Deveta sednica Prvog redovnog zasedanja , 27.04.2021.

3. dan rada

OBRAĆANJA

...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Zahvaljujem.

Reč ima zamenik predsednika poslaničke grupe Jedinstvena Srbija, narodni poslanik Života Starčević.

Izvolite.
...
Jedinstvena Srbija

Života Starčević

Poslanička grupa Jedinstvena Srbija
Uvažena predsedavajuća, uvaženi ministre Siniša Mali sa saradnicima, uvaženi narodni poslanici, danas govorimo o zakonima o elektronskom fakturisanju, o Predlogu zakona o izmeni Zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, o Predlogu zakona o izmenama Zakona o osiguranju, kao i o Zakonu o registru administrativnih postupaka.

Svi ovi zakoni dodatno unapređuju državu Srbiju. Ovi zakoni dodatno unapređuju našu ekonomiju, unapređuju dodatno poslovni ambijent i način poslovanja u našoj državi.

Država Srbija je u zadnjih osam godina vidno i evidentno napredovala i o tome, i to su priznali i Evropa i svet. O tome smo mogli svedočiti i tokom jučerašnje posete Briselu i sve su to razlozi zbog kojih će poslanička grupa Jedinstvene Srbije u danu za glasanje podržati ove zakone.

Da država Srbija značajno napreduje u svakom segmentu i u svakom pogledu, govori i činjenica da se Srbija danas nalazi na 19. mestu u svetu po rodnoj ravnopravnosti i da smo napravili napredak od čak 20 mesta.

O tome je govorila potpredsednica Vlade, ministarka i predsednica koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost Zorana Mihajlović, prekjuče i taj napredak jeste rezultat ove vlasti, jeste rezultat aktuelne politike, politike koju podržava i Jedinstvena Srbija.

Da se mi zalažemo za rodnu ravnopravnost govori i činjenica da smo na najvišu političku funkciju koju ima Jedinstvena Srbija postavili upravo ženu, potpredsednicu Narodne skupštine, gospođu Mariju Jevđić. Znači, ovo je rezultat i napredak aktuelne vlasti, aktuelne politike.

I svakako nije nasleđe politike, ako je uopšte ima i ako je ikada imao Dragana Đilasa. Naprotiv, rezultat je ove vlasti.

Naravno da Draganu Đilasa ne odgovara napredak Srbije, ne odgovara mu stabilnost, ni politička, ni ekonomska, njemu jedino što odgovara jeste da Srbija bude dobar ambijent za poslovanje njegove lične kompanije. Zato je Dragan Đilas sa svojom svitom, sa svojom gospođom laži, osmislio aferu Draganu Markoviću Palmi pod plaštom borbe za prava žena. A, ko je taj koji vodi tu borbu za prava žena? Ko je Dragan Đilas?

Ovde u rukama imam službenu belešku koja je napravljena 7. decembra 2014. godine u Policijskoj stanici Vračar, gde je izjavu dala i potpisala bivša supruga Dragana Đilasa, Iva Đilas.

Ja neću, jer nisam ni Dragan Đilas, ni Marinika Tepić, čitati sve detalje ove službene beleške, ali ono što je jako bitno i što moram da pročitam, jer govori o tom borcu za prava žena i za rodnu ravnopravnost, kaže – da su 6. decembra 2014. godine, negde oko 21 čas, Dragan Đilas je napao svoju suprugu, bivšu suprugu, svoju bivšu taštu i kada je došao bivši tast da ih razdvoji on je oborio i pesnicom udario svog bivšeg tasta, nekadašnjeg tasta i kako stoji u službenoj belešci, s leđa ga je udario, oborio na pod, zadao mu zatvorenom šakom, pesnicom udarac u predelu glave i to sve pred našom ćerkom. Neću reći ime.

Nastavili su da se rvu po podu. Ja i majka smo pokušali da ih razdvojimo, a onda sam istrčala na hodnik zgrade i pozvonila kod komšija kako bi nam pomogli, ali niko nije otvorio vrata.

Jedan vrlo važan detalj ove izjave – Dragan je tada izašao iz stana i dok je silazio ka vratima zgrade čula sam ga kako nekome kaže, pozovite policiju.

Postavljam pitanje Đilasu, zašto je zvao policiju, kako bi sprečio reakciju policijske stanice, nadležne policijske stanice i nadležne policijske uprave. Da li je i tu koristio svoj uticaj političku i ekonomsku moć, kao što je koristio dok je bio na vlasti, i stekao ogromno bogatstvo?

Druga stvar jako važna u ovoj izjavi koja je inače za mene jako potresna i koja govori o jednom strašnom šikaniranju i fizičkom i psihičkom maltretiranju žena, jeste da je rečenica u izjavi i to jedna od poslednjih rečenica u izjavi, kaže – pre mesec dana, znači mesec dana pre tog događaja, mi je pretio tako što mi je rekao - odrubiću ti glavu. Ja sve ovo nisam prijavljivala, ali sada sam nakon svega veoma zabrinuta za svoju bezbednost, bezbednost roditelja i dece. Nije mi poznato na kojoj adresi živi Dragan Đilas i broj koji koristi. To je jako važno, jer taj čovek time što nije dao svoju adresu i mesto stanovanja, bivšoj supruzi, između ostalog i to govori o nekom svom odnosu prema ženama.

Jel vidite, taj kao što vidimo, dokazani nasilnik, pokušava sebe da stavi na čelo kolone borbe za prava žena. Kao što vidimo iz ove službene beleške, on svoj uticaj ne koristi samo za sticanje bogatstva, već i zataškavanje ovakvih afera, i maločas smo postavili pitanje, da li je policijska uprava nadležna i ostali organi, tužilaštvo itd. reagovali na ovu službenu belešku i ako nije, zašto nije reagovalo?

Dragan Đilas i njegov pinokio ili gospođa Laž, juče su iskoristili poziv koji je policijskoj upravi u Jagodini uputila gospođi Laž, kako bi napravili politički rijaliti, odnosno kako bi napravili politički skup i miting u Jagodini. Na tom skupu dovezli su negde oko 150 ljudi, od tih 150 ljudi, bilo je samo 8 iz Jagodine, 8 od 80 hiljada stanovnika Jagodine.

I to pre svega govori kome Jagodinci veruju i govori o tome gde se nalazi istina u celoj ovoj izmišljenoj aferi, jer ko bolje zna istinu od stanovnika Jagodine? Od tih 8 gle čuda, jedan je bio čovek, čiji je brat trenutno u zatvoru upravo zato što je optužen za pedofiliju.

To vam sve govori. Dovezli su na desetine automobila i minibus iz Beograda, pre svega, ali znamo da je bilo i iz Bora, Smederevske Palanke, Paraćina, Ćuprije, bilo je 150 ljudi, to je maksimum koji su oni mogli da okupe, naravno, dovozeći sa strane i još jednom kažem, osam Jagodinaca od 80.000.

Naravno, na tom skupu koji se održao i koji su organizovali u vreme korone, a samo da vas podsetim da pre 15 dana su isti ti optuživali Dragana Markovića Palmu, što je sa maskom pevao u avionu, a politički skup može, naravno i nije nikakav problem.

Gospođa laž je otišla u Policijsku upravu, dala je iskaz i po onome što smo mogli čuti po njenom izlasku ono što je ona izjavila, ona u tom iskazu nije rekla ništa novo. Iste stare poznate laži, izmišljotine na račun Dragana Markovića Palme, na račun zaposlenih u javnom sektoru i u javnim preduzećima, na račun grada Jagodine.

Zašto Dragana Markovića Plamu? Zato što je domaćin, tradicionalista koji drži do tradicionalnih vrednosti i tradicionalne kulture, zato što mu je porodica svetinja, zato što je sve ono što nije Dragan Đilas.

Marinika Tepić je po izlasku iz Policijske uprave u Jagodini izjavila da ona ima neke svedoke, ali da se neće pojaviti, jer želi da ih zaštiti, jer želi da zaštiti njihovu privatnost, jer sumnja u državne organe Republike Srbije.

Pogledajte tu apsurda. Ta ista Marinika Tepić je pre nekoliko dana rekla - neću da Tužilaštvo u Jagodini bude nadležno, jer će biti pod pritiskom Dragana Markovića Palme, a onda kada je Apelaciono tužilaštvo u Kragujevcu prebacilo taj predmet u Kraljevo, e onda joj ne valja ni Kraljevo, ne valja joj verovatno ni Beograd, jedino što joj valja možda jeste Cirih, Zanzibar, Mauricijus ili ne znam gde su sva ta egzotična mesta.

