ŠESTO VANREDNO ZASEDANjE, 09.06.2009.

3. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospođa Jelena Travar-Miljević. Vašoj poslaničkoj grupi ostalo je još 16 minuta i Poslanička grupa ZES ima 76 minuta. Svi ostali su iskoristili svoje vreme.

Jelena Travar Miljević

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovano predsedništvo, poštovana ministarka i predstavnici predlagača zakona, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, kao predstavnica Poslaničke grupe G17 plus i članica stranke koja se zalaže za evropske integracije, dala bih svoje mišljenje zašto je potrebno usvojiti ovaj zakon.
Prvenstveno, na usvajanje ovog zakona obavezuju nas čl. 94. i 97. Ustava, takođe, član 113. SSP-a i Strategija regionalnog razvoja za period 2007 – 2012, koja je usvojena na Vladi u januaru 2007. godine. Ovaj zakon je potrebno usvojiti jer su razlike u stepenu razvijenosti teritorijalnih delova najviše u Evropi i pokazuju trend rasta.
Prema indeksu razvojne ugroženosti, razlike u razvijenosti regiona 2007. iznose 1:7, a lokalnih samouprava – 1:15. Generalno je niska konkurentnost naše privrede. Spadamo u najstarije narode u Evropi, a devastiranost i depopulacija su posebno izražene u određenim područjima.
Ne smatram da će ovaj zakon momentalno rešiti sve ove probleme, ali je preduslov za rešavanje ovakvih problema. Usvajanjem zakona o regionalnom razvoju, pruža se mogućnost efikasnijeg korišćenja domaćih raspoloživih sredstava za razvoj, kao što su NIP, budžet lokalnih samouprava, budžet AP, budžet države, donacije, razvojni krediti, privatne investicije, kao i fondovi EU, prvenstveno mislim na pretpristupne fondove Evropske unije.
Ovaj zakon je rađen po ugledu na zakone EU. Prošao je javnu raspravu u trajanju od šest meseci, kojoj je prethodila dvogodišnja priprema u kojoj su radili stručnjaci relevantni u ovoj oblasti.
Pored ovog, napomenula bih da dolazim iz par puta danas pominjane opštine Žitište, koja spada u jednu od najnerazvijenijih opština u Srbiji.
Ne bih sada govorila o projektima koji su rađeni u opštini Žitište i koji se planiraju da se rade, a svakako su bili pomagani, i biće pomagani iz republičkog budžeta, iz Ministarstva ekonomije, iz NIP-a. Bili su rađeni i dok nije bio G17 plus na čelu NIP. Opština Žitište spada u jedno od ruralnih područja i ima pad stanovništva od 37,1% u odnosu na popis od 1971. godine.
Već u članu 3, kroz načela podsticanja regionalnog razvoja, kao što su načela celovitosti, sinhronizacije, solidarnosti i jednakih mogućnosti, partnerstva, planiranja, javnosti, usklađenosti s pravilima EU itd., uviđamo da ovaj zakon ima tendenciju uspostavljanja ravnomernog regionalnog zakona, a u 6. poglavlju zakona određene su mere i podsticaji, dok su u članu 46. konkretno pobrojani oni subjekti koji mogu da koriste ovaj podsticaj.
Inače, državna intervencija će se ogledati u tome da se pomogne onima koji su slabiji i stručno i finansijski.
Ovo je jedan od zakona koji vodi ka ekonomskoj decentralizaciji, uz mogućnost da građani učestvuju u određivanju prioriteta za razvoj svojih regiona, kao i mogućnost da najnerazvijenije opštine izađu iz te kategorije.
Poslanička grupa G17 plus će, svakako, podržati ovaj zakon. Zahvaljujem na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Čotrić.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Čotrić

Za evropsku Srbiju
Poštovana predsednice Parlamenta, uvaženi predstavnici Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, poslanici SPO-a u okviru Poslaničke grupe ZES-a, glasaće za zakon o regionalnom razvoju, a razlozi za to su što se južno, istočno i zapadno od Beograda u našoj zemlji nalaze brojna nerazvijena područja, i to u vremenu kada su demetropolizacija, regionalizacija i policentrični razvoj glavni principi na kojima počivaju savremene evropske države.
