Moje poslaničko pitanje tiče se urušenog i skoro nepostojećeg zdravstva u istočnoj Srbiji, a i tiče se toga da vlasti u republičkoj vlasti, a i u lokalnoj, koliko vidim, najviše odgovara da stalno budu neke tenzije i da stalno budu neka dešavanja, neki haos u državi, da ne bi moglo da se govori o temama koje su takođe o životnog značaja.
Pred lokalne izbore 2022. godine aprila u Boru predsednik države Aleksandar Vučić i prva na listi i za parlamentarne izbore Danica Grujičić garantovali su novu bolnicu u Boru do kraja 2022. godine. Četiri godine nakon, pred predstojeće izbore u Boru koji će biti na proleće 2026. godine, pitanje je da li ćete doći da isto obećate.
Zašto u međuvremenu ništa nije urađeno po tom pitanju? U Boru se bolnica bukvalno raspada, ali bukvalno. Bukvalno su na Internom odeljenju ispod jastuka nađeni mravi, čaršavi su milion puta oprani na 90 stepeni sa ovako ovolikim rupama, natkasne su zarđale, čak i one aparate koje smo kupili nema ko da radi na njima. Nemamo lekare, svi lekari su otišli ili za veće gradove ili su otišli van države. Nemamo ni na birou lekare. Životno su ugroženi moji sugrađani u Boru koji ukoliko nemaju novca da plate privatne klinike, kojih ima i za koje svi imaju, ukoliko nemaju da plate oni izgleda nemaju ni pravo na život.
Nemaju prava ne samo da se leče nego nemaju pravo na život, oboljevanja postoje svuda. U Boru je to zbog zagađenja očigledno malo više što se tiče nekih opasnijih bolesti, ali to postoji i u svim drugim državama u svetu, ali smrtnost nepraćenje bolesti, nemanje preventive, nemanje uslova za lečenje, to ne postoji nigde bukvalno se žrtvuju manji gradovi u Srbiji, zarad te centralizacije i zarad ne znam čega. Znači, toga se tiče moje pitanje, zarad čega se žrtvuju životi ljudi?
Lokalna vlast se uvek poziva na republičku vlast, kada kaže da u Boru zdravstvo ne može da makne s mrtve tačke, pa zato govorim ovde o tome i zato pitam, još tada je Danica Grujičić kada je bila ministarka u ime ove vlasti obećala takođe i da će lekari iz većih gradova da se preusmere na manje gradove, postoje načini.
Takođe, Bor sa trenutnim budžetom od 13 milijardi i 800 miliona na manje od 40 hiljada ljudi predstavlja najbogatiji grad trenutno u Srbiji po visini budžeta, po glavi stanovnika. Odgovornost prema tome da najbogatiji grad u Srbiji nema EEG aparat ili da nema ko da radi na magnetnoj rezonanci koja je kupljena, odgovornost leži na republičkoj vlasti.
Svaki roditelj koji je morao da putuje do Zaječara dok mu dete ima epi napad i tresao se do tamo da vidi da li će stići na vreme, odgovornost je republičke vlasti. Svaki čovek koji je u borskoj bolnici u onim uslovima dobije sepsu i umre, odgovornosti republičke vlasti.
Nemanje razumevanja niti zanimanje uopšte za ovu temu koju lično smatram da je zdravstvo tema broj jedan u Srbiji, tema broj jedan. Naročito u Boru, gde u poslednje vreme i to kažu profesori i članovi „Batuta“ imamo i ogromno povećanje olova koji najviše utiče na decu, imamo poslednjih dana imamo i olovo u prekomernim količinama, abnormalnim količinama u krvi radnika u Ziđin, više njih. Da se ništa po tome ne radi, to je apsolutno nezamislivo iako je procena „Batuta“ još 2018. i 2019. godine pozvala na hitne mere i te hitne mere kako oko smanjenja i zagađenja, tako te hitne mere moraju da se sprovedu i unapređenju zdravstva.
Pomenuću takođe da je pre par dana uhapšen član SNS-a pomoćnika gradonačelnika iz Bora za malverzaciju 16,6 miliona koliko je ovaj odredio borski budžet, samo o nameštanju tendera za kontejnere, kada se tome dodaju, kada samo za kontejnere toliko, onda koliko za svako drugo.
Samo bih da zamolim, evo prekoračila sam vreme, da se isključi ona svadbarska muzika nasuprot majke, barem toliko dostojanstva da se ima, i barem toliko da se ne bude zloba i oholosti, preko puta majke koja objašnjava da je dete našla sa očima koje su mu ispale i sa trenerkom koja je obučena, koga nije mogla da dodirne da ne bi raskrvario, barem toliko dostojanstva ako može da se pokaže. Hvala.