Osmo vanredno zasedanje , 13.07.2021.

1. dan rada

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Hvala vama.
Reč ima Ilija Životić.
...
Srpska napredna stranka

Ilija Životić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Uvaženi predsedavajući, poštovana ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, danas u okviru objedinjenog pretresa na dnevnom redu je i Predlog izmena i dopuna Zakona o zaštiti prirode na koji želim da se posebno fokusiram u svom izlaganju.

Ukoliko na kraju ovog vanrednog zasedanja budemo usvojili predložene izmene i dopune, podići ćemo Zakon o zaštiti prirode na nekoliko lestvica nabolje, u smislu ozbiljnosti, primenjivosti i efikasnosti, čime ćemo direktno unaprediti zaštitu prirode. Podsetiću vas na reči ministarke da Srbija ima izuzetno dugačku tradiciju zaštite životne sredine i prirode. Naime, o zaštiti prirode govori se još u 14. veku u Dušanom zakoniku, u članu 123, koji se bavio zabranom seče šuma, kao i predviđanju da se za svako posečeno drvo posadi novo.

Danas kada Republika Srbija ima čak pet prelepih nacionalnih parkova, Đerdap, Frušku goru, Šar planinu, Kopaonik i Taru, kada sve veći broj turista dolazi da poseti netaknutu prirodu Obedske bare, koja je inače pod zaštitom države od 1874. godine, kada sve više turista dolazi na reku Uvac, kada prehrambeni proizvodi sa Peštera i Sjenice osvajaju svetsko tržište, kako zbog svog kvaliteta i kontrolisanog porekla, sa jedne strane, tako i zbog povećanja nivoa opšteg zagađenja, seče šuma. Sa druge strane, možemo da konstatujemo da su se izmene i dopune zakona, čiji je izvorni tekst na snazi gotovo već dve decenije, u pravom trenutku našle pred nama, narodnim poslanicima.

Da dodam da su nacionalni parkovi Tara, Đerdap i Šar planina, uz Deliblatsku peščaru, već na međunarodnoj listi i da nekoliko lokaliteta čeka upis, samo bogatstvo flore i faune u Republici Srbiji ogleda se u 2.633 divlje vrste koje su obuhvaćene Pravilnikom o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva, što u pravom smislu te reči predstavlja bogatstvo jedne države, konkretno naše Srbije. Sve navedeno, uz činjenicu da Srbija, pored pet nacionalnih parkova, ima čak 471 zaštićeno područje, 18 parkova prirode, 21 predeo izuzetnih odlika, 70 rezervata prirode, šest zaštićenih staništa i 315 spomenika prirode, našu zemlju čini izuzetnom bogatom i jedinstvenom u smislu prirodnih lepota.

Kada govorimo o samim izmenama zakona, svakako najznačajnija novina u zakonu odnosi se na obustavu izgradnji hidroelektrana u zaštićenim područjima. Time država postaje ono što jeste, ono što joj je i uloga, a to je najveći zaštitnik prirode u Srbiji. Time i mi pravimo jasnu razliku između današnje po prirodu odgovorne političke većine i bivšeg režima za vreme Dragana Đilasa, za čije vreme je bilo više ekoloških incidenata i napada na prirodu od njega samog i njegovih sledbenika, kao što je masakr platana, tog prelepog simbola beogradskog bulevara ili izgradnja kuće „Velikog brata“ usred parka Košutnjak u Beogradu, o čemu je moj kolega Marković detaljnije govorio.

Takođe, kada govorimo o samim izmenama Zakona, ja sam izuzetno zadovoljan što ste uveli načelo predostrožnosti, član 5. Zakona, čime vaše ministarstvo, kao predlagač zakona, odmah na samom početku iskazuje jasnu i nedvosmislenu nameru države da dodatno zaštiti prirodne potencijale.

Takođe smatram da je odlična izmena u članu 38, gde se izuzetno precizno i iscrpno definiše ekološka mreža, kao koherentna, funkcionalna i prostorno povezana celina, koja se uspostavlja radi očuvanja tipova staništa od posebnog značaja za zaštitu, za obnavljanje i/ili unapređenje narušenih staništa divljih vrsta, flore i faune, a koji čine ekološki značajna područja i ekološki koridori.

Pohvalno bih se izrazio i o rešenju iz člana 16. izmena i dopuna, kojim se u tekst zakona uvodi novi član 68a, koji do sada nismo imali, koji predviđa mogućnost da se obrazuje savet korisnika zaštićenih područja. To je izuzetno značajna novina, zato što predlagač zakona predviđa da u radu saveta učestvuju svi relevantni akteri sa lokala. Dakle, pored lokalne zajednice koju bi predstavljali predstavnici lokalne samouprave, predviđeno je da tu mogu učestovati i lokalni lovci, ribolovci, predstavnici turističkih organizacija, nevladinih organizacija i svih onih kojih se tiče zaštita prirode.