Nažalost, u ovoj oblasti, u našoj zemlji su još uvek prisutni brojni monopoli, i to ekonomski, finansijski, kulturni, medijski, ali i drugi. Našoj zemlji je potrebna demetropolizacija, neophodna je decentralizacija i regionalizacija, zato što su takvi procesi u drugim evropskim zemljama dali veoma pozitivne rezultate. To ću ilustrovati samo kroz nekoliko primera.
Današnja Španija ima 17 regiona, 50 okruga i blizu 10.000 opština, a u njihovim opštinama prosečno živi oko 4,5 hiljade stanovnika, dok u Srbiji, prema današnjoj podeli na opštine, živi, čak, 46.000 stanovnika. Recimo, u Finskoj je 12 sličnih regiona kao u Španiji, u Francuskoj ih je 22, ali 101 departman, i u ovoj zemlji ima gotovo 40.000 opština sa prosečnim brojem stanovnika oko 2.000.
Da napravimo pregled stanja u zemljama koje su nama bliže u regionu, ili su bile nekada s nama u zajedničkoj državi. Recimo, u Sloveniji postoji šest regija, čak 210 opština sa prosečnim brojem stanovnika, recimo, 9.000. Hrvatska, koja ima administrativnu podelu na 20 županija, ima blizu 500 opština, gotovo upola manje stanovnika od nas, a ima toliki broj jedinica lokalne samouprave. Recimo, Mađarska, koja je po broju stanovnika kao Srbija, ima preko 3.000 opština, ili Makedonija, sa 2.000.000 stanovnika, ima isti broj opština kao i Srbija.
Nažalost, u proteklim godinama, pa i decenijama, bili smo izvan savremenih tokova koji su dominirali evropskim kontinentom u ovoj oblasti i još uvek nemamo funkcionalnu regiju, a broj opština je isti kao i pre pune četiri decenije. Opštinama je, antiustavnim udarom koji je izveden sredinom 90-tih godina prošlog veka, oduzeta imovina, oduzeto im je pravo na prihode od poslovnog prostora, pravo na zapošljavanje, u velikoj meri, čak i pravo na premer zemljišta u katastar.
Često od neke centralne kancelarije zavisi koliko će nekoj opštini i jedinici lokalne samouprave biti dodeljeno sredstava, što nije dobro stanje i treba ga menjati, a ovaj zakon je prvi korak u tom pravcu.
U današnjoj Srbiji, praktično 3/4 ukupnog finansijskog kapitala države, kako domaćeg, tako i stranog, koncentrisano je u glavnom gradu. Zbog toga je u nekim beogradskim opštinama dohodak po glavi stanovnika 25 do 30 puta veći od npr. dohotka po glavi stanovnika u Vlasotincu, Majdanpeku, Trgovištu, Malom Zvorniku, Krupnju, Bosilegradu, Kladovu, Medveđi.
Poređenja radi, taj odnos između najbogatijih i najnerazvijenijih opština u Belgiji, Francuskoj, Holandiji, Velikoj Britaniji manji je od dva puta, dakle, umnogome su te razlike u razvijenosti manje u zemljama EU, čemu i mi težimo i ovaj zakon treba tome da doprinese.
Danas više od dve trećine teritorije Srbije ima status zaboravljene provincije, jer se malo u tim sredinama gradilo, malo je bilo zapošljavanja, od čega su demografski ispražnjeni čitavi krajevi, a neka sela su potpuno nestala; jednostavno, više nema stanovnika u njima, ostala su samo imena na geografskim kartama. Zatvaraju se i škole koje su do pre samo tri ili četiri decenije imale po 300, pa i više učenika, a danas u njima više nema nikoga, ili svega nekoliko učenika.
Lično sam se uverio u jednom selu u okolini Zaječara, gde nam se jedna devojčica obratila i pitala – šta mislite ko je najbolji učenik u našem razredu?
Kako mi to možemo da znamo, odgovorili smo, a ona je rekla – ja sam najbolja učenica. A šta mislite ko je najlošiji učenik? Ne znamo, a ona kaže – ja sam najlošiji, zato što sam jedina učenica u čitavom tom odeljenju, a čini mi se, čak, i u školi.
