DRUGO VANREDNO ZASEDANJE, 10.06.2010.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGO VANREDNO ZASEDANJE

3. dan rada

10.06.2010

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:00

OBRAĆANJA

Milica Radović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Dame i gospodo narodni poslanici, Predlogu ovog zakona ću pristupiti sa aspekta nekoga ko je četiri godine radio u beogradskom pravosuđu i imao priliku da se svakodnevno susreće sa radom veštaka. Da to ne bude jednostran pristup, pristup sa sudskog aspekta, o ovoj temi u načelnoj raspravi će govoriti moje kolege: gospodin Dimitrijević sa aspekta bivšeg veštaka sudsko-medicinske struke, kolega Palalić sa aspekta advokata.
Naravno da veštačenje kao sudsko-procesna radnja predstavlja tekovinu modernog pravosuđa ne samo kod nas, nego uopšte i u svetu. Da bi neko mogao da obavlja ovu važnu dužnost, on bi morao i trebalo bi da bude prvenstveno stručno lice koje ispunjava niz suštinskih i formalnih uslova da bi obavljao ovako važan i odgovoran poziv.
Od samog nalaza i mišljenja veštaka zavisi, odnosno od samog njegovog kvaliteta, zavisi i tok sudskog postupka, a neretko i sam ishod sudskog postupka.
Ono što treba da predstavlja zadatak samog veštaka jeste da on brižljivo razmotri sam predmet veštačenja, da potpuno tačno iznese svoja zapažanja i da nepristrasno na kraju da svoj sud o onome što treba da predstavlja predmet veštačenja.
Sada, neretko u praksi stvari ne izgledaju tako. Neretko su veštačenja subjektivna, nalazi, mišljenja nedovoljno utemeljeni u samoj struci, odnosno u samoj nauci i zbog toga su, takva je bar ocena nekvalitetni.
To se direktno odražava ne samo na presudu, odnosno na odluku suda, već i na samo pravosuđe. Ovde treba pojasniti da veštaka angažuje sud iz razloga što sudija nije stručan da obavi ovo veštačenje, odnosno da svoje mišljenje da o onome što predstavlja zadatak veštačenja, na osnovu čega će se doći do same relevantne činjenice koja je ključna za utvrđivanje istine u datom sudskom postupku.
Same sudije često nisu u situaciji da ocene dati nalaz i mišljenje veštaka kao nepristrastan, jer one u toj oblasti nisu stručne i zato mu obično pridaju veru, odnosno poveruju mu. Zbog toga je vrlo važno da samo veštačenje, posebno ova oblast koja se odnosi na veštake, da se u zakonu apostrofira odgovornost veštaka. To je nešto što je vrlo važno, a, nažalost, u ovom predlogu zakona, o kome danas raspravljamo nema baš mnogo reči o samoj odgovornosti veštaka.
Sada je još uvek važeći zakon iz 1987. godine. Tačno je da je on anahron, neusaglašen jezički, kako sa samim propisima, tako i sa Ustavom. Tačno je da on tretira organizacije koje već duže vremena ne postoje, ali moram da iskažem svoje mišljenje da je on mnogo razrađeniji, da je on precizniji i da je obuhvatniji u odnosu na ovaj koji danas imamo ispred sebe. To nije samo moje mišljenje, to je mišljenje veštaka sa kojima sam se konsultovala prilikom pripreme za raspravu o ovom predlogu zakona.
Dobra je stvar i to treba pohvaliti, to je nešto što je vrlo važno što se unosi ovim zakonom, a to je registar samih veštaka. Uvodi se on i postaće obavezan. Ono što je važno jeste da će biti dostupan samoj javnosti.
Međutim, nažalost, loše strane ovog zakona prevažu. Prvo, ne postoji stručno telo koje ispituje stručnost, koje ispituje iskustvo, tačno koliko je neko vešt u onome što radi i, nažalost, moralni kredibilitet koji je vrlo važan, s obzirom na poziv koji se obavlja.
Druga stvar, kao što sam već ranije rekla, nisu dovoljno definisane odredbe koje se odnose na samu odgovornost veštaka. Ovde je dosadašnje iskustvo pokazalo, kako u samom pravosuđu, da je odsustvo odgovornosti nešto što predstavlja najveću manu, kada su veštaci u pitanju.
Još uvek ne znam da je bilo koji veštak odgovarao, iako zakon takvu mogućnost poznaje, kada je načinio određeni propust, na osnovu čega je nastupila nenadoknadiva šteta. Mislim da naše sudstvo ne pamti takav primer odgovornost sudskog veštaka.
Takođe, konsultujući i neka druga zakonodavstva, koja se tiču i odnose na ovu oblast, imala sam priliku da vidim da je u mnogim zakonodavstvima predviđeno, odnosno u zakonima koji se tiču ove oblasti, da veštak ima licencu. Mislim da bi bilo dobro da je to ugrađeno i u naš zakon.
U modernim državama veštak je ekspert u datoj oblasti. On je akreditovan, on je licenciran, jer prolazi više faza obavezne edukacije na osnovu koje stiče jedan od pet rangova. Kako sam uspela da nađem to je: početnik, akreditovani član, akreditovani stariji procenitelj, licencirani procenitelj i ekspert procenitelj.
Ovakav ozbiljan pristup rangiranju stručnih znanja veštaka nam govori da nije dovoljno da veštak, pored toga što ispunjava određene formalne uslove, preda dokumentaciju Ministarstvu pravde i onda, prosto, samo čeka kada će od ministra pravde da bude imenovan.
Ovo rangiranje stručnih znanja nam govori još i to da nije svaki veštak u pogledu svoje struke isti. Imala sam priliku da izvršim uvid i u Nacrt zakona o sudskim veštacima, koji, nažalost, nije ušao u ovu proceduru. Mislim da su neka rešenja u njemu mnogo bolja.
Sa druge strane, u praksi je primećen jedan vrlo važan problem. To je, da mahom jedan sudija angažuje uvek iste sudske veštake za određenu oblast. To je nešto što je trebalo popraviti. Da li je to moglo da se uradi na osnovu toga što će se sudski veštaci angažovati na osnovu unapred utvrđenog redosleda iz kompjuterskog programa ili na neki drugi način, to je bilo na samom Ministarstvu da proceni koja je najbolja varijanta za to. Ovo je upravo problem i ono na šta će vam svi ukazati kada je u pitanju rad samih veštaka.
Na ovom, da tako kažem, sadejstvu između sudije i samog veštaka, postoji veliki problem i prostor za eventualnu, ne tvrdim, ali moguću korupciju i, naravno, postoji prostor za ne davanje samog nepristrasnog nalaza i mišljenja.
