Hvala vam, predsedavajuća.
Mi smo našim amandmanom jasnije precizirali određene odredbe unutar samog člana Predloga zakona.
Pri raspravi u načelu nadležna ministarka je rekla da, eto, nisu znali da postoje stambeni objekti površine preko 400 metara kvadratnih, da postoje veći porodični objekti, višegeneracijske seoske kuće, pa sad ipak moraju da intervenišu kako bi, tobože, zadržali socijalni karakter ovog zakona.
Ja sada moram da postavim sledeće pitanje. Mi u Srbiji imamo 4,2 miliona objekata koji na neki način nisu legalni ili se izašlo izvan okvira samog projekta po kojem su se gradili, bilo u potpunosti, bilo se malo nadogradilo, itd. Vi ste od 2004. godine u nadležnom ministarstvu. Od 2015. godine bavite se legalizacijom objekata. Tad ste takođe bili uključeni u tadašnji zakon kada se pisao. Obećavali ste sve i svašta.
Od 2015. do 2026. godine u međuvremenu broj nelegalnih objekata ili objekata koji su izašli izvan projekta je porastao za milion. Onda ste doneli, prošle godine, ovaj zakon i sada smo u izmenama. Kako vi možete u raspravi u načelu, posle toliko godina u ministarstvu i navodno toliko godina bavljenja ovom materijom, da kažete – nismo znali. Zar ne mislite da se za to neznanje ipak, ako se stvarno radi o neznanju, preuzima određena institucionalna odgovornost?
Kako možete samo da kažete – nismo znali, a onda kada pogledamo, vidimo da su se objekti i zgrade po Beogradu u proteklih pet godina koji su se gradili, neki od njih, vrlo brzo, po ovom zakonu, upisali u katastar nepokretnosti, što znači da je ipak investitor pravi onaj, koji je svoj na svome, a za građane ipak malo više treba vremena da se potrude. Hvala vam.