Treća sednica Drugog redovnog zasedanja, 01.11.2016.

4. dan rada

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Gordana Čomić, nije tu.
Reč ima narodni poslanik Neđo Jovanović.
...
Socijalistička partija Srbije

Neđo Jovanović

Poslanička grupa Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem se predsednice.
Poštovane kolege narodni poslanici, poštovani ministre, poštovani saradnici Ministarstva vašeg i Ministarstva spoljnih poslova, u svojoj diskusiji ću se isključivo bazirati na potvrđivanje sporazuma, odnosno Zakon o potvrđivanju sporazuma o osnivanju Fonda za zapadni Balkan, sa statutom koji je u prilogu. Zbog čega? Zbog toga što u poslaničkoj grupi SPS je zauzet stav da je u dosadašnjem toku rasprave bilo previše politizovanja i suviše mnogo populizma kada je u pitanju ovaj Sporazum i kada je u pitanju Zakon kojim se ovaj Sporazum potvrđuje. Kako bi se, zbog građana, izbegle populističke priče i kako iz ovog parlamenta ne bi otišla poruka koja je pogrešna poruka prema građanima, onda trebamo da posmatranje ovog Zakona, kojim se potvrđuje jedan, ovako značajan Sporazum, svedemo na njegovu suštinu.
Suštinski cilj osnivanja Fonda je, ne samo po stanovištu SPS i po stanovištu, nesumnjivo, Ministarstva spoljnih poslova kao predlagača, već iz sadržine tog sporazuma suštinski cilj jeste ograničena delovanja civilnog sektora. I sve dok kroz tu prizmu posmatramo ovaj zakon, onda imamo u vidu da će se na ovaj način afirmisati civilni sektor upravo kroz potvrđivanje Sporazuma o Fondu za zapadni Balkan.
Na kraju krajeva, to potvrđuje sadržina Sporazuma koji se u svojoj biti svodi na nekoliko stavki, a to su kulturna saradnja, nauka i obrazovanje, razmena mladih i održivi razvoj. Sve one koji su do sada kritikovali ovaj zakon, mi u poslaničkoj grupi SPS, a siguran sam im kompletna koaliciona struktura vlasti, velika većina u ovoj skupštini, bi trebala da postavi jedno jednostavno pitanje, da li Srbija treba da pristupi ovakvom sporazumu? Nesumnjivo da da. Država Srbija ima obavezu da pristupi zaključenju ovog sporazuma iz jednostavnog razloga, što ukoliko mi ne pristupimo zaključenju ovog sporazuma, onda bi ovaj sporazum Kosovo zaključilo sa nekim drugim državama. Ako bi ga zaključilo sa nekim drugim državama, postoji opasnost da te druge države priznaju Kosovo, kao državu, što nama, ni u kom slučaju nije cilj.
Prema tome, postoji jedna obaveza Republike Srbije, kao države da pristupi zaključenju ovog sporazuma iz dva razloga. Prvi razlog je zaštita teritorije Republike Srbije i njenog suvereniteta, a drugi je razlog očuvanje političkog procesa u kome će se kroz jedan sigurno dug vremenski period definisati konačan status Kosova. Sve do tada mi smo dužni da poštujemo ono što se nama nameće kao obaveza, a to je da poštujemo sporazume u kojima ćemo afirmisati sve ono što sa jedne strane podrazumeva zaštitu interesa Srbije, njenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta, a sa druge strane nešto što podržava politički proces, konačnog definisanja statusa Kosova.
Ja moram, i zbog vas iz Ministarstva spoljnih poslova, da ukažem na nešto što do sada u ovom parlamentu kroz raznorazne diskusije nisu ukazane, a to je da ovaj sporazum mora da se sagledava kroz prizmu rezolucije 1244 Saveta bezbednosti. Zašto? Zbog toga, što uprava ova rezolucija daje određene vrste garancija. Tačno je da sa jedne strane sužava okvire primene Ustava Republike Srbije i ako postoji međunarodna uprava na teritorijom Kosova, ali sa druge strane i te kako pospešuje demokratski način i pristup rešavanju problema Kosova i njegovog političkog statusa.