Takođe, postupak imenovanja sudskih veštaka, malo je promenjen u odnosu na one koje sada imamo. Naša ključna zamerka, Poslaničke grupe DSS, jeste što ne postoji stručna komisija koja bi izvršila, na neki način, razgovor sa samim kandidatima za veštačenje, na osnovu onih referenci i dokumentacije koje je već kandidat za veštaka podneo Ministarstvu pravde, i što nije izvršena neka vrsta trijaže samih kandidata. To je nešto što je loše, jer na taj način veštaci pre samog imenovanja ne prolaze potrebnu stručnu proveru.
Mislim da je postojanje stručne komisije ranije bilo u prethodnom Predlogu zakona, ali je šteta što ona više ne postoji.
Od nekih predstavnika Ministarstva pravde, čuli smo, u medijima smo imali prilike da čitamo da je ovaj Predlog zakona predviđao postojanje disciplinske komisije koja bi bila sastavljena od predsednika Visokog saveta sudstva, Državnog veća tužilaca i predstavnika Ministarstva pravde, a čiji bi cilj bio ispitivanje osnovanosti svih onih predstavki koje dolaze na rad sudskih veštaka. Naravno, oni bi kao takvo telo imali mogućnost da izriču određene sankcije, kako od same novčane opomene, preko suspenzije, pa do razrešenja.
Bez obzira što bi svako od nas ovde imao priliku šta da kaže, kada je u pitanju sastav te komisije, jer bi je činili mahom isti oni ljudi koji su najodgovorniji za neuspelu reformu pravosuđa, čije su posledice, već, više nego evidentne u praksi, smatramo da sama ideja postojanja disciplinske komisije nije loša i da je trebalo uneti u sam Predlog zakona. Ovako, imamo situaciju da veštaci ne prolaze dovoljnu proveru njihove struke ni prilikom samog imenovanja, a kasnije, ni u toku obavljanja svog poziva.
Ovde treba biti potpuno objektivan i reći da nalaz i mišljenja sudskog veštaka, odnosno sa aspekta njegovog kvaliteta, ne zavisi isključivo od stručnog znanja sudskog veštaka, iako je ono presudno. Vrlo važan problem u praksi jeste taj što su sudske naredbe za veštačenje neprecizne, što se ne određuje tačno predmet i zadatak samog veštačenja, pa se često dešava u praksi da se veštaci ne bave onim zadatkom veštačenja na osnovu koga bi trebalo da proiziđe relevantna činjenica koja će se kasnije dokazivati u samom dokaznom postupku, već se bave nekim drugim manje važnim tačkama i manje važnim stvarima vezano za samo veštačenje.
Pošto sam iznela, rekla bih, objektivan prikaz, sa mog aspekta, stvari kada je u pitanju ovaj predlog zakona, onda se da zaključiti da sem registra, što je, ponavljam, vrlo dobra stvar i treba je podržati, mislim da ovaj zakon, nažalost, ne donosi ništa preterano novo, niti će na najbolji način ovu stvar i ovu oblast da unapredi.
Na samom kraju ovog predloga zakona vrlo čudi razlog za hitno donošenje i vrlo čudi obrazloženje ovog predloga zakona koje kaže, da će, u slučaju da se ovaj zakon na vreme ne usvoji, to biti razlog za eventualne negativne posledice koje će pravosuđe da trpi.
Prosto, uvaženu gospođu Malović moram da pitam – da li ima veće štetne posledice od šamara koje je srpsko pravosuđe dobilo od strane Evropske komisije, kada je u pitanju reizbor sudija i kada je u pitanju sastav i nezavisnost Visokog saveta sudstva? Činjenica je da su posledice takve jedne reforme u pravosuđu vrlo vidljive. Činjenica je da je poverenje naših građana u sudski sistem do te mere opalo, da, faktički, ne postoji. Činjenica je da će drastičnim smanjenjem broja sudija i drastičnim povećanjem broja predmeta po jednom samom sudiji, pravosuđe u pogledu njegovog funkcionisanja biti dovedeno do samog ruba funkcionisanja.
Na samom kraju, pozabavila bih se onim što smo mi podneli u vidu amandmana. Prvenstveno, reagovali smo već u članu 6, gde smo tražili dopunu uslova za obavljanje poslova veštačenja. U članu 7, gde smo tražili da se unese odredbe o postojanju stručne komisije, kako bi se na bolji način proverila stručna kvalifikacija samog kandidata za veštake. U članu 10, tražili smo da se pored nabrajanja državnih organa koji mogu da izvrše veštačenje nađu, pored fakulteta, instituta i zavodi. Prvenstveno smo ovde mislili na Gradski zavod za veštačenje, koji postoji oko 35 godina i koji je formiran od strane Skupštine grada, a za potrebe beogradskog pravosuđa i kao takvo, bar u ono vreme dok sam bila u pravosuđu, predstavljalo je renomiranu instituciju. Čak, ukoliko i postoji određenih problema u njegovom funkcionisanju, nije problem da se ono reformiše. Smatramo da je vrlo važno da je ono trebalo da nađe svoje mesto u ovom zakonu.
Takođe, kod razloga za razrešenje, u članu 19, tražili smo da se tačka 7) briše, iz razloga, da bi javnosti bilo jasnije o čemu se radi, ova tačka 7) govori da će veštak da bude razrešen ukoliko u roku od osam dana ne obavesti Ministarstvo pravde o eventualnoj promeni svoje adrese ili o bilo kojim drugim podacima koji se upisuju u registar. Ovakav podatak ne bi trebalo da zasluži, da nađe svoje mesto kao razlog za razrešenje, pored odredbe koja kaže da će veštak biti razrešen, ukoliko nestručno i neuredno obavlja svoje veštačenje. Prosto, po rangu, ta dva razloga za razrešenje nisu izjednačena i ne vidim razlog kako bi to moglo da postoji kao razlog za razrešenje, to, ukoliko on u roku od osam dana ne obavesti Ministarstvo pravde o promeni same adrese, prebivališta ili telefona. To su potpuno irelevantne stvari u pogledu onoga što treba da predstavlja samo veštačenje.
Naravno, kada sam govorila o disciplinskoj komisiji, mislim da je vrlo važno da je ona bila uvrštena u ovaj Predlog zakona, jer bi disciplinska komisija u ovom slučaju, pretpostavljam, mogla, recimo, da uputi, odnosno da ga novčano kazni, da ga opomene ili, ukoliko posle druge opomene on to ne izvrši, naravno, da ga suspenduje ili bilo šta drugo.
Razrešenje je vrlo, po meni, oštar razlog za ovo s obzirom na to da razlog za razrešenje ovde u ovom slučaju ne postoji. Takođe, to se odnosi i kod samih pravnih lica u pogledu samog brisanja.
