Dvanaesto vanredno zasedanje , 27.06.2019.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Dvanaesto vanredno zasedanje

01 Broj 02-6/156-19

3. dan rada

27.06.2019

Beograd

Sednicu je otvorio: Veroljub Arsić

Sednica je trajala od 10:10 do 00:00

POSLANIČKO PITANJE

...
Srpska napredna stranka

Marijan Rističević

Poslanička grupa Pokret socijalista - Narodna seljačka stranka - Ujedinjena seljačka stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, nije predsednik Vučić potpisao Briselski sporazum, nego gospodine Dačić, koliko se ja sećam. To je jedno.

Drugo, odgovor premijerki na pitanje šta je Vlada mislila 2011. godine. Vlada je mislila kako da obezbedi Đorđu Vukadinoviću da dobije na lutriji, ali da ne kupuje srećku. On je dabl laki men – dva puta srećan. Nije kupovao srećku, a dobijao je milione od Tadića na lutriji. Otuda i njegovo tumačenje nezavisnosti Kosova koje se desilo 2008. godine. On je to verovatno prespavao onako sa lutrijom ispod glave.

Dakle, prvo želim da pozdravim vašu izjavu. Pitanja postavljam ministru zdravlja, da kaže šta misli o specijalizacijama, o ovim novim lekarima mladim.

Ministru poljoprivrede postavljam pitanje šta misli o zameni stočne hrane za stoku?

Gospođo premijerka, želim prvo da pozdravim izjavu o suzbijanju rada na crno i s tim u vezi tumačiću izveštaj Evropske komisije.

Svakako ste čuli za Junajted mediju i Junajted grupu, SBB, Šolaka i Đilasa. Dakle, vi znate da se naši domaći elektronski mediji registruju u REM i da plaćaju naknadu za emitovanje, plaćaju SOKOJ, plaćaju RATEL itd. Svakako znate i Međunarodnu konvenciju koja prekograničnim televizijama dozvoljava da reemituju izvorne programe iz zemlje gde su registrovani bez ikakve naknade na teritoriji Republike Srbije, odnosno svi potpisnici Konvencije Saveta Evrope. Vi to svakako znate.

Vi ste svakako čuli za kanale koji se novu „Nova“, N1, trinaest sport klubova i negde oko 20 lažnih piratskih prekograničnih kanala, koji u Srbiji rade na crno zato što prekogranični kanali moraju da reemituju izvorni program bez prekrajanja, ometanja, priloga i reklama, dakle, onakav kakav se prikazuju u Luksemburgu.

Gospoda Đilas i Šolak, Junajted medija, su registrovali dvadesetak lažnih prekograničnih kanala u Luksemburgu koji ne emituju program iz Luksemburga, već ga emituju iz Beograda.

Vi svakako znate da Olja Bećković ne vodi emisiju u Luksemburgu, da Ivan Ivanović ne vodi emisiju u Luksemburgu, da Jugoslav Ćosić ne vodi emisiju u Luksemburgu, već se to radi iz Beograda. To su lažni piratski pregoranični kanali, koji ne plaćaju nikakvu naknadu za emitovanje, nego na svom kablovskom povezanom operateru puštaju te kanale, iako oni nisu … U suštini su domaći, a oni žele da kažu da su prekogranični. Time se direktno radom na crno ugrožava rad domaćih elektronskih medija. To je vezano za izveštaj o kablovskim operaterima i slobodi medija, jer su kod nas u Srbiji mediji toliko preslobodni da ne moraju čak ni da se registruju u Republici Srbiji.