Na taj način smatram izuzetno dobro i korisno, čuće se mišljenje sa lokala, samo ministarstvo će dobijati pravovremene i kvalitetne informacije na osnovu kojih će sve brže donositi odluke koje će, smatram, biti kvalitetnije. Takođe, ovo je jedan značajan vid decentralizacije.

Značajna je izmena u članu 108. Zakona, kojim predviđate finansijske podsticaje iz republičkog budžeta za zaštićena područja, čime će se, u perspektivi, u velikoj meri olakšati pozicija pojedinih lokalnih samouprava na čijim teritorijama se nalaze ova područja, ali smatram da ćete istovremeno sprovesti dodatnu kontrolu i uvesti odgovornost tih lokalnih samouprava da sačuvaju upravo ove lokacije za koje dobijaju sredstva, kao i da pokušaju da ožive turističku ponudu tamo gde je to moguće, naravno, bez negativnih posledica po biljni i životinjski svet.

Na kraju izlaganja da zaključim. Predložene izmene i dopune Zakona pomoći će ne samo da naša privreda ostane ovakva kakva jeste, već da se njena zaštita izuzetno unapredi, što mislim da je i cilj vašeg ministarstva i ovih izmena i dopuna, kao i da se izbegnu svi događaji i spreče sve aktivnosti, pre svega nas samih, građana Srbije, koji mogu naneti štetu.

Pozivam kolege poslanike da u danu za glasanje, kao i ja, podrže predloženi zakon i usvajanje predloženih izmena i dopuna Zakona o zaštiti prirode. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima dr Nina Pavićević.
Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Nina Pavićević

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvažena ministarka sa saradnicima, poštovane kolege narodni poslanici i uvaženi građani Republike Srbije, ja se ne bih ponavljala, ministarka je već obrazložila sve izmene i dopune Zakona.

Osvrnula bih se pre svega na najveći problem današnjice, ali i onaj sa kojim će se čovečanstvo boriti narednih godina, a vezan je upravo za nestašicu vode. Znamo da je voda prema obimu najrasprostranjeniji u egzistencijalnom smislu i najvažniji prirodni resurs, jer voda je kolevka života. Voda istovremeno predstavlja sirovinu i stanište, namirnicu i sredstvo za rad, kao i energent. Zato se mora obezbediti održivo korišćenje voda, zasnovano na dugoročnoj zaštiti raspoloživih vodnih resursa, ne ugrožavajući pritom održivost vitalnih ekosistema.

Vodno zemljište i vodni objekti u javnoj svojini su dobro od opšteg interesa i kao takva zaslužuju posebnu zaštitu. U Ustavu Republike Srbije je utvrđeno da Republika uređuje i obezbeđuje sistem zaštite i unapređenje životne sredine. Ovaj zakon o kome ću danas govoriti uređuje upravo vodu, kao jedan od najvažnijih elemenata životne sredine, odnosno vodno zemljište, kao dobro od opšteg interesa.

Mi ne možemo poreći izuzetnu ulogu reka u procesu ekonomskog razvoja. Poznato je da u svetu, posebno u razvijenim zemljama, daje se poseban značaj da organizacija vodoprivrede u svim državama-članicama Evropske unije jednostavno mora biti sprovedena po jedinstvenom konceptu. Imajući u vidu da naša zemlja pretenduje za punopravno članstvo u Evropskoj uniji, prosto mora da se prilagodi i osposobi za potpunu implementaciju Evropske direktive za gazdovanje vodama. Voda je postala strateška sirovina, a u budućnosti će jedan od najtežih problema u svetu biti upravo nedostatak vode. Važno je istaći da se ceo svet bori, a Ujedinjene nacije upozoravaju da bi do 2050. godine čak 5,7 milijardi ljudi moglo da živi u oblastima u kojima nema dovoljno vode. Stoga mi u Srbiji ne smemo da izgubimo bitku za očuvanje naših reka, jezera i potoka.

Donošenje ovog zakona jeste preciziranje i dopuna pojedinih odredaba Zakona o vodama, radi rešenja uočenih problema u primeni samog zakona, poboljšanja postojećih zakonskih rešenja i stvaranje pravnih uslova za njegovo efikasnije sprovođenje. Ovim zakonom postiže se usklađivanje sa odredbama drugih zakona, kao što su Zakon o inspekcijskom nadzoru, Zakon o opštem upravnom postupku, zatim Zakon o prekršajima, kao i Zakon o javnoj svojini. Neće samo donošenje ovog zakona doprineti poboljšanju i očuvanju naših reka, već na tome moramo raditi mi sami, jer posmatrano u celini, kvalitet vode u našim rekama nije zadovoljavajući i mi ne smemo dozvoliti dalja pogoršanja.

