo da dostojnost bude jedan od kriterijuma koji će se sagledavati prilikom imenovanja sudskih veštaka. Međutim, taj amandman je odbačen od strane Zakonodavnog odbora i to nam je predsedavajući objašnjavao, ali prihvatamo amandman Odbora za pravosuđe i upravu, tako da će kriterijum dostojnosti biti jedan od kriterijuma koji će se sagledavati, naravno u kontekstu i drugih, za imenovanje sudskih veštaka.
Inače, u potpunosti se slažem s vama da to treba da postoji. Ranije se to nije postavljalo. Međutim, nažalost, nekim negativnim primerima i negativnom praksom došli smo do toga da to mora da postoji precizno predviđeno zakonom.
Da.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, drago mi je što se vodi ovakva rasprava i što ste uložili napor da na Predlog zakona i članove koji se nalaze u njemu predložite i amandmane.       
Mislim da smo Ministarstvo pravde i ja, koja se nalazim na čelu Ministarstva pravde, ne samo u pogledu ovog zakona, nego svih onih zakona koje smo imali za vreme mandata ove vlade, a mislim da ih je bilo poprilično i da smo se veoma često gledali ovde, pokazali da smo spremni i da nikada nismo gledali ko je podnosilac amandmana, ako su ti amandmani suštinski poboljšavali predlog zakona, da ih usvojimo. Tako da mislim da nema mesta izjavama da postoji tvrdoglavost s naše strane. Mislim da smo dosadašnjim radom pokazali da nije tako.
Znači, možemo ovde da polemišemo oko toga da li je Predlog zakona ili određeni amandman dobar ili nije dobar, da li je stručan ili nestručan, da li suštinski menja ili ne menja, ali mislim da nema mesta izjavama u pogledu tvrdoglavosti.
Takođe, izneli smo da i ovaj zakon predstavlja deo reforme pravosuđa i naravno da očekujem da se u jednom segmentu i povodom ovog predloga zakona govori o sprovedenoj reformi pravosuđa.
Pri tome neke izjave koje su se pojavljivale u medijima su pogrešno interpretirane i doduše dok je bilo rasprave u načelu izneto je da pomeramo non-stop rokove do kada će se sagledati efekti reforme pravosuđa. Prvo, s tim u vezi hoću da kažem da nije bilo nikada pomeranja rokova. Uvek sam govorila da je period od godinu dana najmanji period kada mogu da se sagledaju efekti reforme pravosuđa i ovo nije usmereno na prethodnu diskusiju.
Hoću nešto drugo da kažem što je vezano za prethodnu diskusiju, a to je da Visoki savet sudstva i Ministarstvo pravde, u okviru svojih ovlašćenja, sagledavaju efikasnost samih sudova i brzinu rešavanja predmeta. S tim u vezi, predsednica Vrhovnog kasacionog suda i Visokog saveta sudstva traži nedeljne izveštaje od samih sudova u pogledu rešavanja predmeta i shodno tome se i reaguje. Imali ste prilike da vidite da je nedavno Visoki savet sudstva izmenio svoju odluku o broju sudija i povećao je za jedan određeni broj.
Što se tiče same organizacije, znate da se uvek za jedan sud imenuje sudija, a da je stvar unutrašnje organizacije predsednika suda u kojoj oblasti će raditi. Naravno da efikasnost s jedne strane zavisi od rada samih sudija, a sa druge strane zavisi i od dobrih zakona.
Pomenuli ste izvršenje. Imaćemo uskoro, nadam se, priliku da raspravljamo oko zakona o izvršenju. On se već neko vreme nalazi na javnoj raspravi i dostupan je svim građanima putem veb sajta Ministarstva pravde, gde se možete upoznati sa tim Nacrtom zakona. Nadam se da će on uskoro postati predlog zakona i da će se naći ovde na dnevnom redu.
Naš je cilj da se efikasnost poveća, ne samo u pogledu oblasti izvršenja, već u svim segmentima, ali mislim da na tome treba svi zajedno da radimo, naročito vi jer dolazite iz profesije advokature jer imaćemo i taj zakon nadam se uskoro na dnevnom redu parlamenta.
Kao što sam rekla i sa čim sam počela diskusiju, sve ono što poboljšava zakon prihvatićemo i u odnosu na nas neće nikada biti mesta tvrdoglavosti.
        Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, svima se zahvaljujem na jednoj konstruktivnoj raspravi. Mislim da ovakva rasprava predstavlja primer kako o predlozima zakona treba raspravljati u ovom uvaženom domu.