ODGOVORI

...
Srpska napredna stranka

Zlatibor Lončar

Poštovani narodni poslanici, osećam obavezu da vam podnesem izveštaj o trenutnim zbivanjima i stanju u zdravstvu. Vidim dosta naših ljudi prati šta se dešava u zdravstvu, šta se dešava kod nas, šta se dešava u regionu i postoji opravdano pitanje šta mi radimo da ne bi došlo do nekih situacija koje se dešavaju u okolnim zemljama, pa i u drugim.
Svima je poznato da postoji u celoj Evropi i u celom svetu tranzicija i lekara i medicinskih sestara, da oni odlaze iz jedne u drugu zemlju gde postoje bolji uslovi, gde postoje bolje plate i to je nešto što je postalo sasvim normalno. Traje to već više godina, da kažem i deceniju i imamo ozbiljnu odgovornost da uradimo sve što je do nas da ne bi došlo do nekih situacija u koje dolaze zemlje regiona, a to je da zbog nedostatka medicinskog kadra, zbog nedostatka lekara, zbog nedostatka medicinskih sestara dolazi do zatvaranja pojedinih odeljenja, do pojedinih delova bolnica. Jednostavno, ne mogu da nađu adekvatne zdravstvene radnike da bi pokrili tu oblast.
Na sreću, kod nas nema toga, ali se dešava u okruženju. To se dešava i u Hrvatskoj i u Sloveniji i u drugim zemljama EU. Ono što mi radimo i što smo prvo morali da nadoknadimo to je da smo zatekli sistem u kome je bila zabrana davanja specijalizacije. Moram da vas podsetim da jedna specijalizacije u proseku traje pet godina i minimum je pet godina da prođe da bi dobili jednog jedinog specijalistu. Možete da zamislite situaciju da se godinama ne daju specijalizacije. Imate uslov da ne možete da idete na specijalizaciju ako ne provedete dve godine radnog iskustva da imate u jednoj bolnici, a imate takvu starosnu strukturu da su specijalisti, njih preko 50, odnosno 60% specijalista ima preko 50-55 godina starosti.
Sad sami izračunajte kako je bilo doći dotle da mi dođemo u situaciju da nama se ne dešava ono što se dešava, što sam vam naveo, ovim ostalim zemljama, da moraju da zatvaraju pojedine delove bolnica, jer nema ko da radi.
Dali smo do danas 8.000 specijalizacija. Osam hiljada specijalizacija. Nama tek u septembru dolazi prvi specijalizant kome smo mi dali specijalizaciju, će završiti specijalizaciju. U septembru nam dolazi prvi. Dali smo 8.000.
Primili smo 14.000 zdravstvenih radnika od 2014. godine. Znači, to je jedini razlog zašto mi danas nismo u toj situaciji da moramo da zatvorimo neki deo bolnice ili da od nečega odustanemo. Molim vas da to imate na umu.
Prvi specijalizanti, odnosno specijalisti nam dolaze tek u septembru mesecu, i to oni koji su išli sve na vreme, koji nisu pravili nikakvu pauzu i koji su u tome.
Moram da vas podsetim da smo zatekli, to su sad već svi zaboravili, zatekli smo bolnice i domove zdravlja u kojima nisu mogli da se zatvore prozori, u kojima je duvalo, gde su stavljali ćebiće između dva prozora. A da ne pričam o tome da ni jedan toalet u zdravstvenoj ustanovi u 90% zdravstvenih ustanova nije imao vode, nije funkcionisao, nije imao vrata koja mogu da se zatvore. Naravno da smo sve to zaboravili kada sad prođete i kada vidite da je to obnovljeno.
Moram da vas podsetim da su naši pacijenti išli u Tursku na gama nož. Na iks nož nisu ni mogli da idu, to je bila misaona imenica.
Klinički centar u Nišu je 2014. godine, molim vas pogledajte slike, je bila livada sa jednim jezerom. Livada sa jezerom 2014. godine. danas je to najsavremeniji klinički centar u regionu koji može da izdrži sedam dana bez struje, bez vode, bez ičega. Tako je urađen.