Dakle, u takvim demografski opustelim regijama Srbije, naročito je to izraženo u Borskom, Zaječarskom, Nišavskom, Jablaničkom, Pčinjskom i Topličkom okrugu, decenijama nisu izgrađeni nikakvi veći, značajniji, kapitalni objekti infrastrutkure, čak je u tom periodu devastirano i mnogo toga što je bilo izgrađeno u vreme Kraljevine Srbije i potonje Kraljevine Jugoslavije.
Kad smo već kod tih istorijskih reminiscencija, da kažem da je u doba Kraljevine Jugoslavije, tek podsećanja i poređenja radi, na području današnjeg grada Leskovca, na kojem se, inače, nalazi gotovo 200 naselja, u to vreme postojalo 35 opština, a u Leskovcu znamo kakva je danas ekonomska situacija, na jugu Srbije, pa i u Leskovcu. U to vreme, zbog izuzetno razvijene tekstilne industrije, koja je bila na evropskom nivou, dobio je naziv ''srpski Mančester“.
Ekonomsko zaostajanje mnogih delova Srbije stvara i nerazumevanje stanovništva tih krajeva prema svojoj prestonici, prema ljudima koji žive u glavnom gradu, jer stanovnici unutrašnjosti Srbije ne znaju da i znatan broj Beograđana, takođe, živi u teškoj materijalnoj situaciji i da samo desetak, pa i manje kilometara od centra grada, recimo, Višnjica se nalazi 7 kilometara od Terazija, postoje naselja koja nemaju još uvek kanalizaciju, da ne pominjem neke druge infrastrukturne značajne objekte. Takvih naselja u Beogradu ima više, neka od njih imaju i preko 30.000 stanovnika.
Još nešto što je značajno, što treba da bude uvod, i donošenjem ovog zakona, u promenu Zakona o izboru narodnih poslanika, jeste činjenica da prema važećem izbornom zakonu, koji je donet još 2000. godine, a čiji je, inače, autor SRS, Srbija je jedna izborna jedinica, a, recimo, dva puta manja, već pomenuta Hrvatska, kada je u pitanju broj stanovnika, ima 10 izbornih jedinica, što je, takođe, dodatni garant decentralizacije i uravnoteženog razvoja te države, jer se obezbeđuje na taj način prisustvo poslanika iz svih delova zemlje, a mi danas imamo situaciju da imamo nekih 30-tak opština koje niko ne predstavlja u ovom domu, jer nema nijednog poslanika ni iz jedne stranke, a to je posledica ovakvog zakona.
Administrativna i razvojna ekonomska podela Srbije na oblasti, recimo, u Kraljevini Jugoslaviji su to bile banovine i regioni unutar oblasti, uz osnivanje čitavog lanca novih opština, jeste programsko opredeljenje SPO-a još od osnivanja naše stranke, dakle, skoro 20 godina, jer je to jedan od osnovnih uslova da Srbija bude uređena kao moderna evropska država. U tom smislu je naša stranka još pre tri godine usvojila programsku deklaraciju o decentralizaciji vlasti u Srbiji i zato će poslanici u SPO-a u okviru Poslaničke grupe ZES glasati za donošenje zakona o regionalnom razvoju. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Čotriću.

Reč ima narodni poslanik gospođa Miroslava Pejica.

Miroslava Pejica

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvažena gospođo ministre, dame i gospodo, kolege poslanici, danas se konačno pred nama nalazi tekst nacrta zakona o ravnomernom regionalnom razvoju Republike Srbije. Ostali smo jedna od poslednjih zemalja u Evropi koja diskutuje i, nadam se, konačno, za koji dan i usvaja ovaj zakon.
Smatram da je donošenje ovog zakona prvi preduslov za sprovođenje decentralizacije Srbije. Želim da podsetim da je većina parlamentarnih stranaka, kako u poslednjim, tako i u prethodnim kampanjama, isticala decentralizaciju kao jedini put ka ekonomskoj integraciji naše privrede s privredama drugih zemalja, porastu standarda i povećanju opšte socijalne sigurnosti.
Zato sam sigurna da je Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja pred nas stavilo Predlog zakona koji polazi od stanovišta da proces decentralizacije ne može početi bez prilagođenih institucija i pravnih normi, a sve u cilju smanjivanja međuregionalnih razlika, koje su u ovom trenutku kod nas jako izražene.