Kao što ste videli, sve ono što smo smatrali da je poboljšavalo sam Predlog zakona smo prihvatili. Takođe, potpuno otvoreno ću reći, postoji još dva-tri amandmana o kojima razmišljamo i ukoliko budemo zaključili da ih treba prihvatiti svakako da ćemo to sugerisati u danu za glasanje.
Duboko sam uverena da će ovaj zakon biti usvojen i da će biti u sklopu sveobuhvatne reforme pravosuđa, pomoći da se reformišu tzv. pravosudne profesije. Sudski veštaci jesu jako bitna pravosudna profesija, jako bitna za funkcionisanje celog sudstva, jer kao što iz samog Predloga zakona proističe, njima se daju neophodna znanja koja su potrebna radi donošenja jedne sudske odluke.
Imaćemo i u narednom periodu, kao što sam i danas rekla, a i u raspravi u načelu, zakone koji će omogućiti da se uvedu i neke nove pravosudne profesije, kao što su javni beležnici ili notari, kako je definisano u nekim zemljama. Imaćemo i određene novine u pogledu sudskih izvršitelja i duboko sam uverena da ćemo zajedno ovde moći da doprinesemo da ova reforma pravosuđa bude pozitivna i efikasna. Zahvaljujem se svima još jednom.
Zahvaljujem, poštovana predsednice, poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, zahvaljujem na konstruktivnoj raspravi povodom Predloga zakona, koje je pripremilo Ministarstvo pravde, a koje predstavlja predlog Vlade Republike Srbije. Kao što smo više puta isticali, mi sprovodimo sveobuhvatnu reformu pravosuđa. Pod reformom pravosuđa najmanji segment, ali suštinski bitan preduslov za dalje sprovođenje reforme jeste izbor sudija i tužilaca, ali i ostalih pravosudnih profesija.  
Pod pravosudnim profesijama podrazumevam, naravno, i veštake. Dalje, reforma pravosuđa podrazumeva i reformu procedure rada, kako na nivou krivičnih, tako i na nivou parničnih postupaka, zatim, izvršenja, onda, reformu same organizacije rada unutar sudova i tužilaštava, ali i promenu svesti, za koju bih rekla da je najteža, a za šta verujem da ćemo uspeti.
Iznete su velike kritike od strane mnogih predstavnika, čak i ovog doma, u pogledu reforme pravosuđa, ali ću reći da ćemo na sve kritike odgovarati daljim radom, a same činjenice koje budemo postigli u pogledu reforme pravosuđa govoriće o tome koliko su te kritike opravdane ili ne. Kada budemo imali osuđujuće pravosnažne presude, a već imamo neke, u odnosu na postupke koji su vođeni, pa čak i decenijama, govore o uspehu reforme pravosuđa.
Kao što sam rekla, Ministarstvo pravde je pripremilo ovaj predlog zakona u pogledu toga što želimo da reformišemo pravosudne profesije, između ostalog, i veštake. Imali ste prilike ovde da čujete da je poslednji zakon koji je uređivao ovu oblast donet 1987. godine i on je sam po sebi anahron, ne samo u pogledu jezika kojim se koriste, već i u pogledu određenih odredbi.
Želela bih da ukažem da se ovaj zakon i ovaj predlog zakona ne može posmatrati sam za sebe, već i u sklopu zakona koji tretiraju proceduru, znači, Zakona o parničnom postupku i Zakonika o krivičnom postupku. Ima li smo ovde neke izmene tokom prošle godine, ali, najavila sam i tom prilikom da će u toku ove godine biti pripremljen potpuno nov zakon o parničnom postupku, kao i zakonik o krivičnom postupku, i određene odredbe koje tretiraju i veštačenje naći će se i u tim zakonima.
Od strane nekih narodnih poslanika je apostrofirano šta je cilj ovog zakona. Biću slobodna da citiram ovde član 2. koji kaže: ''Poslovi veštačenja, u smislu ovog zakona, predstavljaju aktivnosti čijim se obavljanjem, uz korišćenje naučnih, tehničkih i drugih dostignuća, pružaju sudu ili drugom organu koji vodi postupak potrebna stručna znanja koja se koriste prilikom utvrđivanja, ocene ili razjašnjenja pravno relevantnih činjenica.
Slažem se sa određenim izjavama da jeste cilj veštačenja upravo davanje nalaza i mišljenja. Takođe, slažem se sa određenim izjavama ovde koje su iznete, da veštačenje ne treba da predstavlja presudu. Nažalost, imali smo takvih situacija. Imala sam prilike da gledam i veštačenje od strane nekih međunarodnih veštaka ili organizacija gde oni zaista daju svoj nalaz i mišljenje, a sud je taj koji na osnovu toga donosi presudu. Imali smo u nekim slučajevima nakaradnu praksu, ali zakon je nešto što generalno uređuje određenu oblast, a način njegovog sprovođenja često u nekim slučajevima dođe do izvrgavanja. Ali, svakako, kao što je ovde i bilo rečeno od strane nekih, ne treba generalizovati. Postoje određeni negativni primeri. Oni su često vidljivi u praksi, mnogo više nego oni pozitivni, ali ćemo se truditi da podstaknemo da budu više prisutni oni pozitivni primeri.