Opet zbog građana i zbog istine, a ne zbog populističkih priča iz ove skupštine, treba naglasiti još jednu činjenicu, koju niko neće dovesti u sumnju, niti je može dovesti u sumnju, a to je da je Savet bezbednosti hteo u ovoj rezoluciji 1244 da bi bilo već definisano pitanje Kosova, kao konačnog statusa. Mi upravo rezoluciju 1244 moramo da čuvamo, kao veliku tekovinu, jer gde je god Savet bezbednosti pronalazio i prepoznavao da se treba neka teritorija definisati sa njenim konačnim statusom, to je činio. U rezoluciji 1244 to nije učinjeno, što znači da je to jedna vrsta, sa jedne strane, uvažavanja Republike Srbije i njenih potreba za zaštitom suvereniteta i teritorijalnog integriteta, a sa druge strane ono što podrazumeva obavezu Republike Srbije, da se uključi u politički proces rešavanja Kosova i njegovog konačnog statusa.
U tom smislu, treba imati u vidu i posebno i značajno napomenuti da u 10. tački preambule Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti se ističe suverenitet i teritorijalni integritet tadašnje SRJ, a pravni sledbenik te tadašnje SRJ je država Srbija. Ako ništa drugo, onda barem to moramo imati u vidu.
Dalje, ovde je mnogo kritika bilo u pogledu fus note, zvezdice itd i opet kroz populizam, opet kroz politizaciju. Mi moramo da budemo svesni jedne činjenice, koja je opet nesporna, a ta činjenica je da upravo ta fus nota, da upravo ta zvezdica predstavljaju garanciju, da se država prilikom opredeljivanja da uđe u zaključenje ovog sporazuma opredelila sa jednim jedinim ciljem, a to je da Kosovo ne može biti priznato, kao država, da Kosovo ne izlazi iz teritorije Republike Srbije i da Kosovo kao takvo ostaje pod međunarodnom upravom gde se u jednom političkom procesu razvija i administrativni aparat i bezbednosne snage koje su prisutne na Kosovu.
To je sve garancija opet za zaštitu srpskog življa na Kosovu, s jedne strane, s druge strane onoga što država Srbija od samog početka insistira, a to je da je borba za Kosovo borba do kraja, a ta borba do kraja podrazumeva da Srbija nikada neće odustati od te teritorije i da država Srbija ima obavezu da tu teritoriju zaštiti kao svoju teritoriju.
Ono što je veoma važno istaći, kada govorimo o sporazumu kroz prizmu Rezolucije 1244, jeste još jedna činjenica, da je jedino Deklaracija o nezavisnosti Kosova od 17. februara 2008. godine na neki način Rezoluciju 1244 pogazila. Zašto? Zbog toga što, bez obzira na razno-razna tumačenja eksperata međunarodnog prava, mi moramo da imamo u vidu jednu činjenicu, a to je činjenica da je Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti stvorila jednu vrstu pravnog okvira, jednu vrstu ustrojstva pravnog poretka, gde se s jedne strane pojavljuje prelazne institucije, institucije u prelaznom periodu, a rekli smo da taj period ni u kom slučaju neće biti kratak, a s druge strane da se priznaje pravo državi Srbiji da bivstvuje na teritoriji Kosova, što je nesumnjivo tačno i na šta ukazuju nesumnjive činjenice, ne samo na severu Kosova, nego generalno gledano.
U tom svetlu, treba imati u vidu i činjenicu da i sporazum koji se potvrđuje, ne samo zato što je kompatibilan i što je proistekao iz sporazuma višegradske grupe, nego zbog toga što daje upravo sve one garancije koje su u duhu garancije iz Rezolucije 1244, treba da bude prihvaćen. Kosovo sa zvezdicom i fusnotom, kako je to i objasnio ministar Ivica Dačić, je nešto što podrazumeva samo ugovornu stranu, odnosno učesnika sporazuma, a ni u kom slučaju pravnog subjekta ili nekoga ko podrazumeva bilo šta što može da se podvede pod suverenitet, integritet, samostalnost ili državne atribute. Dakle, jednostavno moramo isključiti jednu takvu predrasudu da se ovakvim sporazumom Kosovu daje bilo kakav prerogativ države. To apsolutno nije tačno.