Naravno, svedoka nema, jer da ih ima Marinika Tepić bi dala krivičnu prijavu protiv Dragana Markovića Palme. Evo, ja pitam - zašto Marinika Tepić nije dala krivičnu prijavu protiv Dragana Markovića Palme? Hoćete da vam kažem zašto? Zato što nema svedoka, zato što nema žrtava, zato što nema nikakav dokaz, zato što su sve ovo prazne priče. Ako bi dala krivičnu prijavu, ta gospođa laž bi kasnije bila optužena za lažno prijavljivanje.

Ona ima, naravno, dobre advokate. Dragan Đilas može da plati najbolje advokate i oni su je savetovali da ne da krivičnu prijavu. Ali, ja posle opet postavljam pitanje kako ta ista gospođa laž misli da tužilaštvo pokrene postupak ako nema svedoka, ako nema žrtava, ako nema ničega? Kako tužila onda može da pokrene postupak? Ona traži posebnu zaštitu za svedoke, nije sporno, ali kako ako ona ne kaže ko su svedoci? Kome će tužilaštvo dati posebnu zaštitu, onog koga nema, onog koga ne poznaje, NN licu? To u našem pravosuđu ne postoji, dame i gospodo? A ko su svedoci Marinike Tepić?

Ja sam prošlog puta ovde govorio o Branislavu Radosavljeviću, pokazivao sam slike, fotografije, da se radi o aktivisti stranke Dragana Đilasa, koji je, kako se vreme odvija bio vrlo aktivan u tim političkim aktivnostima zadnjih godina, sada znamo da je vrlo aktivan na Voždovcu, da se borio protiv nekih stvari u podavalskom kraju itd, ali osim što je politički aktivista mi smo kasnije saznali.

Gospodin Branislav Radosavljević je šest puta hapšen, pet puta 2008. i jednom 2009. godine, najviše na teritoriji Policijske stanice Zvezdara, ali i na teritoriji Policijske stanice Vračar, po osnovu dela 221, najčešće krađa automobila.

Taj čovek se 2010. godine iselio iz Beograda, pobegao iz Beograda, pa je živeo jedno vreme prvo u Jagodini, pa je iz Jagodine otišao u Suboticu, pa se vratio ponovo u Jagodinu da bi na kraju 2019. godine, dobio zaštitu prvo Vuka Jeremića, čiji je član stranke bio, a kasnije i Dragana Đilasa. Znači, radi se o čoveku koji ima kriminalni dosije. To je taj Marinikin svedok, dame i gospodo.

Sanda Rašković Ivić, pre četiri dana kaže – lično sam videla kako devojke igraju uz šipku. Preksinoć demantuje to sve i po onom dobrom maniru, našeg dobrog poznatog pesnika, Matije Bećkovića kaže – reče mi jedan čovek.

Znači, nije ni prisustvovala, nije ni videla, nego priča o nečemu što se desilo pre deset, jedanaest godina, navodno se desilo, a što je čula od nekog čoveka.

Dobila je vrlo pametno pitanje u toj emisiji u kojoj je gostovala od jednog gledaoca, koji, svakako nije naklonjen ni Jedinstvenoj Srbiji, ni našoj politici. Pitao je – zašto, gospođo Sanda Rašković Ivić ste ćutali deset, jedanaest godina. Naravno, odgovor je bio nikakav. Ćutala je.

Sve je ovo jedna vrsta političke harange i političkog rijalitija koji pravi čovek koji je doveo rijaliti u Srbiju, znači Dragan Đilas i sve je ovo, rekao bih, početak jedne političke kampanje pred predstojaće lokalne izbore za grad Beograd, republičke i predsedničke izbore, kako se najavljivalo.

Ovo je, mogu slobodno reći, najprljavija politička kampanja Dragana Đilasa i njegove bratije. Svi su se juče skupili u Jagodini, i Dragan Đilas, i gospođa laž, Borko Stefanović, Veselinović, i svi ti veliki političari su se skupili juče u Jagodini, veliki opozicionari, uspeli su da dovedu jedva 140 ljudi iz čitave Srbije i da nađu osmoro ljudi, ali slovima i brojem osmoro ljudi iz Jagodine.

Naravno, taj rijaliti koji oni prave, jer to nije bilo davanje izjave, već je to bio politički miting i politički skup, jeste manir političkog delovanja onoga ko nema politiku, ko nema program, ko nema ideju, već mu je samo haos, nered i ulica jedini izlaz na kraju njihovog tunela, da bi mogli da se dočepaju onoga što im je krajnji cilj, a to je da se dočepaju vlasti.

Kao što sam prošli put rekao to kažem i danas. Poručujem Draganu Đilasu – provaljen si, neće te narod i možeš da radiš šta god hoćeš, narod te, jednostavno neće.

Gospođa laž juče kaže – tražimo da svedoci svedoče onlajn, da svedoče zamaskirani kao što je bio zamaskiran i skremblovan onaj njihov lažni svedok, a vidimo, stranački aktivista Branislav Radosavljević. Zašto? Postoje drugi metodi zaštite. Zašto onlajn? To je politička igra gospođe laž i njenog poslodavca Dragana Đilasa, a sve u cilju da se čitav taj pravni, da tako kažem, postupak uopšte i ne počne.

Nije njihov cilj da zaštite žrtve, jer žrtava nema, već je njihov cilj da na kraju pošto nema žrtava, nema svedoka, nema dela, tužilaštvo kaže – odbacujemo i zatvaramo predmet, nema od toga ništa. Pa, da onda oni upru prst u isto to tužilaštvo, a samim tim upru prst i u državu Srbiju i kažu – evo, pravosuđe štiti Dragana Markovića Palmu. Pravosuđe štiti ljude na vlasti. To je jedina njihova izlazna strategija iz cele ove priče i celog ovog lonca i ovih pomija koji su oni zamešali sami.

E pa neće biti tako. Mi ćemo insistirati do samog kraja. Do samog kraja ćemo insistirati da se ove činjenice rasvetle.

Nećemo se pozivati na zastarelost postupka, jer nama je u cilju da se dokaže istina, jer istina je na strani Dragana Marovića Palme, a na strni Dragana Đilasa, Marinike Tepić, odnosno gospođe laž i cele te bratije je laž i godinama unazad oni samo ređaju laž za lažom. Formiraju i prave neke lažne afere. Tužakaju se pred međunarodnom zajednicom i žale i optužuju državu Srbiju kako bi samo naudili Srbiji, jer njima prosperitetna Srbija, kakva je danas, nikako ne odgovara.

Još jednom, sve je ovo politički rijaliti tvorca rijalitija u Srbiji Dragana Đilasa i, još jednom kažem, teško ženama koje Dragan Đilas brani.

Hvala.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Starčeviću.

Reč ima narodna poslanica Sanja Jefić Branković.

Izvolite.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Sanja Jefić Branković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije
Hvala.

Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministre sa saradnicima, pred nama je danas set predloga zakona koji se odnose na elektronsko fakturisanje, zatim rokovi izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, tzv. RINO, kao i Zakona o registru administrativnih postupaka.

U samom obrazloženju Zakona o elektronskom fakturisanju kao primarni razlog za njegovo uvođenje navedena je povećana vidljivost onih transakcija koje se obavljaju između subjekata i javnog sektora, zatim subjekata javnog i privatnog sektora i, na kraju, subjekata privatnog sektora koji se nalaze u sistemu PDV-a u našoj državi.

Pod elektronskim fakturama, kao što znamo, podrazumevaju se oni računi koji se izdaju i primaju elektronskim putem i na način koji je naveden u Predlogu zakona nesumnjivo je da će samo uvođenje postupka elektronskog fakturisanja ubrzati sam način funkcionisanja, odnosno razmenu faktura. Zatim, sam postupak plaćanja je mnogo brži i efikasniji, jeftiniji, a mogućnosti za pravljenje grešaka prilikom sačinjavanja samih faktura su minimalizovane.

Ja ću pokušati da kroz analizu pogodnosti, odnosno prednosti koje ovaj zakon ima, izdvojim određene celine na osnovu kojih bih možda malog bolje objasnila zašto je ovaj zakon dobar, odnosno zašto bi trebalo da ga podržimo u danu za glasanje.