Danas je nekoliko puta ponavljano da je u Srbiji odnos između najrazvijenijih i najnerazvijenijih okruga 1:7, a odnos između najrazvijenije i najnerazvijenije opštine 1:15. Te disproporcije razvoja u narednom periodu se moraju prevazići.
Drugi razlog za donošenje ovog zakona je ustavni osnov prema kome smo dužni da se kao društvo brinemo o ravnomernom i održivom regionalnom razvoju. Konačno, treći razlog je usklađivanje našeg zakonodavstva s evropskim standardima regionalne politike. Praksa većine zemalja EU je pokazala da je pitanje ravnomernog regionalnog razvoja nemoguće rešiti bez donošenja posebnog zakona.
Mišljenja sam da samo efikasan sistem institucija može obezbediti uspešnu implementaciju Nacionalnog plana, koji predviđa donošenje ovog zakona. Institucija koja utvrđuje politiku regionalnog razvoja Republike Srbije je Nacionalni savet za regionalni razvoj, na čijem čelu je ministar nadležan za poslove regionalnog razvoja. Savet se sastoji od 19 članova, od kojih je jedan broj ministara Vlade Republike Srbije zadužen za određene resore, i predsednika regionalnih saveta svih regiona.
Predviđeno je da svako od predstavnika regiona direktno, u prisustvu članova Vlade i ostalih institucija, predstavi prioritete i moguće pravce razvoja svog regiona i na taj način se zajednički odrede nacionalne i regionalne razvojne strategije.
Ono što smatram najbitnijom odrednicom ovog zakona, jeste njegovo težište na podsticanju razvoja nedovoljno razvijenih, devastiranih i ruralnih područja.
Postavlja se pitanje, na koji način ovaj zakon može pozitivno da utiče na privredne tokove i standard stanovništva?
Podela Srbije na sedam regiona, pre svega, uticaće na viši standard, bolji život, zbog bržeg i lakšeg protoka novca iz investicionih fondova, donacija i ostalih izvora finansiranja. Prvenstveno će uticati na razvoj malih i srednjih preduzeća, preko raznih vidova kredita i subvencija, što znači i obezbeđivanje znatnog broja novih radnih mesta. Otvara se mogućnost za stvaranje novih industrijskih zona, industrijskih parkova i za rešavanje vitalnih infrastrukturnih problema. Samim tim, stvaraju se preduslovi i za dolazak stranih investitora, što se, istovremeno, povoljno odslikava na priliv u budžete lokalnih samouprava.
Pored dosadašnje prakse da se regionalni i lokalni projekti finansiraju sredstvima sa lokalnog i republičkog budžeta, ovaj zakon, pored unapređenja međuopštinske i međuregionalne saradnje, omogućava kvalitetnu prekograničnu i međunarodnu saradnju.
Pošto dolazim iz Loznice, dakle, zapadne Srbije, upoznata sam sa svim pozitivnim aspektima koje podrazumeva mogućnost prekogranične saradnje. Imamo odličnu saradnju sa svim pograničnim gradovima Republike Srpske koji se nalaze na levoj obali reke Drine, ali, saradnje iz oblasti privrede i infrastrukture na željenom nivou ne može biti bez adekvatnih zakona, poput ovoga koji se danas nalazi pred nama.
Pored mogućnosti proširenja prekogranične saradnje iz domena privrede i infrastrukture, ovaj zakon omogućava i bolji pristup pretpristupnim IPA fondovima i raznim drugim međunarodnim finansijskim organizacijama, kojima i jeste cilj stimulisanje prekogranične saradnje.
Poštovane kolege, u danu za glasanje, Poslanički klub G17 plus će dati svoju podršku i glasati za Predlog zakona o regionalnom razvoju. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Gospodin Mirko Čikiriz ima reč.
...
Srpski pokret obnove

Mirko Čikiriz

Za evropsku Srbiju
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo, moje uvažene kolege, kako iz SPO-a i Liste za evropsku Srbiju, tako i svih ostalih političkih stranaka, dale su svoje viđenje decentralizacije u Srbiji. Pri tom smo čuli dosta toga interesantnog, od toga da je decentralizacija opasna, pogubna, da ona dezintegriše državu, do sasvim suprotnih stanovišta.