Mi nismo, kao što vidite, podnosili mnogo amandmana. Podneli smo šest, ukupno. Moram da kažem da, čak, ukoliko, verujem da ćete ih razmotriti, ih prihvatite, kvalitet ovog zakona neće biti dovoljan. Mislim da je u samom Predlogu zakona trebalo predvideti neke novine o kojima sam govorila, prvenstveno mislim na disciplinsku komisiju, prvenstveno mislim na stručnu komisiju koja će da proverava znanje i stručnost određenog veštaka i, naravno, odredbe koje bi se odnosile na samu odgovornost veštaka da bi on bio kvalitetan u samom svom postojanju. Hvala vam. Toliko. (Aplauz)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je šesnaest minuta i 30 sekundi od vremena ovlašćene predstavnice.
Da li poslanica Snežana Sedlar želi reč? (Da) Izvolite.

Snežana Sedlar

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovana predsedavajuća, uvažena gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, danas je pred nama Predlog zakona o sudskim veštacima, po mom ličnom mišljenju, kao i po mišljenju Poslaničkog kluba G17 plus, radi se o kratkom ali veoma bitnom zakonu i sasvim su opravdani razlozi hitnosti koji su navedeni u obrazloženju zakona. Zašto? Smatramo da će usvajanje ovog zakona konačno uvesti red u ovako važnu materiju kao što je rad sudskih veštaka, a svi smo ponaosob, neko lično, da li kao obična stranka u sudskom postupku, da li kao zastupnik stranke u sudskom postupku ili kao običan građanin, učesnik bilo kog sudskog postupka ili postupka pred drugim državnim organima, svedoci koliko se materija sudskih veštaka tj. ponašanje sudskih veštaka, moral njihov i sve ostalo nalazi u haotičnom stanju.
Smatram da će se usvajanjem ovog zakona direktno uticati na efikasniji, efektivniji, a i svakako kvalitetniji rad sudova i državnih organa. Prema tome, razlozi za donošenje ovog zakona su potpuno opravdani i hitni.
Mogu da kažem, primera radi, dolazim iz male opštine u Vojvodini, već sam spominjala taj opštinski sud u Odžacima, koji je, nažalost, imao i ubistvo jednog sudije itd, ali hoću da kažem da ništa od tih loših stvari koje su se desile u tom sudu nisu bile bez nekog redosleda stvari poteza, pa, tako, verujte mi, nažalost, i veštaci su bili jedna od rak-rana rada koji je uticao na rad pravosudnih organa, rad opštinskog suda, rad Trgovinskog suda u Somboru, itd.
To su bili uvek isti ljudi, ljudi koji su se maltene određivali po nekoj haotičnoj rođačko-burazerskoj liniji, bez obzira na njihovu stručnost, bez obzira na njihovu dostojnost, tu bih se složila sa kolegama koji su davali akcenat na dostojnost veštaka i videli smo da su se forsirali isti veštaci. A ovaj predlog zakona, po meni, s obzirom na to da je važeći zakon u uslovima za obavljanje posla veštačenja, kao što smo rekli, ministarka je iscrpno u svojoj uvodnoj reči to obrazložila, donet još 1987. godine, zaista sadrži zastarela rešenja, dakle, nužno je doneti, imajući u vidu značaj veštaka u sudskom postupku.
Ovaj predlog zakona jako dobro definiše uslove za obavljanje posla veštačenja i upravo omogućava da se izvrši odabir, odnosno imenovanje najstručnijih lica iz pojedinih oblasti veštačenja. Tu su predviđeni viši kriterijumi, kako u pogledu stručne spreme, radnog iskustva, stručnog znanja, ali i praktičnog znanja u struci i iskustva. Dakle, stručna sprema najmanje može biti visoko obrazovanje i to, videli smo, specijalizovane strukovne studije, specijalizovane akademske studije i najmanje visoko obrazovanje u određenoj oblasti i užoj specijalizaciji.
Postoji izuzetak samo kod onih potreba predsednika sudova koji traže veštake kojih zaista nema, a potrebni su, iz određenih oblasti, a poseduju najmanje srednju stručnu spremu i znamo svi da postoje ljudi koji se bave, recimo, pojedinim starim zanatima kojih nema, a potrebno ih je upotrebiti u određenom obliku nekog delikta ili bilo koje vrste sudskog postupka.
Jako je dobro što je izričito predviđeno ovlašćenje suda da podnese predlog za razrešenje veštaka koji nestručno i neuredno obavlja veštačenje. Pozdravljam našu reformu pravosudnog sistema i, za razliku od mojih prethodnika, mislim da je to dobra stvar i to je stvar koja se već vidi na terenu, zaista, u radu onih opštinskih sudova, da tako kažem, iz kojih mi dolazimo.
Primera radi, po meni je potpuno opravdano da je ministar nadležan za poslove pravosuđa, sagledavajući potrebe sudova, on taj koji, praktično, objavljuje javni poziv za imenovanje veštaka.
Kažu neke kolege – dugi su rokovi, gubimo puno u hodu. Ne bih se složila sa tim. Mislim da je rok od 90 dana od dana usvajanja ovog zakona, a on stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenog glasniku Republike Srbije'', za javni poziv na koji će se javljati i podnositi zahteve lica koja hoće da budu veštaci, a za već postojeće veštake taj rok je godinu dana, jedan sasvim primeren rok i da je apsolutno adekvatan reformi i ovog dela pravosuđa koji se odnosi na sudska veštačenja.
Kao što su i moji prethodnici rekli, jako je bitno da se uvode registri. Znači, uvode se Registri kako za fizička lica koja mogu biti veštaci, tako i za pravna lica. Zna se da isto tako i rešenje o njihovom imenovanju donosi ministar. Na osnovu rešenja vrši se registracija. Uvode se veštaci u Registar.
Sam pojam šta je veštačenje, to je skup aktivnosti kojima se pruža sudu sve ono stručno znanje pri utvrđivanju pravno relevantnih činjenica, govori o značaju veštačenja. Rekla bih da su razlozi koji su navedeni za razrešenje veštaka sasvim adekvatni i da oni u sebi sadrže na neki način i pitanje dostojnosti jednog veštaka. Ako jedan veštak dokazano vrši neuredno ili nestručno veštačenje, da je takav nalaz, i na to upućuju kako predsednici sudova i druge stranke u postupku, mislim da je to jedan od načina, što će moći da uradi svaki nadležni ministar koji korektno obavlja svoj posao, a naša ministarka je to sigurno, da se takav veštak promptno, po hitnom postupku, izbriše iz registra.
Ne bih dalje pričala o formalnim stvarima koje ovaj zakon donosi, ali bitno je da svi ti kandidati za veštake koji ne budu registrovani, koji ne budu imenovani rešenjem ministra za veštake, mogu pokrenuti postupak, upravni spor.
