ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 04.11.2004.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

3. dan rada

04.11.2004

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 11:00 do 18:00

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li neko želi po amandmanu? (Ne.)
Narodni poslanik Stevica Deđanski podneo je amandman kojim predlaže da se u Glavi 28. naslov 1. "Žalba sa alternativnim predlogom za revizijsko odlučivanje (direktna revizija)" i članovi 389, 390, 391, 392. i 393. brišu.
Predstavnik predlagača i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Narodni poslanik Stevica Deđanski.

Stevica Deđanski

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ovim amandmanom se traži da se obriše ceo deo koji se u zakonu zove "Žalba sa alternativnim predlogom za revizijsko odlučivanje  (direktna revizija) i članovi od 389. do 393.  što u praksi znači da je potrebno da se u potpunosti obriše ova vrsta vanrednog pravnog leka, jer je nepotrebna, a to iz razloga što će u praksi odugovlačiti ceo postupak, jer ako se tuženi ne složi sa ovakvim pravnim lekom, onda nema direktne revizije, pa se gubi dragoceno vreme i narušava načelo efikasnosti postupka i načelo ekonomičnosti postupka.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Narodni poslanik Zoran Krasić, pa Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Ovo je novi pravni institut, koji se prvi put ugrađuje u naš zakon o parničnom postupku. To je situacija kada se preskače drugostepeni organ i u formi žalbe, uz saglasnost obe stranke, Vrhovni sud rešava, praktično, proforme, kao drugostepeni, a revizijski sud. To je jedan potpuno nov institut, gde se računa da može postupak da se ubrza. Nisam siguran da će postupak da se ubrza, iz prostog razloga što na ovaj način, praktično, strankama se omogućava da ne prihvate nadležnost drugostepeno suda.
Stranke mogu slobodno da raspolažu svojim zahtevima, ali stranke moraju da poštuju stvarnu nadležnost, moraju da poštuju uređenje sudova. Na ovaj način, praktično se omogućava da Vrhovni sud nešto reši i da, navodno, to bude brži postupak, da se što pre stvore uslovi da bi se krenulo ka izvršenju. Ovako nešto nema u našem neposrednom okruženju. U našem neposrednom okruženju postoje klasični tradicionalni vanredni pravni lekovi. Ovde je to navedeno kao vanredni pravni lek, da kažem, u najavi, pre odredbi o reviziji. Mislim da ovako nešto ne bi smelo da stoji u našem zakonu, da neće biti neke koristi od ovoga. Možda će biti zatrpavanja Vrhovnog suda. Ne pričam konkretno o uslovima pod kojima se dozvoljava korišćenje ovoga, a koji su takođe problematični. Verovatno zbog toga u većini pravnih sistema ovakav jedan institut ne postoji, barem ovakav ne postoji. Postoji neki modalitet, ali ovakav ne postoji.
Posebno bih naveo da se ovim pravnim lekom može pobijati presuda, naravno, ukoliko se radi o sporu koji ispunjava uslove da se protiv presude može izjaviti revizija, samo zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba člana 361. stav 2. tačka 5. Tačka 5. glasi: "Ako je protivno odredbama ovog zakona sud zasnovao svoju odluku na nedozvoljenim raspolaganjima stranaka – član 3. stav 3." Neka neko shvati član 3. stav 3. – raspolaganje stranke suprotno prinudnim propisima i da stranke postignu saglasnost povodom toga da o tome rešava Vrhovni sud.
Vidite i sami da tu ima malo i besmislenosti, nečega što je nemoguća situacija, faktički je nemoguća situacija. Zašto bi protivna stranka prihvatila da tako nešto postoji, ako je u prvostepenom postupku ostvarila svoj tužbeni zahtev i izdejstvovala presudu za koju se zalagala?
Mislim da se na ovaj način samo formalno daje mogućnost. Sudovi ovo teško da mogu da koriste, stranke verovatno da ne mogu da koriste, jer nemaju ni interesa da ovo koriste. Ovo je napisano sa ciljem da se ubrza postupak, ubrza ostvarivanje prava stranaka na brzo rešavanje nekog spora. Očigledno da je onaj ko je pisao ovaj zakon zaboravio da se u parničnom postupku sud uključuje da reši neki sporni odnos, ali taj spor inicijalno postoji samo zato što tužilac smatra da je nešto sporno, a tuženi tek naknadno prihvata da to možda postaje sporno.
Ovo sam naveo samo zbog toga što se ceo zakon zasniva na sistemu prezumpcija, a pogrešna je ona prva, polazna. Ako ne gledamo u prvu, polaznu prezumpciju ili prvi činjenicu, onda se gubi neki svoj smisao i neka svoja logika. Ovim institutom, praktično, ne štite se stranke, daje se mogućnost sudovima, bespotrebno se ubacuju neke odredbe koje, u suštini ništa ne znače.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Narodni poslanik Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, bilo bi dobro da postavimo pitanje predlagaču da nas izvesti i podnese obrazloženje u kojoj zemlji Evropske unije je ovakvo rešenje u civilnom postupku za ostvarivanje prava građana? Nije poznat ovakav institut, nije jasno da li je ovo redovni ili vanredni pravni lek, čim je određen i predložen sa alternativom.
Dakle, dame i gospodo, nije poznat institut direktne revizije, kako u domaćem, tako i u uporednom pravu. Ovim se preskače nadležnost drugostepenog suda, u konkretnom slučaju, kod nas, okružnih sudova, pa je taj predlog neustavan, jer nije ustanovljen, niti je zakonska kategorija, a ujedno ni ustavna. Ovim predlogom narušava se i razbija jedinstvo i pravni poredak u građanskom pravu, što će imati, ako se usvoji, nesagledive i štetne posledice po naše građane i javni interes.
Vidite, predlagač je predložio u članu 390. propis – postupak u vezi člana 389. pa se predlaže brisanje, iz istih razloga jer je i ovaj institut koji se predlaže, apsolutno neustavan. Uvodi se načelo celishodnosti, jer ponovo uvodimo ovo načelo i nekakve stavove Vrhovnog suda, koji se objavljuju u biltenima Vrhovnog suda i koji postaju izvor prava i menjaju zakon.
Ovim se narušava jedinstvo pravnog poretka. Zbog toga moram reći da se mi vraćamo, sa ovim uvođenjem načela celishodnosti, a ukidanjem načela utvrđivanja materijalne istine, načela raspravljanja pred sudom, vraćamo se u realni bivši socijalizam. Šta nam to treba? Kome treba da se mi vraćamo nazad u odnosu na građansko pravo? Nije jasno kako će se sudovi snalaziti, kako će stranke ostvarivati svoja prava, u kakvu konfuziju će sada naše pravosuđe biti bačeno, kako će sudije da odlučuju, ako je u zakonu ostala alternativa?
Ta alternativa vam znači, ostvarivanje prava selektivnog, dalje, za Šaju može, a za Paju ne može.
Sada ćete imati situaciju, dakle, imaćemo jednu situaciju da će načelo materijalne istine biti utvrđivanje zaista potisnuto načelom celishodnosti. Zbog toga SRS je predložila brisanje ovih članova, jer smatramo da je postojeće rešenje delotvornije za pravni poredak i ostvarivanje prava naših građana i da je ono delotvornije u javnom interesu.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Još neko po amandmanu? (Ne.)
Na član 394. amandman je podneo narodni poslanik Stefan Zankov.
Predstavnik predlagača i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Stefan Zankov