Kada smo pristupili izradi ovog zakona, nismo krenuli paušalno. Možda sam propustila u svom uvodnom izlaganju da kažem da smo uradili jednu sveobuhvatnu analizu gde smo utvrdili ili hteli da utvrdimo koji broj veštačenja i u kojim strukama se sprovodi u srpskim sudovima. Takođe, išli smo i korak dalje, pa smo utvrđivali nešto što je ovde, takođe, bilo istaknuto, a to je pojavljivanje određenih veštaka kod određenih sudija. Razlozi za to mogu da budu dvojaki. Želim da verujem da je to bilo zbog njihove stručnosti, zbog toga što su oni mogli da pomognu razjašnjavanju određenih činjenica tokom postupka, ali imali smo i onih drugih negativnih primera koji su se završili čak i presudama osuđujućim u krivičnim postupcima.
Želim da istaknem da je bilo ovde i predloga u pogledu toga da se uslovi za obavljanje poslova veštačenja stavi i kriterijum dostojnosti i vrlo smo otvoreni prema tom predlogu, tako da u pažljivom razmatranju amandmana predložiću da se takav amandman ili amandmani usvoje.
Što se tiče kriterijuma za to kako ćemo doći do podataka koji broj veštaka i u pogledu koje struke nam je potreban, reći ću vam da smo, iako je dosadašnji zakon bio veoma opšti i nije davao takve odrednice, da bismo uopšte upisivali veštake, mi smo tražili od sudova potrebe u određenim oblastima, koji broj veštaka im treba i na osnovu toga smo upisivali.
Sadašnji zakon uopšte ne zabranjuje ili ne daje mogućnost da možete da odredite koliki broj veštaka treba da upišete, nego ko god se prijavi i ko god ima uslova, on po zakonu maltene mora biti upisan. To ubuduće više neće biti slučaj, već će se na osnovu potrebe suda, tražićemo od suda i zakon tako i predviđa, potrebe u određenim oblastima za koje imaju potrebe da se raspiše konkurs za veštake, raspisaće se i na osnovu toga, putem konkursa, veštaci će se upisivati.
Što se tiče roka, rekla bih da rok nije ni kratak ni dug jer je bilo primedbi od strane nekih poslanika da je dug, takođe, bilo je i primedbi da je kratak. Mislim da je on odgovarajući, da ne bi došlo do zastoja u postupcima i da bi suđenja mogla nesmetano da se odvijaju.
Takođe, bilo je izneto i u pogledu toga da treba voditi računa da li određeni državni službenici treba da budu veštaci. Generalno se, negde, i slažem sa tim da postoji, da možda može da bude percepcije ili privid adekvatnosti njihovog veštačenja, da se tako izrazim. Ali, postoje oblasti u kojima, jednostavno, samo takvi ljudi imaju saznanja. Navešću, na primer, u oblasti forenzike, gde lica koja rade u MUP poseduju ta saznanja i ona mogu da budu adekvatni stručnjaci da daju nalaz i mišljenje u tim oblastima. Ali, u pogledu radnog vremena, da oni ne mogu da budu u isto vreme prisutni na sudu i da se vode na poslu, to se u potpunosti slažem. Mi smo tu preduzimali određene mere, ne samo u odnosu na veštake, nego i u odnosu na tumače.
Svi amandmani koji su izneti, naravno, biće pažljivo razmotreni od strane Ministarstva pravde. Mi smo imali veoma otvoren odnos prema svim predlozima, nevezano sa koje strane su dolazili i sve ono što može suštinski da doprinese boljem tekstu zakona prihvatićemo. Zahvaljujem na pažnji. (Aplauz)
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, na početku ove načelne rasprave dala bih nekoliko uvodnih napomena o zakonu koji je predložila Vlada Republike Srbije, a koji je pripremilo Ministarstvo pravde. Istakla bih njegov veliki značaj za efikasniji rad pravosudnih organa u Republici Srbiji, pa samim tim i za sve naše građane.
Važeći zakon koji uređuje ovu oblast, Zakon o uslovima za obavljanje poslova veštačenja donet je još 1987. godine. Samim tim, jasno je da sadrži zastarela i anahrona rešenja zbog čega je neophodno doneti potpuno novi zakon koji će biti usaglašen sa drugim propisima i istovremeno regulisati poslove veštačenja na mnogo moderniji način.