Jako je važno da će Registar veštaka biti sa svim onim podacima koji su predviđeni u Predlogu zakona. Što se tiče fizičkih lica, to je i ime i prezime, broj rešenja i njihovo obrazovanje koje su stekli itd, a što se tiče pravnih lica u pitanju je delatnost za koju su oni registrovani, zatim, lica koja poseduju u stalnom zaposlenju kao veštake, opet rešenje itd. i bitna novina je da se u Predlogu zakona predviđa postupak brisanja pravnih lica kao veštaka, što do sada u starom zakonu nismo imali. Što se tiče Registra pravnih lica, taj registar pravnih lica za obavljanje veštaka vodi ministar, o svim zahtevima odlučuje ministar. Razlika u odnosu na prethodni, odnosno postojeći zakon u uslovima za sticanje prava svojstva veštaka sastoji se u tome što se preciziraju razlozi za brisanje pravnog lica, kao što sam rekla, iz Registra. Veštak ima pravo na naknadu troškova i pravo na nagradu, čija se visina određuje propisom o naknadnom trošku o sudskim postupcima.
Po meni, nije uopšte loša stvar što će veštaci dobiti svoje pečate koji će biti, ne znam, od 4,5 do 2,5 centimetra, na kojima će stajati njihovo ime i prezime i to da su veštaci, to je čak dobro. To je ono što ih formalizuje i više. Oni su dužni da obave u datom roku veštačenje, to je ono što se predviđa, njihova nestručnost, odnosno neurednost. Neuredni su ako se ne odazivaju na pozive suda, ako ne daju svoja veštačenja u datom roku, a naravno da su nestručni kada daju netačne, nepotpune, nejasne i kontradiktorne nalaze, na osnovu kojih sudovi zaista ne mogu da presude.
Do sada je postojao kodeks veštaka, znamo da on i dan-danas postoji, ali po mom skromnom mišljenju i mišljenju svih ljudi koji su dobronamerni kada je ova materija u pitanju, apsolutno niko se tog kodeksa nije držao pa smo svi mi znali otprilike koja je stvar u pitanju koja se veštači na sudu i kakvi su nalazi itd.
Imala sam pre godinu i po dana slučaj koleginice koja je diplomirani ekonomista, koja je ovlašćeni knjigovođa, koja je ovlašćeni budžetski revizor i od strane jednog sudije je na zahtev stranke na sudu, koja nema nikakve veze sa politikom, zaista, bila izuzeta samo zato što je član jedne političke stranke. Verujte mi, za to postoje podaci u Opštinskom sudu u Odžacima.
O rokovima sam već rekla da su apsolutno u redu i da ne gubimo ništa. Dakle, još jednom ovaj predlog zakona je jasan, sveobuhvatan, kratak, ima svega tridesetak članova, precizan i mislim da ćemo usvajanjem ovog zakona, to jest sigurna sam, poboljšati rad našeg pravosudnog sistema, učiniti svakako rad kvalitetnijim, efektnijim i efikasnijim, i na tome vam zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena ovlašćene predstavnice poslaničke grupe iskorišćeno je deset minuta.
Da li narodna poslanica Gordana Paunović Milosavljević želi reč? (Da) Izvolite.

Gordana Paunović-Milosavljević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, danas raspravljamo o Predlogu zakona o sudskim veštacima, koji je Vlada Srbije predložila da se usvoji po hitnom postupku. U obrazloženju razloga za donošenje zakona navodi se da je u dosadašnjoj praksi sudova uočeno mnogo nedostataka i problema u vezi sa radom sudskih veštaka. Po mišljenju Vlade njegovo nedonošenje po hitnom postupku moglo bi da prouzrokuje štetne posledice po rad pravosudnih organa. Da vas podsetim, važeći zakon o uslovima za obavljanje poslova veštačenje je donet još davne 1987. godine i moramo danas da počnemo prvo od te činjenice.
U ime SRS postavljam pitanje – zašto se zakon donosi po hitnom postupku? Zašto ništa niste radili 10 godina kada ste znali da je važeći zakon anahron i prevaziđen, a da je obavljanje veštačenja od izuzetnog značaja na efikasnost i kvalitet rada sudova. Zašto ste kasnili i prolongirali kada imamo kadrove koji pokrivaju ovu oblast, a postojali su već odavno i zahtevi od raznih udruženja sudskih veštaka da se ova oblast odavno već reguliše? Jedino, izgleda, nemamo dobru volju vlasti da krene ozbiljno u ovu reformu.
Pred nama je jedan vrlo bitan i važan zakon koji bi mogao da ubrza sudske postupke i reformu pravosuđa. Kroz niz argumenta pokušaću da ukažem na njegove nedostatke, zbog čega ovaj predlog zakona nije uspeo da odgovori na razumljiva i opravdana pitanja. Veštačenje je dokazno sredstvo u sudskom, prekršajnom ili upravnom postupku kome se pribegava u slučaju kada je za utvrđivanje ili ocenu neke činjenice potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže lice koje vodi postupak. Nalaz i mišljenje veštaka kao iskaz na sudu, treba da budu samostalno i nezavisno dokazno sredstvo.
Iskaz veštaka je izuzetno značajan u sudskom postupku, pa u velikom broju slučajeva presuda zavisi od nalaza i mišljenja sudskog veštaka. Sudska veštačenja su poslednjih godina, po opštoj oceni sudova i stranaka u sporu, na nezadovoljavajućem nivou. Neka veštačenja su u velikoj meri subjektivna, a nalazi veštaka su nedovoljno stručni i bez potpune dokumentacije i argumentacije.
Posledice ovakvog stanja su negativne i višestruke. Stranke u sporu su izložene povećanim troškovima, a sudovi su dovedeni u situaciju da ne mogu efikasno i kvalitetno da donesu presude. Htela bih da ukažem na stvarnu potrebu da zakonom uredimo ovu oblast. Kada kažem – ovu oblast, to malo šire posmatram. Želim da kažem da je ova tema mnogo šira i mislim da je dobro što smo ovu temu otvorili na jednom zakonu koji, u suštini, ne rešava ovaj problem.
Sada malo šire, gospođo Čomić, sve je u okviru ove teme, unapred da vam kažem da ne mislite da sam se udaljila od teme. Mi ovih dana, SRS promoviše istorijsko i kapitalno delo našeg predsednika prof. dr Vojislav Šešelja, najnoviju knjigu koju je napisao u pritvoru Haškog tribunala u kome se nalazi od 24. februara 2003. godine. Knjiga "Policijski dosije" ima četiri toma i preko 4.000 stranica i predstavlja najjači, najveći i najautentičniji dokaz da udruženi zločinački poduhvat nije ni postojao i da on u njemu nije ni učestvovao. U toku suđenja saslušano je oko 80 svedoka Tužilaštva, od kojih su 10 eksperti-veštaci iz raznih oblasti. Na suđenju Vojislavu Šešelju u Haškom tribunalu prekršena su sva garantovana prava, kao optuženom, koji se brani sam, a sigurno, najgrublje, pravo da mu se sudi u razumnom roku i bez nepotrebnog odugovlačenja.