Za početak to je ušteda novca, zatim ušteda vremena i manje grešaka u radu. Kada kažem ušteda novca, tu mislim na uštedu koja se ostvaruje u smislu korišćenja poštanskih usluga.

Kod većine kompanija, odnosno velikog broja kompanija koje izdaju veliki broj faktura, pre sveta uzmimo za primer one koji se bave veleprodajom, zaista je reč o velikom broju faktura koje se šalju na mesečnom nivou, a samim tim i sredstva koja se izdvajaju za poštanske usluge.

Kod slanja fakture kompanija ne plaća samo poštarinu, veći i kovertiranje i štampanje. Negde sam pronašla podatak da elektronske fakture u ovom smislu donose uštede kompanija do čak 60% kada je reč o ovom pitanju.

Poštanski troškovi mogu biti veći ukoliko se kupcima šalju fakture preporučenom poštom uz povratnicu i nije teško izračunati koliki je to iznos na mesečnom nivou, a koji jedna kompanija koja, recimo, pripada nekom nivou srednjih preduzeća, može, odnosno mora na mesečnom nivou izdvajati za potrebe slanja fakture.

Ukoliko uzmemo za primer da je slanje jedne fakture 75 dinara, a ona, recimo, mesečno pošalje između 2.000 i 2.500 faktura, to bi onda značilo da je trošak na mesečnom nivou samo za poštanske usluge oko 150 hiljada dinara i složićete se sa mnom da jedna ovakva ušteda u pogledu sprečavanja, odnosno odsustva slanja poštom tih istih faktura mogla da dovede do značajnih ušteda na godišnjem nivou, posebno kada je reč o onim privrednim subjektima koji spadaju u privatni sektor, jer za njih zaista vreme u bukvalnom smislu znači i novac.

Sledeća tema, odnosno celina koju bih pomenula u kontekstu prednosti ovog zakona jeste ušteda vremena i ona možda najdirektnije utiče na sam ishod i način poslovanja svih preduzeća, počev od malih, srednjih i do velikih kompanija. Vreme se troši ne samo na unošenje podataka, već i na arhiviranje, plaćanje računa.

Zatim, kada je reč o nekim malim preduzećima koja ne koriste elektronsko bankarstvo, to podrazumeva odlazak u banku, što dodatno iziskuje i trud i vreme svakog od njih i zaista, ukoliko posmatramo na jedan sveobuhvatan način, uvođenje elektronskih faktura dovodi do uštede vremena u svakom mogućem pogledu.

Na kraju, ali ne i najmanje važno jeste sam poslovni softver, odnosno poseban program u koji će obrađivati i čuvati sve one podatke koji se odnose na jednu fakturu u digitalnom formatu i on u svakom mogućem pogledu mogućnost za greške prilikom unosa samih podataka koji se digitalno čuvaju svodi na minimum.

Možda je upravo jedna od ključnih odluka eFaktura, odnosno ona koja ih razlikuje od klasičnih papirnih, upravo ta, a to je njihov potencijal za automatsku obradu, što u nizu svih onih koji učestvuju u postupku izdavanja i slanja, pa i plaćanja faktura, tu mislim i na državu i na poresku upravu i carinu i kupce i prodavce, zaista podrazumeva jednu sveobuhvatnu uštedu, odnosno ima brojne benefite.

Mi smo pre nekoliko dana protekle nedelje u stvari govorili o značaju zaštite podataka o ličnosti i poštovanju svih onih odredaba koje se nalaze u drugim zakonima, a koje se tiču materije zaštite podataka o ličnosti i mislim da je i Zakonom o elektronskom fakturisanju, kao jednom zakonu koji generiše i automatski obrađuje podatke o svim privrednim subjektima koji bi ušli u sam sistem elektronskog fakturisanja, da bi to praktično značilo da on mora da sadrži jedan dobar sistem zaštite svih tih podataka, odnosno da učini dostupnim samo one podatke koji su u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, jer ćemo samo na taj način moći da stvorimo jedno stabilno poslovno okruženje i da sačuvamo njihovu privatnost.

Takođe, u poslednjih godinu dana priča oko zaštite životne sredine i sama politika zaštite životne sredine u Srbiji nekako je intenzivirana. Složićete se sa mnom da i javnost o tome dosta više govori, ali i opredeljenost Vlade da izdvoji značajna sredstva zaista dolazi do izražaja i prosto se realizuje u svakom od koraka koje preduzima kada je reč o zaštiti životne sredine. E jedan od njih može biti i elektronsko fakturisanje.

Tu mislim na jedan niz događaja koji sveobuhvatno može uticati na zaštitu životne sredine. Počeću od potrošnje papira, a samim tim i seče stabala. To nužno utiče na smanjenje troškova transporta, odnosno energije za transport. Zatim, to dovodi do smanjenja emisije štetnih gasova, što za kraj ima posledicu smanjenja ugljen-dioksida.

Znači, radi se o jednom potpuno racionalnom i razumnom zahtevu da se prelaskom na elektronske fakture zaštiti u krajnjoj liniji životna sredina, što, priznaćete, jesmo stavili kao neki svoj prioritetni cilj u nekom narednom periodu.

Zakon koji uređuje ovu oblast jeste novina u Srbiji. On nije u potpunosti prihvaćen ni kao pojam, a da ne govorim o načinu na koji će se on sprovesti. Međutim, to nije slučaj samo sa Srbijom. Naprotiv, takva situacija jeste i u drugim zemljama, mnogo razvijenijim nego što smo to mi. Konkretno, sam stepen usvajanja elektronskih faktura se u svetu kreće samo oko 8% u odnosu na ukupan broj faktura koji se izdaju. Na nivou EU taj prosek iznosi od 8% do 41%, u zavisnosti od razvijenosti same države i to jeste mali broj, ukoliko uzmemo u obzir da godišnje se na nivou EU izda preko 35 milijardi faktura. To jeste veliki broj.

Ohrabruje činjenica da se upotreba, odnosno prihvatanje i usvajanje samih elektronskih faktura jeste u porastu i to jeste tendencija, odnosno namera naše države i očekujem da će, nakon usvajanja ovog zakona, svi ovi benefiti elektronske fakture biti prihvaćeni na način na koji sada pokušavamo da ga obrazložimo.

Ne samo prednosti, nego jedna od bitnih stvari koju možda treba pomenuti, a koje može predstavljati eventualni rizik za potpunu primenu ovog zakona tiče se malih preduzeća i odnosi se na ono što za njih može predstavljati prepreku prilikom njegove primene.

Tu mislim na poslovni softver koji i mala i srednja preduzeća moraju koristiti kako bi se uključili u sam sistem elektronskog fakturisanja. Uzmimo za primer da jedno malo preduzeće ne može da izvede računicu po kojoj bi joj štednja bila veća uvođenjem ovog softvera nego što bi se ostvarila ušteda o kojoj sam malopre govorila i u vremenu, i u svemu drugom, i u tom smislu možda treba razmisliti o tome kako ih podstaći da se priključe sistemu elektronskog fakturisanja, odnosno možda kroz sufinansiranje tih programa koje oni moraju imati.

Upravo u tom smeru i ide predlog ovog zakona, imajući u vidu da im je obaveza za korišćenje elektronskih faktura pomerena za 1. januar 2023. godine, dakle, ona im je ostavila sasvim dovoljno prostora da razmisle o svojim poslovnim poduhvatima, da izvedu svoju matematiku, odnosno računicu koliko se to njima isplati i u kom konkretno poslovnom trenutku, kako bi se na vreme prilagodili elektronskom fakturisanju u svemu na način predviđen Zakonom o elektronskom fakturisanju.

Ako posmatramo sa aspekta države, mislim da je jasan cilj uvođenja, odnosno donošenja ovog Zakona o fakturisanju, a to je jaz koji postoji između PDV-a, zatim borba protiv neprijavljenog PDV-a i nenaplaćenih poreza. Ako pođemo od toga da porez predstavlja osnovnu obavezu svakom građaninu u ovoj zemlji, onda je njegova opravdanost utoliko veća.

Što se tiče izmena Zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, ja se na njemu neću zadržavati, obzirom na to da se radi samo o usklađivanju datuma. Tim zakonom je predviđen početak primene, odnosno uvođenja elektronskih faktura od 1. jula 2021, pošto istovremeno razgovaramo o Zakonu o elektronskom fakturisanju, koji taj rok pomera za 1. januar 2022. godine, ova izmena se odnosi isključivo na to usklađivanje.