U dosadašnjoj praksi sudova uočeno je mnogo nedostataka i problema u vezi sa radom veštaka. Imajući u vidu značaj veštaka u sudskom postupku, odnosno neophodnost njihovog stručnog znanja kojim sud ne raspolaže, potrebno je doneti zakon kojim bi se na drugačiji način uredili uslovi za obavljanje poslova veštačenja, postupak imenovanja i razrešenja veštaka, postupak upisa i brisanja pravnih lica koja obavljaju poslove veštačenja, kao i prava i obaveza lica koja obavljaju veštačenje.
Rešenja u Predlogu zakona o sudskim veštacima sadrže uslove za obavljanje poslova veštačenja koji su tako postavljeni da obezbede imenovanje i najstručnijih lica za pojedine oblasti veštačenja. Stoga su u odnosu na dosadašnji zakon predviđeni viši kriterijumi i to kako u pogledu potrebne stručne spreme, tako i u pogledu radnog iskustva, stručnog znanja i praktičnih iskustava u struci koji su neophodni za poslove veštačenja.
Isto tako, a budući da je obavljanje veštačenja od uticaja na efikasnost i kvalitet rada sudova, Predlogom zakona je izričito predviđeno ovlašćenje suda da podnese predlog za razrešenje veštaka koji nestručno i neuredno obavlja ove poslove. Naime, prateći rad veštaka, sud je u mogućnosti da najbolje oceni njegove stručne i profesionalne kvalitete, pa ukoliko oceni da je veštak nestručno i neuredno obavljao ove poslove, ima mogućnost da podnese predlog za razrešenje takvog veštaka.
Takođe, prema Predlogu zakona, ministar nadležan za poslove pravosuđa, uz prethodno sagledavanje potrebe sudova, objaviće javni poziv za imenovanje veštaka. Time će se postići adekvatan broj veštaka i pravilnija raspoređenost lica koja obavljaju poslove veštačenja u pojedinim oblastima.
Sam Predlog zakona sadrži šest delova: uvodne odredbe, deo koji reguliše uslove za obavljanje veštačenja, postupak imenovanja i razrešenja veštaka, deo koji se odnosi na pravna lica koja obavljaju ove poslove i deo kojim su regulisana prava i obaveze veštaka, kao i prelazne i završne odredbe.
Uvodnim odredbama definisani su poslovi veštačenja, kao aktivnosti kojima se sudu pružaju potrebna stručna znanja pri utvrđivanju pravno relevantnih činjenica. Takođe, određeno je da veštačenje mogu obavljati fizička i pravna lica, državni organi, kao i naučne i stručne ustanove. Članovima od 6. do 10. Predloga zakona propisano je da fizičko lice da bi bilo imenovano za veštaka, pored opštih uslova za rad u državnim organima, mora da ispuni i sledeće uslove: da ima odgovarajuće visoko obrazovanje, najmanje pet godina radnog iskustva u struci, stručno znanje i praktična iskustva.
Predviđeno je da stručno zvanje i praktično iskustvo dokazuju i objavljenim stručnim i naučnim radovima, kao i mišljenjima i preporukama sudova i drugih državnih organa i institucija. Pravno lice može obavljati poslove veštačenja ako je upisano u registar nadležnog organa za delatnost veštačenja u odgovarajućom oblasti i ako ima zaposlene koji su upisani u registar veštaka.
Postupak imenovanja i razrešenja veštaka predviđa novine u odnosu na postojeća zakonska rešenja. Naime, predviđeno je da ministar pravde objavljuje i javni poziv za imenovanje veštaka, u skladu sa potrebama suda. Kandidat za veštaka podnosi zahtev za imenovanje sa prilozima koji dokazuju ispunjenost uslova za obavljanje ovih poslova. O zahtevu za imenovanje odlučuje ministar, protiv čijeg je rešenja dozvoljeno vođenje upravnog spora. Zakonom je određena sadržina zahteva za imenovanje, kao i rešenje o imenovanju veštaka.
Novim zakonskim rešenjem predlaže se da veštak ima svoj pečat. O imenovanim veštacima evidenciju vodi Ministarstvo pravde putem registra veštaka, koji se vodi u elektronskom obliku, dostupan je javnosti preko internet-stranice Ministarstva. Ovakvim rešenjem postiže se da građani mnogo lakše nego do sada mogu doći do podataka vezanim za lice koje je imenovano za veštaka.