Vojislav Šešelj je u toku sudskog procesa osporio stručnost i podobnost veštaka Haškog tribunala za ''govor mržnje'', Entoni Oberšal je doktor sociologije, koji je prvo diplomirao fiziku, a 20 godina je proučavao plemena u Africi. Šešelj je osporio govor mržnje kao oblik izvršenja bilo kog zločina.
Takođe, veštak Haškog tužilaštva za demografiju, Eva Tabo, predočila je navod iz studije Sekretarijata za demokratiju i nacionalne manjine Vojvodine iz 2003. godine i navela da je smanjenje broja Hrvata u Hrtkovcima bilo rezultat progona. Šešelj je tvrdio da je Tabo nestručno postupila pri izradi Izveštaja o iseljavanju nesrba iz Hrtkovaca, tendenciozno kvalifikujući taj proces netačnim podacima izvučenim van konteksta. Šešelj je zamerio da je pojednostavljenjem demografskih kretanja falsifikovala situaciju, a da bi ispravan naučni metod dao drugačije rezultate.
Andreas Ridlmajer je, takođe, veštak Tužilaštva, ali za islamske verske objekte. Šešelj je osporio stručnost svedoka-veštaka koji je istoričar, Ridlmajer se svojevremeno aktivno angažovao u lobiranju i usvajanju zahteva administracije Bila Klintona da se ukine embargo na izvoz oružja muslimanima. Srpski verski objekti, prema izveštaju Ridlmajera, uopšte nisu stradali tokom rata u BiH. Veštak je evidentirao samo muslimanske i hrvatske verske objekte koji su srušeni. Nepristrasnost eksperta optužbe ozbiljno je poljuljana kada je isprovociran unakrsnim ispitivanjem optuženog Šešelja svedok veštak nazvao srpske radikale neonacistima. U toku suđenja, predsednik sudskog veća Žan Klod Antoneti opomenuo je veštaka da mora da bude nepristrastan.
Svedok optužbe i veštak Iv Tomić (Yves Tomic), francuski magistar slavistike…
(Predsedavajuća: Narodna poslanice, molim vas da komparativne primere o veštacima koji su birani po zakonima drugih zemalja ili po propisima međunarodnog prava dovedete u vezu sa odredbama ovog zakona ili sa primerima iz domaćeg zakonodavstva, odnosno da poštujete član 103. našeg Poslovnika.)
Govorim o veštacima, a kasnije ću da govorim i o tome kako je regulisan ovaj zakon o veštacima i u drugim zakonodavstvima, ako nemate ništa protiv.
(Predsedavajuća: Upravo sam vas zamolila da dovedete u vezu primere.)
Dovešću. Kažem vam, govorim o veštacima koji su veštačili u procesu Vojislava Šešelja, a kasnije ću da govorim o uporednoj analizi našeg Predloga zakona o veštačenju…
(Predsedavajuća: Narodna poslanice, ne govorite o veštacima, odnosno o zakonodavstvu, međunarodnom ili domaćem, drugih zemalja koji se tiču veštaka. Govorite o primerima iz sudske prakse. Molim vas da u skladu sa članom 103. počnete da govorite o temi koja je na dnevnom redu, Predlog zakona koji je pred nama.)
Još ću samo jednu rečenicu, pa prelazim na zakon. Svi veštaci koje je pokušalo Haško tužilaštvo da angažuje nije uspelo da dokaže ništa što je stavljeno Šešelju na teret.
Da se vratimo na Predlog zakona. SRS ističe izuzetnu ozbiljnost, značaj i ulogu veštaka, posebno njegovu stručnost, nezavisnost i moralnost. Pitanje stručne podobnosti veštaka je u zakonu osnovni problem, po nama. Članovi 6. i 7. Zakona su neprecizni i oni govore o stručnosti, kao ulovu za obavljanje poslova veštačenja.
Htela bih da postavim pitanje – šta znači stručno znanje i praktično iskustvo u određenoj oblasti veštačenja, koje se odnosi na član 6. tačku 3)? Znači, da fizičko lice može biti imenovano za veštaka, ako pored opštih uslova ispunjava i poseduje stručno znanje i praktično iskustvo u određenoj oblasti veštačenja. To nikako ne znači da je svaki specijalista, sam po sebi ili samo zbog toga, apsolutna garancija za jedno visokostručno i potpuno istinsko veštačenje. Stručna naučna ili univerzitetska titula jesu pretpostavke da takva osoba raspolaže vrhunskim znanjem i veštinama iz oblasti kojom se bavi.
Međutim, onaj koji svoje titule i diplome ne shvata kao potrebu za daljim stručnim usavršavanjem i bavljenjem naučnim radom, ne može dostići nivo istinskog vrhunskog stručnjaka. Bez toga, stručnjak je nedovršen, ostaje na nivou vremena kada je dobio diplome i titule, pa kao takav može biti štetniji zbog svoje nekritičnosti od onog ko je tek završio specijalizaciju. Smatramo da stručno znanje, dakle, specijalizacija, nije samodovoljna za posao veštaka. Zašto bi profesija sudskih veštaka bila na neki način privilegovana?
Zašto i sudski veštaci ne bi imali neku vrstu edukacije i posle toga dobijali zvanje sudskog veštaka, kao što i danas u Srbiji postoje licence za gotovo sve profesije? Na taj način bi sudski veštaci ne samo bili i stručniji, nego i moralniji i savesniji u obavljanju svojih poslova.
Zatim, tu je i pitanje – kako veštak može da bude nezavisan i nepristrastan kada stručno znanje i praktična iskustva za određenu oblast veštačenja kandidat dokazuje i potvrdom, odnosno mišljenjem ili preporukom sudova? U članu 7. se navodi da stručno znanje i praktična iskustva za određenu oblast veštačenja kandidat za veštaka dokazuje, između ostalog, i mišljenjima ili preporukama sudova. Smatramo da je ovo prosto nedopustivo jer na taj način sudovi mogu da budu i subjektivni, a ne mogu objektivno da procenjuju stručnost veštaka, jer je to kontradiktorno uopšte u ulozi veštaka u sudskom procesu.
Uslov da fizičko lice može obavljati veštačenje je da je upisano u Registar veštaka. To nije ništa novo. Danas postoji Registar veštaka u Srbiji i na tom spisku registrovanih sudskih veštaka postoji oko 2.000 veštaka iz različitih oblasti, to su: građevinska, finansijsko-ekonomska, mašinska, medicinska, saobraćajna, itd. U Beogradu samo postoji preko 1.000 sudskih veštaka koji obavljaju savesno svoj posao.
Ovim zakonom ništa se ne čini ni dobro, ništa se nije promenilo, a pitanje je da li on može i da opstane. Nije cilj da se zadovolje neke stvari, nego da se reši problem. Nekog veštaka ćete razrešiti po članu 19. ako odmah, a najkasnije u roku od osam dana, ne obavesti Ministarstvo o promenama podataka koji se unose u Registar veštaka. Kako ćete reagovati kada vam državni organi, kao i naučne i stručne ustanove po više meseci ne završavaju veštačenje i ne vraćaju sudski spis? Takođe, nedopustivo je i krajnje diskriminatorno, da u ovim ustanovama, dakle, ustanovama gde se vrše najkomplikovanija veštačenja, mogu da obavljaju veštačenja osobe koje nisu upisane u Registar sudskih veštaka.