Najveći problem su i najveći rečni tokovi reke Dunav, Sava, Tisa, Zapadna Morava, koje spadaju u treću i četvrtu klasu zagađenosti vode. Stoga ne smemo dozvoliti da naše reke postaju deponije raznovrsnog otpada, da bahatost, sebičnost i kratkovidost uspeju da razore ekosistem srpskih reka.

Privredni život se oduvek u manjoj ili većoj meri oslanjao na resurse iz prirode. Čovek se tokom svoje istorije različito odnosio prema prirodnim bogatstvima, živeći u ubeđenju da mu je priroda dala neiscrpno bogatstvo. Uvođenjem mera zaštite vode ozbiljno ćemo pristupiti problemu, a pored toga moramo svi dati doprinos u podizanju svesti, da sutra ne bi plaćali veliku cenu.

Svedoci smo da su Srbi priobalja reka, izbrazdana, pregrađeni su kolotoci, a veoma je bitno istaći posledice prekomerne eksploatacije šljunka i peska. Zbog nekontrolisane eksploatacije peska, promenjena su čitava priobalja naših reka, a kopanja utiču na oštećenje nasipa, što predstavlja veliku opasnost od poplava. Podsetimo se samo 2014. godine i katastrofe koja se dogodila u Obrenovcu. Ipak, ne smemo zanemariti, da je pesak posle vode najviše korišćen resurs i potražnja za ovim resursom toliko velika da sva ta crna tržišta koja uništavaju naše ekosistem dovode do erozije zemljišta i povećavaju opasnost od prirodnih katastrofa, oluja i slično.

Ne mogu, a da se ne osvrnem na činjenicu da je područje duž celog toka reke Zapadne Morave ugroženo kao stanište divljih životinja, najviše ptica i to zbog prekomerne eksploatacije šljunka. Država je Zakonom o vodama dozvolila i ukazala poverenje prema onima koji eksploatišu ovo bogatstvo koje pripada svima nama, ne sumnjajući da će oni i zloupotrebiti na nesavesan način pogoršati stanje naših reka i priobalja.

Stoga će poslanička grupa SPS podržati ove izmene i dopune zakona, jer prosto ne smemo dozvoliti da u bliskoj budućnosti imamo samo puteve i beton, zatim kolektor otpadnih voda, da više nema ni riba, ni ptica, i da našim rekama protiču samo mrtvi vodotoci, odnosno otpadne vode.

Izmene Zakona o vodama koje su ped nama, upravo uređuju odgovorniji odnos i korišćenje priobalja naših reka, koje postaje javno dobro, sa jasno definisanim uslovima korišćenja. Priroda se svojski potrudila da podari mnogo toga, što je potrebno za pristojan život na ovoj planeti, podarila je nas i naš razum da bi je mi valjano koristili. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Hvala.
Reč ima Nevena Vujadinović.
...
Srpska napredna stranka

Nevena Vujadinović

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvažena ministarka sa saradnicima, kolege i koleginice narodni poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, danas su pred nama dva važna predloga zakona, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o vodama.

Razlog za donošenje predloženih izmena zakona, svakako jeste da se otklone određeni problemi i nedostaci koji su uočeni u dosadašnjoj primeni zakona. Jedan od najvažnijih procesa u zaštiti prirode, jeste proces uspostavljanja ekološke mreže Republike Srbije, te su predloženim izmenama odredbe zakona detaljnije razrađene i definisane. Takođe, jedan od razloga za predložene izmene, odnose se i na izgradnju malih hidroelektrana u zaštićenim područjima, kao i nadležnosti i procedure u postupku izgradnje malih hidro elektrana, izdavanja vodnih uslova, saglasnosti i dozvola.

U Republici Srbiji se oko 10,4% ukupnog energetskog potencijala nalazi u vodotocima na kojima se mogu graditi male hidroelektrane. S obzirom, da je već nedavno usvojenim Zakonom obnovljivim izvorima energije zabranjena izgradnja malih hidroelektrana u zaštićenim područjima, kao jedna od vidova obnovljivih izvora energije, ovim izmenama se postiže usaglašavanje zakonskih propisa Republike Srbije.

Zakon o zaštiti prirode je svakako velikog značaja, s obzirom da očuvanje prirode biološke-geološko raznovrsnosti, veoma je važno za našu državu, kao dela životne sredine. Zakonom je izvršeno usaglašavanje sa ratifikovanim međunarodnim ugovorima u oblasti zaštite biodiverziteta, kao i Direktiva EU o zaštiti prirode.