Ukratko bih se osvrnula i na Zakon o registru administrativnih postupaka, kao jednom zakonu koji se odnosi na metodologiju administrativnog postupka, odnosno administrativnih postupaka i sam njihov sadržaj koji postoji na portalu E-uprave i pokušaću da iznesem argumente sa moje strane, odnosno sa strane poslaničke grupe Socijaldemokratske partije Srbije, zašto je ovaj zakon važan i šta će on nama, odnosno svim građanima ove zemlje suštinski i doneti.

Složićete se sa mnom da privredni subjekti i građani vrlo često prilikom ostvarivanja nekih svojih prava ili pokretanja nekih postupaka koji su i po zakonu obavezni, ali koji, prosto, žele i sami da ostvare, jednostavno ne znaju na koji šalter treba da odu, ne znaju koje obrasce treba da popune, ne znaju koliki je iznos taksi i koliki je iznos naknada koje moraju da plate. Ispred svake od uprava vi imate oglasnu tablu na kojoj se nalaze popisani postupci, pa ljudi pokušavaju da na taj način prebrode ovaj problem i upravo iz tog razloga to zahteva ogroman trud i vreme svakog od nas.

Dalje, administrativni postupci, sigurna sam da se svako od nas sa time suočio, traju veoma dugo i oni dugoročno posmatrano mogu predstavljati jedan nesigurni poslovni ambijent za sve one koji se usude da se bave nekim poslom u Srbiji, a uvođenjem, odnosno donošenjem jednog ovakvog zakona, koji bi na sveobuhvatan način sistematizovao i postupke i način njihovog donošenja i obrasce koji bi bili jednoobrazni i iznos taksi, zaista stvara jedno dobro poslovno okruženje, koje stvara sigurnost za svakog privrednog subjekta koji želi da u Srbiji radi bilo šta.

U tom smislu, pokrenut je i višegodišnji projekat „E-papir“, čija je posledica donošenje ovog zakona i njegov cilj jeste bio da se svi administrativni postupci obavljaju elektronskim putem, da kažem, iz fotelje. Po onome što sam pronašla u materijalu, očekivani rezultati ovog projekta do 2021. godine su delimično realizovani. Trebalo je da do ove godine bude uspostavljen registar svih administrativnih postupaka, da se optimizuje 500 najučestalijih i najskupljih postupaka, zatim, da se izvrši digitalizacija 100 postupaka za izdavanje dozvola i saglasnosti i da se smanje troškovi administracije u privredi za oko 15% u odnosu na ono koliko se sada izdvaja.

Pokušaću da sumiram šta je od svega toga urađeno. Uključilo se 84 institucije javne uprave na republičkom nivou, kao i Privredna komora Srbije, popisano je oko 2.500 administrativnih postupaka. U svakoj instituciji određen je koordinator koji se bavi ovim pitanjem i to zaista jeste pohvalno, jer imate službenika koji se bavi samo tim pitanjem, a da je u isto vreme rasterećen nekih drugih poslova koji ga mogu ometati u realizaciji primarnog cilja. I na kraju popisani su na jednoobrazan način svi postupci i kao takvi uneti u elektronsku bazu.

Moram da kažem da bi ovim zakonom svi administrativni postupci i ostali uslovi bili i transparentni i dostupni, a samim tim sprečili bi mogućnost za zloupotrebu, zatim, protekciju i korupciju, jer bi se u tom kontekstu umesto odlazaka sa jednog na drugi šalter, pri čemu rizikujete da dobijete potpuno pogrešne i oprečne podatke o tome kako određeni postupak treba voditi od strane različitih službenika, zaista na jedan ovakav način, preko jednostavne pretrage, odnosno registra svih postupaka, građani mogu olakšati sebi poslovanje i kreirati svoje poslovne zadatke.

Iz tog razloga, imajući u vidu da svi ovi zakoni o kojima danas razgovaramo zaista jesu u interesu građana, omogućavaju im da svoje poslove završe što pre, zatim, utiču na odsustvo korupcije i na smanjenje mogućnosti malverzacije, ja lično mislim da su ovi zakoni odlični. Zato će SDPS u danu za glasanje podržati sve ove predloge zakona. Hvala lepo.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Zahvaljujem se ovlašćenoj predstavnici SDPS.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SVM narodna poslanica Rozalija Ekres.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Rozalija Ekres

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara
Hvala lepo.

Poštovana potpredsednice Kovač, poštovani ministre sa saradnicima, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SVM, kao njen ovlašćeni predstavnik, izražavam veliko zadovoljstvo setom predloženih zakona koji su danas na dnevnom redu.

Kao što smo čuli u uvodnom izlaganju gospodina ministra, reč je o četiri predloga, od kojih su dva potpuno nova, veoma značajna, a to su Predlog zakona o elektronskom fakturisanju i Predlog zakona o registru administrativnih postupaka.

Veoma bitnim smatramo i dva predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o rokovima izvršenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, kao i izmene i dopune Zakona o osiguranju.

Svoje izlaganje ću započeti sa Predlogom zakona o elektronskom fakturisanju.

U Nacionalnom programu za suzbijanje sive ekonomije govori se o potencijalnom doprinosu elektronskih faktura, na suzbijanju sive ekonomije, isticanjem da prelazak na elektronske fakture otvara mogućnosti za efikasnije poslovanje poreskih obveznika, kao i efikasniji nadzor nad plaćanjem poreza na dodatu vrednost.

Kao osnovne pogodnosti uvođenja elektronskih računa ističe se da bi se njima značajno smanjilo administrativno opterećenje i omogućila celovitija informatička rešenja u poslovanju i doprinelo očuvanju životne sredine.

Program razvoja elektronske uprave u Republici Srbiji za period od 2020. do 2022. godine, sa akcionim planom za njegovo sprovođenje, takođe govori u prilog potrebe za donošenjem posebnog zakona koji bi regulisao oblast elektronskog fakturisanja.

Primenom ovog zakona će se uspostaviti vidljivost u pogledu širokog kruga transakcija između subjekata javnog sektora, subjekata javnog i privatnog sektora i subjekata privatnog sektora u sistemu elektronskih faktura.

Kroz obaveze elektronskog evidentiranja u sistemu elektronskih faktura, koji se fazno uvodi od 1. januara 2022. godine, postaće vidljiva svaka obaveza obračunavanja poreza na dodatu vrednost, što omogućava kontrolu i uvid i na taj način značajno će se povećati uspešnost naplate poreza, samim tim, olakšaće se rad poreske uprave.

Zakon će javnom sektoru, a posebno privredi olakšati rad, uštedeti vreme i smanjiti troškove poslovanja. Sa uvođenjem ovakvog zakonskog rešenja pravimo važan korak napred u procesu inovacija i digitalizacije. Srbija postaje moderna država koja ide u korak sa najnovijim poslovnim trendovima u svetu, što SVM svakako podržava. Sve ove činjenicu su dovoljan razlog da Predlog zakona o elektronskom fakturisanju ima našu punu podršku.

Sledeći pravni akt koji je danas na dnevnom redu je Zakon o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama. Menja se samo u jednom članu. Navedena izmena je potrebna u cilju usaglašavanja sa Predlogom zakona o elektronskom fakturisanju kojim je propisana obaveza subjekta javnog sektora da primi i čuva elektronsku fakturu izdatu u skladu sa ovim zakonom, kao i obaveza izdavanja elektronske fakture drugom subjektu javnog sektora, počev od 1. januara 2022. godine.

Treći pravni akt koji je danas na dnevnom redu plenumske rasprave je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju. Sektor osiguranja, kao jedna od najvažnijih finansijskih delatnosti u svakoj razvijenoj privredi, u Republici Srbiji poslednjih godina ima konstantan rast, ali ipak nedovoljan, imajući u vidu potencijal sa kojim raspolaže.

Još uvek je osigurano veoma malo građana i njihove imovine, kao i imovine pravnih lica tako da postoji veliki prostor za razvijanje zdravog i efikasnog tržišta osiguranja koji bi doprineo i razvoju same države. Ukupna premija osiguranja u Srbiji iznosi oko 2% BDP i u poređenju sa EU gde iznosi 8%, naše tržište je i dalje nerazvijeno. Prema poslednjim zvaničnim podacima u Srbiji posluje 20 osiguravajućih društava sa preko 11.000 zaposlenih. Poslovima osiguranja bavi se 16 društava, dok se poslovima reosiguranja bave četiri društva.