Radi javnosti, takođe, da podsetim, u Zakonu je predviđeno da veštačenjem mogu da se bave fizička lica, pod uslovom da su i stručna, ali i da su upisana u Registar sudskih veštaka, zatim, pravna lica, ako ispunjavaju sledeće uslove: da je (pravno lice) upisano u Registar nadležnog organa za delatnost veštačenja u odgovarajućoj oblasti i da su u tom pravnom licu zaposlena lica koja su upisana u Registar veštačenja. Prema tome, za fizička i za pravna lica važi uslov da lica koja obavljaju poslove veštačenja moraju da budu upisana u spisak sudskih veštaka.
Međutim, član 10. navodi da veštačenje mogu obavljati i državni organi, kao i naučne i stručne institucije, fakulteti, instituti, ali se nigde u članu ne spominje da poslove veštačenja mogu obavljati samo zaposlena lica koja su upisana u Registar veštaka. Ovo je velika greška i nedostatak zakona, jer se najsloženija veštačenja poveravaju ovim ustanovama. Ustanove mogu da obrazuju komisije od naučnih i stručnih radnika koji su kod njih zaposleni, a nisu upisani u Registar veštaka, što je, pored stručnosti, uslov da bi neko bio veštak. Osnovna svrha je da niko ne sumnja u nalaz veštaka. Na ovaj način se otvara prostor za nagađanja koja mogu biti tačna, ali i ne moraju biti tačna.
U zakonu se neprecizno, nejasno i konfuzno pominje razrešenje za veštaka koji nije savestan, objektivan, nezavisan i nepristrastan u obavljanju svog posla. Član 19. reguliše kada će sudski veštak biti razrešen. Tu je navedeno osam tačaka kada sudski veštak može da bude razrešen. Tačka 8) govori – ''ako neuredno ili nestručno obavlja poslove''. Međutim, nigde se ne navodi da sudski veštak može biti razrešen ako nesavesno obavlja svoj posao. Ali, u članu 18, zbog čega kažem da je konfuzno, navodi se da: ''Obrazloženi predlog za razrešenje veštaka zbog neurednog ili nesavesnog veštačenja može podneti sud, organ koji vodi postupak, odnosno stranke ili drugi učesnici u sudskom ili drugom postupku.'' Na ovaj način dolazi do toga da se zakon različito tumači i da može da bude stvar zloupotrebe i raznih malverzacija.
Da savest i moral veštaka ne zakažu i ne zataje potrebne su precizne procesne garancije u postupku veštačenja. Ovim zakonom je bila neophodna dogradnja postupka i imenovanja i razrešenja veštaka od strane suda na način na koji bi se otklonile navedene negativnosti. U nastojanju da se poboljša imenovanje veštaka od strane suda neka zakonodavstva su uvela specifične načine određivanja veštaka. Tako je u Francuskoj usvojeno kontrolno veštačenje, kada sud imenuje veštaka, ali okrivljeni ima pravo da izabere svog veštaka, čiji je zadatak da izvrši dodatni nadzor nad nadređenim veštačenjem i u tom pogledu okrivljeni mora da plati to veštačenje.
U našem krivičnom postupku veštaka imenuje sud, pismenom naredbom. Stranke ne učestvuju u izboru i određivanju veštaka. Kod izbora veštaka treba da bude odlučujuća njegova stručnost, odnosno stručni autoritet, a ne naklonost sudije, što često biva kada sud imenuje veštaka. Stalno angažovanje istog veštaka od strane istog sudije bila je ranije praksa, obezbeđuje veštaku preširok komoditet u radu i može stvoriti kod veštaka uverenje da njegov stručni rad ne podleže nikakvoj kontroli, što je jedan od uzroka površnog postupanja, olakog i nedovoljno argumentovanog iznošenja stručnih zaključaka.
Sa druge strane, prihvatanjem takvog stručnog mišljenja sudija se zaklanja iza izveštaja veštaka i prebacuje na njega odgovornost, a da postoji i drugo stručno mišljenje sudija ne bi tako postupao.
Ovim zakonom nije predviđena kontrola veštačenja. Kontrola veštačenja je samo jedna od garancija za njegovu pravilnost. Predmet kontrole je sam tok vršenja veštačenja, nalaz i mišljenje veštaka. U našem pravu jedina moguća kontrola je od strane drugog veštaka u slučaju kada sud naredi ponovno veštačenje. Sve to produžava sudski proces. Od momenta kada tužilac podnese tužbu prvostepenom sudskom organu i sud započne proces u kome je veštačenje neizbežno, pa do početka rada veštaka, posebno u sudskim sporovima gde se zahteva muldisciplinarno veštačenje, pa do završetka veštačenja i predaje sudu nalaza i mišljenja veštaka prosečno potrebno vreme iznosi od tri do šest meseci, a u najkomplikovanijim slučajevima i do dvanaest meseci. Posledice toga su pogubne, a štetu trpe i država i narod.
I, zbog toga i zbog mnogih drugih problema koji u ovom zakonu nisu otvoreni SRS neće glasati za predloženi zakon. Hvala. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Srđan Spasojević ima reč.
...
Nova Srbija

Srđan Spasojević

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana ministre, poštovani građani Srbije, Poslanički klub Nove Srbije će u ovoj raspravi u načelu pokušati da ukaže samo na neke suštinske probleme, koji će, ukoliko se ovaj zakon donese, ovako malo ishitreno, možda prebrzo, dovesti do problema. Znate, ministre, da se kada je u pitanju Poslanički klub Nova Srbija trudimo da predložimo nešto što je celishodno, što je dobro. Znate da smo dali dobar amandman, koji ste argumentovano prihvatili, oko priznanja krivice na 12 godina, koji je sigurno puno toga popravio i u praksi, iako taj institut, nažalost, još nije zaživeo, ali se nadam da će se to ubrzo desiti. Kao i uvek, suštinski ćemo pokušati da ukažemo na neke probleme.
Ostaje malo nejasno, naravno, sigurno da ćemo pozdraviti da visoki kriterijum kod određivanja veštaka budu prioritet. Sigurno da će ubuduće u praksi tako i biti, ali mi se čini da je to ipak malo prebrzo. Praktično, podneli smo samo dva amandmana, koji će, mislim, ako ih prihvatite, rešiti neke vaše nedoumice. Ukoliko ne, ostaje da praksa pokaže kako će to izgledati.