Teritorija Republike Srbije obuhvata 7,67% zaštićenih područja i kao takva pripada jednom od najznačajnijih centara biodiverziteta u Evropi sa brojnim specifičnim ekosistemima. Svesni smo činjenice da je priroda u svetu, ali i u našoj zemlji pod velikim pritiskom različitih faktora ugrožavanja. Mnoge biološke vrste su u većem ili manjem stepenu ugrožene, na pragu su nestajanja ili su čak zauvek izgubljene. Naša životna sredina trpi ozbiljne posledice, te je neophodno kontinuirano i intenzivno raditi na uređenju i obezbeđenju sistema zaštite i unapređenja životne sredine. Upravo je očuvanje životne sredine jedno od prioriteta stabilne i progresivne politike koju vodi predsednik Aleksandra Vučić.

Kada govorimo o zaštiti životne sredine moram da kao primer dobre prakse navedem grad Sombor koji je učinio pionirske korake u domenu zaštite životne sredine. Grad Sombor je još ranije postao prvi grad u Srbiji u kome je uz podršku Fonda za zaštitu životne sredine izgrađen reciklažni centar s dnevnim kapacitetom devet tona u kome se vrši separacija, razvrstavanje različitih vrsta otpada i njegovo pakovanje. Sombor je pored Niša jedini grad u Srbiji koji je učešćem u projektu upravljanje staklenom ambalažom na zapadnom Balkanu obezbedio postavljanje čak 150 namenskih kontejnera kako u samom gradu, u ugostiteljskim objektima tako i u prigradskim naseljima i drugim naseljenim mestima na teritoriji grada Sombora.

Angažovanje grada u cilju unapređenja i očuvanja životne sredine prepoznalo je i nadležno ministarstvo koje je na ovogodišnjem konkursu opredelilo 45 miliona dinara za finansiranje izrade projekta tehničke dokumentacije za izgradnju regionalnog centra za upravljanje otpadom na deponiji u Somboru.

Grad kontinuirano radi na uklanjanju divljih deponija na državnom poljoprivrednom zemljištu kao i nabavci kontejnera za krupni otpad koji će biti postavljeni u svim naseljenim mestima. Grad Sombor u tekućoj godini zajedno sa pokrajinskim sekretarijatom za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo sufinansira radove na revitalizaciji kanala Vrbas-Bezdan. Ovi radovi predstavljaju zapravo jedan kontinuitet sa radovima koji su vršeni u prethodnih nekoliko godina kada je rekonstruisano oko 35 kilometara kanala.

Ono što bih takođe posebno naglasila, jeste da je zelenilo jedno od najprepoznatljivijih simbola grada Sombora. Nažalost obnova zelenila u gradu nije rađena decenijama, ali nakon dolaska na vlast SNS ozbiljno se pristupilo procesu obnove gradskog zelenila. Danas se u katastru zelenila grada vodi približno 18 hiljada stabala, od kojih su oko sedam i po hiljada bođoši. Kako je znatan broj ovih stabala negde već ušao u drugi vek svog života, gradski drvari bi se planski obnavljaju mladicama bođoša.

Mnogobrojne somborske ulice su pretvorene u duge zelene tunele, a grad je napokon dobio svoju mikro klimu. Tokom jeseni prošle godine određeno je sistemsko obnavljanje somborskog zelenila i bogaćenje zelenog fonda grada, što je svakako nastavljeno i u ovoj godini tokom sezone prolećne sadnje, a za to vreme posađeno je više od tri hiljade 800 različitih vrsta stabala, od bođoša, javora, bagrema, lipe i vrbe. Obnovljeni su i oformljeni potpuno novi drvoredi u brojnim somborskim ulicama, parkovima, dečijim igralištima, stadionima.

Zaštite prirode životne sredine je proces kojem se ozbiljno pristupilo zahvaljujući zdravoj i odgovornoj politici koju vodi SNS na čelu sa predsednikom Aleksandrom Vučićem. Važno je da taj proces traje u kontinuitetu i da svi uložimo napore i menjamo odnos prema životnoj sredini u sopstvenom dvorištu i da ga vremenom upotpunjujemo i obogaćujemo najrazličitijim aktivnostima, što će za rezultat imati čistiju životnu sredinu, zdravije i bogatije i zadovoljnije društvo. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik, Đorđe Milićević. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem, gospodine Orliću.

Poštovana ministarko, poštovani predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, teško je reći nešto nakon toliko diskusija a da se ne ponovim. Pokušaću još jednom da vam istaknem razloge zbog kojih će poslanička grupa SPS naravno, u danu za glasanje podržati ova dva zakonska predloga, a o tome su govorile kolege i ovlašćeni predstavnik i kolege iz poslaničke grupe pre mene.

Dakle, najpre razlozi za donošenje zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode su višestruki, a svi su u funkciji poboljšanja zakopavanog okvira koji tretira jednu od najznačajnijih, rekao bih, sektora, a to je zaštita prirode. Od potreba za usklađivanjem sa domaćim relevantnim propisima do potreba sa usklađivanjem sa pravnim tekovinama EU.

