Dvanaesto vanredno zasedanje , 27.06.2019.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Dvanaesto vanredno zasedanje

01 Broj 02-6/156-19

3. dan rada

27.06.2019

Beograd

Sednicu je otvorio: Veroljub Arsić

Sednica je trajala od 10:10 do 00:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Milan Ljubić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, poštovani narodni poslanici, postavljam pitanje javnom tužilaštvu, vezano za čl. 305. i 321. Krivičnog zakonika - da li postoje elementi za krivičnu odgovornost zbog blokade zgrade predsednika Republike i sprečavanja slobode kretanja, kao i pokušaja da se spreči ulazak predsednika države Aleksandra Vučića i poslanika pri ulasku u parlament, kao i zbog medijskih izmišljotina, podmetanja i pretnji najgorih vrsta koja su sve učestalija?

Pitam da li je u nekom prethodnom periodu bivših vlasti nekom predsedniku države Srbije bilo onemogućeno ili pokušano da se spreči ulazak u Narodnu skupštinu, kao što je to slučaj sa sadašnjim predsednikom?

Šta možemo da očekujemo do onih koji danas u svakoj prilici koriste nasilje kao sredstvo za obračunavanje sa svojim političkim neistomišljenicima, od onih koji ne prezaju od bilo čega zarad svojih političkih ciljeva?

Nakon čupanja znakova u centru Beograda, pravljenja nereda i haosa po gradu, nasilnih pokušaja ulazaka u institucije, poput Skupštine Grada Beograda, Narodne skupštine, upadanja u zgradu RTS i pretnji novinarima, vidimo da ovo bio još jedan u nizu novih dobro osmišljenih postupaka opozicije u sprečavanju predsednika države i narodnih poslanika da mogu slobodno da uđu u parlament i obavljaju svoj posao. U čijoj režiji i po čijem receptu?

Ovde pitam da li je Tužilaštvo reagovalo kod očigledne primene nasilničkih metoda?

Postavlja se pitanje - šta još sve mogu građani Srbije da očekuju od onih koji nemaju nikakvih skrupula, koji ne prezaju ni od čega, pred onima koji misle da mogu da rade šta im padne na pamet? Da li je to ono jedino što oni imaju da ponude narodu? Do dana današnjeg nismo ni čuli ni videli šta je to njihov plan i program, šta oni to nude Srbiji. Nije ih zanimali da se uhvate u koštac sa problemima, oni su bili ti koji su ostavili probleme zemlji.

Postavljam pitanje - da li je u vreme njihove vlasti njih neko sprečavao i branio slobodno da dođu u Skupštinu, za ono za šta nas je sve ovde birao narod i za šta smo svi ovde odgovorni narodu? Možda oni nisu odgovorni narodu, možda oni tako zamišljaju budućnost zemlje. Da li su takvi postupci i da li je tako nešto negde nekoj zemlji donelo boljitak i prosperitet?

Svaki put kad Srbija iskorači, napravimo neki važan korak, dobar rezultat u nekoj sferi, bilo u državnom, nacionalnom smislu, ekonomskom ili međunarodnom planu, kao po nekom nepisanom pravilu kod njih se javlja potreba da umanje značaj svega toga, od istih onih koji su vukli i gurali Srbiju u stanje beznađa i nestabilnosti do 2012. godine. Kao da nekom ne odgovara sve to, kao da neko ima potrebu da nas vrati u vreme kada je Srbija bila slaba, nestabilna, nemoćna. I što smo bliži, što se više približavamo evropskim zemljama, ta potreba je jača i izraženija. Zbog toga ne treba da na nas budu ljuti i besni, već na sebe, što ih građani neće za sve što nisu uradili kada su bili u prilici da urade. Zahvaljujem.