U Predlogu zakona o sudskim veštacima nema tačno nekih uslova ko može da se bavi veštačenjima. Mislim da je trebalo ubaciti neke uslove ko to može da bude, pre svega kada je u pitanju status tog lica, da je on državljanin Republike Srbije, da ima opštu zdravstvenu sposobnost, najmanje srednju stručnu spremu npr, jer predviđate u članu 6. i takvu mogućnost i najmanje 10 godina radnog iskustva.
Odmah možemo da primetimo da su kriterijumi praktično podignuti samo kada je u pitanju kvalifikacija – stručna sprema, ali da se kriterijumi pomeraju, kada je u pitanju radno iskustvo, sa 10 na pet godina, što mislimo da nije dobro, tako da smo na član 6. tačku 2) podneli amandman, da bude obavezno 10 godina radnog iskustva na tim poslovima. U stavu 2, ovog člana 6, predviđate mogućnost – ''Izuzetno, od stava 1. ovog člana, za veštaka može biti imenovano lice koje ima najmanje završenu srednju školu, ako za određenu oblast veštačenja nema dovoljno veštaka sa stečenim visokim obrazovanjem.
Postoji određena nužna diskriminacija između lica. Praktično, lica sa završenom srednjom školom koja žive u većem gradu su eliminisana su. A, ukoliko žive u nekoj sredini koja, nažalost, nema takve kadrove, oni su favorizovani. Mislim, gospođo ministre, da je ovo moglo elegantno da se reši, da se u prelaznom periodu dok ne dođemo do tih kriterijuma da samo visokoobrazovana lica mogu kvalitetno da vrše veštačenje, pa da se u članu 6. stav 2. napiše – izuzetno, od stava 1. ovog člana, za veštaka može biti imenovano lice koje ima najmanje završenu srednju školu i 15 godina iskustva na poslovima veštačenja, pod uslovom da nadležni sudovi, za koja su obavljena veštačenja, daju preporuku na mišljenje ministra koji donosi konačnu odluku.
Zašto je to tako? Prvo, eliminisali bismo ovu diskriminaciju da li neko živi u maloj ili velikoj sredini. I, imali bismo postupnost. Verujte, u praksi ima izuzetno kvalitetnih veštaka sa višom školom, koji odlično rade posao, čak i sa srednjom školom, a na ovaj način će veliki broj veštaka koji godinama veštače biti eliminisani da ne mogu da rade, a jedina mogućnost da oni nastave, što u maloj sredini nema kvalitetnih ljudi.
Ukoliko već ostavljamo takvu mogućnost, onda dajte da pružimo šansu i onim ljudima koji su godinama kvalitetno obavljali svoj posao. Po meni, ili može ili ne može. Ukoliko ne može sa srednjom školom, onda treba dovesti veštake iz nekog drugog grada i imati isti aršin za sve. Nemojte moju diskusiju shvatiti da težim ka tome.
Podržavam visoke kriterijume, ali ako već ostavljamo u zakonu jednu ovakvu mogućnost, onda, pustite one ljude koji rade preko 15 godina da prirodnom selekcijom, polako i polako, svoj posao predaju visokostručnim ljudima, jer mislim da ćemo tako svi biti zadovoljni. Zbog čega vam ovo kažem? Dešava se u praksi da sud odredi nekog veštaka sa visokim kriterijumima, ali se, takođe, dešava da posle mesec dana veštak taj predmet vrati, pa onda to uradi neki od ovih veštaka koji godinama rade, jer su slobodniji da odrade svoj posao…
Zašto ovo govorim? Ne da zaštitim neke veštake koji ne ispunjavaju ove kriterijume po Predlogu zakona, nego što će na kraju trpeti stranke u tim postupcima. Trebalo je možda napraviti neku rang listu. Recimo, lica koja imaju srednju stručnu spremu – prvi rang, lica koja imaju višu stručnu spremu – drugi rang, ovi koji imaju visoku – treći rang, specijalizanti, magistri, doktori nauka – četvrti rang. Postoji u praksi neki detalj, da je možda ispod nivoa da neko od inženjera na nekom terenu, recimo, veštači neku šupu ili itd. Prema tome, mislim da je tu trebalo malo elegantnije iz svega ovoga izaći.
Dakle, ostajemo pri stavu – ili mogu svi, ili ne može niko. Naravno, uz ovako jedan blag prelaz, mislim da bi ovo sigurno i nosioci pravosudnih funkcija pozdravili, jer se na terenu susreću sa kvalitetnim geometrima, sa kvalitetnim ljudima koji odlično rade svoj posao, a ovako mi ih brutalno eliminišemo.
Sigurno da zagovaram da se u nekom periodu naprave visoki kriterijum, ali, taman dok dođu i nove generacije i novi veštaci bojim se da uvažavajući samo visoke kriterijume ne napravimo jednu prazninu. Jer, objektivno rečeno, ovom reformom pravosuđa dobili smo jedan veliki broj sudija, imamo i jako dobrih mladih sudija, pa, ako odjedanput imamo i mlade sudije i veštake sa pet godina radnog iskustva, bojim se da u jednom trenutku ne dođe do određenog kolapsa u predmetima. Vi odlučite kako mislite. Naravno, vi ste tu da jedan zakon branite ili ne, i da prihvatite ili ne nešto na šta opozicija ukazuje.
Ukoliko ne prihvatite ovo rešenje, ništa ultimativno, mislim da u članu 30. u 2. stavu ovaj rok produžiti na dve godine. Ima mnogo započetih postupaka, ima dosta i ukidajućih postupaka, mislim da to može i na taj način da se premosti, bar produženjem roka od godinu dana, taj veliki zaokret u sudskoj praksi, kada su u pitanju sudski veštaci.
Eto, to bi bila suština onoga što sam hteo da kažem. Još jedanput kažem – pozdravimo visoke kriterijume, ali, smatramo da to treba malo laganije, ne seći preko kolena, jer, što kaže narod ''što je brzo, to često bude i kuso''. Mislim da ćete imati razumevanja za ovo.
Zašto sve ovo govorim? Bojim se da ćemo imati sporije rešavanje sudskih sporova. Verujte, to je praksa dokazala. Drugo je kad mi sedimo ovde u sali i u teoriji je sve drugačije i prihvatljivije, slažem se i ja, ali, kad odete u jedan sud, pa izađete na suđenje, pa se desi, kao što sam naveo, da se predmet posle mesec dana vrati jer je možda prezauzet taj čovek koji je sa kriterijumima ispred nekih ljudi, onda, trpe stranke. Moram vam reći da bez obzira na sve, vrlo često njihovi zahtevi za plaćanjem su bili znatno skuplji nego od ovih koji, takođe dobro odrade veštačenja i, naravno, što poskupljuje sudski postupak, a znamo da to više nije tako malo.