Predlogom zakona je određeno da postupak za razrešenje veštaka, zbog neurednog ili nestručnog veštačenja, mogu podneti sud ili drugi organi koji vode postupke, kao i same stranke i drugi učesnici u sudskom ili drugom postupku, a takođe je precizirano šta se smatra takvim nestručnim vršenjem veštačenja. Osim ovog, kao i drugi razlozi za razrešenje predviđeni su nepostojanje uslova za imenovanje, osuda za određeno krivično delo, izrečena zaštitna mera zabrane obavljanja određene delatnosti ili gubitak poslovne ili radne sposobnosti. Veštak će se razrešiti i na sopstveni zahtev.
U ovom postupku obezbeđena je i sudska zaštita na taj način što se protiv rešenja kojim se razrešava veštak može pokrenuti upravni spor.
U odnosu na odredbe vezane za pravna lica koja vrše poslove veštačenja predviđeno je da Ministarstvo pravde vodi registar pravnih lica za obavljanje poslova veštačenja. Za razliku od dosadašnjeg zakonskog rešenja, preciziraju se razlozi za brisanje pravnog lica iz registra i to: ako prestane da ispunjava uslove potrebe za vršenje poslova veštačenja, ako neuredno ili nestručno vrši veštačenje i drugi razlozi. Protiv rešenja kojim je odbijen zahtev za upis, kao i protiv rešenja o brisanju iz registra pravno lice može, takođe, pokrenuti upravni spor.
U delu koji uređuje pojedina prava i obaveze veštaka predviđeno je da ima pravo na naknadu troškova i pravo na nagradu, čija se visina određuje propisom o naknadi troškova u sudskim postupcima. Veštak je dužan da veštačenje obavlja u datom roku, savesno i nepristrasno i da čuva tajnost podataka do kojih je došao u obavljanju ovih poslova.
Prelaznim i završim odredbama Predloga zakona određuju se rokovi za imenovanje veštaka i uređuje se položaj veštaka, koji su to svojstvo stekli odredbama sadašnjeg zakona. Predviđeno je da tim licima svojstvo veštaka prestaje ako u roku od godinu dana od dana stupanja ovog zakona na snagu ne budu imenovani za veštaka. Ministar pravde će u roku do 90 dana od dana stupanja zakona na snagu objaviti javni poziv za imenovanje veštaka, a samo imenovanje će se izvršiti u roku od godinu dana.
Na kraju, još jednom bih istakla važnost ovog zakonskog predloga za dalju reformu celokupnog pravosudnog sistema. Zahvalila bih na pažnji i izrazila nadu da će nakon rasprave u načelu i u pojedinostima predloženi zakon biti usvojen, čime će se stvoriti neophodni normativni okvir koji reguliše ovu vrlo značajnu oblast. Zahvaljujem. (Aplauz)
Zahvaljujem. Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, na početku rasprave u načelu dala bih nekoliko uvodnih napomena o Predlogu zakona o amnestiji, koji je predložila Vlada RS, a koji je pripremilo Ministarstvo pravde u saradnji sa Ministarstvom za dijasporu.
Amnestija predstavlja jedan od instituta krivičnog prava koji je opšteusvojen i koji predviđaju sva savremena krivična zakonodavstva. Po svojoj pravnoj prirodi amnestija je akt političke volje najviših organa državne vlasti.
Prema odredbi člana 99. stav 1. tačka 12. Ustava Republike Srbije, Narodna skupština daje amnestiju za krivična dela. Prema odredbi člana 109. Krivičnog zakonika, amnestija je akt kojim se poimenično neodređenim licima, čiji je krug utvrđen aktom amnestije, daje oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno ili delimično oslobođenje od izvršenja kazne, izrečena kazna zamenjuje blažom kaznom, daje rehabilitacija ili se ukidaju pojedine ili sve pravne posledice osude.
Oslobođenje od krivičnog gonjenja je u stvari abolicija, koja je sadržana u aktu amnestije. Oslobođenje od krivičnog gonjenja odnosi se na sva lica obuhvaćena amnestijom, bez obzira na to da li je protiv njih već pokrenut krivični postupak za delo za koje se daje amnestija ili je krivični postupak u toku, pri čemu nema značaja u kojoj se fazi nalazi postupak.
Ako se amnestijom daje oslobođenje od krivičnog gonjenja, postupak koji nije pokrenut više se ne može pokrenuti, a ako je postupak u toku - obustaviće se. Ako se aktom amnestije daje potpuno oslobođenje od izvršenja kazne, a lice koje je obuhvaćeno aktom amnestije još nije otpočelo sa izdržavanjem kazne, odnosno ako još nije započeto izvršenje kazne, kazna se neće izvršavati; ako je izvršenje započeto, onda će se obustaviti.