Na kraju, ono što se za nas u SPS pojavljuje kao takođe jako značajno, treba istaći da i ovaj sporazum, sa svim onim ciljevima i mehanizmima sprovođenja tog sporazuma, sa prisutnim organima koji će biti ustrojeni, da se ovaj sporazum što lakše sprovede, opet treba posmatrati kroz prizmu Rezolucije 1244. Zašto? Iz jednostavnog razloga što i Kosovom sa svojim prelaznim institucijama apsolutno nije iskazalo svoj državni suverenitet. Nema atributa države. Kosovo ima skupštinu koja donosi zakone i podzakonska akta, ali ti zakoni i podzakonski akti ne mogu ni u kom slučaju da dožive svetlo dana dok ne budu potvrđeni od specijalnog izaslanika sekretara UN. Dakle, monitoring i nadzor, dok postoji međunarodna uprava, jesu garant za državu Srbiju da Kosovo nije država i ne može biti država. Na to se ukazuje i u jednoj uredbi UNMIK od 10. juna 1999. godine, po kojoj zakonodavna i izvršna vlast na Kosovu, uključujući i administraciju sudstva, se poverava UNMIK. Dakle 1999. godine je već pružena garancija. Pa zar mi sad treba te garancije da bacimo pod noge i da kažemo – pa ne, to za nas ne važi? Apsolutno ne.
Kao odgovorna vlast, i SNS i SPS imaju obavezu prema državi, prema građanima, prema Srbima sa Kosova da poštuju ono što su tekovine Rezolucije 1244 i da odgovorno pristupe zaključenju sporazuma o kome ja sada diskutujem.
Zbog svega navedenog, poslanička grupa SPS će u danu za glasanje bezrezervno podržati zakon i glasati za Zakon o potvrđivanju Sporazuma o Fondu za zapadni Balkan, a uveren sam da zbog interesa države i građana Srbije to treba da učine svi narodni poslanici ovog parlamenta. Zahvaljujem se.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Reč ima Aleksandar Stevanović.
...
Stranka moderne Srbije

Aleksandar Stevanović

Poslanička grupa Dosta je bilo
Uvažena predsednice, dame i gospodo narodni poslanici i poslanice, u svom izlaganju bih se osvrnuo ukratko na dva zakona o kojima objedinjeno raspravljamo, što je isto jedna krajnje čudna pojava.
Na prvi pogled oba zajma bi delovala jako dobro, npr, kao što je zajam sa Abu Dabijem, gde imate mogućnost da se zadužite po znatno nižim stopama nego što su trenutno stope po kojima plaćamo kamatu na emisije državnih evroobveznica. To je potpuno tačno. Međutim, problem koji se ovde javlja je što mislim da smo preskočili jednu bitnu stvar, a odnosi se na samu prirodu tog zajma. Da li mi taj zajam uzimamo da bi refinansirali prethodne zajmove koje smo uzeli u dolarima? U dolarima se sada dosta razumno zadužiti, pošto je dolar na relativno visokom nivou. Ili mi uzimamo ovaj zajam da bismo finansirali nove dugove Srbije? Jer matematika koju smo mi dobili je da će nakon devet meseci neviđeno dobre fiskalne konsolidacije u kojoj su svi problemi nestali, do kraja godine će nam se ispostaviti neki računi i imamo to jedno vrlo čudno poklapanje toga da je ovaj ukupan iznos zajma koji uzimamo od Arapskih Emirata gotovo jednak deficitu koji ćemo iskazati na kraju godine.