Ovaj programski dokument, Deklaracija SPO-a je nastala pre nekoliko godina. Mi smo u vreme kada ova tema nije bila toliko aktuelna pričali o decentralizaciji i neophodnosti decentralizacije svega u Srbiji i čini nam se da tada politički establišment i javnost nisu bili zainteresovani za temu koja je, po našem mišljenju, možda i tema broj jedan, što se tiče budućnosti Srbije.
Činjenica je da su danas izneti podaci koji poražavaju i činjenica je da svi mi koji putujemo Srbijom svakodnevno viđamo opustošena sela, napuštena imanja, vidimo i nastavak demografskog pražnjenja, vidimo da su 60% seoskog stanovništva staračka domaćinstva, da se u mnogim gradovima, posebno mislim na južnu i istočnu Srbiju, Rašku oblast, a u velikoj meri, zbog onog tvrdokornog komunističkog nasleđa, i na Šumadiju, decenijama nije izgradila nijedna kapitalna investicija u smislu otvaranja neke fabrike, u kojoj bi šansu našli oni koji će posle fakulteta ili nekog drugog obrazovanja ostati da žive tamo gde su rođeni.
Da li je zakon koji je danas na dnevnom redu sve što želi SPO? Nije, ali je dobar početak. Dobar je početak i SPO se raduje što mi ovim zakonom danas otvaramo raspravu. Usvojićemo ovaj zakon i čini nam se da ovaj proces decentralizacije i otvaranja perspektive za krajeve koji to sada nemaju u Srbiji više nikada neće otići unazad.
Mnogi su razlozi izneti zbog čega je danas stanje u Srbiji takvo kakvo je, od ubrzane socijalističke industrijalizacije, odsustva institucionalnog okvira i jasne strategije decentralizacije vlasti u Srbiji, do onog komunističkog nasleđa, koje danas čujemo u ovom visokom domu (to je neka mešavina malo nacionalizma, malo komunizma, pa dobijete ništa), da je finansijska decentralizacija i mogućnost lokalnih samouprava i statističkih regiona da sami odlučuju o najbitnijim projektima od životnog značaja za te oblasti – opasna igra po državu.
Molio bih svakog narodnog poslanika, a svakog izuzetno poštujem, da malo ode na ekskurziju u zemlje EU. Prvo što će primetiti kada pređe iz opštine u opštinu, iz oblasti u oblast, iz regiona u region, jeste da neće videti razlike kakve postoje u Srbiji. Čini mi se da danas niko nije rekao – Srbija je po stepenu disproporcije, po regionalnom razvoju i razvoju opština na poslednjem mestu u Evropi. To je najveća disproporcija. Ovaj zakon pruža šansu da počnemo da uređujemo stanje u našoj državi. Naravno, ni u EU regulatorna uloga države nije sporna, ona je dominantna, dominantne su strategije, dominantni su ostali zakoni, a način na koji su zemlje EU izvršile decentralizaciju pokazao je da je ona veoma uspešna, veoma šarolika.
SPO neće insistirati i uslovljavati glasanje za ovaj i sve buduće zakone koji će decentralizovati Srbiju time da se prihvati ono što SPO traži. Ono što nas interesuje, to je da se otvore perspektive za krajeve u Srbiji koji to nemaju, da se otvore perspektive i za prigradska naselja u Beogradu, koja žive u katastrofalnim uslovima, da se demografsko pražnjenje područja smanji, da nemamo više takav pritisak na gradove i na tržište za rad.
Čini nam se da jedno pitanje jeste, ovaj zakon to obrađuje, ali SPO će, čini nam se, imati u ovom momentu veoma realan stav, pitanje kako ćemo u ovom momentu, u sadašnjim okolnostima, kada međunarodni organi vlasti i kosovski Albanci imaju, u velikoj meri, upravu nad KiM-om, decentralizovati Kosovo i Metohiju?
Mi smo mišljenja da, nikada ne priznajući državu Kosovo, od EU, svih drugih međunarodnih organizacija i ustanova treba da zahtevamo punu i bezuslovnu zaštitu celokupnog srpskog istorijsko-kulturnog i religijskog nasleđa Pokrajine, kao i garancije da srpske enklave dobiju status srpskih opština po istim principima koji važe u Francuskoj ili Mađarskoj, gde status opštine imaju i mnoga naseljena mesta od 1000 ili, čak, manje od 1000 stanovnika.