Klinički centar u Beogradu od 1986, 1987. godine je stao sa radovima. Više nikad ništa nije urađeno, a potrošeno je para i para. Evo, pogledajte sad kad prođete ostalo je još sprat i po i da se stavi krov. Još sprat i po i da bude pod krovom novi deo Kliničkog centra, a vidite i da se stari renovira. Skida se sve ono što ne valja, ide u kompletnu obnovu. Imaćemo novih 86.000 kvadrata, preko 1.000 ležajeva intenzivne nege, 30 operacionih sala, novi Urgentni centar. Sve ono o čemu se sanjalo i što je bila misaona imenica.
Ide Klinički centar Novi Sad, ide Klinički centar Kragujevac. Koliko bolnica obavljenih? Oni su zapalili „Dragiše Mišovića“ bolnicu, a danas „Dragiše Mišovića“ je najsavremenija bolnica u Beogradu. Pogledajte kakvu opremu ima, kako izgleda danas „Dragiše Mišovića“, a zamislite sistem koji nije mogao da funkcioniše. Znači, imate dežurstva, kad vam Beograd ima za milion više stanovnika nego za šta je planirano, zašta su stavljene bolnice, a vi ste zapalili bolnicu i onda vam je jedna bolnica ispala iz sistema dežurstva. Šta mislite kako je bilo zbrinuti te pacijente, najteže pacijente, urgentne pacijente koji dolaze, ne samo iz Beograda, iz okoline, nego nam dolaze najkomplikovaniji iz cele Srbije? Kako je bilo izdržati to?
Po prvi put u istoriji najstarija bolnica u Zemunu ima magnetnu rezonancu. Koliko angio-sala je otvoreno? Prvi put Srbija ima akcelatore, po jedan akcelerator na 100.000 stanovnika. Podsetiću vas da su pacijenti umirali čekajući da dođu na zračenje. Da li postoji veći greh od toga, ljudi?
Da li postoji veći greh od toga, a plus smo imali da su naši ljudi umirali čekajući, ali su dolazili sa nekog drugog osiguranja da se oni zrače. I to je sad sasvim u redu. Sad ti ljudi koji su sve to radili, oni imaju naknadnu pamet i oni objašnjavaju da bi oni sve to mnogo bolje. To je bilo sve za njihovo vreme.
Kola hitne pomoći prešla po milion kilometara. Znači, krenu na intervenciju i ostanu, ne mogu da dođu do pacijenta. Do danas preko 100 novih, najopremljenijih vozila kola hitne pomoći smo kupili i dali, a oni, ne da nisu ulagali, nego su uzimali pare na tome.
Setite se afere „Jucid“. Milioni evra. Raspiše se tender, firma dobije, oni firmi uplate, firma se ugasi, ne postoji, niti ima novca, niti ima kola, niti ima firme, niti ima da je neko odgovoran za sve to. A kola hitne pomoći, to je pokretna bolnica koja u zavisnosti od vremena za koliko dođe zavisi da li će spasiti neki život ili neće.
Da li se sećate koliko afera je bilo sa tom hitnom pomoći i sa svim tim? Da li ste čuli u poslednje vreme da su negde kasnili, da negde nisu došli, da je došlo do nekog problema? Da li mislite da je to palo sa neba? Da li mislite da to dolazi tek tako?
Na sve to naši lekari, odavde, drže, ja vam odgovorno tvrdim, da ne stane, da ne umiru ljudi, zdravstvo u Crnoj Gori, kardiohirurgiju, neurohirurgiju, vaskularnu, ne bi imao ko u Podgorici da operiše komplikovaniju operaciju na otvorenom srcu da ne dođu, da nisam dao da dođu lekari iz Srbije dole da operišu građane Crne Gore, da prežive, da ne umiru. Ista je situacija sa Makedonijom, da ne pričam Republika Srpska i Bosna. LJudi, to su činjenice, izvolite, proverite, recite da li jedna od ovih činjenica ne stoji?