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 394. Predloga zakona o parničnom postupku. Ovim amandmanom predlažem da se u stavu 2. i stavu 3. člana 394. iznos od 300.000 dinara, a odnosi se na vrednost predmeta spora, ne zamenjuje iznosom od 500.000 dinara, je nema potrebe da se ovaj iznos povećava u odnosu na postojeći zakon. O čemu se radi? Član 394. Predloga zakona o parničnom postupku odnosi se na reviziju parničnog postupka. Jednostavno, mi u SRS nismo dobili dovoljno ubedljivo obrazloženje predlagača zakona da bi mogli da se složimo sa ovakvim predlogom.
Sa druge strane, dva su osnovna razloga zašto smatramo da ovaj iznos u ovom trenutku ne treba povećati.
Prvo, poznajući stanje u našem sudstvu posle nekoliko seča sudija od strane vlasti od 2000. godine do danas i dovođenja svojih poslušnika za sudije od opštinskih sudova pa do Vrhovnog i Ustavnog suda. Sa tim u vezi i pravosnažne presude u drugom stepenu u mnogim slučajevima su diskutabilne, pa smo sa te strane zabrinuti za zainteresovane strane u parničnom postupku.
Druga stvar, ni 300.000 dinara nije zanemarljiv iznos za prilike u Srbiji da bi ga trebalo povećati na 500.000 dinara. Ako se radi o vanrednom parnom sredstvu, odnosno o reviziji. Na ovaj način, jednostavno, predlogom se pooštravaju uslovi za dopuštenost revizije, povećanjem cenzusa sa čime se zbog prethodnog navedenog ne mogu da složim, jer se određena prava ovakvim predlogom uskraćuju kao i član 84. kada se stranke primoravaju da uzimaju advokate u postupku revizije, sa tim u vezi.
Ono što je karakteristično za sve predloge zakona, ne možete da se pohvalite, ili kada ne znate kako neko zakonsko rešenje da obrazložite, da se ne pozovete na neku preporuku nekog komiteta iz inostranstva, a drugo je pitanje kao što smo čuli iz prethodnika iz SRS, postavlja se pitanje, ko je pisao taj predlog zakona.
Zbog toga vam predlažem da prihvatite ovaj amandman SRS.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 394. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Slobodan Vučković, Slobodan Pajović i Miodrag Đidić
Predstavnik predlagača i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 394. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Milan Marković, Leila Ruždić-Trifunović i Boško Ristić.
Predstavnik predlagača i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da.)
...
Demokratska stranka

Milan Marković

Demokratska stranka – Boris Tadić
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, ovim amandmanom želeli smo prosto da pojasnimo ovo pitanje izjavljivanja revizije. Naime, kako je kolega jedan primetio, a ustvari je to istina kod nas, jer parnični sporovi traju veoma dugo, prosek je između šest i sedam godina i to su oni sporovi veće vrednosti, veće složenosti za koje je inače predviđena i revizija.
Mi smo se prosto zapitali, šta ako se desi situacija da u međuvremenu zbog inflatornih kretanja dođe do promene zakona u parničnom postupku i da može jednostavno da se desi da neki sud, pravo na dozvoljenost revizije ceni prema tada važećem parničnom postupku, tada važećim odredbama parničnog postupka koje se odnose na vrednost spora, a ne prema onom vremenu kada je postupak pokrenut.
Iako deluje potpuno logično da se dozvoljenost revizije ceni prema vremenu kada je pokrenut postupak i kada je podignuta tužba, može se desiti da neko tumači to drugačije. Da bismo izbegli bilo kakvu dilemu po ovom pitanju, mi smo predložili amandman, ukoliko se prihvati, ništa ne kvari, a ukoliko se nešto ne podrazumeva, doprinosi tome da imamo potpuno jasno i precizno rešenje, tako da bi taj novi stav koji mi dodajemo glasio ovako: "dozvoljenost revizije prema vrednosti spora će se ceniti u skladu sa odredbama zakona koji je važio u vreme podnošenja tužbe".
Molim vas da ovaj amandman prihvatite.