Dakle, ključno pitanje zbog koga mi imamo u ovoj poslaničkoj grupi skepsu na nešto što bi bila dobra stvar, da refinansirate postojeće dugove po nižim kamatama, pogotovo što imamo dovoljno dugova u dolarima po višim kamatnim stopama, je – da li je ovo novo zaduživanje ili je to refinansiranje starih zajmova? To je osnovni problem. Na stranu da stavimo te netransparentne aranžmane koje imamo sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji nam bude jednu dodatnu sumnju, ali to već nije sada predmet rasprave u pojedinostima.
Druga stvar kod Apeks zajmova koji takođe izgledaju kao dar sa neba za mala i srednja preduzeća u Srbiji na prvi pogled, ono što je meni zapalo za oko je da nakon jako dugo godina uzimanja Apeks zajmova, to je već nekih 15 godina otprilike, mi smo sada već u petom zajmu, drugu tranšu ovde raspravljamo, mi imamo vrlo šture, takoreći nepostojeće istorijske podatke o efektima. Recimo, agent na svom sajtu, agent je NBS, samo šturo objavila da je predviđeno da će se od nekih 500 ili 600 miliona evra, nije ni bitna potpuno tačna cifra, brojku ja kao ministar Vujović ne pamtim baš svaku napamet, da ćemo imati, da se očekuje da se otvori 6.000 radnih mesta. Znate, ta radna mesta onda koštaju 80.000 evra, svako od njih. Pitanje je – kolika je efikasnost toga? Da li smo mi to mogli na neki bolji način uraditi? Bilo bi jako dobro da imamo analizu prethodnih efekata Apeks zajmova, da bismo mogli u budućnosti mnogo više da učinimo za naša mala i srednja preduzeća, na stranu što postoje bolji načini kako bi mogli podržati MSP-ove, a da država bude manje involvirana.
O predlogu garantnog fonda, koji je vama dobro poznat, smo već raspravljali u javnosti i bio je čak i predlog Vlade svojevremeno, tj. bio je blizu toga da postane i da je to jedan mnogo efikasniji način. Jednostavno, ako imate garantni fond koji je finansiran od strane države, gde država garantuje, recimo, od 25 do 75% sistemskog rizika, efekti su mnogo veći nego ako imate ovakvu kreditnu šemu. Ja ne kažem da ne treba iskoristiti sve šanse koje postoje, ali i dalje mislim da ima mnogo boljih načina kako bismo mogli sniziti cenu finansiranja za mala i srednja preduzeća u Srbiji, a jedan garantni fond, po ugledu na one koji postoje npr. u Francuskoj ili npr. u Belgiji i još mnogim zemljama EU, bio bi najbolji način da mala i srednja preduzeća dobiju finansiranje po vrlo razumnim uslovima. Hvala na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima Milija Miletić, a neka se pripremi Miovan Bojić.
...
Srpska napredna stranka

Milija Miletić

Poslanička grupa Pokret socijalista - Narodna seljačka stranka - Ujedinjena seljačka stranka
Zahvaljujem se, uvažena predsednice.
Poštovane kolege poslanici, uvaženi ministre, građani Srbije, ja sam Milija Miletić i dolazim iz najlepše opštine u Srbiji, to je opština Svrljig koja se nalazi pored najlepšeg grada u Srbiji, to je grad Niš, i predstavljam u Skupštini Srbije Ujedinjenu seljačku stranku i izabran sa liste SNS.
Podržaću set svih ovih predloga zakona o pozajmicama, gde ćemo konsolidovati naš budžet Republike Srbije. Osvrnuću se najviše na pomoć malim i srednjim preduzećima, za kreditiranje malih i srednjih preduzeća, gde pozivam sve, i vas u Ministarstvu finansija i Ministarstvu privrede, da se poseban akcenat stavi za jugoistočnu Srbiju i da se tamo daju mnogo veće povoljnosti za kreditiranje malih i srednjih preduzeća. Mislim da ćemo na taj način dati veliku podršku razvoju jugoistoka Srbije jer smo unazad nekoliko dana imali našu Vladu koja je bila tamo i obilazila sve naše opštine na jugoistoku Srbije.
