Gospođo predsedavajuća, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, LDP zaista podržava reformu pravosuđa. Smatramo da bez ozbiljne reforme pravosuđa nemamo demokratizaciju društva i nemamo ni preduslove za privredni razvoj ovog društva.
Baš iz tog razloga kada na dnevni red Skupštine stigne ovakav jedan zakon, koji deluje, možda, kao jedan mali činilac, jedan mali element te reforme pravosuđa, koji je u suštini jedan proces koji će trajati, koji nije završen, onda se misli da tu nema ovaj zakon neku naročitu političku snagu.
Međutim, s obzirom na to da je Srbija više od 20 godina čekala novi zakon o sudskim veštacima, jer je postojeći donet još davne 1987. godine, onda se može imati u vidu da je taj postojeći zakon prilično zastareo i anahron.
Šta to znači? To znači da i suđenja koja se u dobrom delu naslanjaju i zavise od dobrih nalaza i mišljenja veštaka ne mogu biti ni dovoljno stručna, ni dovoljno objektivna, ukoliko nemamo dobre nalaze veštaka.
Prema tome, zaista je bilo krajnje vreme da i ovaj zakon stigne na red da se raspravlja o njemu u Skupštini, jer ukoliko želimo da postignemo te proklamovane ciljeve u pogledu jednog pravosuđa sa značajem, sa integritetom, nikako ne smemo da izbegnemo da i sve činioce, sve elemente tog pravosuđa dovedemo u red.
Ovaj predlog zakona o sudskim veštacima ima određene slabosti koje su nedopustive, ukoliko se krećemo prema tom nekom evropskom putu i ukoliko želimo da pravosuđe ima svoju određenu težinu i pravu ulogu koja joj je namenjena u društvu.
U čemu se sastoje te slabosti? Kao prvo, izdvojila bih činjenicu da u uslovima za obavljanje poslova veštačenja nedostaje jedan od uslova, odnosno pretpostavki koje su potrebne da veštak ima, koje se inače zahtevaju i kod izbora sudija, a to je dostojnost veštaka.
Zašto je bitna ta dostojnost? Zato što možete imati veoma visoko kvalifikovanog veštaka, možete imati veoma stručnog veštaka, možete imati veštaka koji je naučni radnik, a da pri tom taj veštak možda nema nešto što je jako bitno da taj njegov stručni nalaz zaista bude u funkciji pravičnosti i pravednosti buduće sudske presude.
Nije veštak taj koji donosi odluke, sudija je taj koji donosi odluke, ali u dobroj meri sudija zasniva svoju odluku na tim stručnim nalazima i mišljenjima. Ukoliko je taj nalaz i to mišljenje dao jedan veštak u čiju dostojnost možemo da sumnjamo, u tom slučaju ni ta presuda, ma koliko je ceo postupak bio objektivan i ma koliko ceo postupak ispunjava sve one kvalitete koji su potrebni da sudski postupak ima, ne može da taj rezultat da, jednu presudu koja će biti maksimalno objektivna, pravična i pravedna i zakonom zasnovana.
Evo da krenemo od same definicije šta to znači dostojnost, kako je ona definisana u Zakonu o sudijama. Kaže – dostojnost podrazumeva moralne osobine koje sudija, a ovde bi veštak trebalo da poseduje i ponašanje u skladu sa tim osobinama: poštenje, savesnost, dostojanstvenost, društvena odgovornost, nezavisnost, nepristrasnost, pouzdanost.
Dakle, ako vi jedan od elemenata u tom jednom lancu suđenja nemate u dovoljnoj meri konkretizovan u tom smislu da pored svih tih stručnih svojstava ima i to svojstvo jednog moralnog kredibiliteta, jer se očekuje od veštaka da ima određene moralne kredibilitete, onda mi imamo problem. Imamo problem jer nije dovoljno da sudija bude taj koji ispunjava te neke moralne preduslove, u smislu dostojnosti, nego celokupan taj lanac od početka do završetka tog suđenja mora da bude u skladu sa tim nekim moralnim načelima i očekivanjima od jednog pravednog i pravičnog suđenja.