Predlogom zakona o amnestiji, o kome je danas reč, daje se amnestija za određena krivična dela iz grupe krivičnih dela protiv Vojske Srbije. Imajući u vidu da su prošle jeseni doneti novi propisi koji uređuju oblast odbrane, pre svega Strategija odbrane Republike Srbije, Zakon o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi, Zakon o civilnoj službi, izmene i dopune Zakona o Vojsci Srbije, a kojima se između ostalog predviđa i profesionalizacija vojske, procenjeno je da bi bilo opravdano dati amnestiju za pojedina krivična dela licima koja po dosadašnjim propisima nisu izvršila vojnu obavezu, a protiv kojih se vodi ili je okončan krivični postupak.
Pored toga, treba imati u vidu i činjenicu da se, prema dostupnim podacima, u inostranstvu nalazi oko 140.000 vojnih obveznika, od čega oko 44.000 čine regruti, a da se godišnje na zahtev oko 5.000 vojnih obveznika donese rešenje o produženju regrutne obaveze. Za krivična dela za koja se predlaže amnestija vodi se oko 5.000 krivičnih postupaka, uglavnom protiv naših građana koji žive i borave u inostranstvu.
U situaciji u kojoj se veliki broj vojnih obveznika nalazi u inostranstvu, a nije regulisao vojnu obavezu, nepravedno je celu krivicu za takav položaj pripisivati samo njima. Znatan broj vojnih obveznika u inostranstvu objektivno nije u mogućnosti da ostvari kontakt sa našim diplomatskim i konzularnim predstavništvima radi regulisanja vojne obaveze iz razloga udaljenosti, nedovoljne informisanosti, troškova i drugih razloga. Pored toga, vojni obveznici koji žive u inostranstvu, najčešće mladi ljudi, opravdano strahuju od eventualnog hapšenja prilikom povratka u Srbiju kada žele da posete svoju porodicu, jer bi to moglo da prouzrokuje štetne posledice, kao što su prekid školovanja ili gubitak posla u inostranstvu.
Zbog navedenog, izvestan broj državljana Republike Srbije koji borave u inostranstvu, a nisu regulisali svoju vojnu obavezu, opredeljuje se za ispis iz državljanstva RS, pa je evidentna potreba naše države da spreči odliv naših državljana, a naročito mladih.
Članom 1. Predloga zakona utvrđuje se vremenski period za koji se daje amnestija i taksativno se navode krivična dela koja su predmet amnestije.
U konkretnom slučaju, amnestija se daje za krivična dela: izbegavanje vojne obaveze iz člana 394, izbegavanje popisa i pregleda iz člana 395, neizvršavanje materijalne obaveze iz člana 396, izbegavanje vojne službe onesposobljavanjem ili obmanom iz člana 397. i samovoljno odsustvovanje i bekstvo iz Vojske Srbije iz člana 399, propisana Krivičnim zakonikom.
Pored toga, Predlogom zakona se propisuje da se amnestija daje za period od 18. aprila 2006. godine, kada je donet prethodni Zakon o amnestiji, za ista krivična dela, a do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 2. Predloga zakona je odredba kojom se preciziraju oblici amnestije koji se daju ovim zakonom, a to su oslobođenje od krivičnog gonjenja i oslobođenje od izvršenja kazne.
Članom 3. Predloga zakona propisuje se da amnestija ne dira u prava trećih lica, što je inače u skladu sa rešenjem iz sistemskog zakona, člana 111. Krivičnog zakonika.
Članovi 4 – 10. Predloga zakona su procesne odredbe, koje sadrži svaki zakon o amnestiji, a kojima se propisuje nadležnost sudova, postupak za donošenje rešenja o primeni amnestije, pravo žalbe, puštanje na slobodu lica na koje se amnestija odnosi, ako se to lice nalazi u pritvoru ili izdržava kaznu zatvora, postupak brisanja osude iz kaznene evidencije, kao i shodna primena Zakonika o krivičnom postupku u postupku amnestije.
Na kraju, želela bih da vam se zahvalim na pažnji i da izrazim nadu da će nakon rasprave u načelu i u pojedinostima predloženi zakon biti usvojen. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se svima koji su učestvovali u današnjoj diskusiji, kako narodnim poslanicima koji su podržali ovaj zakon, tako i onima koji su uputili kritičke tonove u odnosu na zakon. Kritike su izraz jednog demokratskog društva i one vam ukazuju da li ste na pravom putu; ako niste, da treba da promenite mišljenje. Moram da budem iskrena i da kažem da su me one kritike koje sam danas čula ovde samo uverile u neophodnost donošenja ovakvog zakona.