Siguran sam da ćemo imati mogućnost ovim pozajmicama da rešimo ono što je zaostalo i da omogućimo da se budžet konsoliduje.
Ujedno bih iskoristio priliku da se zahvalim Vladi Republike Srbije, na čelu sa našim premijerom, gospodinom Vučićem, u ime velikog broja poljoprivrednih penzionera, i vama, gospodine ministre, sa vašim ljudima iz Ministarstva finansija, na uspešno završenim pregovorima sa MMF-om o povećanju penzija svih poljoprivrednih penzionera, a i ostalih penzionera i svim ljudima u javnom sektoru za 5, 6, ili 7%. Još jednom – hvala.
Siguran sam da ćemo u narednom periodu nastaviti da idemo uzlaznom linijom, sa akcentom, ponovo kažem, na jugoistok Srbije, na razvoj jugoistočne Srbije. Siguran sam da će Razvojna agencija Srbije imati mogućnosti da zajedno sa povoljnim kreditiranjem i finansiranjem jugoistočne Srbije, sa posebnim akcentom na opštine Svrljig, Bela Palanka, Gadžin Han, Babušnica, tim opštinama treba pomoći i kroz mala i srednja preduzeća, kroz mikro preduzeća, kroz zadrugarstvo, jer ćemo na taj način imati mogućnost da rešimo problem i razvoj jugoistočne Srbije, a to nam je veliki problem u celoj Srbiji. Još jednom hvala.
Veliku podršku dajem i glasaću za sve ove predloge zakona koje je predložila naša Vlada, na čelu sa gospodinom Vučićem.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Milovan Bojić.
...
Srpska radikalna stranka

Milovan Bojić

Dame i gospodo narodni poslanici, Srpska radikalna stranka se čvrsto protivi prihvatanju Sporazuma o osnivanju Fonda za zapadni Balkan, a kao glavni razlog ističe učešće kvazi-države Kosovo kao članice tog Fonda za zapadni Balkan.
Kada bi gledali komparativne prednosti i nedostatke, nama je taj nedostatak znatno jači i znatno izraženiji u odnosu na sve prednosti koje takva regionalna saradnja i razmena donose. Tu, u predvorju EU, od strane inicijatora organizovanja ovakvog fonda, Srbiju koju su uvek smatrali lokomotivom koja treba da povuče zemlje zapadnog Balkana prema EU, sada se ima razigrati saradnja Srbije i kvazi-države Kosovo, pohvaliti ta saradnja da je uspešna, prirodna, da smo uslovljeni jedni na druge, pa ćemo i kao nagradu jednovremeno primiti u članstvo EU, kao što smo i primili zemlje iz Višegradske grupe.
Pozitivni efekti ovakvog fonda su takođe značajni i mi, pošto smo izričito protiv, želimo i ovom prilikom da ih apostrofiramo. Poznati su oni još iz iskustva razvoja i unapređenja i proširenja EU kroz zemlje Beneluksa, zemlje Nordijskog saveta, zemlje Višegradske grupe i mi to pozdravljamo.
Ali, ovaj negativan efekat nas čini i učvršćuje u uverenju da budemo protiv.
Inače, Fond za zapadni Balkan je pravljen i koncipiran po modelu Višegradskog fonda. Koliko me sećanje služi, mislim da je Višegradski fond nastao 1991. godine i dao je značajan zamajac prosperitetu i razvoju zemalja višegradskog trougla, a kasnije i četvorougla. Tada je predominantna saradnja bila u oblasti ekonomije, energetike i bezbednosti, a kasnije i u drugim oblastima. Bilo je, sigurno, i pozitivnih efekata – zemlje višegradskog četvorougla su postale stabilne tržišne ekonomije, istovremeno primljene u Evropsku uniju.
Ali, ne zaboravimo, narodni poslanici, kada upoređujemo to, da imamo činjenicu da su se Češka i Slovačka mirno razdružile i da je to neuporedivo sa Srbijom i Kosovom, u bilo kom smislu.