Suštinski, izmene zakona odnose na jedan od najvažnijih procesa u zaštiti prirode, a to je proces uspostavljanja ekološke mreže Republike Srbije, odnosno ekološke mreže EU, koja se zove „Natura 2000“, a definiše se u skladu sa zahtevima dve direktive EU.

Zato zadatak čovečanstva, rekao bih, pre svega, jeste da na globalnom nivou sačuva prirodu koja je izvor života u svakom smislu reči.

U tom pogledu suštinski cilj je integrisani i međusobno uslovljeni pristup razvoja ljudske zajednice i prirode.

Ako se ima u vidu da je čovek glavni akter globalnih klimatskih promena, onda čovek ima i veliku odgovornost za očuvanje prirode, raznovrsnosti biljnih i životinjskih vrsta ptica, gljiva i mnogo toga drugog.

Integrisani pristup zaštiti prirode podrazumeva zaštitu biodiverziteta, zaštita voda, zaštita vazduha i zaštitu zemljišta, kao neophodnih uslova za život na planeti. Jedan od milenijumskih ciljeva UN, jeste upravo održivi razvoj, a to je sklad ljudske delatnosti prirode. A šta je održiv razvoj? On bi se mogao definisati jednom rečenicom da prežive i ljudi i priroda na našoj planeti.

Kada je u pitanju zaštita prirode u Srbiji, ona ima značajnu istoriju, a 20. vek je, kako celoj našoj planeti, tako i Srbiju uspostavio nove standarde zaštite koji su posledica intenzivne i najčešće nekontrolisane eksploatacija, nažalost, prirodnih resursa.

U tom pohodu čoveka na prirodu, radi boljeg života, ali i sticanja kapitala nestale su nažalost, mnoge biljne i životinjske vrste, izmenjen reljef, nestale su šume, nestali su vodotokovi.

Klimatske promene koje su najvećim delom posledica ovakvog agresivnog odnosa čoveka prema prirodi, upravo su uslovile promene u prirodi, pre svega, u živom svetu koji predstavlja jedan životni lanac. Istina je da se priroda i sama adaptira na klimatske promene, ali to nije dovoljno za sam njen opstanak.

Čovek mora da vrati prirodi bar deo onoga što joj svakodnevno i uzima. Otuda i UN i EU imaju programe zaštite i unapređenja devastiranih područja, kako bi se smanjile posledice negativnog uticaja upravo ljudske delatnosti na prirodu.

Srbija je dragocena zelena oaza, rekao bih Evrope, prema nekim istraživanjima o kojima je već bilo reči, u Srbiji se nalazi čak 70% svih biljnih i životinjskih vrsta i ostalog živog sveta koji je prisutan na evropskom kontinentu. To je ogromno bogatstvo i to treba posebno istaći.

Mogli bismo reći da je Srbija botanička bašta na neki način Evrope. Upravo zato je važna evropska zakonska regulativa kojom ćemo mnogo više nego što bismo to sami činili morati da zaštitimo živi svet Srbije. To je naša obaveza koja proističe iz našeg evropskog puta, odnosno iz kandidature za punopravno članstvo u EU.

Izmenama Zakona o zaštiti prirode, ustanovljavaju se mehanizmi i mere zaštite kojima treba da se uspostavi ekološka mreža Srbije, što je preduslov našeg integrisanja u evropsku ekološku mrežu „Natura 2000“, uslove koje ovaj program zahteva veoma su strogi što će na neki način povećati i samu našu odgovornost prema prirodnim vrednostima, koje mi često posmatramo samo nažalost, kao resurs.

Moramo biti svesni činjenica da je priroda u svetu, ali i u našoj zemlji pod velikim pritiskom različitih faktora ugrožavanja i mnoge biološke vrste su većem ili manjem stepenu ugrožene, neke su na pragu nestajanja ili su čak, nažalost, zauvek izgubljene.

Maločas je koleginica istakla jedan podatak, to je tačno. Teritorija Republike Srbije obuhvata 7,67% zaštićenih područja i kao takva, pripada jednom od najznačajnijih centara biodiverziteta u Evropi, sa brojnim specifičnim ekosistemima.

Republika Srbija poseduje bogat genofond divljih i gajenih biljnih i životinjskih vrsta i varijeteta, koji predstavljaju nezamenljive resurse za razvoj mnogih privrednih grana, pre svega i poljoprivrede, i šumarstvo, ribarstva, turizma i brojnih drugih.

Kao najočuvaniji i najdragoceniji objekti prirode i značajni centri biološki raznovrsnosti, zaštićena područja na teritoriji Republike Srbije, stavljena su pod zaštitu i u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim ugovorima.

To su nacionalni parkovi, rezervati, spomenici prirode, predeli izuzetnih odlika i parkovi prirode predstavljaju očuvani deo prirode, posebnih prirodnih vrednosti i predela, zbog kojih ima trajni ekološki, ali i naučni kulturni i obrazovni i zdravstveno, upravo rekreativni značaj.