Da li su povećane plate medicinskim sestrama i lekarima? Da li se decenijama pričalo da bi država trebala da zaposli naše najbolje lekare, naše najbolje medicinske sestre? Što ne uradiše to? Kod nas je to postala praksa. Na svakih šest meseci se zapošljavaju najbolji. Prvo su bili lekari, sada zapošljavamo medicinske sestre. Juče 158. U narednih par nedelja 400 njih će dobiti posao. Ne da će dobiti posao, nego će raditi u normalnim uslovima, da im ne prokišnjava, da im ne duva, gde mogu da zatvore prozor, da imaju nove toalete i gde imaju najsavremeniju medicinsku opremu, da mogu da se usavršavaju, da im država plaća specijalizaciju, da im država plaća doktorske studije. Izračunajte koliko je to. Po svakom do njih desetine i desetine hiljada evra, ulažemo u njih.
Da li mogućnost da rade popodne, sve radimo da mogu da ostanu u svojoj zemlji. Odu, odlaze, ali se i vrate kada vide kako izgleda taj rad tamo, koliko se zaradi, koliko se potroši, a kako je živeti tamo, kako je živeti ovde i koliko košta tamo život, koliko košta ovde. Naravno, svako je željan da pokuša, da vidi, da ode. Radimo na tome da naši stručnjaci koji su ranije otišli, koji su poznati, priznati, da njih vratimo i vraćaju se i ti. To su činjenice o kojima pričamo.
Da li smo zadovoljni? Mislimo da može još i mora još mnogo bolje. Da li smo najbolji u regionu? Jesmo. Da li se zadovoljavamo sa tim? Ne. Mislimo da mora da bude još bolje.
Setite se samo koliko je bilo opstrukcije kada smo uvodili "e-recept". Znači, samo što nisu izašli na ulicu.
Danas, evo koliko je prošlo, da kažemo ne radi e-recept dva dana, ja mislim da bi mi imali najstrašniju pobunu. Samo dva dana da kažemo da se nešto desilo sa sistemom, sa softverom, ne radi e-recept dva dana, to bi bila ozbiljna panika.
Prema tome, ja vas molim da razumete da je zdravstvo izuzetno živ organizam koji svakog dana mora da se usavršava i da radi. Da vam ne pričam koliko više sada trošimo novca na lekove i na lečenje retkih bolesti. Nisu lečili nijednu. Nisu imali stavku u budžetu za lečenje retkih bolesti. Policija je sklanjala roditelje od te dece kada dođu na neki skup, da ne bi kamere videle da oni protestuju. Da li ste to već zaboravili? Terapija za jedno dete od spinalne mišićne atrofije na godišnjem nivou, za jedno dete, košta 400.000 evra i mora da bude do kraja života. Za jedno jedino dete.
Osnovan Budžetski fond, državni Budžetski fond za lečenje u inostranstvu. Stotine dece otišlo da se leči. Bogu hvala, izlečilo se, vratilo se u Srbiju. Preko Budžetskog fonda idu deca koja ne mogu da dobiju dijagnozu ovde, odlaze preko Budžetskog fonda da dobiju dijagnozu i onda kreću sa lečenjem.
Da li još ima onih kojima moramo da pomognemo? Ima, ali moći ćemo da im pomognemo samo ako ova država bude jača. Ako bude finansijski bolje stajala, onda ćemo moći da dajemo još više, kao što je i obećala i predsednica Vlade i predsednik da ćemo davati, da ćemo pomagati sve što možemo. To može samo iz realnih osnova.
Saberite samo koliko je sve ovo koštalo da se uradi, da se kupi, da se izgradi, i da se da toliki posao, tolike specijalizacije i sve. Zdravstvo, jedino kod nas ne doplaćujete ništa. Jedino kod nas se ne doplaćuje. Sa osnovnim osiguranjem, sa zdravstvenom knjižicom idete sa najskupljom terapijom koja postoji, idete na gama nož, idete na iks nož, idete na najsavremenije akceleratore, na skenere, na magnetne rezonance, na hemioterapiju, na sve ono što je skupo. Ne doplaćujete nijedan dinar. Vidite da li ima to još u nekoj zemlji.