S druge strane, uvaženi narodni poslanici, želim da vas podsetim da kada je sredinom novembra meseca 2015. godine potpisan Sporazum o osnivanju Fonda za zapadni Balkan, u velelepnom zdanju Ministarstva inostranih dela Češke, u nekadašnjoj Napoleonovoj bolnici, na skupu gde je glavna vedeta bio upravo Hašim Tači, tada je Evropska unija funkcionisala u punom kapacitetu.
Danas, godinu dana posle, taj milenijumski projekat, kako ga evrofanatici nazivaju, ne funkcioniše više u punom kapacitetu. Nije to više ona EU, to je bivša EU ili ostatak od EU i nema potrebe sa mnom polemisati na tu temu. Brutalnije i još oštrije o tome govore čelnici EU, u prvom redu predsednik Evropskog parlamenta, ministar spoljnih poslova najjače članice EU, ali i ostali evropski zvaničnici i funkcioneri.
Evropska unija, kao cilj zemljama zapadnog Balkana, a ovaj Fond kao pospešenje da se taj cilj ostvari, je, između ostalog, bivša, zato što je iz njenog sastava istupila stalna članica Grupe G-7, industrijski najrazvijenijih zemalja sveta. Podsetiću vas – pored Amerike, Kanade, Japana, Nemačke, Francuske, Italije, Velika Britanija. Evropska unija, između ostalog, bivša, zato što je iz njenog sastava istupila jedna nuklearna sila. Evropska unija, između ostalog, bivša, zato što je iz njenog sastava istupila stalna članica Saveta bezbednosti OUN sa pravom veta. Evropska unija, između ostalog, bivša, zato što je iz njenog sastava istupila druga po snazi privreda na teritoriji EU, sa najrazuđenijim tržištem i najboljim mogućnostima za njegovo proširenje i unapređenje u evropskim i svetskim razmerama.
Ali, Evropska unija je, između ostalog, svakog dana sve više bivša po nemogućnosti da odgovori izazovima koji se ispred nje nalaze. Setimo se migrantske krize, krize evro-zone, neujednačenih kriterijuma prema trećim silama i drugim subjektima. Uostalom, 2017. godine biće značajni izbori u značajnim članicama EU, sa krajnje neizvesnim ishodom.
Uvaženi narodni poslanici, ni čovečanstvo više nije kao što je bilo pre. Nekada je čovečanstvo izgubilo globalnu protivtežu, sve je bilo u domašaju jedne sile i njenim ogromnim uticajem na druge. Danas više nema unipolarnog sveta. Postoje i druga tržišta i svakim danom saznajemo nesvakidašnje mogućnosti njihovog proširenja i unapređenja.
Uvaženi narodni poslanici, kamen spoticanja, kada je ova tačka u pitanju je Kosovo, odnosno Kosovo i Metohija, govorimo ovde u dnevno-političkom saobraćaju u Srbiji. I nepotrebno je da se mi ovde nadgornjavamo da li ćemo Kosovo priznati ili ne, kada ovim i sličnim potezima zaokružujemo i poslednje detalje njegove nezavisnosti.
Ne možemo, uvaženi narodni poslanici, više igrati sa sobom žmurke, bez svesnosti igre u kojoj se mora biti uhvaćen, jer se nema iza čega sakriti.
Poštovani građani Srbije, niko nije toliko slep kao onaj koji ne želi da vidi, ili kao onaj kome je zabranjeno ili naređeno da žmuri. Ne može Ustavni sud Republike Srbije žmureti pred ovim činjenicama. Ne može ovakve sporazume proglašavati političkim, kada oni, par ekselans, proizvode pravne posledice i flagrantno krše Ustav Republike Srbije, narušavaju njenu teritorijalnu celovitost.
Plašim se da ovakvim našim činjenjem ili nečinjenjem, ovakvim našim usvajanjem ovakvog sporazuma i sličnih sporazuma, i tamo gde se grčevito borimo, ja hoću da pohvalim našu delegaciju, predstavnike vladajuće većine u Parlamentarnoj skupštini SE koji gledaju kako da blokiraju učešće Kosova, da ćemo današnjim usvajanjem i takve šanse umanjiti.