Sve te opštine treba da upravljaju autonomno, da budu ekonomski i kulturno povezane sa Srbijom, bez prava vlasti u Prištini da ih u tome ograničava i da sprečava naseljavanje Srba u zaštićene zone oko svojih crkava i manastira, koje bi, takođe, postajale srpske opštine. Svakodnevna borba Srbije za opstanak Srba na svojoj kosovsko-metohijskoj zemlji i pomoć države tamošnjem narodu, prvorazredni je zadatak što se tiče decentralizacije KiM-a.
SPO ukazuje na još jednu činjenicu. Mi danas u Srbiji, računajući i KiM, imamo 160 i nešto opština. To je titoistički, prevaziđeni koncept lokalne samouprave. Ono što mi očekujemo od predlagača ovog zakona, biće verovatno potrebno izmeniti i Ustav i Zakon o teritorijalnoj organizaciji države, to je da treba formirati više opština po uzoru na okruženje; ne moramo da idemo dalje od Slovenije ili Hrvatske.
Proces regionalizacije i formiranje novih opština imali su svoje puno opravdanje i, recimo, u Sloveniji, imamo obrnut proces u odnosu na proces koji se dešava u Srbiji. Tamo se ljudi iseljavaju iz Ljubljane.
Ljubljana je izgubila 30.000 stanovnika u poslednjih 10 godina; idu u seoska područja, tamo vide svoju perspektivu, neki i rade u Ljubljani, ali hoće da žive u zdravoj sredini.
Tek onda kada normativnim delovanjem, institucionalnim okvirima, postojanjem jasne političke volje da, pre svega, finansijski decentralizujemo Srbiju, kada vidimo suprotno od onoga što sada vidimo u mnogim opštinama, posebno u istočnoj i južnoj Srbiji, o čemu je gospodin Čotrić pričao, da jedna škola ima jednog đaka, da 90% studenata iz tih krajeva koji studiraju na Beogradskom univerzitetu ne žele da se vrate u svoje opštine, jer tamo ne vide nikakvu perspektivu, tek kada budemo videli obrnut proces, SPO će u potpunosti biti zadovoljan.
Zbog toga ćemo glasati za ovaj zakon kao, još jednom napominjem, prvi korak u procesu totalne decentralizacije Srbije i stvaranje šansi za sve njene građane.
Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Hvala, gospodine Čikiriz.

Reč ima Jovan Nešović.

Jovan Nešović

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovani predsedavajući, poštovani članovi Vlade, kolege i koleginice narodni poslanici, odavno jedan predlog zakona nije izazvao veću raspravu u Parlamentu Republike Srbije i moja želja je da, u ovom preostalom vremenu koliko naša poslanička grupa ima, kažem neko svoje mišljenje o zakonu o regionalnom razvoju.
Prvo pitanje koje je važno jeste – da li je Srbiji u ovom trenutku potreban zakon o regionalnom razvoju?
Sagledavajući stanje koja sada imamo u Srbiji, gde imate, na jednoj strani, potpunu depopulaciju, privrednu stagnaciju određenog područja, a, na drugoj strani, koncentraciju stanovništva, privrede i velike ekonomske moći, koja je prvenstveno vezana za glavni grad Beograd i nekoliko gradova u Srbiji, onda je na dugi rok to stanje neodrživo.
Iz tog razloga i jeste važno da donesemo zakon o regionalnom razvoju, zakon koji će imati dva cilja. Prvi cilj je stvaranje pravnih i institucionalnih preduslova da se smanje regionalne i unutarregionalne razlike. Drugi cilj je da se preduprede uslovi da se, ne daj bože, ponovo u Srbiji stvaraju uslovi za povećanje siromaštva određenih područja.
S druge strane, zakon o regionalnom razvoju je prvi korak za primenu i sprovođenje određenih strateških dokumenata koje je donela Vlada, i to ranije vlade Republike Srbije, kao što su Strategija regionalnog razvoja Srbije od 2007. do 2012. godine, Strategija smanjenja siromaštva, Nacionalna strategija pristupanja Srbije EU, Strategija podsticanja stranih ulaganja, Nacionalni plan integracije RS u EU i, na kraju, ako pogledamo SSP koji je usvojila ova Narodna skupština, u 113. članu, obaveza EU i Republike Srbije je da nastoje da jačaju regionalnu saradnju i saradnju lokalnih nivoa vlasti.