Njihova zaštita je bezuslovna i zato uvođenje u zakon načela predostrožnosti, kao oblika sprečavanja ugrožavanja i degradacije prirode, od velikog je značaja.

Druga novina koja je po našem mišljenju veoma značajna, i veoma aktuelna, to je izgradnja mini hidroelektrana u zaštićenim područjima, koja se zabranjuju ovim zakonom. Tako će se sprečiti devastiranje prirodnih vrednosti i loš uticaj i loše promene u nezaštićenim područjima, koja imamo obavezu da štitimo po modelu – eko mreže Natura 2000.

Ovde se posebno misli na deviracione elektrane, kojima su vodotokovi kanalisani u cevi što je moglo drastično da utiče na promene u lokalnim eko sistemima. Ovim zakonom se taj problem oko koga je i javnost bila uznemirena i definitivno rešava, što poslanička grupa SPS, i podržava i pozdravlja.

Kada je u pitanju zakon o izmenama i dopunama Zakona o vodama, rekao bih da rešenja predstavljaju odgovorniji odnos prema vodnim područjima, i njihovom korišćenju kao javne svojine, veoma je važno da se vodno područje koje obuhvata i korita vodotokova i priobalje, koriste takođe uz brigu o zaštiti životne sredine, ali i uz dobru praksu obavljanja svih delatnosti u priobalju, od lučke delatnosti preko drugih privrednih delatnosti pa i do eksploatacije šljunka i peska.

Ono što je bitno da će se priobalje kao javna svojina davati u zakup u postupku javnog nadmetanja ili prikupljanja pismenih ponuda putem javnog oglašavanja, osim u zakonu predviđenog uslovima za neposrednu pogodbu.

Ovakav pristup po nama treba da obezbedi jedan transparentan postupak. Javna vodoprivredna preduzeća koja gazduju pojedinim sektorima vodnog područja će se baviti davanjem u zakup, a kontrolni mehanizam jesu organi lokalne samouprave kao i ministarstvo putem inspekcijskog nadzora.

Ovo je veoma važno, po našem mišljenju, kako zbog ekonomske valorizacije, priobalja u kome se mogu obavljati različiti delatnosti, tako i zbog zaštite prirodnih vrednosti i retkosti priobalja, kao i zbog mogućih zloupotreba izdatih zakupa.

Ovo je pitanje velike odgovornosti za gazdovanje javnim dobrima, a to je priobalje, odnosno vodno zemljište. Kako zaštita životne sredine, a time i očuvanje prirodnih resursa, zahteva jedan, rekao bih, integrisani pristup, to je jasno da su od krovnog interesa i vode i zemljišta i vazduh i bidiverzitet.

Jedino čuvanjem i odgovornim i upravo održivim korišćenjem prirodnih resursa, mi imamo šansu da ostanemo na ovoj planeti, koja nas svakog dana opominje na greške.

Zadovoljstvo nam je da vi, ministarka i vaši saradnici te greške primećujete na pravi način i da na pravi način rešavate probleme, kada je reč o zaštiti životne sredine.

Još jednom, ponavljam, naravno, u danu za glasanje, poslanička grupa SPS, će podržati oba zakonska predloga. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Orlić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu" | Predsedava
Reč ima Aleksandar Jovanović.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Aleksandar Jovanović PUPS

Poslanička grupa PUPS - "Tri P"
Poštovana ministarko sa saradnicima, predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, član sam poslaničke grupe, koja je više nego zainteresovana za očuvanje prirode i prirodnih resursa, i verovatno sam član najstarije poslaničke grupe, možda čak i u Evropi, ljudi koji pamte kako je ova država nekada bila čista i lepa, i bogata resursima, a onda su došle neke generacije, kako rekoše da je istorija bila naša učiteljica života, onda su došli neki mangupi pa silovali našu učiteljicu, pa smo sve to zaboravili.

Kao član ove poslaničke grupe, i kao osoba koja se godinama u medijima bavi borbom za zaštitu životne sredine, jako sam zainteresovan za svaku oblast, koja je predviđena ovim zakonom, izmenama i dopunama zakona, ali sam izuzetno zainteresovan i kao osoba, koja je pre 10, 15 godina pronašla sreću u prirodi i rešila da se za nju bori, tako što će je štititi i braniti i zarad sopstvenih, nazovi, ličnih interesa, da bi moja deca mogla da uživaju u njoj.

Zato ću se osvrnuti, bez obzira što ova tema ima jako puno segmenata o kojima možemo da pričamo, na jedan od segmenata koji je u poslednjih nekoliko godina ili decenija postao jedana vruća politička tema, iako je rađen pod patronatom zaštite prirode.