Sole nam pamet veliki stručnjaci, gledaju filmove, pa onda kažu – a što nije ovako? Pričaju – kao u Americi. U Americi svaki treći građanin nema osiguranje, nema dovoljno osiguranje. Znate kako izgleda kad dođe u bolnicu. On umire, a oni kažu – imate li vi osiguranje ili nemate osiguranje? Nemate osiguranje, ne možete da prođete kapiju. Zateknu se naši građani u Americi, poseku prst, odu u bolnicu, dobar dan, dobar dan, tri šava, 3.700 dolara je račun. Tri hiljade i sedamsto dolara. Ne daj Bože kad se tamo razbole, zovu, mole, da li iz Amerike, da li iz Engleske, hitno da se prebace, da se vrate u Beograd, jer bi oni mogli da prodaju tamo sve, ne bi imali dovoljno da plate to lečenje. Kod nas je sve to besplatno, dragi građani i dragi poslanici, a zamislite koliko to košta.
Samo molim za malo razumevanja. Svima je jasno da ne može preko noći, da je ozbiljan sistem, 118.000 zaposlenih, da obezbedite u svakoj bolnici, u svakom domu zdravlja, u svakoj ambulatni, da ima svega. Kada ste čuli za neku nestašicu, što je bilo nešto najredovnije što ste čuli? Išli ste u bolnicu, pa vam kažu – idete da kupite flaster, idite kupite zavoj, idite kupite špric, idite kupite ovaj lek, idite kupite onaj lek. Sve mi to vrlo brzo zaboravljamo.
Šta mislite kako je danas obezbediti svaki lek? Znate li koliko smo mi tržište za te globalne kompanije i za ostale? Statistička greška. Zamislite kako je obezbediti samo vakcine da mi dobijemo pored svih onih velikih država i ozbiljnih igrača? Ko prvi nastrada kada ispadne u procesu proizvodnje? Naravno, ovo najmanji. Kažu – vi ćete da ostanete bez toga, idemo za ove velike zemlje, oni su naši, oni dobijaju to. Ovde ako kasni vakcina jedan dan, to je alarmantno stanje. Kad kažemo da ljudi neće da se vakcinišu, moraju, ulazimo u problem, a oni kažu – to je neki lobi, oni traže, to je neka provizija. Zaboravili smo vakcine koje su dolazile ovde preko Valjeva, Šapca, Loznice, preko četiri posrednika su dolazile vakcine u Srbiju i nikom ništa. Preko četiri posrednika iz Srbije, a ne znam koliko ih je bilo odande.
LJudi, treba da ih je sramota, najveći greh, da se pokriju ušima i da ćute. Ako ovo mogu da podrže, to je u redu, a ako ne, nemoj da smetaju. Mi vodimo računa o građanima i hoćemo da učinimo da imaju što bolje i sigurno zdravstvo. To ljude jedino interesuje, i to moramo da im omogućimo, i to smo im obećali. To ćemo da uradimo. Hvala svima.
...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

| Predsednica Vlade RS
Želim samo jednu kratku stvar, jer mi se čini da je važna i čini mi se da je dezinformacija plasirana da bi sutra čitali u raznim medijima. Čuli smo danas da nameštamo tender za „Lastu“. Neću ići dalje. Imala bih, poštovanom narodnom poslaniku, još svašta nešto da odgovorim, ali ne bi bilo korektno, jer ne možemo da imamo danas takvu vrstu polemike.
Želim da kažem građanima Srbije da je ovo dezinformacija, da budem politički korektna i da kažem da je dezinformacija, da je samo plasirano, verovatno ne namerno. Dakle, niti je objavljen tender za „Lastu“, niti je urađena procena vrednosti, finalna, „Laste, niti je u ovom trenutku tender u bilo kojoj fazi blizu objave. Dakle, nameštanje tendera za „Lastu“ je dezinformacija koja je plasirana, valjda, da bi sutra građani rekli kako nameštamo ovde, i to će biti za mog brata ili brata predsednika ili brata ministra finansija. Vidim da su braća. Pošto ne možete nama ništa da nađete, onda hajde po porodici.
Dakle, ne brinite ništa. Tender za „Lastu“ nije čak ni objavljen. Hvala vam.