Postoje dve grupe diskusija koje sam ja notirala, a koje su danas bile prisutne u ovom uvaženom domu. Prva grupa se tiče pravnog, stručnog korpusa, a druga nekih opštih društvenih okolnosti, naročito ako govorimo o Vojsci Republike Srbije. Pokušaću da odgovorim na sva postavljena pitanja koja su se danas ovde čula.
Prvo, htela bih da napravim jednu razliku između akata amnestije, pomilovanja ili abolicije, pošto sam videla da ne postoji baš najbolje razumevanje ovih instituta.
Na samom početku želim da ukažem na to da abolicija ne postoji kao zaseban institut u našem krivičnom zakonodavstvu, već je ona sadržana u samom aktu amnestije. To predstavlja oslobođenje od krivičnog gonjenja i, kao što sam rekla, predstavlja sastavni deo amnestije.
Što se tiče pomilovanja, to je akt koji se daje prema određenom licu i može da predstavlja oslobođenje od krivičnog gonjenja, može da predstavlja rehabilitaciju, može da predstavlja zamenu kazne nekom drugom ili potpuno oslobođenje od kazne. Razlika je u tome što se amnestija utvrđuje samim zakonom, odnosi se na neodređeni broj lica, može da bude u odnosu na određena krivična dela, može da bude na sva krivična dela, dok pomilovanje predstavlja akt predsednika koji podrazumeva i određeni postupak koji tome prethodi. Ovo što danas imamo, kao što i sami znate, jeste amnestija i odnosi se na jedan korpus krivičnih dela koja se tiču Vojske Srbije.
Prvo želim da ukažem na činjenicu da zakon jeste predložen iz razloga hitnosti. Međutim, zakon je upućen u Skupštinu 17. decembra prošle godine, jer je postojao stav Vlade Republike Srbije da bi zakon trebalo da se usvoji pre Nove godine, kada postoji potreba ljudi koji dolaze iz inostranstva, a koji se nalaze pod udarom ovakvih krivičnih dela, da nesmetano dođu u zemlju. Pošto zakon nije usvojen u tom periodu, razlozi za hitnost su otpali i, kao što sami vidite, on se nalazi na dnevnom redu 9. marta 2010. godine.
Postojale su kritike koje su bile usmerene na činjenicu da se ovim zakonom oni dovode u neravnopravan položaj u odnosu na lica koja su već osuđena za ovo krivično delo. Amnestija je akt političke volje. On je usmeren na jedan određeni period i svakako da onda postoji neravnopravnost u odnosu na lica koja su nekada bila pod udarom zakona ili odslužila tu kaznu na koju su bila osuđena. Prema tome, to je jednostavno takav institut po svojoj prirodi.
Sigurna sam da će ovo što smo sada predložili uticati na to da određeni ljudi koji jesu došli pod udar zakona budu sada amnestirani, ali to ne znači da će to imati negativnu posledicu u tom pogledu da ćemo poslati poruku da takva dela mogu da se čine. Neće se činiti, zato postoji sankcija, zato postoje i razlozi, kao što sam rekla, donošenje Strategije odbrane, koju je ova skupština usvojila nedavno, zatim izmene Zakona o Vojsci, Zakona o civilnoj službi itd. Mi smo se opredelili za to da idemo ka profesionalizaciji vojske, ka reformi vojske. To je jedno osetljivo pitanje, jedno složeno pitanje, koje treba izvršavati u jednom dužem periodu, što se uostalom i radi.
Takođe želim da se osvrnem i na činjenicu da je ovde bilo naglašeno da je Ministarstvo pravde, ili Vlada ili država uticala na to da se ne vode krivični postupci. To prosto nije tačno. Ministarstvo pravde nije to koje odlučuje da li će poternice biti raspisane ili ne, to donose sudovi u zakonom propisanom postupku, a Ministarstvo pravde sprovodi poternice, daje saglasnost na raspisivanje poternice. Prema tome, mi smo postupili po svakoj poternici koju je sud raspisao.
Ne mislim da će ovaj zakon doprineti padu ugleda vojske. Tome u prilog govore i istraživanja koja su rađena u poslednje vreme i sama činjenica da se u poslednje vreme veći broj mladih ljudi prijavljuje i upisuje na vojne akademije i stupa u vojsku. Prema tome, te činjenice demantuju takve kritike.
Takođe, ne mogu da se složim ni sa izjavama da će doći do pogoršanja discipline u kasarnama, iz prostog razloga, što sam već navela, što je ovaj zakon predložen još 17. decembra prošle godine i do sada nisu zabeležene nikakve negativne pojave u tom pogledu u samim kasarnama.
To je sve ono što sam smatrala da treba da kažem. Pažljivo ćemo saslušati svaku diskusiju i u pojedinostima i, kao što sam rekla, nadam se da će nakon završenih rasprava ovaj zakon biti usvojen. Zahvaljujem se.