Gospođo ministre, vi znate da su izuzetno skupe sudske takse, kao što znate prošle godine smo 50% povećali sudske takse, pa tu imamo i taksu na tužbu, taksu na presudu, eventualno na žalbu, pa na izvršenje, i onda, naravno, kao što znate, uvek se desi da tu zastane. Nadam se da ćete vrlo brzo staviti u proceduru Zakon o izvršnom postupku. Reći ću vam ovom prilikom da trenutno u Kraljevu, u Osnovnom sudu, ima IV broj preko 20.000 predmeta, da ima I brojeva preko 5.000 predmeta.
Ovo je trenutak da ukažem na nešto što je možda nepopularno kada se nalazimo u ovako teškoj situaciji – "Telekom Srbije" masovno utužuje građane Kraljeva, ima preko hiljadu tužbi, a najavljuje se oko tri-četiri hiljade tužbi za neke male dugove, koliko, praktično, košta štampanje tih tužbi. Mislim da nije trenutak da se prema građanima u ovako teškoj situaciji na takav način postupa i da se utužuju. Razumem da se možda ide na prodaju "Telekoma", ali, imajte u vidu da nije trenutak za da se za male iznose utužuju građani, s obzirom na to koliki su sudski troškovi ti iznosi će biti mnogo veći.
Dakle, kada su u pitanju sudski veštaci, još jedanput, preporuka Poslaničkog kluba Nove Srbije jeste da se prihvatanjem ovih amandmana elegantno prevaziđu eventualni problemi koji u praksi mogu da nastanu. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Pošto se više niko od predsednika poslaničkih grupa niti ovlašćenih predstavnika ne javlja za reč, pitam, da li još neko ko u ovom momentu ima pravo na reč želi reč? (Ne) Prelazimo na redosled narodnih poslanika prema prijavama za reč u načelnom pretresu.

Dajem reč poslaniku Maji Laušević.

Maja Laušević

Za evropsku Srbiju
Poštovana gospođo predsednice, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o sudskim veštacima i ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbi člana 97. tačka 17. Ustava Republike Srbije.
U dosadašnjoj praksi sudova uočeno je mnogo nedostataka i problema u vezi sa radom veštaka. Nadalje, imajući u vidu značaj veštaka u sudskom postupku, odnosno potrebu za njihovim stručnim znanjem kojim sud ne raspolaže, potrebno je doneti zakon kojim se na drugačiji način uređuju uslovi za obavljanje poslova veštačenja kao i postupak imenovanja i razrešenja veštaka.
Pored toga, važeći zakon, podsetimo, tačnije, Zakon o uslovima za obavljanje poslova veštačenja, donet je još davne 1987. godine i sadrži zastarela i anahrona rešenja pa je stoga neophodno doneti novi zakon.
Uslovi za obavljanje poslova veštačenja moraju biti tako postavljeni da obezbede imenovanje najstručnijih lica za pojedine oblasti veštačenja. Stoga su predviđeni viši kriterijumi, kako u pogledu stručne spreme tako i u pogledu radnog iskustva, stručnog znanja i praktičnih iskustava u struci.
Budući da je obavljanje veštačenja od uticaja na efikasnost, a naročito na kvalitet rada suda, potrebno je predvideti ovlašćenje suda da donese predlog za razrešenje veštaka koji nestručno i neuredno obavljaju veštačenja. Kome se poveravaju veštačenja? Veštačenja se poveravaju kako fizičkim tako i pravnim licima. Istovremeno, podsećamo da i u sadašnjoj pravnoj praksi, tačnije u Zakonu o parničnom postupku, veštačenja mogu biti poverena i ustanovama, pogotovo kada su u pitanju, na primer, grafološka veštačenja.
Član 1. Predloga zakona zapravo nas uvodi u suštinu problema kojim će se baviti ovaj zakon. Znači, ovim zakonom uređuju se uslovi za obavljanje veštačenja, postupak imenovanja i razrešenja sudskih veštaka, postupak upisa, brisanja pravnih lica koja obavljaju veštačenje kao i prava i obaveze lica koja obavljaju veštačenja.
Poslovi veštačenja predstavljaju, kao što je do sada već precizno i rečeno, aktivnost kojom se uz korišćenje naučnih, tehničkih i drugih dostignuća, pružaju sudu ili drugom organu koji vodi postupak stručna znanja koja se koriste prilikom utvrđivanja ocene ili razrešenja pravno relevantnih činjenica. Podsetimo da je to veoma važno. Takođe, važno je stvoriti ovako normativan okvir da bi u presudama imali jedno stručno utemeljenje koje se nalazi u samom obrazloženju.
Uslovi za obavljanje poslova veštačenja predviđeni su decidno članom 6. i kažu da fizičko lice može biti imenovano za veštaka, pored opštih uslova za rad u državnim organima propisanih zakonom, predviđaju i druge uslove koji su ovde navedeni.
Stručno znanje i praktična iskustva za određenu oblast veštačenja kandidat za veštaka dokazuje objavljenim stručnim ili naučnim radovima, potvrdom o učešću na savetovanjima u organizaciji stručnih udruženja itd. Takođe, nadalje su ovim predlogom zakona predviđeni decidno uslovi kako pravno lice može da ispunjava uslove da obavlja veštačenje. Kao što sam rekla, veštačenje mogu obavljati državni organi u okviru kojih se može obavljati veštačenje, kao i naučne i stručne ustanove i fakulteti, instituti itd.
Postupak imenovanja i razrešenja jeste predviđen ovim predlogom zakona i postojanje potrebe za veštacima iz određene oblasti. Veštačenja se u stvari dostavljaju Ministarstvu, predsednici prvostepenih, sada osnovnih sudova i ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Ministar objavljuje javni poziv u "Službenom glasniku Republike Srbije" i na internet-stranici Ministarstva.
Nužno je da se osvrnemo na izlaganja prethodnih kolega koji su govorili. Znači, ovde su decidno navedena pitanja kojima se bavi ovaj zakon, a druga pitanja po kojima se zapravo i angažuju veštaci u sudskim sporovima jesu predviđena Zakonom o parničnom postupku. Tako, recimo, članom 253. u sadašnjem Zakonu o parničnom postupku stoji da veštak može biti isključen ili izuzet iz razloga kao sudija ili sudija porotnik, što je notorna činjenica.
Takođe, interesantno je, što se tiče same ličnosti veštaka, da postoji predlog određene strane u sudskom postupku, ali kojim se mora tačno odrediti predmet i obim veštačenja. U slučaju da protivna strana u parnici ne prihvati ovaj predlog, o tome odlučuje sud, itd.
Nužno je napomenuti na ovom mestu da je, takođe, u Zakonu o parničnom postupku decidno navedeno da su predviđene novčane kazne za, da kažem, nepoštovanje procesne discipline u izradi nalaza i mišljenja veštaka itd, itd. Smatramo da će na ovaj način biti uređen jedan normativan okvir u ovoj oblasti koja je veoma važna za reformu u pravosuđu. Zahvaljujem. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Narodni poslanik Jovan Palalić ima reč.