Reč je o ljudima koji su svoju sreću pronašli pored reke Save i to uglavnom u Beogradu na obe strane obale, a koji su zahvaljujući ekstremima sa jedne i druge strane označeni kao negativci, kao loše osobe, kao uzurpatori, kao ljudi koji se ponašaju neodgovorno.

Mislim da ću biti prvi poslanik koji će na ovu temu govoriti o tome i mislim da ću biti verovatno i jedini. Mislim da ću zbog svega ovog što budem pričao navući nečiji gnev, ali navikao sam u životu da me ljudi ili vole ili mrze zbog toga što kažem iskreno i iz srca.

Ja sam jedan od ljudi koji je pronašao svoju sreću tu. Sad ću vam objasniti plastično, i vama i građanima Srbije, kako funkcioniše situacija tamo, tj. ovde u Beogradu.

Postoje dve vrste ekstrema. Ovde su najveći problem dve vrste ekstrema, jedni koji dajući gomilu novca, smatrajući da novcem mogu da rade šta hoće zaista grade, uništavaju prirodu oko sebe, bez obzira da li se nalaze pored reke ili se nalaze u centru Beograda ili se nalaze u sred Košutnjaka oni uništavaju sve oko sebe zidajući neke milionspratnice, praveći oko sebe bazenčuge i čuda i ne razmišljajući da li time uništavaju korita reka i reke.

Druga vrsta ekstrema, to su oni koji se krijući iza nekakvih nevladinih organizacija, nekakvih udruženja građana, zloupotrebljavaju borbu za zaštitu i očuvanje prirode.

I jedne i druge apsolutno ne zanima zaštita prirode, ni životna sredina. Tu najgore prolaze priroda i oni treći kojih je na svu sreću najviše, kojih ima po mojoj proceni 95%, to su oni ljudi između koji su rešili da žive pored reke i koji su na svaki način pokušali da očuvaju prirodu u svom mikro svetu, mikro sistemu u kom su okruženi.

Beograd je poznat širom sveta i na turističkoj mapi je poznat po svojim mikro okruženjima, malim splavovima, ne postoji gotovo mediji svetski koji nije preneo da je to jedan od najpoznatijih začina Beograda.

Međutim, šta se dešava u poslednje vreme, u poslednjih desetak godina, zahvaljujući nekim sitno političkim interesima? Svi ti ljudi su strpani u isti koš. Mediji koji su uglavnom na način kako mi to mlađi, nazovi, umemo da kažemo renta žeton novinarstva bave prenošenjem isključivo jedne strane, a to su te, nazovi nevladine organizacije koje od svih nas prave negativce.

Svi oni već godinama čine da ljudi koji su tu i koji žele da žive svoj život na najnormalniji i na najuređeniji način i koji se najviše sada raduju ovim izmenama i dopunama zakona, jer će konačno probati da pronađu način, ne da legalizuju svoje kuće, imovinu i svoj status, jer mi smo jedna minimalna zapeta u istoriji čovečanstva da bismo bilo šta imali na parcelama i u katastrima mi smo dah prašine ovog kosmosa, ne postojimo, neće biti za nas za 20, 30, 50 godina ova reka će teći istim tokom, drveće će možda biti isto ili slično, nas neće biti.

Zato nemojmo da imamo iluziju da mi nešto možemo da uzmemo. Mi možemo samo da damo.

Ja ću vam reći iz ličnog primera šta sam zatekao pre 10, 12 godina, u nazovi netaknutoj prirodi iznad Bloka 45. Kada sam otišao u Javno preduzeće „Beograd vode“ da tražim način da mogu da podignem kuću za odmor i rekreaciju, sojenicu koja je po Zakonu o vodama i bila dozvoljena i kada sam to dobio ja sam zatekao na poziciji na kojoj sam to želeo da uradim, zatekao sam gomilu đubreta, deponiju.

Ljudi, to su verovatno roditelji tih istih iz tih nevladinih organizacija koje su svojevremeno u nekim mojim Milanovcima pravili neke vikendice, pa nisu imali gde da izruče đubre, oni su izručivali pored reka na Novom Beogradu.

Devedeset posto obale je bilo uništeno đubretom. Zato sva ta šuplja priča o tome da je neko došao i tamo uništio prirodu pada u vodu, pričam iz prve ruke i vrlo je lako proverljivo, ne na onim fotošopiranim fotografijama koje objavljuju tajkunski mediji, već isključivo na onim fotografijama koji imaju ljudi koji su tamo nešto pravili.

Zatekli smo gomilu đubreta. Nismo napravili nikakve vile, napravili smo male splavove na kojima može svako da dođe, napravili smo nekakvo okruženje koje je puno cveća, koje je puno zelenila i toga je 95%.

Ponovo kažem, ekstremi koji su to zloupotrebili, s jedne i s druge strane su učinili da smo svi negativci, a nismo.