Želela bih da dopunim predsednika Vlade i da kažem da bi bilo vrlo neozbiljno kada bi se u javnosti iznosili momenti kada su započele operativne obrade ili kada je tužilaštvo počelo da se bavi slučajem Šarića i svim drugim slučajevima.
Takođe želim da vas podsetim, a i javnost Srbije, na rezultate bavljenja policije, BIA i Tužilaštva za organizovani kriminal slučajem Šarić, a to je zaplena oko tri tone kokaina, koja predstavlja jednu od najvećih zaplena ne samo u Srbiji nego i u svetu. To je nešto što predstavlja sliku Srbije i to dokazuje ono što je Vlada Republike Srbije prilikom svog osnivanja 2008. godine u julu mesecu i stavila u svoje prioritete, a to je borba protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Što se tiče samog državljanstva, to isto možemo da postavimo kao pitanje, s obzirom na to da je po zakonu iz 2004. godine postojala mogućnost da tadašnje Ministarstvo unutrašnjih poslova, na osnovu procene, odbije davanje državljanstva određenim licima, ukoliko je ugrožena bezbednost zemlje. Zahvaljujem.
Kao građanin Srbije i kao ministar pravde bila bih vrlo srećna da je obrada ovog narkokartela ili nekog drugog počela 2004. godine, jer to ne bi rezultiralo imovinom koju sada oni poseduju, a koja se procenjuje na više desetina ili stotina miliona evra. Među imovinom koju je direkcija za oduzimanje imovine, pri Ministarstvu pravde, juče zaplenila nalazi se i diskoteka u centru Kragujevca, gde je nekada bila zgrada pod zaštitom, spomenik kulture. Volela bih da je tada ozbiljno rađeno na temu tog narkokartela. Verujem da ne bi stekli svu onu imovinu koju sada imaju i verujem da će u daljem radu, u finansijskim istragama biti otkrivena celokupna njihova imovina.
Što se tiče njihove povezanosti sa „Metals bankom“ i sa bilo kojim drugim preduzećem, ako bi vam bilo ko to rekao u ovom momentu, odao bi službenu tajnu, jer se vodi istraga, koja je po zakonu tajna. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se na pitanju i odgovoriću vam direktno. Ministarstvo pravde ne raspolaže podacima o tome u kojim fazama se nalaze sudski postupci, ali ćemo vaše pitanje proslediti tužilaštvu ili sudu. Nakon dobijenog odgovora svakako će biti prosleđeno vama. Šta god budemo dobili kao odgovor takođe će biti vama dostavljeno, a i javno objavljeno.
Što se tiče vašeg pitanja meni, ko je izdao naređenje da se ne hapsi Čedomir Jovanović… Nije meni bilo prosleđeno pitanje? Nadovezali ste se na pitanje, pa sam smatrala da su tu pomešane određene stvari, ali sada mi vi razjašnjavate da pitanje nije meni upućeno.
Takođe, rekli ste mi za izjavu Homena. Reći ću vam da je izjava potpuno pogrešno interpretirana u pisanim medijama. Izjava u elektronskim medijama je bila nešto drugačije rečena.
Što se tiče same istrage, to je u nadležnosti tužilaštva i niko van tužilaštva i osim onih ljudi koji su po zakonu ovlašćeni da rade na tome ne treba i ne sme da ima saznanja s tim u vezi. Zahvaljujem.
        Poštovano predsedništvo, dame i gospodo, uvaženi narodni poslanici, svima vama se zahvaljujem na jednoj konstruktivnoj raspravi koja se danas vodi u ovom uvaženom domu, nevezano za to da li su u pitanju kritički tonovi ili se odnosi na podržavanje ovih predloga zakona.
Sa zadovoljstvom prihvatamo ovaj ispravljeni amandman. Smatram da će on doprineti jednom celovitijem tekstu. Mi kao Ministarstvo pravde bili smo fokusirani na nasilje na sportskim takmičenjima, ali svakako se slažem sa tim da tu oblast treba proširiti, inkriminisati tu pošast, ukoliko se desi na drugim javnim skupovima.
Nažalost, u našoj ne tako dalekoj istoriji smo imali različite pojave i, kao što sam rekla, mislim da će to doprineti da se obračunamo sa ovom pojavom.
Slažem se s vama da je ovo jedan od prvih koraka ka tome, ali me veoma ohrabruje to što će Narodna skupština, koja objedinjuje aktere političkog života, stati iza ovog predloga zakona, barem većim delom.
Zahvaljujem. Vrlo ću kratko.
U ime Ministarstva pravde i Vlade Republike Srbije prihvatam ovaj amandman.