Kao jedan od faktora koji ima negativan uticaj na razvoj tržišta osiguranja je i postojanje društvenog kapitala u određenim društvima za osiguranje. Ustav Republike Srbije ne prepoznaje društvenu svojinu kao oblik svojine što stavlja u neravnopravan položaj društva osiguranja koja u okviru osnovnog kapitala i dalje imaju društveni kapital. Reč je o tri o kompanije, a to su „Dunav osiguranje“, Dunav re“ i „Triglav osiguranje“.

Trenutno važeći pravni okvir koji se tiče društvenog kapitala u društvima za osiguranje nije dovoljno jasan i precizan, niti je primenjiv u određenim slučajevima. Stoga rešenje predloženo ovim zakonom donosi mnoge pozitivne stvari na finansijsko tržište Republike Srbije.

Naime, ovim zakonom se najzad rešava pitanje društvenog kapitala u društvima za osiguranje na jedan sistemski i efikasan način. Time se omogućava otklanjanje nejednakosti na tržištu koju je društveni kapital donosio predmetnim društvima za osiguranje koja se sada kroz olakšavanje poslovanja i vođenja poslovnih knjiga izjednačavaju sa ostalim učesnicima na tržištu.

Takođe, celokupan kapital u ovim društvima napokon dobija titulara čime se povećava transparentnost i odgovornost u poslovanju. Kao što smo čuli promena vlasničkih prava na društvenom kapitalu u navedena tri društva za osiguranje će se izvršiti na taj način što se 70% društvenog kapitala prenosi na Republiku Srbiju, do 25% kapitala prenosi se zaposlenima i bivšim zaposlenima kroz besplatne akcije, a preostalih 5% društvenog kapitala prenosi se akcionarskom fondu.

S obzirom na tendenciju da se u ukupnoj privredi Republike Srbije očekuje značajan rast, realna su očekivanja da će ukupna premija osiguranja u narednom periodu i dalje pokazivati rast. Kao što je poznato, sektor osiguranja direktno zavisi od ukupnog razvoja ekonomije. Osiguranjem se omogućava mudro upravljanje rizikom, postizanje stabilnosti i razvoja. Međutim, pored ekonomskog razvoja potrebno je raditi i na promociji i podizanju nivoa svesti, odnosno edukaciji građana o važnosti osiguranja i načina na koji funkcioniše. Imajući u vidu važne ekonomske i društvene aspekte osiguranja, Predlog zakona o izmeni i dopunama Zakona o osiguranju zaslužuje podršku.

Sledeći novi zakon u okviru današnjeg zajedničkog načelnog pretresa je Predlog zakona o registru administrativnih postupaka. Ovaj zakon ima za cilj uspostavljanje registra administrativnih postupaka. Navedeno znači da će na jednom mestu biti pobrojani administrativni postupci koje sprovodi uprava, a u kojem privredni subjekti i građani mogu ostvariti svoja pojedina prava.

Kada privredni subjekti i građani žele da ostvare neko svoje pravo ili ispune obavezu često ne znaju kome da se obrate, šta im je od dokumentacije potrebno, u kojem se roku rešava njihovo pravo, da li je potrebno da se nešto plati, a ako jeste koliki je iznos koji treba platiti, koja je procedura rešavanja itd. Najčešće ne znaju ni koga bi to pitali.

Svedoci smo da se u praksi često dešavalo da se na raznim šalterima od službenika dobijaju različite informacije u vezi sa istim zahtevom, što je izazivalo dodatnu konfuziju kod građana. Neretko su odustajali od svojih mogućih benefita ili nisu ispunjavali svoje obaveze.

Uspostavljanjem registra postiglo bi se da javno budu dostupne sve informacije o svim administrativnim postupcima koji su propisani republičkim, pokrajinskim i lokalnim propisima.

Takođe, uspostavljanjem ovog registra doći će do uštede, kako na strani privrednih subjekata i građana, tako i na strani samih državnih organa, jer će biti propisani jednostavniji i jasniji obrasci zahteva, veća preciznost i jednoobraznost i elektronsko vođenje postupaka, a za građane i privredne subjekte će biti obezbeđena znatno veća sigurnost jer će imati jasnije postupke i javno dostupne informacije o njima. Istovremeno, moći će se izbeći stvaranje gužvi, što je pogotovo u ovom periodu širenja zarazne bolesti veoma značajno, jer će se lakše dolaziti do obrazaca i spiska dokumentacije koja je potrebna, te će stranke sve neophodno moći pribaviti i bez odlaska kod nadležnog organa, biće dovoljan sam uvid u registar.

Usvajanjem zakona pozitivno će se uticati i na unapređenje poslovnog funkcionisanja pravnih lica. Na jednom mestu će biti pobrojani svi administrativni postupci koja pravna lica mogu da vode, kao i način kako mogu da ostvare svoja prava, što će za posledicu imati brže ostvarivanje njihovih prava, ali i obaveza koje pravni subjekti imaju prema državnih organima.

Zbog svega navedenog, možemo zaključiti da će posle usvajanja ovog zakona postignuća biti višestruka, a to su sigurno i transparentno poslovno okruženje, bitno smanjeni troškovi poslovanja privrednih subjekata i građana kao i pojednostavljenje, ostvarivanje prava i obaveza privrednih subjekata i građana.

Iz našeg ugla gledanja na organizaciju i sprovođenje administrativnih postupaka, u Danu za glasanje poslanička grupa SVM će sa velikim zadovoljstvom podržati Predlog zakona o registru administrativnih postupaka, kao i sve ostale predloge zakona koji se nalaze na dnevnom redu današnje sednice o kojima sam govorila. Hvala lepo.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
(Potpredsednica se obraća na maternjem jeziku.)
Zahvaljujem.
Reč ima zamenik predsednika poslaničke grupe SPS, narodna poslanica Snežana Paunović.
...
Socijalistička partija Srbije

Snežana Paunović

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem potpredsednice.

Uvaženi ministre, poštovani predsednici Ministarstva finansija, drage kolege i najpre uvažene građanke i građani Srbije, najpre da kažem da će poslanici SPS svakako podržati predloženi set zakona, ali da to ne bi bilo blanko podrška probaću da objasnim zbog čega.

Današnja parlamentarna rasprava obuhvata četiri predloga zakona značajna kako za unapređenje pravnog okvira u nekoliko značajnih oblasti, tako i za dalje usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnim tekovinama, pre svega EU.

Na dnevnom redu Predlog zakona o elektronskom fakturisanju, Predlog zakona o registru administrativnih postupaka, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju i Predlog zakona o izmeni Zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama.

Ja ću se svakako kao ovlašćeni predstavnik osvrnuti na ceo set zakona, ali će moje kolege iz poslaničke grupe podrobnije govoriti i baviti se sa pojedinim zakonima iz ovog sveta, zato što svaki od ovih zakona zaista zaslužuje posebnu pažnju i jedno vreme koje treba posvetiti. Ja sam limitirana, zato ću probati da se sažmem što je više moguće.

Pred nama je potpuno novi propis, to je Predlog zakona o elektronskom fakturisanju. Govorile su kolege, uvodi se sistem elektronskog fakturisanja komercijalnih transakcija. Dakle, klasične fakture u papirnoj formi zamenjuju se elektronskim fakturama i ovaj zakon na taj način stvara još jedan važan pravni osnov daljeg razvoja pre svega informatičkog društva i to u sektoru najvažnijeg, rekla bih, finansijskog poslovanja.

Napredak Srbije u digitalizaciji je prepoznatljiv, skoro da nema toga ko ne zna šta se sve u proteklom periodu uradilo na temu. Nesporan je rezultat čije pozitivne efekte već osećaju svi građani i ključni među njima je uvođenje Elektronske uprave, a na nekoliko prethodnih sednica govorili smo i o različitim projektima infrastrukturnog opremanja u oblasti informaciono komunikacionih tehnologija, odnosno uvođenje interneta od škola do ruralnih sredina.