Daću vam dva primera koja će vam reći svo licemerje ljudi koji su zloupotrebili borbu za zaštitu životne sredine. Imate nevladine organizacije koje su se pre nekoliko godina zdušno, do poslednje kapi krvi borili kako bi sve one narkomanske udžerice i one deponije vozova i otpada zaštitili od nelegalnog rušenja kako tu ne bi nastao Beograd na vodi. Ne ulazim u to dalje šta mi dobijamo sve Beogradom na vodi i ne ulazim u način da li je to rušenje izvedeno na ispravan ili neispravan način, to država mora da reši, ali ljudi koji su se ekstremno borili protiv svake vrste rušenja su samo pet minuta uzvodno, dakle u 45. Bloku i uzvodnije su se apsolutno nastavili da se zalažu za rušenje, dakle nisu se opredelili da li su protiv rušenja pored reka ili su za rušenje pored reka.

Oni funkcionišu po principu kako im neko plati. Ako dobiju novac da se bune protiv rušenja oni će se buniti, ako dobiju novac da se zalažu za rušenje oni će se zalagati za rušenje, ako dobiju novac za nešto treće oni će se po principu renta bundžija buniti protiv toga, a svi mi ćemo biti i dalje negativci.

Daću vam još jedan plastičan primer. Jedno od najaktivnijih udruženja koje gotovo ni jedan tajkunski mediji nije propustio da prenese je nazovi udruženje biciklista, koje objedinjuje nekih desetak ljudi koji svakih mesec dana prave koje kakve štrajkove pored reka.

To udruženje je tražilo da se savski nasip koji inače služi za prevoz ne samo ljudi koji koriste reku, već i za ljude iz javnih preduzeća, za vatrogasce, za policiju, za hitnu pomoć, dakle koriste za svašta, naravno i pešaci i biciklisti, oni godinama pokušavaju da naprave sliku kako su ljudi koji koriste savski nasip uništili taj savski nasip i kako su ga doveli u stanje da oni ne mogu da voze bicikle i zalažu se da tu bude biciklistička staza.

Šta se desilo pre neke tri godine? Grupa od nekih pedesetak ljudi koji su okupljeni oko Udruženja ljubitelja prirode „Zeleni raj“ se organizovala i skupila novac, i ja mislim po prvi put na ovim prostorima rešila da sama zakrpi svaku rupu koja postoji od okretnice u 45. Bloku do ostružničkog mosta. Pozvali su sve građane da im se pridruže i onda su angažovali određenu mehanizaciju koja je svaku rupu na potezu od nekih deset kilometara zakrpila, dakle sami su platili ne čekajući državu, zakrpili su svaku rupu.

Obavestili su medije o tome, mislim da je možda jedan ili dva onlajn medija prenelo da se tako nešto desilo što je presedan kod nas. Šta se desilo sutradan? Udruženje biciklista koje se zalaže za očuvanje tog istog savskog nasipa je podnelo krivične prijave protiv nn lica koja su obavili radove na putu. Zamislite paradoks i licemerje da nevladina organizacija, da udruženja koja traže zaštitu određenih puteva i prirodnih resursa tuže ljude koji su vam popravili biciklističku stazu. To mislim da se nije desilo nikada i nigde. To dovoljno govori o tome čemu zapravo služi borba ljudi koji se kriju iza boraca za zaštitu prirode.

Neću se baviti ni jednim ekstremima, ni drugim ekstremima, govorim u ime hiljada ljudi čiji sam narodni poslanik, takođe, a koji žele da pronađu svoj mir i svoju sreću pored reke, jer tamo žive srećni i bolji ljudi, daleko bolji od mnogih koji vas okružuju.

Ti ljudi su srećni zbog izmena i dopuna zakona o kojima se nadaju da će biti prepoznati kao neko čiji će problemi biti rešeni. Ti ljudi žele da čuvaju reku, da čuvaju prirodu.

Ti ljudi žele da učestvuju u svim narednim izmenama i dopunama zakona kao udruženja ljubitelja prirode i reke Save kako bi se doneli zakoni koji će pomoći da ljudi koji se nalaze na reci postanu ljudi koji će se zalagati za očuvanje reka, a ne ljudi koje će tajkunski mediji i tajkunske organizacije političke nazivati kriminalcima, lopovima, uzurpatorima.

Zato ću ja lično u danu za glasanje glasati za Predlog zakona o izmenama Zakona o vodama i pozvaću sve iz državnih organa, naravno, iz lokalne samouprave grada Beograda, da kontaktiraju te ljude i to udruženje „Zeleni raj“ i da u svim narednim pokušajima da se izborimo za čistiju i bolju reku Savu učestvujemo svi zajedno u tome, a da se svi zajedno borimo protiv ekstrema koji bi da unište, demonstrirajući svoju moć novcem sa jedne strane ili sa druge strane.

Hvala.