Potpuno je jasno da je ravnomerni regionalni razvoj dugoročni i zahtevan posao i da traži jaku, efikasnu, stabilnu pravno-institucionalnu infrastrukturu, a to ovaj zakon mora da omogući. Zemlje u okruženju, zemlje u EU, Slovačka, Poljska, Slovenija, Rumunija, Bugarska, imaju slične zakone kao što je ovaj zakon i tim državama su ti zakoni stvorili preduslove da izbrišu, na određeni način, svoje regionalne razlike u razvoju. Potpuno sam uveren da će ovaj zakon u Srbiji omogućiti istu stvar.
Danas se vodila polemika da li je ovaj zakon bio na javnoj raspravi? U obrazloženju piše, 100 dana je ovaj zakon bio na javnoj raspravi. U javnoj raspravi su učestvovali stručni ljudi, ljudi iz javnog sektora, civilnog sektora, održano je nekoliko velikih ''okruglih stolova'' u gradovima Srbije. Prema tome, svi oni koji su želeli da kažu svoje mišljenje o ovom zakonu, imali su tu priliku.
Čini mi se da treba podvući još nekoliko stvari. Ovaj zakon govori da je region definisan kao statistička funkcionalna i teritorijalna celina, koju čini više oblasti, uspostavljenih radi planiranja i sprovođenja politike regionalnog razvoja. Ovaj zakon ne govori ništa o pravnom subjektivitetu regiona.
Ako politička volja u Srbiji, u jednom trenutku, bude bila takva da regioni dobiju pravni subjektivitet, onda će se to desiti i to će Narodna skupština potvrditi. Ne može niko drugi, nego ova narodna skupština.
S druge strane, čl. 8, 9. i 10. definisan je stepen razvijenosti regiona i kako će se on određivati, a čl. 11, 12. i 13. definisali ste istu stvar. Jeste važno da imamo kriterijume kojima će Vlada, nacionalne agencije i regionalne agencije određivati koliko će sredstava kao pomoć dobijati svaka opština. Ne može se više politički prozivati ministar ili neki drugi činovnik. Jednostavno, ovo su jasno definisani kriterijumi, pa argumenti da neko deli pare po partijskoj pripadnosti više neće biti mogući.
Važno je i donošenje razvojnih dokumenata. Važno je doneti nacionalnu strategiju regionalnog razvoja. Ona se donosi na 10 godina i nju potvrđuje Skupština RS, na predlog Vlade. Svaki poslanik u ovoj skupštini će dati svoje mišljenje o nacionalnoj strategiji regionalnog razvoja. Iz te nacionalne strategije, proizaći će i regionalne strategije regionalnog razvoja, koje se donose na pet godina. Ko će ih praviti? Praviće ih Nacionalna agencija za regionalni razvoj, u saradnji sa regionalnim agencijama, a sve uključujući i lokalne samouprave.
Na taj način se pokušava obezbediti da oni koji su birali, a to su građani, svoje političke predstavnike, mogu učestvovati u donošenju kako nacionalne, tako i regionalne strategije, a naročito programa finansiranja razvoja pojedinih regiona.
Nosioci regionalnog razvoja su institucije koje sada postoje. To su resorna ministarstva, Fond za razvoj, agencije za privredne registre, ali stvaraju se i nove institucije. To su Nacionalni savet za regionalni razvoj, Nacionalna agencija za regionalni razvoj, regionalni razvojni saveti, regionalne razvojne agencije i oblasne asocijacije.
Nacionalni savet i regionalni savet donose politiku regionalnog razvoja, ove dve agencije izvršavaju naređenja.
Ono što na kraju hoću da kažem – od ovog zakona imaće koristi stanovnici najugroženijih opština u Srbiji, imaće koristi Agencija za mala i srednja preduzeća Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, jer će se stvoriti jedna moćna agencija, koja se zove Nacionalna agencija za regionalni razvoj. Potpuno sam ubeđen da će primena ovog zakona smanjiti regionalne razlike u Srbiji, poboljšati kvalitet života, naročito u siromašnim područjima u Srbiji i povećati uposlenost.
(Predsednik: Vreme.)
G17 plus će podržati ovaj zakon i poziva sve ostale poslaničke grupe da, za dobrobit Srbije, podrže ovaj zakon. Hvala.