Bojim se da ne idemo u poziciju da nam KiM sve više ne bude ličilo na pokojnika, govoreći to sudsko-medicinskim rečnikom, na pokojnika kojem niko ne želi da konstatuje smrt, pa se onda nađe ingeniozno rešenje da mu stavimo olovku u mrtvački skupljene ruke da sam potpiše da je umro.
Zato je vreme za novu inicijativu, predah državnom rukovodstvu Srbije u fazi ultimatuma i napete političke atmosfere, da Ustavni sud ponovo oceni ustavnost i zakonitost ovakvih sporazuma.
Ako već postoji volja, a nažalost postoji, da se ovaj sporazum prihvati, vladajuća većina je komotna, može danas da proglasi i da je početak leta, onda u okvirima saradnje kroz Fond za zapadni Balkan, preporučujem im, pošto je tamo i međugranična prosvetna, kulturna, naučna saradnja, razmena mladih talenata itd, da im kroz ovu stručnu i naučnu saradnju sugerišu da je na Kosovo bačeno makar 15 tona osiromašenog uranijuma i da prestanu da pričaju da je on lekovit. Ne, nije lekovit, kroz čestice i vitlanje kroz vazduh doseže nekoliko stotina kilometara, čak i do Avijana, odakle su potekle bombe na Srbiju i tadašnju SRJ. A jedan njihov zvaničnik iz medicine, pokazujući apsolutno neznanje kada je ova tema u pitanju, rekao je - baš me briga o tome ćemo pričati za četiri milijarde i 45 godina, računajući mučenik koliko je poluživot osiromašenog uranijuma, a već se naveliko umire od leukemije i limfoma i tek se očekuje eksplozija malignih tumora solidnih organa.
Vidite kako lepo SRS vodi računa o svim našim građanima, pa i onim u našoj južnoj srpskoj pokrajini. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Pre nego što nastavimo rad, dozvolite mi da u vaše i svoje ime pozdravim studente Odeljenja za novinarstvo i komunikologiju FPN Univerziteta u Beogradu, koji prate današnji rad sednice. Hvala vam.
(Vojislav Šešelj, s mesta: Naše vreme teče.)
Poslanik mora da se isključi kad završi govor. Prvo, nemojte da me prekidate.
Hvala što ste pozdravili goste.
Drugo, molim poslanike da vode računa kad završe govor da pritisnu ispred sebe taster i prekinu vreme. Znači, nije na meni da se bavim tehničkim pitanjima.
Sada reč ima Jahja Fehratović. Izvolite, poslaniče.
...
Stranka pravde i pomirenja

Jahja Fehratović

Narodni poslanici koji nisu članovi poslaničkih grupa
Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predlagači, većina predloženih zakona odnosi se na uzimanje zajmova i finansijskih potpora radi realizacije investicionih projekata, odnosno refinansiranje postojećih kredita. Realizacija razvojnih projekata u najvećem broju slučajeva sprovodi se u sadejstvu Vlade, njenih sektora i lokalnih samouprava. Tu nastaju pukotine, bar u gradovima Sandžaka, a njihov uzrok su u većini slučajeva nehat, aljkavost, neprofesionalizam ili zloupotreba postojećih lokalnih vlasti. Dozvolite mi da to ilustrujem sa nekoliko konkretnih primera. 
Godine 2005. tadašnji premijer Koštunica otvorio je radove na obilaznici oko Novog Pazara. Posle njega su skoro svi važniji funkcioneri bivšeg režima dolazili, bacali po par lopata betona, kao tadašnji predsednik države Tadić 2010. godine, i iznova otvarali radove koji ni danas, 12 godina posle, nisu odmakli od početnog stadijuma. Regionalni putevi Novi Pazar - Sjenica i Novi Pazar – Tutin u najgorem su stanju, a više puta su odobravana sredstva, nalaženi investitori, obećavana njihova sanacija. Međutim, od toga još uvek nema ništa.