Ne može se dostojnost vezivati isključivo za neku krivičnu odgovornost, jer krivična odgovornost kada već dođe na dnevni red, govorim normalno o veštacima, verovatno je tome prethodilo mnogo šta. Dakle, mnogo je trebalo da se izdešava da bi se i primetilo šta je taj sve veštak učinio i uradio. Ako dozvolimo da tek na kraju tog nekog puta sudija primeti da ima problema sa određenim veštakom i ukoliko tada zatraži razrešenje, to je već onda jedna naknadna pamet, naknadna reakcija, pa bi bilo dobro da mi jednim rešenjem, reagujemo, kojim bi i dostojnost uvrstili u kvalitete, odnosno uslove za imenovanje veštaka, a ne da naknadno reagujemo, jer je već šteta učinjena.
Dakle, vreme je da ovo društvo reaguje unapred, da razmišlja unapred, da planira unapred, a ne naknadno da gasi eventualne požare. To je jedna od osnovnih zamerki koje mi imamo u vezi ovog zakona.
Druga zamerka bi bila to da se opet puno vremena ostavlja u nekom praznom hodu za primenu ovog zakona, jer, dozvolićete, tih 90 dana i godinu dana, kada bi trebalo u stvari da se primenjuje ovaj zakon na neke buduće veštake, jeste previše vremena za Srbiju koja vremena nema.
Kada analiziramo ove odredbe koje se odnose na postupak imenovanja i razrešenja, ponovo se vraćamo na ovo prethodno što sam govorila u vezi dostojnosti, jer ako ćete pogledati član 11. u vezi sa članom 12, onda ćete videti da se javni poziv za imenovanje veštaka opet kreće od Ministarstva, da je Ministarstvo ta adresa na koju se upućuju ti zahtevi, a da o kandidatu odluku donosi ministar.
Prema tome, šta to znači? Ukoliko ministar ima na svom radnom stolu sve te egzaktne podatke o veštaku, o njegovoj stručnoj spremi, o njegovim kvalifikacijama, radnom iskustvu, naučnim radovima itd, to još ne znači da ministar ima pred sobom sve potrebne elemente da odluči o tome da li je taj veštak zaista kvalifikovan u svakom pogledu da bude imenovan za sudskog veštaka. Dakle, nedostaje neko mišljenje one sredine, nedostaje neki elemenat koji bi dopunio u stvari te kvalitete kandidata za veštaka, a to može ministar da dobije samo na taj način što će zatražiti određene podatke u pogledu tog kandidata. Ukoliko nemamo taj element dostojnosti, ne vidim razloga zašto bi uopšte ministar bio u obavezi da se obraća sudu koji je i podneo određeni zahtev za određeni broj veštaka da svoje mišljenje da, odnosno da se izjasni o tome na koji način je u dotadašnjem periodu sarađivao sa konkretnim veštakom.
Zašto je ovo bitno? Bitno je zato jer sam veštak, ukoliko radi u jednom konkretnom sudskom postupku, u velikoj meri može da predstavlja okosnicu oko koje će da se i sama sudska odluka kreće. Dala bih vam neke primere iz života i podsetila bih vas, recimo, na aferu "Topčider". Mi smo imali tu tri veštačenja, imali smo jedno veštačenje koje je odredio Vojni sud i znamo da su po tom veštačenju Dragan i Dražen, nažalost, na taj način umrli što je jedan ubio onog drugog, pa se onda sam ubio. Zar to nije skandalozan nalaz veštaka? Posle toga smo imali jedno nezavisno veštačenje, nezavisnih i samostalnih veštaka, koji su u potpunosti drugi nalaz dali. Sada imamo i veštačenje FBI, koji je, takođe, zaključio da je gardiste ubila treća osoba. Dakle, imate jedan primer u praksi na koji način mogu veštaci i te kako da utiču na eventualne sudske odluke, odnosno na tok jednog suđenja.