Uvođenje elektronske fakture kao obaveznog načina fakturisanja svih transakcija će maksimalno pojednostaviti, ubrzati i doprineti pre svega optimizaciji i procedura koje postupak fakturisanja u klasičnom smislu reči podrazumeva. Elektronsko fakturisanje postaje obaveza za sve transakcije koje se odvijaju između subjekata javnog sektora, između subjekata javnog i privatnog sektora i subjekata privatnog sektora, osim privatnika koji su obveznici poreza na dohodak od samostalne delatnosti i obveznika poreza na dobit pravnih lica koji su svrstani u kategoriju dobrovoljnih korisnika elektronskog fakturisanja.

Uvođenjem sistema elektronskog fakturisanja unapređuje se transparentnost, pre svega, obavljanja svih javnih poslova, obezbeđuje se vidljivost i proverljivost širokog kruga transakcija, načina njihovog fakturisanja, a time i njihove naplativosti, što je apsolutno od opšteg interesa.

Elektronsko fakturisanje će doprineti jačanju pravne sigurnosti, a ne treba zanemariti ni efekat jednostavnije kontrole obračunavanja PDV.

Kroz propisivanje obaveza elektronskog evidentiranja u sistemu elektronskih faktura postaće vidljiva svaka obaveza obračunavanja poreza na dodatnu vrednost, što u krajnjoj liniji treba da doprinese povećanju uspešnosti, pre svega naplate poreza.

Kao što sam rekla i uvodnom delu, u ovom Predlogu zakona će govoriti i moje kolege obuhvatnije iz poslaničke grupe, ja ću se prebaciti na Predlog zakona o izmeni Zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama koji se menja zbog potrebe da se rok od kojeg počinje zakonska obaveza elektronskog fakturisanja iz ovog zakona uskladi sa rokom propisanim novim predlogom Zakona o elektronskom fakturisanju i to je negde, čini mi se, neko pre mene i rekao, ovaj zakon zapravo, ova dva zakona prate jedan drugi.

Treći zakon iz ovog paketa kome bih ja posvetila najviše pažnje jeste Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju. U svakom razvijenom društvu i razvijenoj privredi, sektoru osiguranja predstavlja jednu od najvažnijih finansijskih delatnosti i njemu se poklanja velika pažnja.

Da podsetimo kratko šta je istorijat osiguranja kao delatnosti kod nas. Osiguranje na značaju dobija sa razvojem kapitalizma i potrebom da se najpre zaštiti, odnosno osigura imovina. Kasnije su to i različiti modeli životnog osiguranja. Istovremeno se delatnost osiguranja prepoznaje kao profitabilna i perspektivna finansijska delatnost, a osiguravajuća društva postaju vlasnici značajnog kapitala koji je često bio i dobar investicioni potencijal.

Srbija ima bogatu tradiciju u osiguranju. Prvi pisani dokument u kome se pominje osiguranje bio je još Dušanov zakonik iz 1349. godine u kome se predviđaju mere osiguravanja imovine od povećanog rizika kao što su požar, pljačka, namerne paljevine, tako da slobodno možemo da kažemo da smo još u 14. veku imali neki vid Zakona o osiguranju, a to je, složićete se svi, mnogo pre drugih, danas razvijenijih zemalja od nas.

U novije vreme u Srbiji je prva domaća osiguravajuća ustanova osnovana 1897. godine pod nazivom „Beogradska zadruga“. Posle Drugog svetskog rata osiguranje je prešlo u državnu svojinu, a kontinuitet nekoliko osiguravajućih društava koje su doživele brojne transformacije od 1945. godine do danas, oličene su u jednoj od najvećih osiguravajućih kompanija u regionu, a to je kompanija „Dunav osiguranje“.

U Srbiji delatnost osiguranja danas predstavlja perspektivan deo finansijskog sektora, a njegovo funkcionisanje i dalji razvoj zavisi, pre svega, od ukupnog razvoja privrede, jer osiguranje zavisi od raspoloživosti, pre svega, sredstava na tržištu za ove namene.

Danas sve intenzivniji privredni razvoj Srbije omogućava veći prostor za razvoj sektora osiguranja, što nameće potrebu da se postojeće stanje u ovom sektoru što pre uskladi sa pravnim sistemom, ali i sa potrebama tržišta osiguranja.

Upravo iz tih razloga mi danas razgovaramo o potrebi izmene Zakona o osiguranju u delu koji se odnosi na transformaciju svojine u našim osiguravajućim kompanijama, a to su „Dunav osiguranje“ a.d.o, „Dunav Re“ i „Triglav osiguranje“ a.d.o, akcionarsko društvo osiguranja.

Nažalost, u sva tri društva za osiguranje koja su veliki finansijski resurs Srbije, pre svega „Dunav osiguranje“, još uvek nije do kraja završen proces transformacije društvenog kapitala u druge oblike, koji su danas po našem Ustavu prepoznati.

Dakle, u kompaniji „Dunav osiguranje“ prema raspoloživim podacima većinski paket još uvek čini društveni kapital i to skoro 52%. U „Dunav Re“ društveni kapital čini 4,58% i u „Triglavu“ 0,12. U svim ovim kompanijama nije okončan proces kojim bi se uspostavila adekvatna svojinska forma koja je u skladu sa Ustavom, a kapital postao, pre svega funkcionalan i obezbedio nesmetan razvoj ovih kompanija.

Jedan od faktora koji ima negativan uticaj na razvoj tržišta osiguranja jeste upravo postojanje društvenog kapitala, pre svega kod „Dunav osiguranja“, našeg najvećeg osiguravača na tržištu i od početka primene prvog Zakona o transformaciji društvenog kapitala u druge oblike, preko Zakona o privatizaciji i drugih propisa koji se u ovoj oblasti primenjuju, bilo je više pokušaja da se pitanja svojine kapitala ove tri kompanije reši, ali nedovoljno uspešno do sada.

Predlog zakona koji je pred nama nudi jedan optimalan zakonski model kojim se na sistemski i efikasan način trajno rešava otvoreno pitanje društvenog kapitala u društvima za osiguranje. Time se omogućava otklanjanje nejednakosti na tržištu koji je društveni kapital donosio ovim društvima za osiguranje.

Ono što je najvažnije sada, celokupan kapital u ovim društvima napokon dobija titulara, čime se povećava transparentnost i pre svega i odgovornost u poslovanju.

Zakonom se predlaže da se društveni kapital u osiguravajućim društvima rasporedi na sledeći način: 70% društvenog kapitala prenosi se na Republiku Srbiju, do 25% društvenog kapitala prenosi se zaposlenima bez naknade, to su tzv. besplatne akcije koje glase na ime, i 5% društvenog kapitala prenosi se akcionarskom fondu.

Ovo smatramo ekonomski racionalnim, ali i socijalno pravednim modelom transformacije društvenog kapitala u „Dunav osiguranju“ i u ostala dva društva. Naročito smatram da je podela besplatnih akcija zaposlenima i penzionerima jedno dobro rešenje.

Podsetilo me je na onaj prvobitni model privatizacije iz devedesetih godina, a to je bio model radničkog akcionarstva po kome su svi radnici imali pravo na besplatne akcije u svojim preduzećima. Kako sreće da smo to sproveli do kraja, onda nam posle 5. oktobra ne bi DOS rasprodavao preduzeća za po tri evra. To je bio dobar način da predupredimo ono što se desilo. Nažalost, nismo uspeli.

Četvrti i ne najmanje važan zakon iz ovog seta jeste Predlog zakona o Registru administrativnih postupaka kojim se uređuje uspostavljanje, upravljanje, vođenje, sadržina, način korišćenja registra i druga značajna pitanja za njegovo funkcionisanje.

Ovaj elektronski vođen registar možemo smatrati još jednim primerom pre svega te digitalne tranzicije o kojoj sam govorila i doprinosom reformi javne uprave čija modernizacija i digitalizacija jesu neophodan uslov za efikasno i racionalno, pre svega, ostvarivanje prava građana i privrede pred organima javne vlasti. Tu smo nekad imali najveće probleme.

Registar jeste jedinstvena centralizovana elektronski vođena evidencija o svim administrativnim postupcima koji se sprovode u Republici Srbiji i on treba i mora da doprinese standardizaciji postupaka, metodološkom ujednačavanju prakse i transparentnosti pre svega u vođenju administrativnih postupaka, što je najvažnije olakšaće njihovu kontrolu.

Konačan rezultat treba da bude zadovoljan građanin koji je za nekada veoma komplikovane procedure mnogo vremena provodio na šalterima. Mislim da se sada svi osećaju daleko relaksiranije.