Godine 2015. Vlada Republike Srbije odobrila je sredstva za izgradnju mosta preko reke Raške u Novom Pazaru. Ministrica Mihajlović je prisustvovala otpočetim radovima, ali lokalna vlast nije obezbedila minimum uvjeta da se most završi. Dakle, volja je postojala, sredstva su odobrena. Nesposobnost lokalnih vlasti da obezbede nadzorne organe koji će pratiti kvalitet i dinamiku realizacije dovela je do propadanja tog projekta. Najsvežiji primer, deonice puta Duga Poljana – Sjenica, kod Brnjice, koji je 20 dana restauriran, iznova je krenula da se odranja i verovatno će za par meseci ta deonica doživeti novi odron.
Dakle, Vlada je opet izdvojila sredstva, radovi su urađeni nekvalitetno, a životi građana na ovom prometnom putu iznova su u opasnosti. Pitanje infrastrukture namerno potenciram, jer se vrlo često od strane lokalnih vlasti spočitava da investitori u ovaj kraj ne ulažu zbog loše infrastrukture. Uz to se obavezno kao glavni krivac navodi Vlada.
Istina je da Vlada nedovoljno ulaže u razvoj ovog kraja i da bi morala mnogo više ulagati u infrastrukturu, razvoj privrede i zapošljavanje, ali je takođe istina i da lokalne vlasti zloupotrebljavaju i to što dolazi iz republičkih budžeta i fondova. Zato je važno za sve investicione projekte uvesti nadzorne organe i dodatno iz ovih drugih zajmova učiniti napore da se ovaj siromašni i devastirani kraj približi republičkom standardu i u pogledu broja zaposlenih i uvjeta za dolazak investitora.
Još jedan primer zloupotrebe investicija i manipulacija istim od strane lokalnih vlasti jeste u SO Tutin. Građani Tutina 2017. godine nemaju pijaću vodu. Tekućina koja stiže sa centralnog gradskog vodovoda neretko nije ni za tehničku upotrebu. Zvanične institucije za proveru kvaliteta vode dale su ocenu, citiram – voda nije za ljudsku upotrebu, usled čega je konstatovano da je većina oboljenja s područja Tutina izazvana konzumiranjem zagađene vode. Ljudi u ovom kraju sa preko 66% siromaštva često nisu u mogućnosti da kupuju pijaću vodu. Tri puta je Vlada Luksemburga izdvajala sredstva da se rekonstruira taj vodovod, a pozamašna stavka u budžetu SO Tutin godinama unazad takođe se tiče izgradnje novih filterskih postrojenja.
Nemam podatke da li je Vlada izdvajala sredstva za ovaj vodovod. Ako nije, onda je to sreća, jer su sve ove donacije nestale bez traga, a građani i dalje nemaju pijaću vodu. Zato je neophodno da za područje Sandžaka i sve ostale gradove pojačate projekte koji će građanima obezbediti minimum uvjeta za normalan život, ali i da za svaki projekat obezbedite nadzor realizacije.
S druge strane, ta područja su konstantno u problemu usled postojanja velikog broja bujičnih potoka, rečica, reka, na odbrani od kojih se ne radi ništa. Dok istodobno imamo stalno opasnost od epidemija koje mogu biti katastrofalnih posledica. Deponija smeća Golo brdo u Novom Pazaru nije izgrađena po propisima i još se ne radi da se ista sanira, usled čega je flora i fauna na tom potezu već doživela mutacije. Ili, još stravičniji primer je nekultivirane deponije na samom magistralnom putu Sjenica – Nova Varoš u sedištu planine Zlatar i nedaleko od kanjona Uvca, prirodnog staništa endemske vrste Bjeloglavog supa. Umesto da se neguju biseri naše prirode, područja vazdušnih banja koriste se da ugrozimo vlastite i živote svoje dece. Zato bi bilo važno da iz ovog zajma, i drugih koji se tiču projekata iz zaštite prirodne sredine i od ekoloških katastrofa, predvide se sredstva za sanacije deponija u sandžačkim gradovima i očuvanje ekološke sredine. Hvala.