Recimo, jedan primer iz života koji možda nije toliko dramatičan, ali u Zrenjaninu, nekih, stotinu ljudi iz dve, tri ulice, ''Prvomajske'' i ''Šestomajske'' ulice u gradu, spremaju se da podnesu tužbe protiv lokalne samouprave, s obzirom na to da trpe materijalnu štetu, jer lokalna samouprava godinama nije sposobna, odnosno neće ili ne znamo koji su to razlozi, da promeni saobraćaj koji prolazi kroz te dve, odnosno tri ulice, kroz koje dnevno po hiljadu krstarica i teretnjaka prođe, a da, pri tom, ti kolovozi ne odgovaraju standardima nekih magistralnih puteva koji su potrebni da bi se takav saobraćaj u jednom takvom delu grada odvijao.
Šta to znači? Zbog toga se uništava imovina, pucaju zidovi, pucaju instalacije, vodovodna i kanalizaciona. Tu se gomilaju troškovi i šteta i ljudi su spremni da podnesu tužbe, imaju i zdravstvene smetnje, jer se taj saobraćaj odvija 24 sata dnevno, vikendima, radnim danima i praznicima. Dakle, ovde će sigurno morati da se rade veštačenja; građevinska, saobraćajna i medicinska veštačenja. Zamislite koje pritiske će morati ti veštaci da istrpe u jednoj lokalnoj sredini od lokalnih političara, kada jednom dođe na dnevni red da se veštači o tim štetama koje građani trpe, jer tu će biti velike štete u pitanju.
Ako se sve to uzme u obzir, onda nije naivno na koji će način ovaj zakon o veštacima da se usvoji, sa kojim članovima i sa kojim rešenjima, jer ovo je izuzetno osetljiva tema, jer, ako ništa drugo, ono iz razloga jer je korupcija i te kako razvijena u Srbiji. Mi se nalazimo na nekom neslavnom mestu i po svetskim merilima i moramo na sve načine pokušavati da bar probamo da i primisao te eventualne korupcije isključimo, a to, između ostalog, možemo učiniti i na ovaj način što bismo već u sam tekst zakona ugradili neke moralne principe, neke karakteristike tih veštaka koje oni moraju da imaju ukoliko žele da budu sudski veštaci. To nisu veštaci, to su sudski veštaci.
Ukoliko sudija mora da ima određenu dostojnost da bi mogao da sudi na isti način, moraju i svi ovi ostali elementi koji čine građu celog tog sudskog postupka da budu dostojni i da budu sposobni, i kao ljudi i kao stručnjaci, da se ne sumnja u njihov rad. Ne sme se dozvoliti postojanje čak i sumnje u eventualni rad budućih veštaka. To, opet zavisi od ove skupštine i to, opet, zavisi od Vlade koja će odlučivati o amandmanima, između ostalog i o amandmanima LDP.
Prema tome, ničija greška neće biti, osim ovih činilaca koji učestvuju u donošenju zakona. Nemojmo opet dočekati koji mesec pa da radimo izmene i dopune Zakona o veštacima, nego probajmo da idemo u susret problemima, a ne da reagujemo na te probleme kada oni već nastanu. Još jednom podvlačim, mi podržavamo reformu pravosuđa, podržavamo sve zakone koji čine deo te reforme. Ovaj zakon predstavlja jednu ciglu u toj građevini koja predstavlja jedan pravosudni sistem ove države. Ukoliko taj mali elemenat ne bude dovoljno savršen i dovoljno dobar, veoma lako može doći do toga da se ta građevina uruši. Ne treba potcenjivati i te male elemente, koji možda nisu toliko na prvi pogled politički značajni, ali rezultati i te kako mogu biti politički pogubni.
Iz tog razloga smo spremni da podržimo ovaj zakon, normalno, uz određene izmene.