To znači da će svaka zainteresovana stranka u javno dostupnom registru moći da prati kretanje svog predmeta i administrativne postupke koji se primenjuju u postupku rešavanja njegovog predmeta. On mora da sadrži tačne i ažurne podatke o postupcima kako bi se obezbedile precizne i javno dostupne informacije o postupcima koje organi sprovode. Ovo je veoma važno, jer je u ostvarivanju prava, obaveza i pravnih interesa privrednih subjekata i građana. Na kraju, rešićemo onaj čuveni problem. Kada se uspostavi Registar administrativnih postupaka, ona narodna krilatica – fali još jedan papir će napokon, ja verujem, postati prošlost.

Dakle, kao što sam i na početku rekla, jako važan set zakona pred nama. Interesovanje mojih kolega je veliko, ja to vidim po broju prijavljeni govornika, uprkos činjenici da iza nas jeste veliki posao, jer smo imali i rebalans budžeta o kome smo razgovarali, pa smo malo svi na izmaku snage.

Naglasiću još jednom da će Poslanička grupa SPS svakako podržati ovaj set zakona, pre svega zato što se zaista predlaganjem ovakvih zakona vodilo računa i u centru interesovanja je bio građanin Srbije kao neko kome treba i olakšati i unaprediti kvalitet života. To je uvek razlog da pružimo podršku za kvalitetna zakonska rešenja i gotovo sam sigurna da će biti još kvalitetnijih rešenja ovog tipa pred nama i da ćemo u ovom mandatu završiti makar ovaj proces digitalizacije koji ne traje kratko i ne može da traje kratko jer je kompleksan. Dakle, još jednom, glasaćemo za predložene zakone. Zahvaljujem se na pažnji i ministru i saradnicima.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara | Predsedava
Zahvaljujem.

Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Aleksandar Vučić – Za našu decu, narodni poslanik Veroljub Arsić.

Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Dame i gospodo narodni poslanici, sa setom ovih zakona Republika Srbija, njena privreda, javna uprava, pa čak i određena društva kapitala nastavljaju onaj reformski proces koji je započet još 2014. godine za vreme prvog mandata predsednika Vlade Republike Srbije, a sada predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića.

Ako se malo zamislimo i pokušamo da se setimo komentara koji su bili pre samo tri ili četiri godine na to da Srbija treba da krene putem digitalizacije korišćenjem savremenih tehnologija pre svega u domenu javne uprave, a kasnije i privrede, i u tom ekspozeu koji je gospođa Ana Brnabić dala u Narodnoj skupštini bivši režim se na najgrublji, najnepristojniji način podsmevao tome šta je strategija Republike Srbije. Šta god da je tada urađeno, šta god da je tada predloženo, šta god da je stavljeno pred Vladu Republike Srbije, pred ministre u Vladi Republike Srbije od strane bivšeg režima izvrgavano je ruglu i podsmehu, a čini mi se da baš to elektronsko poslovanje i način elektronske uprave koji sprovodi naša javna uprava čini mi se da su bili najveći predmet podsmeha valjda zato što ili nisu znali ili zato što nisu umeli ili zato što nisu hteli za vreme njihove vlasti to da urade.

Danas, 2021. godine ne samo da smo zbog tog početka digitalizacije naše privrede i javne uprave imali one konkretne administrativno-birokratske pogodnosti koje su ranije predstavljale za naše građane veliki problem, već se videlo i sada prilikom imunizacije koliko je Republika Srbija bila spremna da brzo započne i efikasno vodi postupak imunizacije naših građana. Dobrim delom ta brzina i efikasnost ogleda se baš u tome što su te određene reforme koje su sprovođene unazad nekoliko godina postigle izvestan stepen, mogu da kažem, i da budemo primer jednom velikom delu međunarodne zajednice kako možete biti uspešni u jednoj oblasti gde su se pogotovo zapadne tehnologije i zapadne zemlje smatrale dominantnim.

Kao što reče moj uvaženi kolege Dabić, jeste da će sa ovim Predlogom zakona i primenom Zakona o elektronskom fakturisanju svakako da će država da obezbediti bolju naplatu poreza, samim tim mnogo više sredstava za izgradnju puteva, predškolskih ustanova, školskih ustanova, zdravstvenih centara.

To jeste važno, ali svakako bih istekao još jednu jako važnu činjenicu. Po našem Ustavu svi naši građani su potpuno ravnopravni. Imaju ista prava, iste obaveze, tj. jedna od njihovih obaveza jeste da oni koji obavljaju određenu delatnost i iz te delatnosti ostvaruju određene prihode plaćaju porez.

Sadašnji oblik načina poslovanja iziskivao je velike napore raznih inspekcijskih službi da se suzbije sivo tržište jer čini mi se da u nekom načinu shvatanja da je prevariti državu nešto što je bilo lepo, privlačno. Čak šta više, bivši režim je svojim postupcima i ponašanjem preko svojih istaknutih privrednika i davao taj podsticaj da običan građanin ne mari za državu i da jednostavno država bude ta koja treba da se čerupa, da se pljačka, da se uništava, kao da ta ista država tim istim našim građanima i nije potrebna.

Tako da svakako da jeste ovo jedan od zakona koji će i na tom polju da donese određene pogodnosti. Mogu da kažem da je Srbija na kraju 20. veka u mnogim tim informacionim tehnologijama, valjda zbog svog načina poslovanja i specifičnog državnog uređenja bila po mnogo čemu ispred mnogih zapadnih zemalja, pogotovo kada je u pitanju platni promet.

Međutim, bivši režim je valjda, u želji da ne ostane bilo kakvog traga, ili ozbiljnog traga za njihove finansijske i svake druge transakcije, kojima su pljačkali građane i privredu, uništio taj platni promet, mada smo uz velike napore uspeli da ga obnovimo i stavimo u potpunu funkciju. Ali, dokle je išlo čak to uništavanje, mogu da kažem da su namerno za vreme svetske ekonomske krize koja je izbila 2008. godine, usporavali finansijske transakcije, pod izgovorom da utiču na devizno tržište i da se smanje dnevno oscilacije naše nacionalne valute u odnosu na evro. Kad to pročitate, ili saznate, vi kažete, u redu, nešto rade da nas zaštite. Nije tačno. To su radili da bi njihovi privrednici, njihovi tajkuni koji su bili jako bliski njima, ne bi imali onu konkurenciju sitnog sektora, koji su uništavali svojim poslovanjem. O tome ćemo malo kasnije kada dođemo i na jedan od ovih zakona gde se sad samo usklađuju izmene početka primene zakona.

Svakako da je Zakon o elektronskom fakturisanju jedna novina u funkcionisanju srpske privrede, naših javnih preduzeća i pokazuje da onaj proces koji smo započeli prilikom digitalizacije naše države, daje prve rezultate i da samo sada treba da nastavimo jedan korak napred po tom pitanju.

Drugi zakon, jedan od zakona o kojima danas raspravljamo jeste i zakon o izmeni i dopuni Zakona o osiguranju. Kaže se u predlogu zakona, može da se pročita, da je jedan od razloga zašto se donosi ovaj zakon to što je dosadašnje naše osiguravajuće kompanije, odnosno jedan deo, pripada društvenom kapitalu. Ustavom iz 2007. godine, društveni kapital je prestao da postoji. Sad se postavlja pitanje, još kad smo ušli u primenu novog Ustava, zašto i ovaj oblik svojine nije bio rešen. Znate zašto, zato što društvena svojina može da bude u restrukturiranju ili u procesu privatizacije. Bivši režim je hteo da proda sve naše osiguravajuće kompanije, zato nije ni izvršena, da kažem, konverzija, iz društvenog u državni kapital.

Neko će da kaže, pa, dobro, to su samo poslovi osiguranja, nije baš samo poslovi osiguranja. Znate, prvo, svaka kompanija koja dobije saglasnost naših državnih organa, pa i Narodne banke Republike Srbije, koja vrši nadzor nad radom osiguravajućih kompanija vrše određena javna ovlašćenja. Poslovi osiguranja jesu jako značajni za poslove privrede, osiguranje imovine i života građana Republike Srbije. Ali, sad tu ima još jedan drugi problem, a to je šta sa sredstvima i novcem koji privreda, građani, pa, i država uplaćuju osiguravajućim kompanijama. Tu su propisi prilično unapređeni u odnosu na vreme perioda vlasti bivšeg režima, a načini na koji se ta sredstva obezbeđuju jeste da jedan deo sredstava ide za pokrivanje rezerve radi isplate premije osiguranja, a drugi deo mora da bude plasiran, ili kod poslovnih banka određenog boniteta, ili u državne hartije od vrednosti.

Sada, za vreme bivšeg režima prihodi svih naših državnih osiguravajućih kompanija, bili su plasirani kao obezbeđenje kod određenih poslovnih banaka, pa, čak su plaćali i kamate na čuvanje tih sredstava, a ta ista sredstva su korišćena da se kupuju državne hartije od vrednosti, na koje su poslovne banke obračunavale kamate. Znači, država je plaćala poslovnim bankama kamate na sredstva koja su prikupljena od državnog ili društvenog kapitala, nazovite kako god hoćete. Tu ne mogu da krivim poslovne banke, jer poslovne banke rade ono što im vi dozvolite zakonom, ili podzakonskim aktima, nego, postavljam sad pitanje - čiji i koliki je bio finansijski motiv, da to dozvoli osiguravajućim kompanijama? Koji su razlozi bili za takvo ponašanje?

Znate, malo suludo izgleda da vi imate sredstva, da ta sredstva uplatite kod banaka, a onda kada radi penzije emitujete državne hartije od vrednosti sa kamatama 22, 24, 26% na godišnjem nivou, ta ista vaša sredstva vama banka da sa tom kamatom od 24, 25, 26% na godišnjem nivou. Zato nisu vršili konverziju kapitala. Samo su čekali pogodan trenutka da privatizuju sve osiguravajuće kompanije u Republici Srbiji.

Malo su naišli na otpor kada su pokušali da prodaju „Telekom“, pa su se nadali da će u izborima posle 2012. godine taj posao da završe. Jedino ih je u tome sprečio Aleksandar Vučić i SNS. Inače mi više ne bismo imala naše osiguravajuće kompanije, a one koje bi radile ovde na tržištu, plasirale bi sredstva u skladu sa svojim interesom, a ne sa interesima Republike Srbije.

Sada tu dolazimo do jednog, mnogi kažu tehničkog detalja, tehničkog Zakona o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama. Jeste, menja se samo datum, usklađuje se zakon sa Zakonom o elektronskim fakturama, ali pogledate zakon osnovni je donet 2012. godine. To je bio jedan od prvih zakona koji je donet za vreme vlasti SNS, a razlog jeste što se kod nekoliko privrednih subjekata na teritoriji Republike Srbije nagomilao kapital najvećeg broja naših privrednih društava, preduzeća. Mogli ste bez obzira šta god da napišete na fakturi, bez obzira kakav god ugovor da imate, prinudnu naplatu nije bilo moguće sprovesti. Menice vam nisu davali. Ako bi ste ih tužili sudu, čekali bi ste po dve, tri godine da bude zakazano prvo ročište. Da bi privrednici koji su poslovali sa tajkunskim preduzećima, a reći ću i koja su, došli nazad do svog novca, morali su stalno da se odriču dela zarade, na kraju da se odriču i dela supstance da bi povratili svoj novac i platili svoje obaveze koje su stvarali u poslovanju sa tajkunskim preduzećima.

Jedan čovek kome su prostirali crveni tepih za vreme bivšeg režima koji se hvalio da je najuspešniji privrednik u Republici Srbiji, da je njegova firma svetska kompanija je gospodin Mišković i „Delta“ kompanija. On je upravo to radio. Miškovićeva „Delta“ je bila gospodar privrednih tokova u Srbiji i njen razvoj nije bio zbog umešnosti njenog vlasnika i poslodavca i tolike profite nisu zarađivali zato što su znali da pronađu posao, nego su zarađivali zato što su bili bliski sa bivšim režimom koji sada predvodi Dragan Đilas. Forma je bila jako jednostavna. Zahvaljujući jako lošoj zakonskoj regulativi, uspostavio je monopol na tržištu.

Hteli ili ne, svaki proizvođač robe široke potrošnje u Srbiji morao je da posluje sa „Deltom“. Svaki uvoznik robe široke potrošnje morao je da posluje sa „Deltom“. Mogao je da napiše da roba koja mu je data dospeva, a rok plaćanja za 30 dana, 60 dana, 120 dana, 180 dana, dobiće novac za tri godine. A dotle će Mišković da se hvali kako je on uspešan privrednik tako što će da isisava supstancu naše privrede, prevaljuje na svoju kompaniju. Dok se privreda koja je poslovala sa njim zaduživala kod poslovnih banaka sa deviznom klauzulom, on je te iste kredite plasirao preko tih poslovnih banaka svojim poslovnim partnerima i sa parama svojih poslovnih partnera.

I onda kažete da ste uspešni. Ne, ja to zovem lopužom, prevarantom, hohštaplerom. Tu nema uspeha. Tu zloupotrebljavate poluge vlasti i bliskost sa tadašnjim režimom i Draganom Đilasom da postanete najbogatiji čovek u Srbiji, da vam sudovi ne mogu ništa, da vam sredstva prinudne naplate ne mogu ništa. To ne može bez bliskosti sa tadašnjim režimom. A tako je i bilo. I kad isisate sav kapital, ne samo što postajete bogatiji, nego sva ona preduzeća gurate u propast sa kojima ste poslovali, valjda u nadi da će neko drugi da dođe pa ćete njih ponovo da pljačkate, da ćete ponovo da im otimate. Valjda je mislio da će to uvek tako da traje. Verovatno se nadao da će Aleksandar Vučić da pristane na ono što su pristajali Boris Tadić, Dragan Đilas i ostala kompanija.

Ovaj zakon, osnovni zakon koji je donet 2012. godine, donet je zbog kompanija koje su poslovale kao „Delta kompanija“ i kao što je poslovao Mišković. I to je bio prvi znak da država neće više da dozvoli to što se radilo do 2012. godine. Tada Mišković ponovo pokrene čitavu mašineriju, svojim novcem, da ruši Aleksandra Vučić i kasnije mu se pridružuje Dragan Đilas. Jer, znate, ovde nisu u pitanju desetine miliona evra, nisu u pitanju ni stotine miliona evra, ovde su u pitanju milijarde evra. Milijarde koje su otimane od građana Srbije, od privrede Srbije, od države Srbije i završavale u egzotičnim zonama, poreskim rajevima i sve ostalo.

Pogledajte samo oko privatizacije „Maksija“. Gde god pročitate, videćete da Mišković obećava, osim što su slagali da je to najveća investicija u Srbiji, to nije nikakva investicija, prodajete imovinu, kakva je to investicija, nije to nova imovina, investicija je valjda nova imovina, svuda se obećava da je transakcija izvršena sa imovinom koja je u Srbiji i da će biti plaćeni porezi Republici Srbiji. E, sada pitam – a koliko je plaćeno? Nije ništa. Sav novac je iznet iz Republike Srbije zato što navodno vlasnici te imovine nije bio Mišković nego neke kompanije iz tih poreskih rajeva, Kipar i ostalo.

Zbog takvih je i donet ovaj zakon, kojim se određivalo da ne može više „Delta“ ni bilo ko drugi nezakonito, ne trpeći nikakve posledice, da zadržava nečiji novac a da na to ne plati ni kamatu, a dešavalo se u tim godinama pre 2012. godine da nisu plaćali ništa, pa, zamislite samo, ako je dužničko-poverilački odnos nastao 2008. godine, kurs evra je bio tada 75 dinara, ako je plaćeno 2010. godine, kurs evra je tada bio već 105-110 dinara, izračunajte sad tu razliku koju je Mišković sebi strpao u džep, i onda kaže – mi smo uspešni, mi smo motor Srbije, kakav motor Srbije, vi ste pljačkali Srbiju, i što je najgore, bivši režim je u tome učestvovao, bivši režim je donosio zakone u ovoj Skupštini, da ta gospoda dođu po što je god mogući udar zakona za sve ono nečasno što su pravili, ne samo prema državi, na prvom mestu prema građanima Srbije.

Sa setom ovih zakona koje donosimo više nikome neće biti moguće da prvo krije svoje obaveze prema svojim poveriocima, da država o tome nema pojma, da ne uživa zaštitu države i da taj podatak, ako treba, zbog drugih, bude dostupan i da onaj ko čini takve prekršaje, zloupotrebe i odgovara, ne samo krivično, nego i finansijski, što se nije dešavalo za vreme režima Dragana Đilasa.